ne, majta jos nije nasla posao. da li grijesim time sto cekam onaj koji bih htjela, pa odbijam sve sto mi se ne svidja... vrijeme ce pokazati.
ali kad te krene, odista te krene!
tako kad nema posla, onda ga nikako nema. i dodjem na sam rub bankrota. a onda odjednom naleti pet stvari odjednom. tako ovaj tjedan sviram opet u filharmoniji (projekt HGM-a za djecu, tema Gospodar Prstenova), i zvali me na Muzicku akademiju (nedavno otisla, a vec me trebaju ... doduse ovaj put me placaju), a moji mali ucenici se zale zakaj me nema (ne tim rijecima, ipak su Amerikanci). kad te krene, onda te krene. a onda opet zatisje. i tako vec mjesecima u krug...
kad vec nema niceg konkretnog, odlucila sam se u Salzburgu okusati na Mozarteumu. i moram reci... zivio Balkan! daleko od tog da su profesori losi, dapace, ali su toliko hladni i nepristupacni... mozda sam ja previse navikla na onaj sistem "ajmo komsijo da prvo popijemo kafu, pa onda da radimo"... kazu, to je Zapad. ok, onda idem u Japan. nema problema.
a kad sam vec bila u Salzburgu, zamolio me braco da skocim do strica u Munchen. kao, to ti je samo 180km od Mozarteuma, jer treba donijeti kolijevku koja je, izmedu ostalog, obiteljska ostavstina (beba samo sto nije tu, jos tjedan dana!!!!!!). a ako me pitaju na granici sto ce mi to prastaro cudo, da kazem da sam trudna. haha, zato smo na povratku isli prvo na rucak, a onda na granicu...
i tako sma se ja s dragim uputila za Njemacku. vrijeme je bilo grozno, ja sam bila umorna, pa smo fulali izlaz s autoputa i vozili se dobrih 30km prema aerodromu (daklem, u drugom smjeru), da bi se na kraju vratili po nekim seoskim cestama i odmah nasli i pravi ulaz u grad i ulicu... eto, nije zvaka za seljaka!
a u Munchenu sam se bar opet opustila. stric, naravno, Hrvat, teta Cehinja, tako da sam do ponoci slusala price iz djetinjstva mog oca i gusila se od smijeha. kao, npr. kad su Herr Doktor i Herr Professor isli u NaMu traziti svitnjak, pa je Herr Doktor cak i pokazao sto traze zbunjenoj prodavacici koja nikad u Medjimurju nije bila... ajde da vidimo, tko zna sto bi to bilo???

mislim da mi je za sad dosta putovanja. Zagreb, Salzburg, Munchen, Zagreb, Ljubljana, Zagreb. pocinjem iznova cijeniti ljude koji nemaju auto. mislim da cu iducih dana i ja cipelcugom...

budite dobro!!