brojim.......
Free Web Counter

Free Hit Counter
___________________________
ovaj blog je rođen na predivan dan,
a to je bilo 27.7.2005

MAJSTORSKE MUDROLIJE

10.01.2008., četvrtak

prije nego ustanem iz pepela....

živ sam i čitav....
nisam dugo pisao, nisam imao potrebe za time....
što reći?
godinu dana prošla, a kada se sada sjetim ovog doba prije godinu dana nisam mogao ni zamisliti što će mi se sve izdešavat, kako će mi se život razvijat i di ću sve biti i doživjeti...
bilo je puno adrenalina, puno neugodnih trenutaka, puno teških i sumornih sati...
ali uvijek se nekako u svim tim trenucima pojavljivala jedna osoba koja mi je donijela tračak sreće, tračak nade i veselja....
nije uvijek bila ista osoba i nije uvijek bilo u istom obliku iznesena sreća i nada...
na tome sam im zahvalan neizrecivo, jer one će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu, ma kako god se bili rastali ili razišli....
i sad postoji osoba koja je na neki način posebnija od drugih u mom životu...
počeo sam polako koračat naprijed. laganim korakom, smirena izraza lica, duboka pogleda....
netko se uplaši tog pogleda, netko bježi, nekoga to baš intrigira....
ja, znam što sve skriva taj pogled....
skriva mnoštvo događanja, iskustva, znanja i onda se ponekada zapita zašto se ljudi opterečuju tako nebitnim stvarima, koje su prolazne i nema se smisla trošiti na njih, jer se ne može utjecat na njih....
al sa druge strane samog sebe ulovim kako se uzrujavam oko toga šta se ljudi uzrujavaju oko meni tako banalnih stvari i šta nemogu shvatiti da je to toliko nebitno da će u sljedećem trenu zaboraviti da je to uopće bio problem....


sitnim korakom osjećam da nesvjesno ubrzavam.
želja za onime nečim neopisivim, onim nečim čemu mnogi teže, a rijetki okuse, a još manje ih se vrati i priča o tome....

dolazi vrijeme kada se ja izdižem iz pepela, kada čvrsto stajem na nogama, i velikim korakom trčim naprijed.... tada više ne poznajem strah, opasnost... već samo snagu i adrenalin što kola mojim venama...


- 23:40 - da te čujem!!! (7) - pljuni na papir - #

17.11.2007., subota

brže od svjetlosti

svjetlost putuje najvećom mogućom brzinom....
ona nema masu, samo energiju.... barem za sada živimo u takvim uvjerenjima...
ali što ako to nije tako?
ako smo u krivom uvjerenju?
e niš onda, treba nam nova teorija,nova praksa, novo viđenje stvari...
samo za to treba vremena....

eh kada smo već kod vremena....
u zadnje vrijeme stvarno mi ide fino u životu... malo krenulo u pozitivu...
nadam se da će nastaviti u tom tonu...
nakon dosta pizdarija iza sebe, napokon je vrijeme da i meni zasja malo više sunca i ugrije me...

idem lagano... pojavi se tu i tamo kakav problem, neka nejasnoća, ali polako to rješavam....
mislim mogu i ja to brzo cap, cap... ali to se pokazalo kao loša taktika....
sada imam fintu dugog planiranja i kratkog roka izvršavanja akcije,.... tako da izgleda kao spontan niz događaja, kaos zapravo... ali u mojoj glavi razrađeno dio puta....

imao bi vam sada tu dosta toga za napisat, ali nekako nemam potrebu za time...
puštam neka se stvari odvijaju same od sebe uz pokoju moju intervenciju... jer ipak nemre sve biti prepušteno pukom slučaju...

zaista život je lijep, drago mi je da sam proživio i lijepe trenutke i one loše trenutke..
jer da nema loših trenutaka, ne bi cijenili one lijepe trenutke i uživali u njima....

možda opet dolazi oluja... osjeća se u zraku miris... ili je to miris razvedrivanja i mirnog mora što je predamnom....

bojim se izgovoriti....
no to je čar življenja, strepnja i ona slatko neznanje...

ljudovi ostanite mi čitavi, a sve ostalo bude nekako ;)

