...po makadamu i asfaltu...

03.08.2010., utorak

ZA 10 DANA...

"Želio sam kretanje, a ne miran tijek postojanja. Želio sam uzbuđenje i opasnost i priliku da se žrtvujem za svoju ljubav. U sebi sam osjećao obilje energije koja nije nalazila oduška u našem mirnom načinu života."
Lav Tolstoj

Vidim po komentarima da me "neke osobe" pitaju gdje sam! Ovdije sam ljudi ali nisam imao vremena za javljanje u posljednjih mjesec dana. Možda sam i imao ali nisam mislio da bih išta pametno napisao. Možda će tako biti i idućih mjesec dana ali nadam se da ću se ipak biti u mogućnosti javiti...
Dakle, "ZA 10 DANA..." naslov je ovog novog posta. Oni koji čitaju ovaj bezvrijedni blog sigurno se pitaju što je to? Evo u kratko... za deset dana stavljam svoj ruksak i šator na leđa i odlazim na pješaćenje kroz Gorski kotar. Namjeravam sam proći dionicu od 150 km pješice u tjedan dana. Sigurno će većina pomisliti: ovaj je lud!!! Ali, oni koji osjećaju u sebi čari stepskog vuka koji želi putovati sam obroncima nepreglednih šuma i livada će razumijeti takve "ludosti". Ovo prvi puta činim. U svojih 28 godina koliko sam star nisam se odvažio učiniti takvu ludost. Nekima je ludost.. Ali došlo je vrijeme kada se čovjek mora odazvati na ono što ga potiće iznutra. Što ga svakodnevno proždire u nadi da će pronaći svoj unutrašnji mir i traganje. Traganje prvenstveno za istinom. Pada mi na misli riječi H. Davida Thorea: "Radije nego ljubav, nego novac, nego slavu, daj mi istinu. Sjedio sam za bogatom trpezom, u izobilju vina i ulagivačke pažnje, ali iskrenosti i istine ne bijaše; i tako odoh gladan s tog negostoljubivog skupa. Gostoljublje tu bijaše hladno poput leda...".
Stoga svi vi koji me (ne)razumijete i koji ponekad svratite na ovaj besmisleni blog, nadam se da ćemo se uskoro ponovno čitati, ako ne prođe štogod fatalno...
Budite mi pozdravljeni i do idućeg čitanja!

karta Gorskog Kotara...

- 20:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #

24.06.2010., četvrtak

Tjedan pun cestovnih traka izmješanih sa zelenom fantazijom...

Da! Nisam dugo pisao unatoč nekim komentarima koje sam našao u boxu. Nisam lijen, ne, ali toliko se desilo i nakupilo stvari u zadnjih tri tjedna da nisam imao vremena niti mrdnuti svojim kapcima i normalno se naspavati. Svako malo me neki jarac zapade i jednostavno se izgubih u svakodnevnici.
Cijeli ovaj tjedan ostavio sam sebi za gušt i za konačni "bijeg u divljinu" ne obazirući se unatrag i u mjesto mog boravka. Ma koji me vrag natento uopće da dođem živjet u ovo mjesto?! No uskoro - selidba..
Kad bih mogao pobjeć na jedno duže vrijeme bez ograničenja vremena bilo bi.. ma bolje ne razmišljat o tom jer padam u bedaru iz koje se ne možeš izvuć.
No prošao ja dosta kilometara ovaj tjedan, možda i previše jer osjećam umor i u nogama, i rukama, i glavi i još na pokojim mjestima koje ne bih opisivao... (hm). Dobar je taj bijeg. Mislim da ću to odsada ćešće činiti. I to ubuduće činiti sam. Ne odgovara mi više društvo koje se okupi samo radi veselice, pijanki, derneka, žudnje... postajem izgleda vuk samotnjak i to mi trenutno odgovara. Pozdrav do idućeg posta....

put za Rijeku početkom tjedna...

ručak u Lokvama...

izgleda da više ne može proć dan bez njih...

aerosusret na Grobniku...

poslijepodnevno društvo uz "najboljeg" prijatelja.. u ovom slučaju Češke Kruševice...

Plitvice...

zaboravljeno piće iz mladosti...

...povratak kući u zg uz razmišljanje o nećem lijepom...i... neka ostane na tome....

