Photobucket - Video and Image Hosting


Blog.hr

Volim... puno toga... stvarnoga i nestvarnoga...

Photobucket - Video and Image Hosting
...balet...njega volim JAKOOO...ali eto tako sudbina odredila da ne mogu bit balerina... :)
a što se može... :(

Photobucket - Video and Image Hosting
ljubav...e to je nešto što pokreće moj svijet...a i druge svjetove...morate to priznat...

Photobucket - Video and Image Hosting
he sixpack...obilježio najljepše trenutke mog života...i uvijek će biti u mom srcu...
neki znaju zašto :)

Photobucket - Video and Image Hosting
zekaem! e to vam je ljudi moji moj drugi dom...bože kolko sam ja tamo vremena provela...
i provodim...i provest ću :)
za one koji ne znaju (a bolje vam je da nema takvih) to je zg kazalište mladih...

Photobucket - Video and Image Hosting
peppersi...isto ko i sixpack obilježili velik dio moje mladosti...

Photobucket - Video and Image Hosting
moja škola...o bože ne mogu vjerovat da sam ekšili rekla da ju volim ali kolko god se mi namučili u njoj, što se više bliži kraj gimnaziji, to više tulimo da će nam faliti...i hoće...jako...
ipak smo tu proživjeli i doživjeli nešto što se ne zaboravlja...najljepše trenutke, najbolje prijatelje, najveće ljubavi...i najviše živciranja :)
inače, ponosna klasična gimnazija zg

Photobucket - Video and Image Hosting
zagreb, lijepi moj grad...pa nemreš ga ne voljeti...

Photobucket - Video and Image Hosting
kava..s frendicama...s frendovima...s mamom i tatom...s burazom...na moru...u školi...
uf kolko kava...volim kavu...i sve ljude s kojima ju dijelim... :)

Photobucket - Video and Image Hosting
...mislim da ne trebam komentirati uopće...tu mogu esej napisati...

Photobucket - Video and Image Hosting
...naši najbolji prijatelji...obožavam pse...i sve ostale životinje...i mrzim kad netko kaže da je neki pas ružan...mislim, kak ti može bit ružan da je ne znam kakav?!

pjesmice...
Myspace Mp3 Player, MySpace MP3 Players, Flash MP3 PlayersI made this playlist at MyFlashFetish.com.
Check out this MySpace MP3 Player!



Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve, baš sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: -Miruj! U smrti se sniva.

...bla, bla, bla...kokoš

petak, 12.10.2007.

uf

eto, dakle mene nazad...nekak je bilo vrijeme, ne?
prepala sam se nije me htio ulogirat, stalno kaže da takvog korisnika nema hehe
ugl, zapravo niš posebno nema, počeo faks konačno, već mi je lagano bilo dosta ljenčarenja :)
ozbiljno, ne znam više kaj bi sa sobom, nisam ja za to predugo-niš-ne-radit vrijeme.
od tog ljenčarenja silnog sam se navikla ići u krevet u 4 ujutro, zapravo, zaspat na kauču u 4 ujutro (nemojte to isprobavat, nije dobro kad se probudiš).
a zanimljivo i da spavam 3 sata, sljedeći dan opet neću moći zaspati do 4. moram neš poduzeti s tim brzo jerbo ću zaspat na faks svaki dan.

i tak...niš jako veliko se nije dogodilo u zadnje vrijeme, ali sad će jesen i "početak godine" pa bu valjda neš.
još uvijek mi fali školski život.
i ljudi ti svi.
al na faksu su male grupe pa se nadam da će me podsjećati na školu što je to više moguće.
jedva čekam pon da vidim ekipu iz "razreda".
neće nadmašit one moje luđake, ali mogu probat barem. vidjet ćemo.

dragi mi je imao rođendan :) poklon je, kao i uvijek, bio osmišljan u zadnji čas, ali ovaj put je barem dostavljen na vrijeme što je u mom slučaju za svaku pohvalu ;) i jaaaaaaako mu se sviđao.
za 5 dana je godišnjica :)

hmmm...što još reći...
teže je ispričat kaj se događalo u zadnjih 5 mjeseci nego u zadnja dva dana...plešem puuuuno više nego prije i to mi se jako sviđa...5 puta tjedno je sasvim okej bez dodatnih probi jel tak?

u zadnje vrijeme sam počela shvaćat neke stvari...ljude oko sebe i kak se ponašaju...
moram priznat da mi se kod nekih to ne sviđa...
dugo meni treba da shvatim neke stvari, ko su ti prijatelji, koji to zaslužuju, koji ne, a koji su uvijek bili tu negdje ali nikad nisi održavao postojano prijateljstvo i sada tek shvačaš da bi oni mogli biti baš pravi.
to me muči u zadnje vrijeme malo...
....kako od frendova napraviti prijatelje?
mislim, kako ući u taj đir kužite?
jer, shvatila sam za neke od njih da su stvarno super, da mogu biti pravi prijatelji, da te neće ostaviti ili ti zabiti nož u leđa, ali ...
...kako njima pokazati isto?
ipak, oni imaju svoje najbolje prijatelje i one ostale, teško je nekome uvući se intenzivno u život, zar ne?