- 01:00 - da te čujem!!! (15) - pljuni na papir - #

05.11.2007., ponedjeljak

trio gušti

eto prošo dugiiii vikend....
naradio sam se po stanu... bogati stvarno treba imat sa ženama živaca kada se ide u šoping...
ali eto došla subota...
dogovor Vuk, Ibro-makedonac i majstor kuhaju mexićku večeru...
em dakle...
našli se trio gušti oko 5h i skoknuli u GETRO, di je vuk radio pa se našlo sve šta nam trebalo... od mesa do alkohola... to potrajalo dok se vuk pozdravio sa svom ekipom sa ex-posla...
dakle onda je krenula priprema večere... fino torilje napravlje, radio se umak..
svako od nas uzeo nešto pa pripremo, da majstor kasnije pokaže svoje kulinarsko umijeće na djelu...
pala je dobra spika. malo pretumbavali muško-ženske odnose, sex, budućnost i put preko bare...
vide se da koliko god bili različiti, imamo slične poglede na svijet, slične probleme, i stvarno je dobro došla prava muška spika uz crnu pivu i bez ženskog kokodakanja....
nakon nekog vremena došle djevojke... odma počele prigovarat na šta ja znam sve....
ova dovjca popizdili (već ozbiljno razmišljaju o prekidima svojih veza, pa kada zagusti uvijek zovu mene, jer ipak sam ja na neki način zaslužan za pizdarije u koje su se uvalili, ali o tome drugom prilikom :D )
no ja se nisam dao, napravio smjesu od povrća i mesa, stavio začina.... dio tortilja zapekao, a dio smo stavili da si svako sam mota...
ajde kada je alkohol krenuo niz grlo tenzije su se smanjile, pa bilo fino...
sjeli mi jest, a kada ono svi imaju samo riječi hvale na većeru...
evo priznajem to je bio timski rad, kako to vuk zove, ali svako je pridonio tom raju za naša nepca....
kasnije tako fino puni i opiti, krenuli do grada na karaoke....
eto trio gušti htjeo od pjevati KURVE-daleke obale, ali kao nisu imali pa nam uvalili 365 :D
totalni šou nastao.... prvo digli ekipu da nas bodri u nastupu, ali mi nismo bili sposobni pogoditi niti stiha :D
eto toliko o našim vrhunskim glasovnim sposobnostima (onaj scenski tu smo bolji i iskusniji)
ali dobili smo ovacije publike što je nama bilo sasvim dosta za jednu veće...
eto naletio na neku ekipu kojoj je bilo eto drago me vidjet da hodam sam i da sam u komadu (iako imam i viška djelova :D)

ali vrhunac vikenda je bio jutarnji trening na bazenu.. onako mamuran i pospan skočio u bazen...
odma sam se rastrjeznio i razbudio... u tren oka... eto sada znam kako liječiti mamurluk :D

dakle eto sada kreće tjedan, lagano i bez previše uzrujavanja....

draga nacijo ostanite mi čitavi, ostalo nije bitno ;)

- 01:18 - da te čujem!!! (9) - pljuni na papir - #

02.11.2007., petak

negdje između neba i zemlje...

evo da se javim :D
malo sam se bavio nekim stvarima pa nisam stigao previše mudrovat ovdje :D
kako stvari stoje?
pa ovako upisao sam neku parcijalu na faksu (nije bila to želja, ali eto...) međutim kako to reći, dok negdje ne smrkne tu ne svane :D
drugim riječima na nekim drugim segmentima života polako umire korov i počinje rast fino cvijeće :P
u planu je otići u ameriku (AMERIKO ČUVAJ SE DOLAZE TI 4 BALKANCA) i to takva da sam ja najmanji (sa svojih skromnih 186cm visine) ....
u zadnjih par dana potrošio sam brdo love... kupio novi lcd ekran 19" ... zaljubio se u sliku na njemu :D (a na slici traktor :D )
i tako neke tehničke sitnice... zadnja 3 dana mijenjam plafonjere po stanu... ono i tu se dosta iskeširalo, ipak mora biti fino okruženje... ;)
u sobu sam si stavio plave žarulje... preludo izgleda, kod buraza sređujemo audio-video sobu :D (komp kupljen ljetos, sada monitor, pa će i zvućnici za koji par dana)
mislim ovo nisu sitnice već, poprilično velike stvari.. ali bile su planirane i prije nesreće....
tako da sada u kratkom roku nadoknađujem propušteno...
čak sam bio i vani u điru sa frendom (prvi put od nesreće..) i bilo je stvarno fino...
neke su me stvari šokirale neugodno (mislim da kada je moja generacija imala tako 14-15g nije bila toliko bahata i imalo se nekog strahopoštovanja prema starijoj ekipi, ali to je samo moje mišljenje)
neke su me stvari ugodno iznenadile...

