blago meni

31.03.2010., srijeda

Sedam riječi ljubavi



Autor ovog poznatog sakralnog djela je austrijski kompozitor Joseph Haydn, za kojeg se smatra da potječe iz Hrvatske. I zaista, u mnogim njegovim kompozicijama ugrađeni su brojni elementi hrvatskih narodnih pjesama. Rođen je upravo na današnji dan (31.3.) 1732. godine i prvi je od velike trojke bečkih klasika (Haydn, Mozart i Beethoven.) U njegovom bogatom opusu od 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih skladbi, opera itd, posebno mjesto zauzima i sakralna glazba.

"Sedam posljednjih riječi našeg Otkupitelja na križu" Haydn je prvotno napisao kao orkestralno djelo po narudžbi koja mu je stigla iz Španjolske. Tamo se je na Veliki petak u crkvama održavala pobožnost "Tri ure" od 12 do 15 sati. Sve je bilo pobožno i vrlo svečano: biskup ili svećenik čitao je sa ambona jednu po jednu Isusovu posljednju rečenicu, kojoj je dodavao svoje razmatranje. Da bi bilo sve još dojmljivije i svečanije, stanku između razmatranja trebalo je ispuniti s prikladnom glazbom. I Haydn je to veličanstveno odradio. Napisao je predivnu glazbu za orkestar, ne samo punu boli nego i utjehe, nade i optimizma. Kasnije je na osnovi tog orkestralnog djela napravio oratorij i još jednu obradu za gudački kvartet.

Isus je umro u krajnjoj osamljenosti, napušten, izdan, pritisnut golemom težinom naših grijeha. Ta tri sata, dok je visio na križu, vladala je tama, koja se uvlačila i u njegovo bolno ljudsko srce. Bili su to najteži trenuci nezamislivog fizičkog, psihičkog i duhovnog trpljenja, koje je on dobrovoljno prihvatio i "koji umrije za nas, da mi, živi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uđemo u život", kako kaže sv. Pavao (Sol 5,10).

Oni koji su bili uz njegov križ, čuli su ga kako govori u sedam navrata.

RIJEČI IZGOVORENE S KRIŽA

1.) "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk 23,34): molitva za Židove i rimske vojnike

2.) - "Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23,43): riječi pokajanom razbojniku koji je bio s Isusom razapet.

3.) - "Ženo, evo ti sina! Evo ti majke!" (Iv 19,26,27): dao nam je Mariju za majku; mi smo njena djeca, ona je naša majka.

4. - "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mt 27,46; Mk 15,34): moli riječima psalma 22,1 i izražava težinu odjeljivanja od Boga zbog težine ljudskog grijeha, koji je uzeo na sebe.

5.) - "Žedan sam!" (Iv 19,28)

6.) - "Svršeno je!" (Iv 19,30)

7.) - "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" (Lk 23,46)




Isuse,
hoćeš li jednom
i moju ubogu dušu
i moj bijedni život
predati u Očeve ruke?

Nemoj tada breme mojih grijeha
stavljati na vagu
nego u Očeve ruke.

Kamo ću bježati,
komu li se uteći,
ako ne k tebi,
koji si moje grijehe uzeo na se!

Gle, danas dolazim k tebi.
Klečim pred tvojim križem.
Cjelivam noge,
koje me nečujno prate
na zamršenim putovima mog života.

Grlim tvoj križ,
Gospodine vječne ljubavi,
Srce svih srdaca,
ti probodeno Srce,
velikodušno i neizmjerno dobrostivo Srce.

Smiluj mi se!
Prigrli me svojom ljubavlju!
Pa kad se jednom primakne kraj moga hodočašća
i dan bude na izmaku,
kad me okruže sjene smrti,
onda i na mom kraju progovori svoju zadnju riječ:

Oče, u ruke tvoje predajem dušu njegovu !
O, dobri Isuse!
Amen.
(Karl Rahner)





- 23:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.03.2010., ponedjeljak

"Želim postati apostolom radosti..."

Image and video hosting by TinyPic

Upravo smo proslavili 4. korizmenu nedjelju tzv. Laetare(Veseli se), koja nas odmah na početku u ulaznoj molitvi Izaijinim riječima poziva na radost:
"Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!" (Iz 66,10)

Taj poziv na radost, usred inače ozbiljnog pokorničkog korizmenog vremena, podsjetio me je na Majku Tereziju i štivo koje upravo čitam, a to su njezina privatna pisma, sabrana u knjizi "Dođi, budi moje svjetlo". I ona je usred teške duhovne tame i patnje, koja je godinama obavijala njezinu dušu, širila oko sebe Isusovo svjetlo i pozivala na radost.