mislim da će neki od njih možda čak i pročitati ovo, baš me zanima da li će se pronaći :)


pusa njima. i mom dragom koji je trenutno moja najbolja prijateljica hehe :) sad je tri...daklem još bar sat vremena...hmmm što raditi...bela? hehe ;)
pusa svima

- 02:33 - talk to me (11) - zakaj bi neko išao printat? - #

nedjelja, 17.06.2007.

okej sad bi fakat bilo vrijeme da se nešto napiše...
pa eto škola je gotova...zauvijek...
ja se nemam kaj žalit
moji svi uče za maturu, jadni, svi pod prevelikim stresom...grozna je ta matura to treba ukinut
ja toga nemam...
ovi drugi koji ne uče za maturu, uče za prijemni...
nemam ja ni toga...
upisala se na faks...
prva na listi i dobivama stipendiju...
niš, ladim dupe kak bi rekli...
trebala bi bit sretna, ne?
nisam...
ja bi nazad u školu...

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

doduše više sam u školi nego ovi ostali :)
al nije to to...
ja bi sjedila u klupi...

ili ono kad u 8 ujutro dodes u skolu, ne znaš ni kak se zoveš, uđeš u razred, pola ih nema, ovi ostali spavaju...i svi ti kažu dobro jutro...sjedneš se za svoj stol..malo razbudiš ekipu...pa gledate kaj je danas na redu, kaj se piše, odgovara, ko ide kopirat šalabahtere...onda skužiš da je prvi sat nekaj totalno retardirano i da bi kava bolje došla pa pokupiš prnje i prijatelje i idete u šiptarski birc preko puta škole...popita kavu i čitat novine...malo komentirat događaje razno razne...ko da se dugo nismo vidjeli...pa nazad u školu muljat raski da smo kolektivno zapeli u tramvaju iako neki žive prekoputa škole ili smo pak baš tad morali ić vadit krv, kod zubara, na mars...
ah...
fali mi to...

moram ić u zkm...

pisat ću više obećajem

pusa

- 14:33 - talk to me (16) - zakaj bi neko išao printat? - #

petak, 25.05.2007.

čovječe zatvorili mi blog kolko nisam pisala...
a imam toliko toga za reći...
a ne ide...
naći će se kad se skoncentriram malo...
ipak ja ne znam pričat...
uglavnom norijada i to...
pričat ću kad dođem k sebi...
ma tuga i žalost...
plakali smo ko mala djeca...
svi...
ne mogu sad o tome tek sam se vratila..

- 00:33 - talk to me (3) - zakaj bi neko išao printat? - #

ponedjeljak, 23.04.2007.

evo ljudi me naganjaju da napišem nešto :)
a nema se vremena, još samo 4 tjedna do kraja škole pa napisat maturalnu još, ocjene uredit, ići na pripreme bla bla bla
ma užas
svi smo zgroženi kaj još tako kratko idemo u srednju školu...
depresija nas hvata...
to je postala tabu tema
pa zato neću ni ja o tome, kukat ću 24.5.
ajme to je za mjesec dana...
:(
ma ne želimo mi praznike za prvi maj, mi bi u škli bili!
ne mogu vjerovat...nikad nismo mislili da ćemo to reći...

uglavnom...danas je bio porin pa je naš gibo dobio puuuno porina :)
u to je uključena pjesma godine i album godine :)
a gibo legenda naša!
pa evo neki stihovi njemu u čast...


Ne odustajem (Non rinuncio a lei)

Ljubav će znati
Da mi jednoga dana stavi pod nos
I da mi u glavu vrati
Sve što propustio sam s njom
Radim na tome
Da se ludilo moje ne istrči van
Pa da se brukam pred njome
Kad mogu spasit što se spasit da
Ja ne odustajem

Io vado avanti
Perche l'amore vero
Non muore mai
Noi mai staremo distanti
E questa ferita si chiudera
Io non rinuncio a lei
Non smetto,no,la vorei qui
Non rinuncio a lei
Io voglio lei,
La voglio qui

Ja ne odustajem
Jedino s njom sebe vidim
Ja ne odustajem
Od one za koju živim
Ne, ne odustajem


svi moji punti kad se zbroje

To platit će neko ni kriv ni dužan
Kad ruku ti da
Samo zbog toga šta te na me podsjeća
Pred zidine duše ti stavit ćeš stražu
Od sumnje i straja da se nikad više
Ovakva ljubav ne ponavlja
Nikad više...


postoji tajna vještina

Postoji tajna vještina: biti jedno za drugo.
I kad potamni zlatnina, i ćutim da je gotovo
ja plovim miran i čuvam to sto imam,
tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih
bivših.


samnom ili bez mene

Dobro došla si u moje stihove
I svakim trenom ponovo
Ne želim pričati o tom
Kada vidim koliko te nisam imao.


nepobjediva

Kao proljeće što nama dolijeće
O našim dušama ljudi ispričat će
Da mi je jedina
I da je ljubav moja nepobjediva.


mirakul

Jer sve je moje njeno
Kao zapleteno
Prokleto i sveto za mene

Something in my bones
Something under skin
Something in her words
It's miracle for me
It's a miracle

Je te donne ma liberte
She makes me a better man

Odakle joj pravo
Znati me ovako
I ući mi pod kožu zauvijek?


