...life is an enigma...

e,jebiga...Ova zima me užasno podsjeća na prošlu...što je LOŠE!
U srijedu sam otišla u grad poslije škole.
Prošvrljala sam gradskim ulicama,po tisućiti put gledala iste ljude,kafiće,iste klupice...
Solidno.
Kući sam se vraćala autobusom.
Ne znam zašto,ali mene obuzima neka melankolija kada sjedim na polupraznoj stanici i čekam svoj autobus...na kojemu je velikim svijetloplavim slovima napisano TRŽNICA-VIDICI-NJIVICE.
Puklo me da vam napišem o nekim mjestima u svome gradu...pa eto...
tržnica.
Kad čujem riječ "tržnica" pomislim na onu neviđenu gužvu radnim danima kada se starkelje sa punim kesama mrkve,kupuščine,cikle i sličnih sranja upute busom kući.
A tek ako kupe ribu i sjednu do vas,ne moram vam ni opisivati koliko ste "SRETNI".
Najjače mi je bilo kad je u busu do mene sjela jedna deblja starica.
I vozimo se mi,ono,sve normalno,kad odjedanput:PRRRRRRR...
Starica je iz sebe ispustila sav zrak koji je dobila u prethodne dvije godine!
A neću vam ni govoriti kakve sam mirise iskusila...
Ujutro tih crva ima najviše.
Baš onda kad najviše žurim iz grada u školu.
Vozač pusti neke cajke,i onda svi pjevaju...Iz iskustva znam da najviše vole Thompsona.
Što su vam šibenski umirovljenici...Slušaju "E,moj narode",cjenkaju se oko ribe i guraju se u busu.
VIDICI.
Moj kvart,jee!
Iako sam ja negdje između vidika i baldekina.Nea veze.
Volim svoj kvart,ali koji put se pravo iznenadim kad,primjerice u nekom vrtu na gornjem dijelu Vidika,vidim kokoši i sličnu živinu.Pa jebote jesmo mi selo ili grad??!
Stvarno se pitam.Ccc...
Njivice.
Ma to se ne može nazvati selom.
To je na nižem levelu od sela.Zaselak,hehehe...
U njivicama žive samo automehaničari i prodavači voća.
Trebali bi na ionako već potrganu tablu s oznakom "NJIVICE" napisati: Samo za mehaničare i peradare!
Jer samo oni žive u toj zabiti!
Kvanj.
Uff,to budi loša sjećanja.
Na prošli Halloween ja i ekipa smo otišli na to mjesno groblje se malo sprdati.Prvo smo pričali scary priče i pošteno se usrali kad smo vidjeli otvoreni grob,no ok.Problemi su tek slijedili!
Išli smo autobusom,ali to je,nažalost bio zadnji bus.
Kad smo se htjeli vratiti,morali smo ić na nožni pogon (lol).
I tako smo mi,po mrklom mraku oko 22 sata prelazili sve one planine,kamenja,brdašca u strahu da je iza nas neki manijak i da samo čeka da nas zatuče sjekirom.
Ja sam se,naravno ubila niz jedno brdo,budući da sam spretna i okretna kao bager,al nema veze...
Nije bilo posljedica.
Kući smo došli tek oko 23,45 iako je dogovor s starcima bio da budemo kući do 22.
Naravno,bila sam grounded,što bi trebalo značiti da sam bila u kazni na 7dana.
HEBIGA...
I svega sam se toga prisjećala dok sam sjedila na mokroj bijeloj klupi ispod bora.
Kiša je pljuštala,no ja sam i dalje,sa sjetnim izrazom na faci razmišljala o mojim little avanturama.
Bus je došao.
Umirovljenika nije ni bilo....Čak su mi i nekako falili.
Čudno.
Vrlo čudno.
Dosta razmišljanja,prelazimo na glupaste stvari.
KAKO VAM SE SVIĐA MOJ NEW BLOG?
Meni je bolje od onog prvog.
Inače,onaj blog će biti IZBRISAN 1.12.2004.
KIZZZZZZZZZZ from ANNNNNNNAA
kOmEnTirAjTeEeEee....