blago meni
15.02.2010., ponedjeljak
"Tako želim da svi ljudi budu dobri..." Ako je Ljubav u srcu i osmijeh je na licu! "Tako želim da svi ljudi budu dobri" - taj vapaj moje drage prijateljice ne izlazi mi iz glave. Izrečen je s toliko djetinje iskrenosti i žara, da se ne može zaboraviti. Prijateljica mi živi u malom mjestu i trudi se svim srcem u svojoj sredini "svima biti sve". Želi pokrenuti vjerski i kulturni život i biti pozitivac u svom mjestu.Traži potporu i istomišljenike, ali ih teško nalazi. Ljudi su se jednostavno promijenili! - kaže. Sve ono što su nekad dobroga naučili i radili, sada olako zanemaruju, pa čak i odbacuju, i sve se više okreću "suvremenom" shvaćanju života i morala, koji nema veze sa Isusovom porukom i Evanđeljem nego je više usklađen s moralom koji nam nameću mediji, naročito televizija. Nekada se je, još ne tako davno, pozdravljalo sa Hvaljen Isus, Pomoz Bog i Idi s milim Bogom. Danas tako pozdravlja samo pokoji župnik prije ili poslije propovijedi, a bilo je to dobro i lijepo. Svi ćemo se brzo složiti da to danas više nije prikladan pozdrav, ali tako se malo po malo sve gubi... Muči me, uznemiruje i sablažnjava ovo naše olako prilagođavanje svijetu koji negira Boga. Lakomisleno prihvaćamo ne samo svjetonazor nego i govor i ponašanje "ovog svijeta". Laganje, klevetanje, nepoštenje, prevare, krađe, vrijeđanje i ponižavanje drugih u svrhu postizanja osobne koristi, prisutno je na svim razinama. Gdje su kršćani? Prestaje li naše kršćanstvo izlaskom iz crkve? Još se za nama ni crkvena vrata nisu zatvorila, a već se mijenjamo; naše riječi i djela postaju sve manje kršćanska... što će tek biti kad dođemo doma ili na radno mjesto... Gdje je blagost, dobrota, lijepa riječ, osmijeh, uslužnost, strpljivost, poniznost, poštenje...? Ne bismo li trebali biti prepoznatljivi po međusobnoj ljubavi i dobroti poput prvih kršćana, za koje se govorilo: Gle, kako se ljube... Po čemu smo mi kršćani uopće prepoznatljivi u ovom današnjem svijetu? Opća društvena klima je katastrofalna, barem u moralnom smislu, ali to nas ne može opravdati. I svijet, u kojem su živjeli prvi kršćani, nije bio ništa bolji, možda je bio još i gori od ovog našeg. Prve kršćanske zajednice, koje se spominju u Djelima apostolskim, osnivane su u poganskim gradovima, gdje je cvala pokvarenost i nemoral svake vrste: bludništvo, prostitucija, pedofilija, homoseksualnost itd. Međutim, bez obzira na mnoštvo moralno posrnulih, kršćani su i u tom okruženju bili prepoznatljiva "oaza svetih". Od njih se i tu tražila svetost života i vjernost Evanđelju. U tom smislu sv. Pavao piše Rimljanima: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu - kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovom svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno" (Rim 12,1-2) A svom učeniku Titu piše : "(Bog) nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu, kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista... da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi. Ovo govori i opominji! (Tt 2,12)" I još jedan Pavlov poticaj: "Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to je idolopoklonstvo! .... sada odbacite sve ovo od sebe: srdžbu, naglost, zloću; izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi! Ne lažite jedan drugome..."( Kol 3, 5-9) Znam da i danas ima svetih ljudi, ali zar ih ne bi trebalo biti više? Glas vjernika se slabo čuje. Pretiho! Zakoni i odluke, koje će uređivati život naše djece, donose se bez nas. Nadam se da će se to uskoro promijeniti nakon što je ovih dana osnovan novi savez CRO-BIOS, što znači Hrvatski bračni i obiteljski savez, koji okuplja i ujedinjuje razne vjerske udruge i zajednice, kojima je na srcu brak i obitelj, i tako osnažen i poduprt brojnim članstvom želi zastupati nas vjernike i naše svetinje u javnosti. ( vidi Utemeljen Hrvatski bračni i obiteljski Savez) Poslani smo da oplemenjujemo ovaj svijet! Koliko bi svijet bio ljepši, kad bi bio više Božji! Teško je biti svet, ali i svetost počinje s prvim malim korakom. |