ovo mi je škola

Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije


kad sam nasamo s njom

znači ovo je tren kada čovjeku postane malo
i kad u svemu što volim na njoj nešto pofali
znači ovo je tren kad sve tuđe mi izgleda slatko
i kad sve ono što volim na njoj više ne volim


vrime da se pomirim sa svitom

već je vrime da se pomirim sa svitom
i tiho ko da zaronim na dah
u svemu sad mogu naći nešto lipo
i reći: živote dobar ti dan


dvije duše

Previše sam gresan da bih bistrom vodom ruke umio
Da sakrio bih lice pred tvojim okom što me bodrilo
I mislit ću na tebe onda kad mi svane sudnji dan
Mislit ću na ljubav koje nikad nisam bio dostojan


libar

Od straha da ne potone
tvoja ljubav za mene
i kao pcela u zlici caja dok drzi dah
ja nemam razloga za strah


anđeo u tebi

Toliko ljudi vuku se u kolonama
u svojim urnama na cesti
ti ne vidis nikoga na koga bi sad racunala
bar jednog kojeg vridilo bi sresti

Sta on ustvari ima sa andjelom u tebi
sta ti vridi da ga prizna kad zavolio ga ne bi


ako me nosiš na duši

ko fina prašina u oku
sitan kamen na dnu cipele
ko fitilj zarobljen u vosku
mislim na tebe



sad sam se ja raspisala
ima ih još stvarno puno predivnih
no to već znate... :)
imate tekstove svih pjesama na tekstovi.net

- 00:42 - talk to me (14) - zakaj bi neko išao printat? - #

subota, 31.03.2007.

za moju šugicu :)

Everything You Do

I was sitting here thinking
of the words I want to say,
but they just wouldn't come out right-
so I found a different way.

I got a piece of paper
and I wrote this poem for you,
but there's no way to thank you
for everything you do.

For always being nice to me
and staying by my side,
for helping fix my problems
and never leaving me behind.

For accepting my thoughts and feelings,
though you do not understand,
for never giving up on me
and being my best friend.

For making me laugh-
and letting me cry
and saying you'd miss me
if I were to die.

Everything you mean to me
you could never know.
In all the ways you've changed my life
I could never show.

The way you take care of me,
(you're my shining star)
and though it's so incredible
that's just the way you are.

Before I get too mushy
it's time for me to go,
but before I leave this ink-filled page
there's one thing you should know.

As long as we are living,
no matter when or where,
if you ever need me-
just call and I'll be there.

I'll climb a thousand mountains
and swim a thousand seas...
anything to be there
'cause you've been there for me.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

SRETAN ROĐENDAN MOM ŠEGIJU!
(koji je sad stariji od mene još 3 dana pa neka uživa :) )

- 13:06 - talk to me (12) - zakaj bi neko išao printat? - #

petak, 23.03.2007.

r.i.p. THE ANIMATOR

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Krešimir Blažević rođen je 1958. u Slavonskom Brodu gdje je završio realnu gimnaziju i osnovnu glazbenu školu za violinu i gitaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je etnologiju i komparativnu književnost. Radio je sve što se u glazbi može raditi. Od 1982. intenzivno se bavi glazbom kada je osnovao vlastitu grupu Animatori te u njoj bio skladatelj, tekstopisac, pjevač i gitarist. "Animatori" su bili popularni u vrijeme tzv. novog vala (osamdesetih godina), kada su nastali njihovi najveći hitovi, poput "Ljeto nam se vratilo", "Anđeli nas zovu da im skinemo krila", "Ostat ću mlad", "Male curice", "Kasno je za prosinac" itd.
Bio je glazbeni urednik i organizator programa u Glazbenom klubu Kulušić, te glazbeni producent te je radio kao urednik u Croatia Recordsu. Objavio je zbirku poezije „I jedne i druge“ i knjigu pripovijedaka „Sam u koloni“. Pisao je glazbene kritike u časopisima Vijenac, Kana i Cantus. Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije, čiji je jedan od osnivača, a njegova kratka biografija nalazi se i u izdanju Sveučilišta Cambridge Who is Who in Popular Music. 2001. zajedno s Brankom Bogunovićem Pifom snimio je album "Julija je bacila svoj krevet kroz prozor". Autor je prve domaće rock autobiografije "Ostat ću mlad".

Hrvatski Elvis Costello - Krešimir Blažević - frontmen i duša jedne od najzanimljivijih rock grupa toga vremena, Animatora, u autobiografiji Ostat ću mlad prisjeća se ludih godina, nastanka benda, života rock'n'roll zvijezde i svega što uz to navodno ide. Blaževićeva autobiografija protkana je finim humorom, obojena autoironijskim tonovima i još je jedan, itekako poticajan, dokument koji govori o novom valu. Ostat ću mlad skida koprenu mitova s jednog razdoblja pričajući priču o vremenu koje je imalo svoje heroje, velike i male, a jedan od njih bio je i sam autor.


Krešimir Blažević napustio nas je u 49.godini života

"Animatori" - Kamo odlazi svjetlo

Rado bjezim u svoj svemir
Bijelu sobu punu tihog zvuka
Doduse, pristajem na nemir
Na zivot prepun malih crnih rupa.

Ali ti sad znas
Vec bjezi svjetlost od nas
I kamo ide, ne znamo ni mi
Ti ces prije naci put
Sigurna staza je tvoja
A ja smirit cu se vec za dan il' dva.

