< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ja još volim malu beštiju dragu srcu mom...
ja
* * *
IME-Ema
DATUM ROĐENJA-08.03.1990
SKOLA-medicinska, 4.c
e-mail- Ema90@hi.t-com.hr
msn-im-sy@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
lela
bafa
hrvac
angie
freddy
black_hunter
miha
plavusha rose
narky
zuja
Ivy
annamary
macan
tribunjka
veki
lora
kristina
ivana
hugolina
hip-hop
tena
zahir
konfucije
miss lynn
poison heart
toni
dolores
ja i franka
marina,ja,lora,lenkic,bilic
mega beba i ja
ana,franka i ja
petra i ja
ja i ana
ja,marko,matija,barbara
obožavan ovu sliku i ljude na njoj
lakoš i ja
Koliko krivih rici pobigne kroz zube...a ko ce ih stici
Free Site Counter
koliko vas je bilo ode!!!
Makar grub tvoj dodir bio,još mi godi
GETANIN
Tega san dana mrzija školu
Više san volija divit se moru
Otić marendat na Tomića stine
I s dičjon mašton poć u daljine
A tega dana život je propa
Čovik u veštitu od skupega štofa
Vika je "Svitu tu su mi stvari,
on ih je ukreja, getanin mali"
Osta san plačuć sidit na stini
Svu su mi boršu prosuli po rivi
Još i sad se sićan, vika je
Prašće, ako još nisi ukra, krast' ćeš
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
U bisu san reka da me se ostavi
i prvon ga stinon puka po glavi
Ako san getanin i ja san dite
Vika san, ovo mi činit ne smite
Zbunjen san gleda di leži u krvi
A svi su vikali "to mu je tek prvi"
Doma su došla dva policjota
Odma me odveli bez imalo mota
Mater je ostala plačuć na skali
Nesritno dite vika je stari
Gleda san mater i tija se vratit
Otac je reka da ću mu platit
Pita san "barba, oće li bolit?"
Reka je "getaru, ol znaš i molit?"
Ako san getanin...
Nigdi je prošlo pola života
Otac je skonča, a mater sirota
Sama u tuzi se odala piću
Samo san doša da utrnen sviću
Nisan se više moga suzdržat
i bis u meni se počea trzat
Dalje od svega san pokuša bižat
A slike su davne me počele stizat
PIŠEM TI PISMO
Dugo nisam vidio svoj rodni kraj
Proljece je sada mene obuze sjeta
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci sto znas
I da l' jos svirate nocu pored rijeke
Sad je doslo lijepo vrijeme
Pjevate li one nase pjesme
Da li ponekad sretnes moju dragu
Je l' jos uvijek onako lijepa
Pita li za mene i da l' me ceka
Pisi mi sve
Jutrom kad se budim cesto tuzan sam
Noci su moje duge pozdravi drustvo i druge
Ja ti pisem pismo stari prijatelju moj
Daj mi reci sto ima novo
Sve mi reci o njoj
ŽIVOT JE TEŽAK ALI JA SAM JAČA
...nasmiješi se kad me vidiš OSTANIMO PRIJATELJI, jer nitko nezna što smo bilo, nitko nezna što smo htjeli OSTANIMO PRIJATELJI.
Kad te vidim spustim pogled
Sve do koljena
Jer se stidim da sam tebe
Ikad voljela
Sta me sad pitas kako si lopove moje mladosti
Puno sam bolje od kad te nema
Al sam i dalje nesretna zena
Sretno ti
Moja bivsa radosti…
Dvoje ljudi koji su se voljeli
ne mogu biti prijatelji,
jer svaki susret se svodi
na previse tajanstven pogled
da bi se oboje prestali nadati...
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
brojila san dane,sate,minute do sutrašnjeg dana...planirala sve unaprid,sutrašnji dan je bila svakodnevna tema zadnja 2 miseca....sutrašnji dan...dija slavi rođendan.
i onda samo jedna rić,pokvari sve...zbog jednog odgovora sve može propasti,sve šta san planirala može pasti u vodu...
zbog jednog odgovora,jedne svađe za koju nisan kriva,iako me oni krive za sve. rekla san sasvim normalan odgovor,normalni slijed razgovora se pretvorija u noćnu moru
kad san pitala:mogu li samo znati šta san tribala odgovorit da bi sve bilo u redu....
nisan dobila odgovor,od nijednog,zato šta drugog odgovora nema,jednostavno ne postoji.
šta mi sad preostaje?...da se ispricam za nešto za što se ne smatram niti malo krivom,niti me itko drugi smatra krivom,osim njih dvoje.oni koji me svaki dan gledaju u kuci i toćno znaju na šta san mislila,da nisan tila nikog povridit,ni na kraj pameti,možda je tako zvucalo (A nije),nisan tako mislila,lipo san vam rekla,ispricala se,i šta sad...zabranit cete mi ono šta me najviše veselilo...a sad se bunite da vrime koje proveden u kuci,najcešce se svodi na sobu,a šta ce biti onda...kad mi oduzmete sutrašnji dan...kad mi sve šta mi je izazivalo osmijeh na lice posljednje vrime oduzmete,zabranite....ne znate kako mi sada život nije lak..ne znate,jer vas ne želim s tim opterecivati,kad me pitate šta je ema,ne izlaziš s njim tako cesto...da mama,to je samo prolazno,sve je u redu...ali nije,i vi to ne znate,jer ne želin da se opterecujete još i s tim,nemate pojma zašto san povucena i sama u sobi,zašto ne volin gledat agresivne filmove,zašto u autu stalno vićen smanji radio,to nije moj izbor,a vi me krivite,u tom trenutku niko ne može osjetiti ono šta ja osjecan,zato vas samo molin da smanite to prokleto radio kad vam recen,ne pitajte razlog,jer ce suze same krenit,i necete dobit odgovor
a šta mi sad preostaje,plakat i molit da me se pusti sutra vanka,da se isprican,a ne znam zašto,niste mi dopustili da objasnin,tj.da vam samo ponovin pricom taj događaj pa da svatite šta se stvarno dogodilo....
sutra navecer,kad svi moji,svi moji prijatelji budu slavili šta neko od nas prelazi u punoljetnu fazu života,šta postaje odgovorna sama za sebe,ne kažen da sad prestaje biti dite,samo prelazi u jednu fazu o kojoj svi mi maštamo...uvik,baš uvik...
znan,vi ste to davno prošli,pa ne znate kakav je to doživljaj nama....
ja cu stati sama po obicaju u svojoj sobi,nazvat nekog i slušat kako pivaju na sav glas i smijat se kad netko od njih provali neku bazu,u tom trenutku cu biti sritna zbog njih...a kad pustim slušalicu suze ce ici same od sebe...bez dozvole...
da mi je biti leptir da mogu bar na tren doletit ido njih da skupa zapivamo koju pismu....