blago meni

Oltarna slika nepoznatog majstora u Schöppingenu iz god. 1455.

Dragi prijatelji, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Uskrsnuće Kristovo odgovor je Božji na tajnu smrti, blagdan utjehe za sve koji trpe i svjetlo svima nama na putu u vječnost.

Neka nam se srca ispune mirom, nadom, ljubavlju, radošću i svim nebeskim dobrima!

ISUSE, UZDAM SE U TE!

DEVETNICA BOŽANSKOM MILOSRĐU
(Dnevnik 1209-1229)

Devetnica, koju mi je Isus zapovijedio napisati i moliti prije Blagdana Milosrđa. Ona počinje na Veliki Petak.

„Ja želim da ovih devet dana dovodiš duše k izvoru Mojega milosrđa, da bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za napore života, a posebno u času smrti. Svakog dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more Mojeg milosrđa. A ja ću voditi sve te duše u kuću Mojeg Oca. To ćeš činiti u ovom i u budućem životu. I neću ništa uskratiti ni jednoj duši, koju ti privodiš izvoru Mojeg milosrđa. Moliti ćeš Mojeg Oca svaki dan za milost tim dušama, po Mojoj gorkoj muci. ”

Prvi dan

Isus: „Privedi Mi danas cijelo čovječanstvo, ali posebno sve grešnike i uroni ih u more Mojeg milosrđa. Time ćeš Me utješiti u gorkoj žalosti, u koju Me utapa gubitak duša.”
Premilosrdni Isuse, čija je osobina smilovati nam se i opraštati nam, ne gledaj na naše grijehe, nego na pouzdanje koje imamo u Tvoju beskrajnu dobrotu i primi nas u stan Tvojeg Premilosrdnog Srca, i nikada nas iz Njega ne puštaj. To Te molimo po Tvojoj ljubavi, koja Te sjedinjuje sa Ocem i Duhom Svetim.

O svemoći Božjega milosrđa,
Spasenje za grešnoga čovjeka,
Ti si more milosrđa i smilovanja,
Pomažeš onome, koji Te ponizno moli.

Vječni Oče, pogledaj Svojim blagim očima na cijelo čovječanstvo – posebno na jadne grešnike – koje je zatvoreno u premilosrdnom Srcu Isusovu, i po Njegovoj gorkoj muci iskaži nam Svoje milosrđe, da bi svemoć Tvojega milosrđa slavili u vijeke vjekova. Amen.

KRUNICA BOŽANSKOG MILOSRĐA:

Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.
a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga Preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta.

b) na mala zrnca (deset puta)
Po pregorkoj muci Isusovoj,
smiluj se nama i cijelome svijetu.

c) Na kraju krunice doda se tri puta:
Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu.

Drugi dan

Isus: „Danas Mi privedi duše svećenika i redovničkih osoba i uroni ih u Moje neistraživo milosrđe. One su Mi dale snagu podnijeti gorku muku. Po njma, kao kroz kanale, izlijeva se Moje milosrđe na čovječanstvo.”
Premilosrdni Isuse, od kojega sve što je dobro dolazi, umnoži u nama milosti, da vršimo dostojna djela milosrđa, da bi oni, koji nas gledaju slavili Oca milosrđa, koji je na nebu.

Izvor Božje ljubavi
U srcima gostiju čistih,
Okupane u moru milosrđa,
blještave kao zvijezde, svijetle kao zora.

Vječni Oče, pogledaj očima Svoga milosrđa na izabrano stado u svome vinogradu, na duše svećenika i redovničkih osoba i daruj im snagu Svoga blagoslova, a osjećajem Srca Svoga Sina u kojem su zatvoreni, udijeli im snagu Svoga svijetla da bi mogli druge voditi na putevima spasenja, da bi zajedno pjevali hvalu Tvojemu neiscrpivom milosrđu u vijeke vjekova. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Treći dan

Isus: „Danas Mi dovedi sve pobožne i vjerne duše i uroni ih u more Mojeg milosrđa. Ove su Me duše utješile na Križnome Putu. One su bile kapi utjehe u moru gorčine.”