Otkrivali smo iste brige
Radovali se istoj pjesmi
Upoznavali smo ljude
Koji se tu i tamo sjete tebe.

Bajke uvijek ostaju u glavi
Prije petnaest godina i vise
Ali ja sad znam da je kraj
Vec bjezi svjetlost od nas
I kamo ide, ne znamo ni mi
Ti ces prije naci put
Sigurna staza je tvoja
A ja smirit cu se vec za dan il' dva.

Za dan il' dva
Dan il' dva
Dan il' dva ...


pa eto...kako je Pif rekao na sprovodu...uz tvoje pjesme smo voljeli, uz njih patili, a sada ćemo uz njih čuvati uspomene...
Kesa, počivao nam u miru...
ostat ćeš zauvijek mlad...

vole te tvoja familija T

- 13:46 - talk to me (11) - zakaj bi neko išao printat? - #

ponedjeljak, 19.03.2007.

kad narastem bit ću anđeo...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

tribute to banksy

- 17:18 - talk to me (9) - zakaj bi neko išao printat? - #

utorak, 20.02.2007.

štafeta

e pa nije me dugo bilo...pa da riješim tu štafetu konačno...
dakle neke stvari koje ljudi ne znaju o meni...hm...

1. ne znam pričati
da pa eto, ljudi koji me znaju, vide da sam jako komunikativna i vesela osoba ali kad treba pričati o nečemu važnom, e onda dolazi problem. želim toliko toga reći ali riječi jednostavno ne izlaze. i to je fakat grozno kad ne možeš nekome nešto reći. ali ljudi se trude to promijeniti, tjeraju me da pričam kad je bitno :)

2. živim u svijetu koji baš i nije stvaran
iako u potpunosti svjesna svega što se događa u svijetu oko mene, često taj svijet ne prihvaćam realno. u mojem svijetu svi su ljudi dobri i pošteni, nema licemjerja, noževa zabijenih u leđa, sve je rozo :) naravno kada mi se obije to u glavu, posljedice su grozne, jer jednostavno ne mogu prihvatiti da nije svijet tako lijep kakav bih ja htjela da bude.

3. u skadu s drugim: "da bi ostvario svoje snove moraš se najprije probuditi"
ja sam neograničeni SANJAR I ROMANTIK. ali te silne svoje snove najčešće ne nastojim ostvariti...iz straha da se neće ostvariti,od straha za ponovnim razočaranjem u "realni svijet". u mojoj glavi ti snovi su ostvareni i takvi su mi lijepi, u mojoj glavi su ljudi romantični i dobre duše i takve ih volim, a kad me to udari u glavu, malo bolujem i vratim se opet teoriji da nije nikad sve crno i da možda nisu tako mislili ti koji su me povrijedili.

4. čudnog zdravstvenog sustava
hm...da. naime ljudi obolijevaju od normalnih boleština, ono gripa, viroza, prehlada i tak to. bolesti koje IMAJU IME. e al ne ja! do 1.srednje nisam nikad bila bolesna zapravo. a onda...bila sam od tad 7 puta u bolnici i nijednom mi nisu znali reći što mi je. najčešće nisam dugo u bolnici nego mi je loše, odem u zaraznu, budem na samrti (doslovno) tu noć i ujutro se probudim ko da ništa nije bilo. ili imam bez ikakvog razloga temp 37,5 mjesec dana. bila sam u svim bolnicama na SVIM mogućim pretragama i...da nije mi ništa (?!) onda su čak počeli izmišljati jer im je bilo neugodno da ne znaju kaj mi je pa je bilo od leukemije, rakova razno raznih do nekih boleština koje je imalo 3 ljudi u svijetu. naravno besmislice. nikad se nisam oko toga uzrujavala jer...pa ne znam zapravo. jedino mi je žao mame koja je morala svaki put doživit infarkt kad bi joj takve gluposti rekli.

5. ne mogu dugo biti tužna
ne znam, jednostavno tako... sve ružno što mi naprave, ja jako brzo zaboravim, gotovo odmah. kad sam u nekoj teškoj situaciji koja je u trajanju, zaboravim da je teška, nisam je ni svijesna dok ne prođe, a čak i kad jesam kažem si da će i to brzo proći. smatram da se sve to valjda događa s nekim razlogom i optimistično tražim uvijek onu zraku sunca koja sve promijeni. jednostavno ne mogu dugo biti tužna jer uvijek nađem nešto što mi izmami osmijeh pa makar to bio samo miris proljeća...

6. i dalje živim u zabludi da sam trebala biti balerina
ovo nemam kaj komentirati. možda trknuta jesam al tako je. u mojoj glavi je zacrtano da sam se rodila za to ali, eto, nesretnim stjecajem okolnosti nikad nisam to ostvarila.