čak sam našao davno izgubljenu prijateljicu (rat je učinio svoje) ali eto čuda interneta se pokazuju svako malo :D
i to mi je drago....

osjećam se opet kao da sam našao svoji đir, da pronalazim svoju ekipu svoje izgubljeno mjesto pod suncem (sada više pod oblacima, ali zanemarimo to :D)
i sviđaju mi se tračci sunca što se probiju kroz oblake.....

što još reći?
zapravo ništa puno, os sutra službeno počinju treninzi trčanjem na sljeme (koje ću iz opravdanih razloga eskivirat.... :P )

dakle narode laganini i ostanite mi čitavi :D

p.s.
brucošijada PMF-a je 10.11.2007 u OTV domu ili ti boogalo :D
više informacija na :
http://brucosijada.cumez.org/stranice/index.php




- 21:23 - da te čujem!!! (3) - pljuni na papir - #

24.10.2007., srijeda

Vidim da si velik igrač, predlažem.....

LOOOOOOOOOOOOL :D
zupm.... bam....
udarilo me ko šaka u glavu... dobro da sam bio oslonjen na šalter....

šta se desilo?
ma niš strašno, probao sam biti ponovo ono šta jesam....
kako je ispalo? :D
zaboravio sam ju pitat broj moba kada mi je već sve drugo ponudila... Ali nije greda...
šta sam radio?
rješavao neke papire, neke stvari sređivao, tako da budućnost bude malo blistavija, malo mirnija.....
i tamo mi ženska za šalterom predloži jednu drugu opciju, koju sam proučio i odlučio se riskirati... ženska se toliko zbunila da je ispalo više papirologije nego potrebito, na kompu se nije snalazila....
a šta sam ja radio? :P
niš strpljivo čekao, i rekao da nema žurbe da imam vremena.....

eto za kraj dobio mali darak, za dugo sjećanje :D

zaključak?
jednostavno biti šta jesam, nema srama, nema straha, nema boli koju ponekada osjećam u nozi.....

što sam još saznao danas?
ajmo reći da se neće ništa izdebilizirat kao obično i da bi 10.11. 2007 i 11.11.2007 mogli biti vrlo zanimljivi datumi....
pitate se zašto?
e... zato šta je bruc PMF-a....
kolega zoran b. je predvidio da će tu noć vrjeme letjeti brže nego inaće, ludilo u zraku, te se preporuča da svi srčani bolesnici ne prilaze savi tu noć :D

e da i zaštitari će vas prepipat pod mojim budnim okom :D


- 23:07 - da te čujem!!! (17) - pljuni na papir - #

21.10.2007., nedjelja

događa se

događa se eto tako ponekada da nekom čarobnom forom postanem naivan i povjerujem u neke riječi...
šta se dogodilo?
zapravo sutrašnji dan je trebao biti pun odluka, tj. saznanja o mogućnostima.....
no biti će to dan sa jednom nepoznanicom manje...
naime bila jedno djevojče (koja će možda ovo i pročitati) koja mi se dopala... stvarno svidjela... dala mi neku nadu u šugave dane. bila tu negdje kada sam bio duboko.... imalo je nade da budemo zajedno...
ali odlučila je da nismo jedno za drugo....
eh ulazi u antologiju odjeba... mislim da je ovo odjeb oko kojeg se najmanje sjekiram zujo
zazujao sam malo sa njom... šta je tu je...jednog dana možda mah....
pičim dalje

ma samo da kažem da sam sada u potpunosti na tržištu, nemam zapreki niti ograničenja :D

opićen jesam, mlad jesam, strgan više nisam, pičim dalje....

malo sam morao prikočiti, malo sam morao sagledat život drukčijim očima....
nisam tada suzu pustio kada su mi kosti ravnali, ali sam suzu pustio kada sam vidio koliko sam nemoćan, ali pregrizao sam to, sada sam opet u svom kolosijeku...

moji vlak leta dalje....

