why ?!
Hmmmm
Opet
U kurcu sam
I neznam zašto
Sam išla slušati to
Postoje dvije pjesme koje ne smijem slušati, i baš sam sad ulovila tu jednu
I eto ga
Suze idu same od sebe
Neznam ni zašto
Inače, podsjeća me da jednog dečka, koji mi bio prvi i kojeg jako voljela, i ja zajebala stvar...
Pjesma ide ovako:
˝Na Badnje veče, dok su zvona, zvona zvonila
Pred crkvom svetom Blaže ti si, dušo stajala
I nekim starim šalom kosu si malo pokrila
Da je ne bi neka pahulja valjda smočila
Pričaju mi da se sramiš kada čuješ za mene
Al nisam ja ni pola tolko loš ko što kruže glasine
Ja imam samo jednu nesreću, uništim sve što dotaknem
Al svu svoju ljubav čuvam samo za tebe
Zbog mene ne plači, suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mjenjam
Zbog mene ne plači, suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mjenjam
Milion puta prošao sam ispod tvoga prozora
Da si rekla samo riječ, došao bih krilima divljih gusaka
Jer nisam ja ni pola tolko loš, kolko kruže glasine
Ja imam samo jednu nesreću, uništim sve što dotaknem
Zbog mene ne plači, suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mjenjam
Jer ti, ti si meni nešto poput korijena...
Neka stara navika...˝
Od Prljavaca...
I svaki put kad je čujem plačem, i neznam šta mi sad bilo da sam je stavila, valjda sam mislila da sam ga preboljela, ali očito nisam. Inače, druga pjesma je ˝Šuti, samo šuti˝, od Fosila...
Obje me bacaju u depru...
Kao i ove s lijeve strane, od Prljavaca
Pogotovo dio:
˝Tu noć kad si se udavala,
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tješili
Da ima milion takvih kao što si ti
I da ću te preboljeti....˝
Ali to jednostavno ne funkcionira...ne možeš preboljeti, niti zaboraviti, bez obzira kako davno se to dogodilo, ali nikad ne izlazi iz sjećanja... I bez obzira tko je kriv, uvijek ostaje gadan osjećaj, ali ako smo mi krivi, onda je još gore... I samo se mučimo bez veze...
Neznam da li to uopće ima smisla više, da si upropaštavamo sadašnjost i budućnost radi prošlosti.. I znam da je to tako, znam sve, i razumijem, ali teško je tako postupiti, bez obzira, nemogu više tako, zašto život, ljubav, sve, mora biti tako teško, zašto u životu nema nagrade, ako nešto preživiš, da ti se dogodi nešto lijepo, i to bude nagrada. Nego je sve ruf..
Nigdje zadovoljstva...
|