7. ne psujem
ne znam zašto, zaista. ne volim to raditi. kod drugih mi ne smeta.

pa za sad je to to.
mali dijelić mene.
možda smislim još nešto pa vam kažem...
eto, možda vam se ne sviđa ali to sam ja, kritike prihvaćam, neću vam sigurno zamjeriti

pa onda ljudi osmijeh na lice i kako bi nazor rekao:
"svijet je lijep, a život je dar" - pa čuvajte ga i nemojte dopustiti da ga tuga, sebičnost i zavist učine kraćim i neuspjelim.

poosa :)

- 01:28 - talk to me (30) - zakaj bi neko išao printat? - #

nedjelja, 21.01.2007.

stuck in a moment...

e pa nije me dugo bilo...
a znate ono nekako ti praznici uvijek prebrzo prođu pa, kako bi jedna meni draga osoba rekla, na kraju zaključiš: di si bio-nigdje, šta si radio-ništa
upravo to...

i sad je škola i cijela strka...matura ovo matura ono, radnje, pripreme i ostale gluposti i to sve izgleda tako daleko a prolazi tako brzo...
ko da smo jučer bili mali zbunjeni kikići na stepenicama škole i gledali "one velike, stare i ozbiljne ljude koji idu u 4. razred"...

hm da...veliki i ozbiljni malo sutra.
sve mi se čini da smo zbunjeniji sad nego tada...

a tužno je to...otići iz srednje škole...
svi ti ljudi i sve gluposti koje smo napravili...teško se toga odreći...
pogotovo kad si kao ja pa ti malo teže idu promjene i gubitak nekoga...ili nečega...
a sad moramo svako svojim putem...učiti ne za sebe i kad nam se da nego za budućnost...
za djecu...našu djecu...
i raditi nešto...za ozbiljno...
nešto od čega ćemo živjeti i uzdržavati sebe i još neke male ljude...

teško je napraviti taj korak...svima nama...
prevelik je to izazov...bar za mene...

i ne želim otići...nikada...
želim ostati zaglavljena u tom trenutku...zauvijek...


i onda taman počnem žaliti za nečim što sam napravila...
kad dobijem jedan od onih glupih mailova u power pointu...
da nikada ne znaš što će biti sutra (prilično pesimistično)
da moraš svaki dan iskoristiti kao da je zadnji
da za ničim ne treba žaliti
da ono što želimo napraviti ne treba odgađati za "jednom" nego napraviti to odmah...

e pa sad...što da čovjek kaže na to...
žaliti ili ne...pitanje je sad...
da...
ne...

ne znam

ali sam došla do jednog pametnog zaključka danas...
ne idem više na tulume

- 16:42 - talk to me (20) - zakaj bi neko išao printat? - #

četvrtak, 28.12.2006.

once upon a time...

e pa tako...
prošao je Božić...
još jedan...
bilo je lijepo...
ali...
nije mi toliko do toga...

jer čudno mi je sve...
kao da je svijet odjednom stao u svom djelovanju
i polako se otkidaju dijelovi jedan po jedan...
a ja tu ne mogu ništa...
i On odlazi...
polako ali ipak to čini...
i ja to osjećam...
možda i ja to činim...
tako je tužno kada se jedno jutro probudiš i shvatiš da nešto što si volio raditi više od svega,
nešto što voliš više od svega
polako gubi sjaj...
a ti to ne želiš.
i svim se silama trudiš da to nestane
i mučiš se i srce te steže onako kao da se bori da ne prestane kucati...
a vrijeme...
najgori neprijatelj...
samo prolazi...
i ne dopušta ti da to riješiš nego samo ide dalje...
bezdušna, sebična prokleta prolaznost...
tko ju uopće stvori...

ne želim to...
samo želim vratiti prošlost...
da mogu popraviti neke stvari...
neke izbjeći...
a neke samo još jednom

...samo jednom
osjetiti...

samo još jednom...

zašto to ne mogu dobiti?!
zašto se ljudi mijenjaju, zašto nikad ne može na kraju, i od početka i u tijeku
neka stvar ispasti savršeno...

zašto savršeno ne može zauvijek biti savršeno...

možda se moram početi nositi sa realnošću...
oduvijek mi je to bio problem...
a sada kada me dovoljno puta povrijedio svemir
kada sam dovoljno puta osjetila udarac u dušu zbog svoje naivnosti i
vjerovanja u ružičasti svijet...
...e sada je najteže...
sada to treba prihvatiti...
i tako se naučiti živjeti...

ali ja to ne želim
i neću
neka me i dalje tuku, neka mi otkinu sve, neka rade što hoće

ja samo želim nazad svoj ružičasti svijet...

gdje su sve duše dobre i sva zla u kutiji,
gdje nema svađa, nema dosade
gdje savršeno zaista jest savršeno zauvijek
gdje uvijek ima druge prilike
i nade...

ne mora mi nitko reći da to neću dobiti...
ne želim to čuti...
stvarno ne želim...

samo želim nazad...
samo želim osjetiti...

samo još jednom...
moj mali ružičasti svijet...



- 21:16 - talk to me (27) - zakaj bi neko išao printat? - #

ponedjeljak, 11.12.2006.

lost in translation...


Živim u sjenci tvoje sjenke...
i znam da znaš:
još uvijek šminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukčije ne umijem
ne razumijem, ne zelim pred lažnim svijetom lažno se veseliti...

To nije osmijeh - to je grč.

Ljudi su slijepi.
Lijepi dani, nasmijani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgaženo nehotice...

Znam da znaš.

Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne riječi
Nestaješ.
I priča odavno nije fer.
Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.

Vraćam se njima - zar misliš da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi poslije svega svi oni nemaju čak ni ime...
...samo te oči posjećene vjetrom koje sjaje kao i moje...

znam da znaš...
al ne vidiš i ne čuješ, i ne znaš koje male stvari se broje...
i dok porazi se roje,
plašim se priznati da postojiš...