Neistraživa su čuda milosrđa,
Ne proniče ih ni griješnik, niti pravednik,
Na sve gledaš okom smilovanja,
I sve privlačiš Svojoj ljubavi.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na vjerne duše, kao nasljedstvo Tvoga Sina, i po Njegovoj gorkoj muci, udijeli im Tvoj blagoslov. I uzmi ih u Svoju trajnu zaštitu, da ne bi izgubili ljubav i blago svete vjere, nego da veličaju sa četama anđela i svetih Tvoje beskrajno milosrđe u sve vjekove. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Četvrti dan

Isus: „Danas Mi dovedi pogane i one koji Me još ne poznaju. I na njih sam mislio za vrijeme Moje gorke muke. Njihova buduća gorljivost tješila je Moje Srce. Uroni ih u more Mojeg milosrđa”

Premilosrdni Isuse, Ti si svjetlo cijeloga svijeta. primi u stan Tvojeg Premilosrdnog Srca duše pogana koje Te još ne poznaju. Neka zrake Tvoje milosti prosvijetle njih, da i oni zajedno sa nama proslavljaju čuda Tvojeg milosrđa i ne puštaj ih iz stana Tvojeg Premilosrdnoga Srca.

Neka svjetlo Tvoje ljubavi
Rasvijetli tamu dušama.
Učini da Te ove duše upoznaju,
I zajedno sa nama Tvoje milosrđe slave.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na duše pogana i onih, koji Te još ne poznaju, ali su zatvoreni u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Vodi ih do svjetla Evanđelja. Ove duše ne znaju, kako je velika sreća ljubiti Tebe. Učini, da i one slave darežljivost Tvojeg milosrđa u vijeke vjekova. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Peti dan

Isus: „Danas Mi dovedi duše heretika i odijeljenih i uroni ih u more Mojeg milosrđa. U gorkim mukama oni su razdirali Moje Tijelo i Srce - to je Moja Crkva. Kada se vraćaju jedinstvu Crkve, zacijeljuju Moje rane i time ublažuju Moje muke.”

I za one, koji su razderali Tvoju odjeću jedinstva,
Teče iz Tvoga Srca izvor milosti.
Svemoć Tvojeg milosrđa, o Bože,
I ove duše iz zablude izvući može.

Premilosrdni Isuse, Ti si sama dobrota. Ti ne uskraćuješ svjetla onima koji Te za to mole. Primi u stan Tvoga Premilosrdnoga Srca duše heretika i odijeljenih duša, i privuci ih Svojim svjetlom k jedinstvu Crkve, i ne puštaj ih iz stana Tvoga Premilosrdnoga Srca, nego učini da i oni slave velikodušnost Tvoga milosrđa.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na duše odijeljene braće, koji su potratili Tvoja dobra i zloupotrijebili Tvoje milosti, ustrajući tvrdokorno u svojim pogreškama. Ne gledaj na njihove pogreške, nego na ljubav Tvojeg Sina i na Njegovu gorku muku koju je uzeo na Sebe poradi njih, jer i oni su zatvoreni u Premilosrdno Srce Isusovo. Učini, da i oni slave Tvoje veliko milosrđe u svu vječnost. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Šesti dan

Isus: „Danas Mi dovedi tihe i ponizne duše, i duše male djece i uroni ih u more Mojeg milosrđa. Ove su duše najsličnije Mom Srcu, one su Mi davale snagu u gorkoj smrtnoj muci. Vidio sam ih kao zemaljske anđele, koji će čuvati Moje oltare. Na njih izlijevam cijele rijeke milosti. Moje milosti može prihvatiti samo ponizna duša. Poniznim dušama darivam Moje povjerenje. ”

Premilosrdni Isuse, Ti sam si kazao:"Učite se od Mene, ja sam blaga i ponizna srca." Primi u stan Tvog Premilosrdnog Srca blage i ponizne duše i duše male djece. Te duše očaravaju cijelo nebo i Nebeski Otac nalazi u njima posebno zadovoljstvo. One su buket cvijeća pred Božjim prijestoljem i Bog sam se njihovim mirisom ispunja. Te duše imaju u Srcu Isusovu trajan stan i neprestano pjevaju hvalospjev ljubavi i milosrđa u vijeke.

