< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ja još volim malu beštiju dragu srcu mom...
ja
* * *
IME-Ema
DATUM ROĐENJA-08.03.1990
SKOLA-medicinska, 4.c
e-mail- Ema90@hi.t-com.hr
msn-im-sy@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
lela
bafa
hrvac
angie
freddy
black_hunter
miha
plavusha rose
narky
zuja
Ivy
annamary
macan
tribunjka
veki
lora
kristina
ivana
hugolina
hip-hop
tena
zahir
konfucije
miss lynn
poison heart
toni
dolores
ja i franka
marina,ja,lora,lenkic,bilic
mega beba i ja
ana,franka i ja
petra i ja
ja i ana
ja,marko,matija,barbara
obožavan ovu sliku i ljude na njoj
lakoš i ja
Koliko krivih rici pobigne kroz zube...a ko ce ih stici
Free Site Counter
koliko vas je bilo ode!!!
Makar grub tvoj dodir bio,još mi godi
GETANIN
Tega san dana mrzija školu
Više san volija divit se moru
Otić marendat na Tomića stine
I s dičjon mašton poć u daljine
A tega dana život je propa
Čovik u veštitu od skupega štofa
Vika je "Svitu tu su mi stvari,
on ih je ukreja, getanin mali"
Osta san plačuć sidit na stini
Svu su mi boršu prosuli po rivi
Još i sad se sićan, vika je
Prašće, ako još nisi ukra, krast' ćeš
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
i prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali "to mu je tek prvi"
Doma su došla dva policjota
Odma me odveli bez imalo mota
Mater je ostala plačuć na skali
Nesritno dite vika je stari
Gleda san mater i tija se vratit
Otac je reka da ću mu platit
Pita san "barba, oće li bolit?"
Reka je "getaru, ol znaš i molit?"
Ako san getanin...
Nigdi je prošlo pola života
Otac je skonča, a mater sirota
Sama u tuzi se odala piću
Samo san doša da utrnen sviću
Nisan se više moga suzdržat
i bis u meni se počea trzat
Dalje od svega san pokuša bižat
A slike su davne me počele stizat
PIŠEM TI PISMO
Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljece je sada mene obuze sjeta
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci sto znas
I da l' jos svirate nocu pored rijeke
Sad je doslo lijepo vrijeme
Pjevate li one nase pjesme
Da li ponekad sretnes moju dragu
Je l' jos uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da l' me ceka
Pisi mi sve
Jutrom kad se budim cesto tuzan sam
Noci su moje duge pozdravi drustvo i druge
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci o njoj
ŽIVOT JE TEŽAK ALI JA SAM JAČA
...nasmiješi se kad me vidiš OSTANIMO PRIJATELJI, jer nitko nezna što smo bilo, nitko nezna što smo htjeli OSTANIMO PRIJATELJI.
Kad te vidim spustim pogled
Sve do koljena
Jer se stidim da sam tebe
Ikad voljela
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam i dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti…
Dvoje ljudi koji su se voljeli
ne mogu biti prijatelji,
jer svaki susret se svodi
na previse tajanstven pogled
da bi se oboje prestali nadati...
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
ola ljudi,napokon se javljan,mislin bilo je vrime da napišen nešto novo.
a šta cu kad neman vrimena,lipše se ic kupat i izac vanka nego pisat posteve svako malo.
ostala san sama...sad vi bice mislite...a jadna ostavija je momak,ostavile prijteljice...ali ne,sve to još valja i oni su tu,nego moji su se priselili u tribunj u vikendicu na cilo lito...a ja ostala u sibeniku,ode mi je lipše.svi su moji ode,cilo društvo,momak...a u tribunju...mater,caca,baba,dida i ja....ne ne,ostaje ema u gradu.nikad nisan volila taj tribunj,zato šta su me uvik odvlacili tamo od društva,svi bi moji ostajali vamo,skupa izlazili,išli se kupat...a ja kad završi škola morala u tribunj se priseliti...to san uvik mrzila,cesto san znala reci da je moje lito pocelo kad se vratin iz tribunja,tj.tjedan dana prije pocetka škole,onda bi se tek nauživala,a u tribunju toga nije bilo,predosadno je,kad izađen tamo to nije to ka ode,kad uden u onu sobu u tribunju odma mi se digne kosa na glavi,sve dosadno ,monotono,oni bili zidovi,neka soba, sa puknutin odmaron kojem se vrata do neki dan nisu mogla zatvoriti kako triba,a ode sarena soba,na zidovima slike svih mojih prijatelja,sve moje je u toj sobi sve uspomene,tu bi mogla biti cili dan bez problema kako volin tu prostoriju.
i tako da san ostala ode ovo lito,bit cu malo vamo malo tamo,ali više ode...jeah koje je to olakšanje.....sama u kuci,pravin sama rucak,iden spavat kad ocu,iden kad ocu.....sve je to lipo,i puno toga se nauci kad se sam brineš za kucu....ma ja san ode sritna
evo vam malo slika od završetka škole