blago meni

Dragi sine, otišao si tako naglo da ti puno toga nisam stigla reći.Ni u svojim najcrnjim snovima nisam slutila da ćeš upravo ti prvi od nas napustiti ovaj svijet. O, da sam to znala ....! Neke stvari bi bile drugačije. Više bih ti vremena i pažnje posvećivala i rekla bih ti neke stvari koje nosim u srcu, a sada su ostale neizrečene. Da li si znao koliko te volimo? Voljeli smo te, divili ti se, pratili svaki tvoj uspjeh, bio si naš ponos, a mi ti to nikada nismo rekli. Mislili smo da se to podrazumijeva.

Znam da si ti sada u neusporedivo ljepšem svijetu nego je ovaj naš ovozemaljski. Duboko se nadam da uživaš ponirući u dubine Božjeg bitka i neizrecive Božje ljubavi. Nisi ti ništa izgubio kad si mlad preminuo, ali smo mi puno izgubili što nisi više među nama.

Reći ću ti sada nešto što mi teško opterećuje dušu. Premda sam to već i ispovijedila, ništa se bolje ne osjećam i na početku svake svete mise ponovo se kajem. Napravila sam neke teške propuste, nešto sam trebala činiti, a nisam i nešto sam ti trebala reći i savjetovati kad si me pitao, a nisam. Da ja nisam zakazala, možda bi ti danas bio živ.....

Kad sam se udavala ( Bog jedini sve zna) željela sam sina svećenika. Zato sam se zavjetovala da neću navečer gledati televizijski program. To je bilo neizvedivo jer sam s tvojim tatom spavala u sobi gdje je bio televizor. Ono što mogu sebi nametnuti, ne mogu nametati drugima. Ispovjednik mi je to promijenio u svakodnevno moljenje krunice. I zamisli! Ja to nisam ispunila!! Nemam isprike, iako sam onda osjećala strašnu osamljenost. Bila je Crkva šutnje, u školi sam morala šutjeti o svojoj vjeri, a u obitelji nije bila atmosfera za duhovne razgovore. Baš zbog te osamljenosti trebala sam u molitvi tražiti društvo nebeskog Prijatelja i nebeske Majke. Ali ja sam dopustila da me napada depresija, opirala sam joj se, ali su naše ljudske snage nikakve ako nas On ne jača. Nisam se mogla hraniti Euharistijom kao što se sad hranim gotovo svakodnevno.

Drugi moj propust bio je u danima kada si se ti odlučivao za srednju školu. Tebi su se sviđali franjevci i kao uzgred, spomenuo si mi franjevačku gimnaziju u Visokom i kako ti je netko rekao da je to teško, da treba rano ustajati, da ne bi imao slobodu i sl. Gledao si me i čekao moj savjet i ohrabrenje. A ja, kako mi je glava bila puna obveza, što i kako ću raditi na nastavi, kako ću ispraviti učeničke sastavke i testove, što ću kuhati, kad ću počistiti kuću i izglačati košulje, rekla sam ti samo: "Ne znam, sine" , misleći da takve odluke trebaju biti osobne, bez ičije sugestije. Ipak nije tako. Ti si očekivao moje mišljenje i pomoć da izabereš, a ja sam te iznevjerila! Trebala sam ti reći da se velike stvari ne mogu ostvariti bez žrtve. Tako si ti počeo učiti a kasnije i studirati elektrotehniku. A da si postao franjevac , možda bi danas bio živ i među nama i od velike koristi za naš narod.

Gorko se kajem zbog tih svojih propusta., koji su te možda stajali života. Oprosti mi, dragi sine! Sve bih dala da se vrati vrijeme da mogu to ispraviti.

Ti, koji si uvijek bio tako susretljiv i sućutan i uvijek se zauzimao za druge, sigurno se i sada, kad si na izvoru Božanskog milosrđa zauzimaš za sve nas. Ništa ne možemo bez Božje pomoći! Moli se za svoja dva brata, Mladena i Tomislava, za svoju seku Lidiju i njihovu djecu, tvoga imenjaka Stjepana, malu Katarinu i malog Marka i za djecu koja će se još roditi. Moli se i za svog oca i mene, da nam žalost ne oduzme mir, nego da se radujemo susretu s tobom i svima koji su uronjeni u Ocean Božje ljubavi.

Grli te i ljubi tvoja mama.