Pisma objavljuju najveću Majčinu tajnu: potpunu duhovnu tamnu noć u kojoj je živjela gotovo 50 godina - sve do smrti, a da nitko to nije znao ni slutio osim nekoliko njezinih duhovnika. Osjećaj Božje prisutnosti i nježne ljubavi; slatki vjerski zanos, koji joj je davao krila i u kojem je jasno slušala Isusov glas utjehe, ohrabrenja, odobravanja, - sve je to naglo i potpuno nestalo, nakon što je izvršila zadano joj djelo i na noge postavila svoju družbu Misionarki ljubavi. Sve je nestalo, kao rukom odneseno! Ne samo da je nestao svaki osjećaj ljubavi i utjehe, nego je ona u dubini duše čak dvojila, da li Bog uopće postoji! Osjećala se je od Njega odbačena, zaboravljena, nevoljena, neželjena...Razdirala ju je čežnja za Bogom, a nigdje ga nije nalazila...

Ništa od te njene strašne patnje nije se na njoj vidjelo. Premda je živjela u posvemašnjoj tami i praznini, radila je iste poslove, govorila iste riječi, obavljala iste molitve i dužnosti...kao i prije. Jedino ju je slijepa vjera vodila naprijed. Njezino lice bilo je i dalje nasmiješeno i mirno.
Usred te teške duševne patnje, ona poziva na radost. Želi postati apostolom radosti! Čini mi se da se u uputama, koje daje svojim susestrama, najčešće spominje riječ osmijeh i smiješiti se:

"Ljubi Isusa i čuvaj za Nj nasmiješeno srce...
Prihvatite sve što daje i dajte sve što uzima s velikim osmijehom...
Jer to je svetost - vršiti Njegovu volju s velikim osmijehom...
Budi poput janješca - svima se smiješi....
Budite hrabre i nastavite se smiješiti...,


ali na jednom mjestu u svojim pismima ipak otkriva, da je taj osmijeh veliki plašt koji krije velike boli.

Patila je sve do smrti. I da bi sve i u tom njenom zadnjem času bilo obavijeno tamom, pobrinula se kalkutska elektrana ... Nakon što joj se uvečer tog 5. rujna 1997. godine stanje pogoršalo i nije mogla disati, neočekivano je nestalo struje. I druge dvije linije neovisnog električnog napajanja, koje su bile pripremljene za takve situacije, istodobno su otkazale. Hitna liječnička pomoć nije mogla pokrenuti uređaj za disanje. I tako se je u potpunom mraku ugasio život svetice koja je i tom gradu i cijelom svijetu donijela toliko svjetla...

A kako je ona palila to Isusovo svjetlo u životima svojih siromaha pokazuje slijedeći primjer:

"Nikada neću zaboraviti kada sam prvi put došla u Bourke i posjetila sestre. Pošle smo na rubove grada. Ondje se nalazio veliki rezervat u kojem su živjeli svi ti Aboridžini u malim kolibicama od lima, starih kartona i slično. Ušla sam u jednu od tih prostorijica. Zovem to kućom, ali zapravo je to bila samo jedna prostorija, u kojoj se sve nalazilo. I tako sam čovjeku, koji je ondje živio rekla:" Molim vas, dopustite mi da vam napravim postelju, operem rublje, počistim sobu." A on je samo ponavljao: "Dobro sam, dobro sam." Na to sam mu rekla: "Ali bit ćete još i bolje ako mi dopustite da to učinim." Naposljetku mi je dopustio. I onda je, na kraju, iz džepa počeo izvlačiti neku staru omotnicu, pa iz nje još jednu, a iz te još jednu. Otvarao je jednu za drugom sve dok nije otvorio omotnicu u kojoj je bila sličica njegova oca koju mi je dao pogledati. Pogledala sam sliku, a onda njega, i rekla: "Vrlo ste nalik ocu." Bio je toliko radostan što sam na njegovu licu prepoznala da je sličan svojemu ocu. Blagoslovila sam sliku i vratila mu je, a on ju je ponovo spremio u jednu omotnicu za drugom i vratio u džep blizu srca. Nakon što sam počistila sobu, u jednom sam kutu pronašla veliku svjetiljku, jako prljavu te sam ga upitala: "Zar ne palite ovu svjetiljku - tako je lijepa? Zar je ne palite?" Odgovorio je: "Za koga? Već me mjesecima nitko nije posjetio. Za koga bih je palio?" A ja sam kazala: "Hoćete li je upaliti ako vam sestre budu dolazile?" Odgovorio je: "Hoću." I tako su ga sestre počele posjećivati na svega 5 - 10 minuta dnevno, ali su započele paliti njegovu svjetiljku. Nakon nekog vremena i sam je preuzeo tu naviku. Polako, polako i sestre su ga prestale posjećivati. Ali bi ga ujutro nakratko pozdravile. Kasnije sam na to posve zaboravila da bi mi nakon dvije godine po njima poslao poruku:

"Recite Majci, mojoj prijateljici, da svjetlo što ga je upalila u mojemu životu i dalje svijetli"



- 23:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (1)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se