šta reći?
niš, majstor je sada u potpunosti nazad....
prvi trening je odrađen više nego zadovoljavajuće....
od 1.11 teretanica.... klesanje i veslanje rofl

tako dakle narode, ajmo samo veselo, veselo wink

ovaj da :D



mislim da sam ovo prije pogledao, bio bi pametniji :D
pogledajte do kraja, mislim kada čovjeku ne ide, kako reagirat i šta napraviti :D


- 23:00 - da te čujem!!! (12) - pljuni na papir - #

19.10.2007., petak

VRATIO SE MAJSTOR

evo me nazad među svoje.
opet tu negdje između zemlje i neba....
hvala svima na podršci, što ste dali koju riječ nade....
što se dogodilo?
kažu dogodilo se nešto šta se nije očekivalo ni u najluđim prognozama..... hodam sam bez štaka skroz.
nakon tri tjedna uspio sam ono šta mnogi i ne naprave u 6 mjeseci... tvrdili su mi da neću izaći van bez štaka...
ali bio sam bik, bio sam tvrde glave bosanske... bio sam ja... i sada hodam i trčim ko čovjek...
vidio sam tamo svega, čuo svakave priče mladih ljudi....
ali nitko ne odustaje.... koliko god teško bilo, gura se dalje....
zapravo bio sam okružen ljudima koji su me razumjeli u potpunosti, koji su se mogli zafrkavat na svoji račun, a da se pritom nitko ne osjeća povrdjeđenim ili manje vrjednim....
bio sam kljakat, čovjek ovisan o drugima.... ali vidio sam da postoje ljudi koji su spremni ti pomoć... bez nekog osobitnog razloga....

evo sada krećem lagano sa treninzima i vježbama šta sam ih naučio tamo, nema stajanja, samo pozitivna akceleracija....

ima još par stvari za srediti u životu da dođem u neku normalu...

ne znam što da vam još kažem, osim da sam opet tu.. sada mudriji nego kada sam odlazio, sa jednim iskustvom više, koje ne bi poželio nikome, ali opet u tom iskustvu vidio ljudske vrline i ono dobro u ljudima....

budite mi čitavi.... stavtim slike kostiju za koji dan :D



- 18:03 - da te čujem!!! (11) - pljuni na papir - #

30.09.2007., nedjelja

pozdravljam se....

evo odlazim...
odlazim na rehabilitaciju. pomalo tužan, pomalo zabrinut, pomalo preplašen, pomalo radostan, pomalo u isčekivanju...
dakle odlazim u varaždinske toplice na rehabilitaciju. neće me biti najmanje 3 tjedna, i to ako sve bude onako kako treba biti... što se ja toplo nadam da će biti....
vidim da sam vas sve ugodno iznenadio sa salsom, pa eto ovaj post će biti malo tamnijih boja...
zapravo ne znam što da vam kažem, nego da ću sa ne strpljenjem čekati povratak u normalu. u ono šta sam bio prije par mjeseci... dobro neću odma startat u petoj brzini, ali lagana druga-treća bi mogla biti ;)
ima se nekih planova kada se vratim, neka očekivanja....

možda mi je ovo i trebalo sve da spoznam zapravo koliko sam ja sam jak, i u glavi i u duhu i fizički.....
mnogi su mi rekli da ne bi išli na ispite, ne bi se trgali da daju godinu, ne bi se trgali da opet stanu na svoje noge...
zapravo sada kada me ljudi vide ne vjeruju da sam se potrgao, da sam bio uništen, jer jednostavno nemam potrebu da me ljudi sažaljevaju, ali ponekada je potreba koja riječ potpore, mudrosti, osmjeh koji ti daje snagu da ćeš progurat dan, da će izdržat bol i suze... na tome sam zahvalan, tim ljudima... jer sada imam razloga se trgat, boriti sam sa sobom, svojom poli, svojim suzama.....

brojat ću dane, sate, kada ću vas sve opet vidjet, onako nasmijane i sretne... kada ću se i ja isto tako slobodno kretat i smijati se. opet uploviti u život punim jedrima i snagom....