...i da mi fališ...

Fali mi dodir, fali mi riječ, fali mi osmijeh
fali mi lice, fale sitnice
- dosta mi je krivice!

Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plaše:
prokleti sretni zagrljeni ljudi!

...te uloge su bile naše...

Samo moje i tvoje!
A gde smo sad?
Gledaj u mene!
Nema mene...
samo uspomene... samo tragovi...
Koliko dobiješ, toliko daš.
Ti nisi smio... znam da znaš...

...znam da znaš...

Jedan život - gdje prestajem ja, gdje počinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
...i reci, što je to ponos, što je to sram?
Ne želim znati!
...i kad se svijet sruši, na starom mjestu bit ću sama...


Sve suze svijeta sprala je kiša.
Na kraju nisi ni siguran
da si uopće plakao, niti da si dno dotakao...
...a takva kakva jesam, neću slagati sebe da si laž

...želim nazad starim, našim, stazama...

Ali ni svi peroni svijeta me ni malo nisu promijenili:
i dalje ista...
I dan je taj što me vara, plavetnilo neba misli skreće.
...a onda padne noć, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati neće mi dati da pratim trag - a znam:
sve je ništa, slomit ću kazaljke, vrijeme će stati,
svemir će čekati...

...samo da mogu vratiti te...

Tražim te, sanjam te pijanim očima, u noćima, u tuđim licima,
u stanovnicima nekih drugih svijetova...

gdje je naš?

Mičem usnama bez glasa dok pada zaborava plašt...
šutim jer znam da znaš.
Uvijek si znao i uvijek znaš!

..Ti...

Jedino moje, tebi koji odavno nisi jedini:
svaka sekunda kao godina, al barem znam na čemu sam,
i barem znam da nema nas i spremna sam da budem nasmijana pred svima
iako te i dalje, kad sam sama,

oblikujem od oblaka dima...

...i kroz paučinu vračam vremena kad smo ti & ja još bili tim
oprosti što nemam snage da te slažem, da ti želim sreću s njom

a i šta će ti to od mene?

Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to što jesi, tu gdje si ...
što god da se dogodi,
ti budi sretan i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga voliš a mrziš, kad mrziš a voliš
i lomiš se da izdrziš...

Ostaje nada da će nekad negdje netko htjeti shvatiti mene...
moja lutanja, maštanja i sanjanja...
i znati ih pratiti...
i tko zna...

...možda jednom nađeš me...

tamo gdje prestajem ja
gdje počinjes ti,
gdje stali smo mi,
gdje sada su drugi...
...ali srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada volio...

...volio više od sebe...



- 00:08 - talk to me (31) - zakaj bi neko išao printat? - #

srijeda, 22.11.2006.

vrijeme je ubojica pritajen...

Stara gitara bez žica, beživotna pokraj zida tiha je.
vrijeme je surovi ubojica pritajen kao prijatelj što izda te
kad čitav vijek iza je ništa doli ove kože zgužvane što skori kraj ne priznaje.
mrzim ovo tijelo, bore, staračke pjege i sijede,
stare stvari u našoj sobi što u mom oku blijede u borbi da ostanu lijepe-
nekako tužno su lijepe kao da vape razapete na kazaljke slijepe što jedino svoj put vide,
ne razumiju bijedne, trošne komade namještaja ni ljudskih osmijeha dok lutaju...
stvari nisu svjesne, nisu ni glave - sve će na kraju stati u 2 sekunde male
i tko smo tad?
otkucaji kozmosa - čujem ih noćas - štoperica okrutna.

hladna postelja
njena kosa prosuta po jastuku i dalje mirisna
spavačica tirkizna
ruka i prsten izlizan

djeca su sretna ali djeca su daleko
imaju svoje živote
čeka ih nekad negdje netko
još uvijek ne strepe pred sjenkom, ne boje se mraka
pokoji nedjeljni ručak koji još dijele sa nama

a mi, dva starca, sanjali smo ovo da maštamo i lutamo skupa sve do posljednjeg zbogom.
čitava vječnost sretna smještena u oko - moje i njeno ljeto po ljeto
a sada drhtim pred zorom -
što ako ona ode prva?
što ću sa sobom i ovom sobom satkanom od tišine koja ječi bolom?
ne smijem joj dotaknuti ruku, ne smijem ni pogledom
razara me pomisao da će biti hladna olovno.

mrzim ova tijela!
zašto ne lepršaju ponovno?!
samo još jednom, jednom samo nek zažmiri Bog.
željo moja, mjeseče moj
budi opet moje sunce
samo još jednom usne na usne, srece uz srce!
ne smijem da te dotaknem a sav hrlim ka tebi, grlim te i ne dam te!
samo još jednom nek do oltara vodi tepih, opet Ti u bijelom
kad je svemir drhtao pred srećom
nek ta vječnost traje vječno
samo još jednom...


