I kad sam već razmišljala kako bih pozitivno završila ovu turobnu temu o pobačaju, kao naručeno javlja mi se moja dobra prijateljica : - Imam vijesti! - Kakve vijesti? - Ma znaš, uvijek me pitaš... - Svadba? - Daaa ! - Magdalena? (ime promijenjeno) - A-ha. - Super!
I evo, kako je to bilo. Dođe neki dan njena kći, nešto se vrti oko nje, hoće nešto reći, a ne zna kako. I onda najednom: - Mama, ja bih se udala! Te riječi su dobro došle, jer Magdalena ima 29 godina. Zna se da ima dečka, dolazi i on k njima. Ali to nije sve! Ima tu još nešto: - Mama, znaš, trudna sam! Opa...! Dobro poznajem svoju prijateljicu i znam da su je te riječi "pogodile" jer ne odobrava bračni život prije braka.Ona bi više voljela da je njena kći poštovala onaj stari redoslijed: prvo udaja, onda bračni život i dijete. Ali sada se više ne može natrag i sve se oprašta jer
Dijete dolazi!
Magdalenin tata je na putu. Plovi svojim čamcem po našem plavom Jadranu. Voli Magdalenu neizmjerno i stalno je bdio nad njom poput jastreba. Radi toga su često dolazili u sukob i Magdalena se možda zbog toga i odselila od kuće. I pazi ti sada: prije nego li je rekla mami, Magdalena je nazvala svog oca i njemu je prvom rekla da je trudna i da se udaje.
Kakva je bila njegova reakcija? Odmah nakon njenog poziva, on je nazvao mamu i gotovo u suzama rekao:
Ja sam najsretniji čovjek na svijetu! Uvijek sam priželjkivao da prije smrti ( neće on još umrijeti!)
vidim svoju kćer "sređenu" i da uzmem u naručje svog potomka. Odmah okrećem čamac u pravcu Trogira. Idem ravno u crkvu zahvaliti Bogu i moliti za svoju kćer i njeno dijete!"
Magdalena je trudna nepuna dva mjeseca. Išla je k privatnom ginekologu, ali to je skupo. Trebat će još puno pregleda i ultrazvuka i mama ju je nagovorila da ode redovnom ginekologu u Dom zdravlja. Nevoljko, misleći na velike gužve, Magdalena je ipak otišla. I sad dolazi ono neočekivano. Nakon što ju je liječnik pregledao, sjeo je da malo s njom popriča. I pita ju : Jeste li vjernica? - Jesam. - E pa onda,
odmah počnite moliti za svoje djetešce. Pjevajte mu! Pričajte mu! Milujte ga! Recite mu da ga volite i željno očekujete. Pazite na prehranu, nemojte piti alkohol ni crnu kavu, izbjegavajte svaki stres - jer vi sada nosite u sebi život, svoje dijete!
Na povratku, još sa vrata, Magdalena pita svoju mamu: - Mama, jel ti znaš gdje je moja krunica?
I što da vam kažem? Cijela obiteljska atmosfera je procvala. Osjeća se Božje djelovanje u srcima. Više molitve, više međusobne ljubavi, više povjerenja...
Već se zna i ime . Ako bude djevojčica zvat će se Lucija! Za dječaka se ime još bira.
Za sedam, osam mjeseci očekujte na ovom mjestu prve slike.
O, felix culpa !