- 15:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.06.2010., srijeda

Konačno oslobođenje

Nisam dugo ništa pisao jer, znate kako kažu... kad si u banani najbolje je prespavati jutro pa ponovno ispočetka... Što vam reči u ove kasne sate? Ma ljudi, konačno sam se oslobodio nekih stvari u svojem životu za koje sam mislio da nikada neću skupiti hrabrosti i suprostaviti se struji unutar koje živim. Trebalo je dobrih 12 godina da priznam sebi a sada polako i drugima kako neke stvari koje te proganjaju kad tad dođu po svoje i naplatu daju s kamatama. Osim zadovoljavajućeg oslobođenja koji je rezultirao unutrašnjim mirom, mogu samo reči ovo: ljudi slobodan sam kao ptica! Ali ptica koja ima priliku raširiti nanovo svoja krila i krenuti ispočetka. Ma ne mogu niti izreči sve što osjećam a da ne spominjem ljude koji su mi u ovih 12 godina itekako dragi i koje se nadam nisam razočarao svojom odlukom, iako ima i toga... stoga ostajem pri ovome: slobodo za koju sam stvoren - evo me!

- 22:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.06.2010., petak

prijepodnevna kava...

Da li može proći dan a da ne popijem u nekoj birtiji kavu? to nipošto ne dovodim u pitanje. Još posebno kada s tobom sjedi bolja polovica ljudskog roda! No kava je dobila bolji ukus kada se pojavio ovaj plavi macan i parkirao preko puta našeg stola.. Više nema kave, više nema žena, više nema piva. svi pogledi u kafiću okreću se prema parkingu. I sad ti meni reci: što je muškarcu ljepše: auto ili žena?! Vjerojatno oboje, zato smo ludi i za jednim i za drugim.. e sad kad ovo žensko zlopamtilo koje je samnom pilo kavu bude čitalo ovaj post, (na...) drljao sam...

- 12:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

makadamom po kamenje...

Radni početak tjedna... kamion i put Karlobaga.. razlog: skupljat kamenje za jedan projekt.. žuljevi i znoj..

pred tunelom Male kapele...

ovo bi bilo zanimljivo proći pješice...

more! da sam bio sam vjerojatno bi se i okupao... (najljepše se kupati u moru goool...)

mašina odradila svoje....

cigo vozi željezo... cijelo vrijem eje vozio oko 40 na sat i izluđivao nas kočenjem...

bez komentara...

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2010., nedjelja

poslijepodnevno pivo...

Dosta je bilo dopodne povlačenja po kući.. palim auto i pravac u Sesvete na hladni tuborg. Sjednem u kafić koji mi se sve više počinje sviđat kao mjesto za izlazak, naručim pivo, konobar me već izgleda zapamtio... sjedim i mislim ja sebi onako malo o životu, prilikama, problemima... Ono što uostalom radi svaki muškarac kada sjedne sam na pivo. Mislim o proteklom tjednu koji je prošao, dobrim stvarima koje sam doživio, novim ljudima koje sam upoznao.
I sjedim ja tako kontajuči o mnogočemu kad jedan, pa drugi, treći... deseti, petnaesti...zaredali se oni svi do posljednjeg. Ma milina ih vidjeti.. Mašta se odmah uključi i slušajuči njihovu spiku uključim se i ja mislima kako bi bilo dobro.. al jbg. nemožeš.. nečeg se moraš u životu i odreć, ne možeš imat baš sve. Al mašine, predobre...

- 16:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

28.05.2010., petak

Country večer i Chicken Shit Bingo

Bio ja sinoć sa društvom u route 66 - Country večer i nastup benda Country Boys. Iskreno, razočarali me ti momci, očekivao sam više. Osim one jadne kokoške na koju su svi vršili pritisak da se čim prije posere i nekome osvoji 600 kn nije bilo baš uspiješno. E da bile su i dvije svijetle točke te večeri: 2x crnkinje (odakle se one stvoriše pojma nemam) koje su se čudile bijeloj kokoši (valjda nikad nisu vidjele bijelu kokoš!). Društvo odlično, pivo taman hladno ali atmosfera loša. I još nas u 01:00 teta konobarica sa kilom metala na ušima lagano isprašila van jer smo ostali skoro zadnji...Boysi s kaubojkama, savjet: možete vi to bolje!
Slika nemam jer nije baš sve za pokazivat, neka mašta radi svašta!

- 15:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.05.2010., ponedjeljak

mir samoće ipak urodio plodom...

