blago meni

08.04.2008., utorak

IN MEMORIAM Stjepanu (Anti) Luciću, branitelju grada Sarajeva

Ovaj post nastavak je posta Opraštam ti i volim te kao brata ( vidi desno u Popisu postova).

Mirin i Antin poginuli sin Stjepan bio je iznimna osoba. Ovim postom željela bih ga izvući iz zaborava i vratiti ga bar na trenutak u naš život iz kojeg je tako iznenada i brutalno istrgnut.

Rođen je u Osijeku 1967.godine ( premda mu je obitelj već tada živjela u Sarajevu) kao prvo dijete u obitelji (ima još dva brata i sestru). U rekordnom roku diplomirao je elektrotehniku na uglednom sarajevskom elektrotehničkom fakultetu u Lukavici.
Super odlikaš, predložen da bude "učenik generacije" nekima ipak nije bio dovoljno dobar za to odlikovanje, jer nije bio član Saveza omladine. Znalo se da je vjernik i to je mnogima jako smetalo. Svoja uvjerenja nije skrivao. Svake nedjelje bio je na misi. Kako je on živio svoju vjeru vidi se iz ovog malog primjera: Jednom njegovom školskom kolegi profesorica je prigovorila što nosi križić oko vrata i tražila je da ga skine. Stjepan je došao kući i pitao mamu da li ima neku veliku krunicu koju bi mogao staviti oko vrata. Umjesto krunice mama mu je dala veliki križ na lančiću. Sutradan je Stjepan sjeo u prvu klupu, malo raskopčane košulje da bi svi vidjeli njegov ukras oko vrata. Vidjela je i dotična profesorica. Njemu se nije usudila ništa reći jer je on bio najbolji đak. Shvatila je poruku.
Volio je život, ljude, svijet, sve ga je zanimalo, posebno je volio čitati.

Neposredno prije rata, točnije 13. prosincca 1991. godine, u Sarajevu je niknuo pokret "Hrvatska katolička mladež" kojemu je Stjepan bio prvi predsjednik. To je bio pokret mladih katolika vrhbosanske nadbiskupije, koji je njegovao prijateljstvo sa svim mladima dobre volje, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Odmah je uspostavljena suradnja sa Pokretom mladih (POMAK) iz Zagreba i Stjepan je već u siječnju 1992. sa još dvije članice Pokreta otišao u Zagreb na konzultacije oko suradnje. Tamo se je susreo i sa dr. Lavom Žnidarčićem, posljednjim predsjednikom Križarskog bratstva. Imao je puno planova. Dogovorene su neke aktivnosti ,ali rat je sve pokvario i sve je zamrlo.

Image and video hosting by TinyPic
To su ti mladi ljudi koji su sa svojim predsjednikom Stjepanom ( mladić sa kravatom) htjeli pokrenuti nešto dobro u Sarajevu.

Evo što su u svom biltenu POMAK od 15.ožujka 1993. godine mladi katolici iz Zagreba ( iz pera Antice Čepulić) napisali o njemu nakon što su saznali za njegovu smrt:

"Iako smo se družili samo jedno dopodne, Stjepana ipak ne možemo zaboraviti, a njegova smrt nam ga je još dublje utisnula u srce. Bio je jedan od ljudi koji se pamte, čovjek u kojem su tako čvrsto i tako upotpunjujuće bile stopljene velika duhovna snaga i nježnost....Teško je vjerovati da Stjepana više nema među nama i da nas neće dočekati u Sarajevu kada uzvratimo posjet. No vjerujemo da je Stjepanova žrtva kao i njegov život ugrađena u budućnost pokreta Hrvatske katoličke mladeži."

Mladi život našeg Stjepka prekinuo je bezdušni snajperist preciznim pogotkom u srce 16. srpnja 1992. godine. Pucano je iz zloglasne kasarne JNA u Nedžarićima u koju je bila ubačena grupa od 50 četničkih specijalaca iz Niša. Inače sarajevsko naselje Stupsko brdo branili su zajedno i Muslimani i Hrvati i Srbi koji su tamo živjeli. Među njima bio je i Stjepan. Bilo mu je nepunih 25 godina. Izdahnuo je nadomak svog doma na rukama svog brata Tomislava. Dom je branio više srcem nego puškom jer zbog šuma na srcu nikada nije služio vojsku i nije znao pucati.

Stjepanov sprovod bio je velik i dostojanstven unatoč upozorenjima da se zbog opasnosti ne okuplja veći broj ljudi. Njegova sarajevska Hrvatska katolička mladež dostojno ga je ispratila i s njim se oprostila riječima:

"Dragi naš Štef! Bogu smo zahvalni što smo te imali. U tebi smo upoznali mladića snažnog duha, širokog srca, neiscrpne energije, privrženog načelima katoličke vjere, punog ljubavi prema svom hrvatskom narodu i svim ljudima dobre volje, napose prema mladima. Bogatstvo svoje osobe ugradio si u temelje našeg mladog Pokreta. Mi smo ti duboko zahvalni. Tvoji ideali su i naši ideali. Uz Božju pomoć nastojat ćemo ih oživotvoriti. Neka te Gospodin nagradi vječnim životom!"
- 22:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Listopad 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (1)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se