Duša, istinski ponizna i tiha,
Udiše raj već ovdje na zemlji,
A mirisom njezinog poniznog srca
Stvoritelj se sam oduševljava.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na tihe i ponizne duše i na duše male djece, koje su zatvorene u stanu Premilosrdnog Isusova Srca. Ove su duše najsličnije Tvome Sinu, miomiris ovih duša uzdiže se sa zemlje i dopire do Tvog prijestolja. Oče milosrđa, svake dobrote, molim Te ljubavlju i zadovoljstvom, koje imaš u tim dušama, blagoslovi cijeli svijet, da bi sve duše zajedno pjevale hvalu Tvojem milosrđu u sve vijeke. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Sedmi dan

Isus: „Danas Mi dovedi duše koje posebno štuju i slave Moje milosrđe i uroni ih u Moje milosrđe. Te duše najčešće su oplakivale Moju muku i one su najdublje prodrle u Moj Duh. One su živo ogledalo Mojeg Milosrdnog Srca. Te duše svijetlit će u budućem životu posebnom svjetlošću. Ni jedna od njih neće dospjeti u oganj pakleni. U času smrti posebno ću braniti svaku od njih.”
Premilosrdni Isuse, Tvoje Srce je samo milosrđe. Primi u stan Tvojeg Premilosrdnog Srca one duše što posebno štuju i proslavljaju veličinu Tvojega milosrđa. Te su duše jake samom snagom Božjom. U svakoj muci i protivštinama one idu naprijed pouzdavajući se u Tvoje milosrđe. Te duše su sjedinjene s Isusom i nose na svojim ramenima cjelokupno čovječanstvo. One neće biti podložene strogom sudu, jer će biti u trenutku smrti obuhvaćene Tvojim milosrđem.

Duša, koja slavi dobrotu svoga Gospodina,
posebno je od Njega voljena,
uvijek je blizu živog izvora,
i crpi milosti iz milosrđa Božjega.

Vječni Oče, pogledaj očima milosrđa na duše koje slave i štuju Tvoje najveće svojstvo – neiscrpivo milosrđe. One su zatvorene u Premilosrdno Srce Isusovo. Ove duše su živo Evanđelje. Njihove su ruke pune djela milosrđa, a njihove duše, prepunjene radošću, pjevaju pjesmu milosrđa Višnjemu. Molim Te, Bože, iskaži im milosrđe prema nadi i pouzdanju koju imaju u Tebi. Neka se na njima ispuni Isusovo obećanje, koje im je rekao, da: Duše, koje budu štovale Moje neistraživo milosrđe – ja ću sam braniti kao svoju slavu u životu, a posebno u času smrti. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Osmi dan

Isus: „Danas mi dovedi one duše, koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u bezdan Mojeg milosrđa. Neka rijeke Moje Krvi ohlade njihov oganj. Te duše Ja posebno ljubim. One ostvaruju zadovoljštinu Mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga Moje Crkve sve oproste i prikaži ih za njih…O, kad bi poznavala njihove muke, neprestano bi prikazivala duhovnu milostinju za njih, i otplaćivala njihove dugove Mojoj pravednosti.”

Premilosrdni Isuse, Ti si Sam kazao da želiš milosrđe. Eto, uvodim u stan Tvog Premilosrdnog Srca duše iz čistilišta koje su Ti jako drage, ali koje se ipak moraju otkupiti iz Tvoje pravednosti. Neka rijeke Tvoje Krvi i Vode, što su utekle Tvome Srcu, ugase žar vatre čišćenja, da se i tamo proslavlja moć Tvojeg milosrđa.

Iz strašne topline čistilišnog ognja
Uzdiže se jecaj Tvome milosrđu.
I doživljavaju utjehu, olakšanje i ohladu
U izlivenom mlazu krvi i vode.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na trpeće duše u čistilištu, a koje su zatvorene u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Molim Te, po bolnoj muci Isusa, Sina Tvojega, i po gorčini kojom je bila obuzeta Njegova Presveta duša, iskaži Svoje milosrđe dušama, koje su pred očima Tvoje pravednosti. Ne gledaj na njih drugačije nego samo preko Isusovih rana, Sina Tvoga Ljubljenoga, jer mi vjerujemo, da Tvojoj dobroti i smilovanju nema kraja. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Deveti dan

Isus: „Danas Mi privedi ohladnjele duše i uroni ih u bezdan Mojeg milosrđa. Te duše najbolnije ranjavaju Moje Srce. U Maslinskom vrtu Moja je duša doživjela najveću odbojnost od ohladnjele duše. Hladne duše bile su razlogom Mojim riječima: Oče, ukloni taj kalež, ali samo ako je to Tvoja volja. Njihovo posljednje sidro spasenja jest bijeg Mojem milosrđu.”