...........


cijeli život zajedno, više i ne primjećujemo koliko se ispunjavamo
dok misli premećemo stopljeni u jedno
duša uz dušu, bok uz bok
oči pune sjećenja bulje u prazan strop...

cijeli život tražim samoću, da budem sama,
a sad kad je imam bježim ko đavo od tamjana

stisni mi ruku - u tebi ne vidim starca
u mojim očima još si poput dječarca!
sjeti se - ljepota je u onome što gleda - takve nas i Bog vidi s druge strane neba

a mi, 2 starca, sanjali smo ovo - da maštamo i sanjamo zajedno do posljednjeg zbogom

tko bi rekao - vrijeme leti - možda nas uzme sa sobom.
kako god bilo želim otići sa tobom.

savladava me nemoć
ne daj da zaspem u snu!

strah me nagriza ko rak - što ako sutra ne budem tu?!
barem sam voljela, ma, barem sam probala
živim bez žaljenja, umirem slobodna.

vidi nas - dva starca, a sanjali smo ovo - da maštamo i sanjamo zajedno do posljednjeg zbogom...

...dva starca, a sanjali smo ovo - da sanjamo skupa...

zbogom.

- 12:58 - talk to me (16) - zakaj bi neko išao printat? - #

subota, 11.11.2006.

the end

e pa eto da i to zaključim.
sa današnjim danom ugasio se velik dio moga srca,
nešto je ubilo posljednju nadu u mome životu,
posljednju želju da ne vidim svijet kao crnu rupu,
odbilo posljednju molbu da me opet čini sretnom
i ispunjenom,
da zajedno napravimo svijet ljepšim mjestom.
i sve je izgubilo smisao.
otišla je ta osoba,
zatvorila za sobom vrata
i ostavila me samu.
moje srce sad je slomljeno, moja duša usamljena
a moje tijelo prazno
ne želim sada to objašnjavati, prebolno je za mene
ali možda jednom i objasnim kada ću to moći.
do tada neću ništa pisati.

- 00:49 - talk to me (7) - zakaj bi neko išao printat? - #

subota, 28.10.2006.

olujnom brzinom...



"ali na kraju, ipak, kaos...kad tijelo više ne može podnijeti, cilj je pobjeći, stići Olujnom brzinom u...Kamo? Tko zna? Možda opet negdje gdje je uvijek stranac. Važno je samo kretanje. Do iznemoglosti."

...kretanje kroz beskrajne vremenske cikluse. Ali zašto?
Zašto to neprestano činimo?
Bježimo od strašnog u malo manje strašno?
Idemo za boljim od 2 zla?
Nitko od nas ne shvaća to pretakanje iz šupljeg u prazno.
Zašto?
Zato što smo nemoćni pod pritiskom ljudske gluposti i sebičnosti.
Nemoćni u izbjegavanju svakodnevnog životnog razočaranja koje nas gura sve više i više u dubinu nas samih.
Depresija ljudi koji ne shvaćaju realni karakter čovjeka,
"ličnost podvojenu u 2 nerazdvojena tijela koja povremeno zajedno dišu".
Jedno tijelo, sasvim malo, duboko sakriveno u najdalji kutak naše duše koje tu i tamo izviri na površinu
-ono nevino dobro u čovijeku, neiskvareno i altruističko.
s druge strane, drugo tijelo-ono vladajuće i moćno,arogantno i sebično,
stroj koji nemilosrdno pokreće ovaj svijet ali ga i uništava.
eh, to drugo tijelo-to je ono što budi depresiju...
u ljudima poput mene,
čiji vječni životni put ima počela koja ne shvaćaju zašto to drugo tijelo vlada.

I zašto stalno moram bježati olujnom brzinom u...bajku.



Photobucket - Video and Image Hosting

- 15:59 - talk to me (11) - zakaj bi neko išao printat? - #

utorak, 17.10.2006.

Mom bubamaru... :p

Photobucket - Video and Image Hosting


dugo sam disao sam glumeći uvijek da znam pravi razlog mog prokletog ćutanja,
zaspalih ljubavi dah... pluskvamperfekat.
tog petka pao je mrak, moj korak sveo se lak
baš je gubio nadu kad se desio taj apekat...
ČITAV SVEMIR SKRIVEN ISPOD NJENIH OBRVA...

...

delfinu prelepi moj šta god da pomisliš
ovako blesav i lud već te godinama tražim svud
sleđen pri pomisli da možda i ne postojiš...
kiše dosadni ples, sa moga lica žeđ
da ti pomerim sa čela tvrdoglavi taj pramen smeđ
pa naslonim usne ko balon od sapunice...

...

dugo sam disao sam i sasvim sigurno znam pravi razlog
mog prokletog ćutanja:
daleko-blizu-daleko...SANJAŠ ISTI SAN

"ČOVEK BEZ SLUHA"



mojoj najvećoj ljubavi želim sretnu godišnjicu...
i da ih bude još puno...

ANDREJ, VOLIM TE!

- 17:10 - talk to me (10) - zakaj bi neko išao printat? - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

so hard to pass trough...

Moving On
by Julie Ann Burch

When I see you in class,
I can just sit and stare;
my eyes filled with tears,
and my heart in despair.

I have always known this,
right from the start.
I can lie to you,
but not to my heart.

You have someone else,
and I do too,
but there's no question about it,
I'll always love you.

There is something about you,
that drives me out of my mind.
For what we had,
was hard to find.

So all I have left,
are memories of the past.
Knowing for sure,
it would not have lasted.

I still don`t know how could you
make me so happy,
but then to make me cry.

I see you now
After such a while
And I know
You were, you are
and you always will be
an undeniable piece of my heart.


