Dosta je bilo dopodne povlačenja po kući.. palim auto i pravac u Sesvete na hladni tuborg. Sjednem u kafić koji mi se sve više počinje sviđat kao mjesto za izlazak, naručim pivo, konobar me već izgleda zapamtio... sjedim i mislim ja sebi onako malo o životu, prilikama, problemima... Ono što uostalom radi svaki muškarac kada sjedne sam na pivo. Mislim o proteklom tjednu koji je prošao, dobrim stvarima koje sam doživio, novim ljudima koje sam upoznao.
I sjedim ja tako kontajuči o mnogočemu kad jedan, pa drugi, treći... deseti, petnaesti...zaredali se oni svi do posljednjeg. Ma milina ih vidjeti.. Mašta se odmah uključi i slušajuči njihovu spiku uključim se i ja mislima kako bi bilo dobro.. al jbg. nemožeš.. nečeg se moraš u životu i odreć, ne možeš imat baš sve. Al mašine, predobre...
|