e ljudi vratio se ja danas iz Gorskog Kotara! A što da vam kažem! "Dobro je ponekad biti sam" i poslati sve u pm, zaputiti se kud zna gdje i uživati u neočekivanom. E tako je otprilike bilo i danas.. Zapalio auto i zaputio se put Gorskog kotara! Trebo jedan lega i jaran ić samnom ali eto neprilike, stisnuti život ga prikovaše za ljudsku glupost koja se najčešće u našim životima odigrava: moraš ovo, ne možeš ono...ne smiješ... i tako ja osta sam. No nije mi ža kako kažu ovi sa juga. Jarane! Ako čitaš bit će prilike pa ću te nekako ukrcat u auto i dovuć do barem Grobnika da ti srce bude na mjestu.... No krenuo ja tako jutros oko 10 sati (ranoranioc jel.. ) do Karlovca i pravac si mislim a kud poslije njega... jasno kava prva u Ravnoj Gori, pa kava druga u Delnicama i fučkaj ga zaredale se te kave dnevno još koji puta... ko će uopće spavat večeras od toliko kava, zelenila, cigareta i pokojeg večernjeg piva. I jel došao ja u Delnice, kad ono neka tabla park šuma Golubinjak iliti tako nekako.. rekoh sam sebi ajmo. Jasno Hrvati ko Hrvati naplatili bi svaki drek pa tako i ovo.. simpatična sexy cura (negdje mojih godina) kaže: ulaznica za razgled drveća 15 kn. Ajd vadi novčanik, davaj 15 kn i počasti ju još kavom... jest vala sigurno rekli bi u Bosni. Ali čovječe stvarno sam ostao zatečen... Lijepo uredno, doduše blatnjavo od jučerašnje kiše... no odmara duh i tijelo. Izašo ja van, presvukao se od znoja (doslovce sve presvukao) i kuda sada? Ajmo pravac Rijeka do jednog bosanskog jarana na još jednu kavicu.. Pala priča i već kasno poslijepodne... vrijeme polaska za Zagreb! No na putu za metropolu ugledam na Grobniku neko komešanje ljudi i par aviona... reče, e ne more to proč bez tebe. Pali žmigavac i pravac tamo. Kad ono padobranci! hm... sve nešto u zadnje vrijeme oko toga se vrti.. neće to završit dobro! Pogledao ja to tamo i vraćam se u ato tužan jer, ma moram ja to napravit i skočit pa makar se i ne otvori taj padobran... Krenuo ja nazad u metropou sa mislima o bijelim oblacima i što se sve dešava u mozgu na 4000 metara u zraku...Jasno prvo Zdihovo i Bosiljevo a onda Karlovac pa autoputka za Zg. Ma ljudi sve u svemu, proveden dobar dan u tom Kotaru! Hm.. poželjeh ondije i živjet. možda.. možda....

negdje tamo naprijed je Karlovac...

još čuvamo starinu iz doba komunjara...

definitivno najčudnije mjesto za parkiranje do sada

e sad toliko pobožan nisam ali ne kužim ovo...

ovaj mali medo je perverzan.. što to medo radi?

..samo se nadam da me nitko nije snimio dok sam se provlačio ovuda....

..e kada sam vidio ove padobrance na Grobniku, naježio sam se... uskoro, uskoro..

Ove zadnje dvije fotografije posvećujem svom prijatelu pilotu koji znam da mu se srce slama kada vidi ovako nešto... haha... suffer baby suffer!

- 00:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.05.2010., četvrtak

Moj prvi aeromiting 9.5.2010.

Na nagovor jednog druga (inače nikada ne bi došao sam na tu ideju) krenuh ja preko Kašine do Stubice na taj čuveni aeromiting 2010. (ljudi moji ikad više autom preko one ceste i zavoja...) Inače nisam ja imao pojma niti što je to niti kako se to organizira ali znao sam da pošto je aero pa valja jel ima neke veze s avionima... i krenuh... Jedino što ću vam reč je ponovio bih još 100x. Ima nešto u tim avionima. Nešto snažno i napose muški. Barem dok gledaš. Bilo avione a bilo i ženski dio koji se u dobrom dijelu tamo okupio.
Kasnije sam saznao (pametan ja) da je taj miting svake godine u spomen na junaka Domovinskog rata, pilota Rudolfa Perešina koji je stradao u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, najpoznatijeg po herojskom prebjegu avionom bivše JNA s bihaćkog aerodroma u austrijski Klagenfurt.
Pošto su mi sve slike u mobitelu jako loše rezolucije, posuđujem slike od Boris i Damjana Krstinića (dečki bez ljutnje) kako bih barem malo prikazao što to sve tamo bijaše...

ovi momci sa padobranima - e to bi i ja probao, iskreno najviše su me pogodili u živac

ovaj je čudesa radio...

e ovaj Mađarski Gripen, to se zove avion. svaka čast tko god da ga je vozio...

i za kraj jedan naš hrvastki MIG

- 19:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

E SAD...

Nako tri godine pisanja svog prvog bloga jednim klikom sam uništio sve ono što je bilo napisano.... neke stvari se moraju uništiti kako bi se rodile nove.... O čemu nanovo pisati? Pojima nemam ali po imenu bloga zasigurno o skitnjama i načinu života koji možda priželjkujem ali nemam mu se vremena posvetiti.. Svim cestoljubcima i dobronamjednicima neka bude na korist ovaj blog ako išto drugo onda radi ublažavanja životne dosade...

- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.