Photobucket - Video and Image Hosting

- 01:46 - talk to me (7) - zakaj bi neko išao printat? - #

subota, 26.08.2006.

Nostalgija...

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

još nešto nostalgično...
danas sam sjedila na prozoru i odjednom je počela ova pjesma...
valjda od susjeda...
pa sam se sjetila...
osobe koja ju je posvetila meni...


"Goodbye My Lover"

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your hand.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer and when i wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.


...I will never forget you...
...my lover, my FRIEND...



Photobucket - Video and Image Hosting

- 18:44 - talk to me (4) - zakaj bi neko išao printat? - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Za ljubav, ne za mržnju, ja sam rođena... (Antigona)
Photobucket - Video and Image Hosting


"Svi ljudi žive, ne zbog brige za sebe nego zbog ljubavi koju drugi ljudi u svojim srcima njeguju za njih."
Lav Tolstoj

"Kad ne bi bilo žena, dijamant bi bio obični kamenčić jer najveći hram čovječanstva je srce jedne žene."
Victor Hugo

"Čini se da je sreća stvorena da je se podijeli s nekim."
Jean Racine

"Gdje god bili, vaši prijatelji tvore vaš svijet..."
William James

"Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala: ljubav, ja i ti! Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala - prolaznici mi!"
Lamartine

"O, malen je dan nam dar, jer sav život-to je san, a san su i sami snovi."
Calderon de la Barca

"Ljubav je oganj što nevidljiv gori, rana što boli, al se ne osjeća, ona je nikad zadovoljna sreća, bol što ne boli, nego mukom mori."
Luis de Camoes

evo neki linkići koje čitam...naravno, tu nisu svi al ne da mi se više pisat :)

Klasičari
Mirnich
Mrtvi zečevi
Latica
Pavlinjo
Megi
Minut ćutanja
Mokre ulice
Wonderwall
Njezina pravila
Teica
Mak
Zaljubljeni dječak...
...i njegova draga
Puno čokolade :)

Photobucket - Video and Image Hosting


Pobeda

Srce slome čak i usta nekog neznanog junaka
brzinom zvuka dok tone moj brod
ovu noć zato provodim budan i sam ko osuđenik...
dajte mi reč na samo dva minuta straha, dajte mi glas al znajte gluvi će me čuti!
ovo je kanonada, rat u mojoj glavi,
srušen je svet pravljen od pepela i praha...
pogled odozgo okom plavog goluba,
hiljadu priča, šaka sreće i tišine...
nije ni srce uvek crvena fasada-pukne baš onda kada najmanje se nadaš...
razmisli dobro i reci mi
ne vidiš sebe ali vidiš njih,
živote tihe i prazne,
trač kao vesti proverene...
ti vidiš druge ali sebe ne...
više ne brojim jer po ko zna koji put budnog sam noćas opet zatekao sebe,
svetlom po mraku pišem poruku:
čuvaj se dobro jer ja dolazim po tebe!
ovo će biti prvi i poslednji put,
vidiš li znake na nebu?!
od sad te prati pogled oštar i ljut,
ja noćas slavim svoju pobedu...



Feelings

You are only a child once, they say
Live it as best you can
People come and people go
You will have to understand

Soon you'll learn promises may be broken
And dreams can come undone
With each day, you'll grow and grow
And you'll learn... not to run

For no matter what road you choose
Pain will tag along
But one day, you'll stop and realize...
You've found where you belong

Life isn't always easy
You need someone to help pull you through
So when the times are at their worst
You'll know just what to do

I've felt love, I've felt pain
And I've had a little in-between
I've done my share of things I regret
And said things I didn't mean

I thought I'd found... forever
I thought I'd never lose at love
But when 'forever' ended
It was a message from above

Telling me someone else was there
Someone to love me more
But I never would have found that out
Had he not opened up the door

There is pain followed by pleasure
And pleasure followed by pain
One of them leads to the sunshine
The other one leads to rain

Yet, each time you look at me
It's like no one else is there
When we talk, I can tell by your words
That you really do care

So, if everything has a reason for happening
I know everything is leading to you
It may not be easy for me to say what I feel
But I know... you are feeling it, too





Wonderwall

Today is gonna be the day
That they're gonna throw it back to you
By now you should've somehow
Realized what you gotta do
I don't believe that anybody
Feels the way I do about you now

Backbeat the word was on the street
That the fire in your heart is out
I'm sure you've heard it all before
But you never really had a doubt
I don't believe that anybody feels
The way I do about you now

And all the roads we have to walk along are winding
And all the lights that lead us there are blinding
There are many things that I would
Like to say to you
I don't know how

Because maybe
You're gonna be the one who saves me ?
And after all
You're my wonderwall





The Killers - All I Want

I think we know what it's about,
what doesn't show
makes room for doubt.
but it feels like everyone's
gone,
everyone's gone away.

All I want...
is to be with you.

I think I owe an explanation
of my undescribable behaviour.
I've got the wine,
I've got the glass,
but it feels like everyone's
gone,
everyone's gone away.

All I want...
is to be with you.

There's people everywhere
and I'm all by myself.
When I try to say "hello"
they don't recognize my face.

Maybe in time we
get it right,
but it feels like everyone's gone,
everyone's gone away.

Maybe in time we get it
right...
It's all I want


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se