Premilosrdni Isuse, Ti si čisto smilovanje. Dovodim u stan Tvojeg Premilosrdnog Srca ohladnjele duše. Neka se te zaleđene duše, što sliče mrtvim tijelima i ispunjaju Te takvim gađenjem, zagriju na vatri Tvoje čiste ljubavi. O Premilosrdni Isuse, upotrijebi svemoć Tvojeg milosrđa i uvedi ih u sam žar Tvoje ljubavi i podari im svetu ljubav, jer Ti sve možeš.

Vatra i led ne mogu biti spojeni,
Jer ili se oganj ugasi, ili će led biti rastopljen.
Ali Tvoje milosrđe, o Bože,
Još i većoj nevolji pomoći može.

Vječni Oče, pogledaj milosrdnim očima na ohladnjele duše, a koje su zatvorene u Premilosrdnom Srcu Isusovu. Oče milosrđa, molim Te po gorkoj muci Tvoga Sina i po Njegovu trosatnom umiranju na križu, dopusti da i one slave bezdan Tvoga milosrđa. Amen.

Krunica božanskog milosrđa

Albrecht Altdorfer: Raspeće, 1515.god.

Čovječe, zastani malo i promisli: Ima li veće ljubavi od ove?
Isusova smrt za naš život!

Za sve pljuske i pogrde koje je Isus primio, za udarce, pljuvanje, bičevanje, razapinjanje i smrt,
za to nisu krivi Židovi. Oni nisu znali što rade.

Krivi smo mi i naši grijesi, mali i veliki, svakodnevni,
naše nevjere, izdajstva, dvoličnosti, laži, mržnja,
pogane riječi i bludnost, oholost i neopraštanje....

Oprosti mi, Isuse, i smiluj mi se
u ime svog neizmjernog milosrđa i beskrajne ljubavi!

Kad se sjetim tvoje dobrote, pa pogledam na svoj dosadašnji život,
obuzima me velika tjeskoba i stid. Ne odbaci me od sebe i ne uskrati mi milost Duha Svetoga!
Daj da svoje grijehe spoznam, od srca se za njih pokajem, iskreno ih svećeniku ispovijedim
i po pravdi tvojoj za njih zadovoljim.

Ne postupaj sa mnom po mojim grijesima, nego po svojoj beskrajnoj dobroti!

Hvala Ti, moj dobri i milosrdni Isuse !
Da li će mi biti dovoljna vječnost da ti zahvalim?

"Da bismo razbili kamen, trebamo čekić, da razbijemo neku dragocjenu vazu, dovoljna je jedna površna kretnja, a da pogodimo srce nekog čovjeka dovoljna je često samo jedna jedina riječ!". (Eugen Drewermann)

Snaga riječi je ogromna! Riječ može promijeniti čovjeka, zajednicu društvo i svijet, može poticati, tješiti, ozdravljivati, smirivati, oslobađati, razveseljavati, darivati ljubav, mir, i nadu,.... Riječ je zaista nešto jako moćno i uzvišeno.
Ali kao što djeluje pozitivno i oživljuje, isto tako može djelovati i negativno i poput nevidljivog mača ubijati, povređivati, zastrašivati, obezvrjeđivati... I te riječi, i one najljepše kao i one najgore, pamte se cijeli život. I nije ih moguće povući. Uvijek negdje žive i rade u čovjeku.

O tome, kako svojim lijepim riječima i pozitivnim mišljenjem možemo usrećiti svoje bližnje, govori i ova poticajna životna priča ( ako vam je već poznata, vrijedi se podsjetiti):

Jednoga dana zamoli učiteljica svoje učenike da napišu imena svih ostalih učenika u razredu na jedan list papira i da ostave pored svakog imena malo mjesta. Potom im reče da razmisle što je to najljepše što bi mogli reći o svakom pojedinom učeniku i da to napišu pored njihovih imena.
Potrajalo je to cijeli jedan sat sve dok nisu svi bili gotovi te su potom napustili učionicu i predali svatko svoj list učiteljici.
Preko vikenda je učiteljica na jedan list papira napisala imena svakog pojedinog učenika i pored njega popis najljepših primjedbi koje su drugi učenici dali o njemu ili njoj.
U ponedjeljak je predala svakom učeniku njegov popis. Već nakon kratkog vremena su se svi smješkali.
„Uistinu?“, šaputali su... „Nisam mislio da uopće nekome toliko značim!“ i „Nisam mislila da sam drugima toliko draga“, bili su komentari.

