Pjesme o mojoj ljubavi...
19.06.2008., četvrtak
... SJETI SE ...
|
Sjeti se samo onih naših dana, zaljubljenih pogleda i žednih uzdaha. Sjeti se koliko smo toga zajedno prošli, da je i gore bilo do toga nismo došli. Sjeti se neprospavanih noći i bezbroj poljubaca u mrtvoj tišini... Sjeti se željnog iščekivanja do našeg ponovnog susreta... Sjeti se samo jedne noći i nas dvoje, sjeti se usne moje i tvoje, sjeti se vatrenih noći i ljubavi u očima mojim, sjeti se opet da i ja postojim... |
18.06.2008., srijeda
... Ali nema nas ...
|
Stislo mi se srce, samo što ne zaplače. Kao i ovaj kišni dan kojeg oblak tjera na plač... Sve je danas tako čudno, duša boli, a srce nikako da te zaboravi... Sve ulice vode me do tebe, oči mi para ljepota ta, a zaborav je teži nego ikada... Viđamo se kao nekada, ali nema nas, ništa više nije isto, i uzalud je sve... Svaka naša pjesma tjera me na plač, jer znam da se nikada promijeniti nečeš... Još si uvijek onaj stari, još te vrijeme pregazilo nije, a moje srce i dalje za tobom pati i da još jedan poklone mi život, opet bih voljela tebe... Što je bilo nevrača se više, poslije sunca uvijek dođu kiše... Što je bilo, više nije moje, tvoje srce drugoj pripalo je... |
15.06.2008., nedjelja
... Priznajem ...
|
Dugo nisam mogla priznati, dugo to nisam mogla izustiti, ali nadam se da ti to znaš, nadam se da si to shvatio... Teško je to nekome reči, teško je to uopće osjetiti... Ali sada kad te nema više, priznajem sebi, priznajem tebi, koliko god bolno bilo, pustila sam te... Koliko god vremena prošlo, i dalje ću te voljeti... |
13.06.2008., petak
... Pjesma za NJEGA ...
|
Prevarena... Kad sam te vidjela, bio si savršen, kao bez mane... Da sam znala kakav si zapravo, možda te ne bih zavoljela, ali osjećajima ne mogu zapovjedati, to sam odavno shvatila... Pružio si mi najljepše trenutke u životu, a ja sam mislila da su stvarni, mislila sam da me voliš kao i ja tebe... A onda se moj savršeni svijet u kojem smo postojali samo ja i ti, raspao u trenutku kada sam saznala istinu... Povrijedio si me jako, ali te nije bilo briga, meni je ovo bila ljubav, a tebi samo igra... I nikada nisam razumjela zašto si to napravio, zašto si mi davao nade, a onda me prevario... To možda nikada neću shvatiti, nikada te neću razumjeti, ali ću te unatoć tomu voljeti sve dok te ne uspijem zaboraviti... I ti se sada ponašaš kao da ničega nije bilo, kao da me ne poznaješ, kao da me nisi povrijedio... I to me boli više od svega, više od tvoje izdaje, više od slomljenog srca... Sada znam kakav si zapravo, nema više tajni, sve je otkriveno... I hvala za sve, iako ti nisam ništa značila, bila sam ti jedna od mnogih, a to nisam shvačala... Ako te ikad prebolim, znaj da u mom srcu uvijek imaš posebno mjesto, jer si bio jedini zbog kojeg sam se ovako osjećala, jer si bio jedini kojeg sam iskreno voljela... |
09.06.2008., ponedjeljak
... UTJEHA ...
|
Niz lice spušta mi se prezir Suze su to koje zaljevaju nemir Ti ih gledaš kako sjaje Pretvaraju se u kišu koja ne prestaje... Ruke mi spuštene, blijede i nemoćne Željele bi da te zagrle A ti si sve dalje i dalje, nestaješ... Moj više nisi, tuđi postaješ Srce se moje kida za tobom Mogao si reći barem ZBOGOM... Nemoćno je i pomalo se kaje A kiša pada i pada, nestaje Sretan si pomislih što si me ostavio Moja skromnost nije ti bila dovoljna Tužan ti pogled prije rastanka Naslućuje da si možda pogriješio... Ali idi, ionako sada gotovo je Što je bilo jedno postalo je dvoje Gubim te iz vida, a srce se i dalje kida U daljini još ti čujem teške korake Oči ti sjaje kao krijesnice Pošteno, PLAČIMO OBOJE... |
07.06.2008., subota
... SVIJET PODJELJEN NA DVOJE ...
|
Toliko blizu, a opet daleko Predaleko da bi dotaknula nebo Između tebe i mene ostale su samo želje. Naš svijet podjeljen je na dvoje Vidim te svuda, oči te traže Nikako da se umore... Čujem te kako dišeš i tjeraš me van U tebi ja više nisam poželjna Kuda li vodi ova slijepa cesta Svaki korak postaje križni put... Plačem da me ne vide, ne čuje se ni zvuk Zajecala bih poput najtužnije balade na klaviru Al iz mene ne čuje se ni muk... Toliko si mi blizu, a opet daleko Predaleko da bih te ikad više imala Uokvirila i stavila na zid Jer moj život samo tebi pripada... Često, prečesto čujem kako mi dolaziš Sretan, ali ipak u pokajanju Jer svijet naš podjeljen je na dvoje Na dvoje koji se još uvijek vole... |
