|
ali ovaj put o dispecerima.
kako su me raspiz... sad!!!!
pardon na rjecniku, ali stvarno nisu u redu.
prolazim ja tako prije nepunih pola sata kroz jednu od prometnijih ulica u metropoli nam (danas se u njoj kojesta ruznog dogodilo, ali ovaj put necu o tom), i vidim, stoje auti s upaljenima cetirima zmigavcima, i lezi covjek na cesti. jel ziv ili nije, nisam znala. ali kako se oko njega skupilo izrazito puno ljudi, rekoh, necu stati da covjek moze disati, da ne stvaram dodatnu guzvu i strku.
ali ne budi lijena, okreni 112.
covjek kojeg sam dobila je bio izrazito ljubazan, ali je rekao da pricekam, da me spoji direktno na hitnu.
javila se neka baba.
"hitna molim!" ona ce nadrkano.
"dobar dan. molim vas, tu u Vukovarskoj lezi covjek na cesti, mislim da ga je lupio..."
"sta kojeg vraga sad jos vi hocete, gospodjo, dobili smo ovakav poziv vec deset puta, ekipa je na putu"
i poklopi.
momentalno me oblio bijes. pa kakvo je to ponasanje!?!
a onda tuga i osjecaj nemoci. zar je to put kojim nase drustvo i drzava zaista hodaju? a kamo idu?
ponovilo se nesto vrlo slicno kao iz vec objavljenog posta, gdje potpuno krivi i nekompetentni ljudi odlucuju o sudbinama ostalih.
jer, vjerujem da obican covjek, koji posvuda dozivljava omalovazavanje i uvrede, ce drugi put mozda stati i razmisliti da li da nazove. a bas ce to vrijeme biti presudno. ili nece nazvati.
ali imam novu zelju za rodjendan. naci tu babu, i podijeliti joj par cistih...
|