Poslije toga nitko nije više spominjao taj popis. Učiteljica nije znala jesu li učenici među sobom ili s roditeljima o tome pričali, ali to nije ni bilo važno. Vježba je ispunila svoju svrhu, a učenici su bili sretni sami sobom, ali i s drugim učenicima.

Prošlo je nekoliko godina kada je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu pa je učiteljica otišla na pogreb tog učenika.
Crkva je bila prepuna mnogim prijateljima. Jedan za drugim, svi oni koji su poznavali ili voljeli tog mladog čovjeka, prolazili su pored njegova lijesa i odavali su mu posljednju počast.
Učiteljica je bila zadnja i pomolila se pored njegova lijesa. Vidjevši je tamo, jedan od vojnika, koji je nosio lijes, reče joj: „Jeste li Vi Markova učiteljica matematike?“ Potvrdila je: „Da“. Potom on reče: „Marko je često govorio o Vama.“

Poslije pogreba većina Markovih učenika iz škole bili su na okupu. I Markovi roditelji su bili tu i očito su jedva čekali da porazgovaraju s učiteljicom. „Nešto bismo Vam pokazali“, reče otac i izvadi novčanik iz svoga džepa. To su našli kod njega kada je poginuo. Mislili smo da ćete Vi to prepoznati.“
Iz novčanika je izvadio već ishabani list papira, koji se već slijepio očito od čestog umotavanja i otvaranja.
Učiteljica je naravno odmah znala i da nije gledala da je to jedan od onih listova papira, na kojima su bile lijepe stvari napisane, a koje su napisali Markove kolegice i kolege iz razreda o njemu.
„Tako smo Vam jako zahvalni što ste to učinili“, reče Markova majka. „Kao što vidite Marku je to bilo izuzetno važno.“
Svi su se ostali učenici okupili oko svoje nekadašnje učiteljice.
Charlie se pomalo nasmija i reče: „I ja čuvam još uvijek svoj list papira u gornjoj ladici moga pisaćeg stola.“
Chukova žena reče: „Chuck me zamolio da listu stavimo u naš album s vjenčanja.
„I ja čuvam još uvijek svoju u svom dnevniku“, reče Marilyn.
Potom Vicki, još jedna učenica, izvadi iz svoga kalendara već istrošen i raskomadan list papira i pokaza ga ostalima.
„Uvijek ga nosim sa sobom“, reče Vicki i doda: „Mislim da svi još uvijek čuvamo taj list papira.“
Učiteljica je bila toliko ganuta da je morala sjesti i zaplaka.
Zaplakala je zbog Marka i svih njegovih prijatelja i prijateljica koji ga više neće vidjeti.

Često u suživotu s drugim ljudima zaboravimo da će svaki život jednoga dana završiti i da nitko od nas ne zna kada će to biti.
Zato bismo trebali reći svim onim ljudima koje volimo i o kojima se brinemo da su nam nešto posebno i da su nam važni.
Recimo im to dok nije prekasno.

Nije samo šutnja zlato. I govor može biti zlato. Samo treba govoriti prave riječi!

Navikli smo već od djetinjstva da nam se roditelji i učitelji, a kasnije i šefovi, obraćaju samo ako imaju nekih prigovora i ako im se nešto kod nas ne sviđa. Ako je sve u redu - onda nitko ništa ne govori. Rijetko se čuju riječi pohvale! Možemo godinama raditi najbolje a da to nitko ne primjeti i samo jednom zabrljati, a da nam se to odmah nabije na nos, da nas se nazove neznalicama, glupanima, ljenčinama, itd. Pa i u našim međusobnim razgovorima preferiramo uglavnom negativni stav: većinom ćemo govoroiti o svojim nedostacima, pogreškama, slabostima, a ako netko spomene nešto pozitivno o sebi, mislimo da to baš i nije primjereno i da je ohol i uobražen.

Međutim, na jednom seminaru u okviru vježbi u malim grupama dobili smo zadatak govoriti o sebi samo pozitivno! Trebalo je pronaći u sebi svoje najdublje i najveće vrijednosti i govoriti o sebi samo ono najbolje i najljepše. Ništa negativno! U prvi mah, svi smo se oduševili i pomislili, to je prava stvar. Ali kod konkretizacije odmah smo naišli na poteškoće. Stalno se javljao i onaj drugi negativni glas. Nismo navikli sebe gledati u pozitivnom svjetlu, a kamoli još tako i govoriti. Za druge ćemo još i naći lijepe riječi ali za sebe? Teško! Zašto je to tako? Da li je to poniznost? Ili se jednostavno sami sebi ne sviđamo i ne prihvaćamo se takvi kakvi jesmo pa se i ne volimo. Čula sam to od mnogih, da im se ništa na njima ne sviđa, da se mrze i da bi najradije da ih nema. Čini mi se da sve više ljudi ima taj problem. Zašto sumnjamo u svoju vrijednost?

Ima li u meni uopće nešto vrijedno i što je to? Tko sam ja zapravo? Za čim ja težim? Što me pokreće? Što želim? Gdje su te moje vrijednosti? Puno pitanja, malo odgovora. Ali kad smo se u razgovoru malo ohrabrili, pustili koju suzu i spustili se u dubinu svoje duše, tamo smo pronašli odgovore na neka svoja pitanja. Pronašli smo jedan od razloga koji bi nas mogao sputavati da o sebi mislimo i govorimo pozitivno. Vidjeli smo tamo sebe u raznim fazama svog života, sve od ranog djetinjstva, kao uplašenu, zbunjenu i posramljenu osobu, obasutu brojnim upozorenjima, kritikama, negativnim parolama, podsmjehivanjima i glasovima koji su nemilosrdno poručivali: Ti ništa ne znaš, nisi ti sposobna za to, nikad nećeš naučiti, glupa si, ne vrijedi trošiti vrijeme na tebe, ti nisi normalna, nikad te nitko neće voljeti ako se ne promijeniš, bolje bi bilo da se nisi ni rodila...

Mnogi od nas, pogotovo oni malo stariji su to prošli, neki više neki manje, i s vremenom već i zaboravili ili gurnuli u stranu, da manje boli. Ali podsvijest radi, pamti ta negativna iskustva i na temelju njih uređuje naš kasniji život. Pa se dogodi da nas jedna naizgled posve bezazlena rečenica kao npr. Nemam vremena sada, žurim se... posve slomi, da briznemo u plač jer nam je taj doživljaj da se za nas nema vremena već poznat od prije.

Međutim, ako sam trpjela kao dijete, to ne znači da trebam biti žrtva cijelog života! Može li se tu nešto učiniti? Može! Treba to prestrašeno i zbunjeno dijete uzeli za ruku, izvesti ga na dnevno svjetlo i očistili od svih na njega nabacanih prijekora i optužbi i pomoći mu da ponovno spozna svoje iskonsko dostojantstvo, koje koje nam je svima Bog dao kad nas je stvarao i Isus vratio, kad nas je otkupio. Zločeste riječi i neutemeljene optužbe nisu mogle umanjiti moju ljepotu i vrijednost. A nisaam ja ni kriva za sve! Npr. nisam kriva što sam rođena kao peta djevojčica u obitelji gdje je otac želio samo sina i ne moram se zbog toga osjećati nevrijedna ili manje vrijedna. Bog me je stvorio iz ljubavi na svoju sliku i priliku i ukrasio me već kod začeća bogatim darovima i talentima. Ništa si nismo sami dali. Sve nam je Bog dao pa možemo slobodno odbaciti lažnu poniznost i reći za sebe da smo kruna stvorenja, dragulj u Božjoj ruci. Istina, treba ga još brusiti, ali dragulj ostaje uvijek dragulj: lijep, poseban i dragocjen!

"Ne boj se, jer ja sam te otkupio: Imenom sam te zazvao, ti si moj! ...Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim!" (Iz 43, 1,4)

Kako ćemo ispuniti Isusovu zapovijed: Ljubi bližnjega kao samoga sebe, ako ne volimo sami sebe?

Ljubiti samog sebe ne znači biti egoista, nego imati razvijeni osjećaj za vlastitu Bogom danu vrijednost i zdravo samopouzdanje, koje opet ima svoj izvor u Božjoj ljubavi.

Danas depresija postaje vodeća bolest u svijetu. Nekad je to bila bolest starijih osoba, a danas predvode mladi. Ne vole se i ne cijene i smatraju da nisu vrijedni da žive, pa se na našu preveliku žalost ubijaju čak i djeca. Možda je zato dobro o sebi razmišljati i na ovaj način.
Naravno, moglo bi se o toj temi pisati jako puno i na puno načina. Ovo je samo jedan pogled na tu temu iz mog malog kuta .

I na kraju: Reci nešto lijepo o sebi!