čitat ću vas dok sam i u bolnici, ali neću moći ostavljat komente (jer ću surfat prek moba..)
a za one koji imaju izrazitu želju ćuti me neka šalju mailove na peta_2c@yahoo.com

ja ću se potruditi odgovoriti...

zahvaljujem se svima na podršci i potpori.....

vaš jedan jedini i neponovljivi majstor wink

i za kraj:

ill bee back thumbup




- 13:51 - da te čujem!!! (18) - pljuni na papir - #

24.09.2007., ponedjeljak

ponešto

evo čemu majstor može zahvaliti zašto je ovakav kakav je duhom, a i ne samo duhom naughty

salsa.....
označila je moji život doživotno... dala mi je vjetar u leđa... od mirnog i povučenog dječarca, pretvorila me je u samopuzdanog i nadasve otkačenog lika.
donijela li mi mnoge nezaboravne noći, koje sam proveo ne u alkoholu, već u vrućim ritmovima, još vrelijim koracima, sa djevojkama o kojima su drugi mogli samo sanjat....
imati na trenutak nešto i biti nekome sve u tom trenu dok muzika te nosi....
stvarno ovo bi se moglo reći da je vertikalna zadovoljština za vodoravnu želju, ali na puno senzualniji način....
bilo je i bolje od sexa... jer jednostavno postojala je kemija u tom trenu koja je trajala koliko i ritam... brzina i lakoća pokreta, mjesta na kojima nitko ne gleda koliko si dobar, već jeli uživaš u čarima glazbe i pokretima tijela...
biti opijen i ushićen bez kapi alkohola i droga.... plesati nekoliko sati, toliko da znoj ti kapa sa lica, cijedi se niz leđa, a ti nastavljaš dalje sa istim žarom i željom sada već sa nekom drugom djevojkom u svom zagrljaju....
ne pomišljaš na stajanje.... samo kako bi skinuo mokru košulju i nastavio dalje....
nema neugodnosti, nema srama i nelagode.... ruke klize same, a noge lagane kao pero....
nešto što me je označilo za cijeli život... dala mi ono nešto zbog čega je život bio ljepši i strastveniji....

slušajte muziku....




malo koraka, nije teško kada se skonta osnovni korak, koji je jednostavan a sve ostalo ide iz njega ;)
i da.... dečko vodi curu, dakle u ovom plesu se cura totalno prepušta dečku (parneru plesnom), što je povjerenje veće to je draž veća i iskustvo koraka je strastvenije, a kemija se može rezati nožem u zraku... kada napetost naraste i raste, te nestaje u trenu kao i što je nastala između dva tijela koja se gibaju zajedno u ritmu....





i da ljudi stvarno tako plešu, kao da će svakoga trena rastrgat odjeću jedno sa drugoga, voditi ljubav kao nikada do u životu, kao da im cijeli život ovisi o tom trenu, kao da ne postoji nitko osim njih dvoje u prostoriji punoj plesača.... jednostavno neke stvari treba doživjet, nema riječi, slika, zvukova koji bi to mogli opisat...
e sada oni koji su gledali dirty dance Havana nights, da se malo hvalim, znam sve koreka smijeh
tj. znao sam ih, sada nisam zicer da ih mogu sve izvest jer sam se strgao...
ali budem opet mogao, bez brige wink

malo žestine wink



za kraj jedna obrada ali u latinu ritmu

zatvorite oči, slušajte, prepustite se osjećajima koji jednostavno izviru iz vas....




jap majstor je plesao /pleše/će plesat salsu... jer je onda na neki način mu dala ono što neki zovu smisao život... ne bi rekao smisao života, već onu ljepšu i poželjniju stranu života wink

- 23:28 - da te čujem!!! (33) - pljuni na papir - #

23.09.2007., nedjelja

Huston we have problem

poznata rečenica iz svih space filmova....
ona se uvijek izgovori kada se nešto nenadano dogodi u svemiru, pa traže pomoć od zemaljske ekipe.... pitaju, šta, kako, ima li nade?

eto pitao sam se čemu sve ovo.... imali to nekog smisla?
gledao oko sebe tražio neki odgovor, neki razlog.... tražio sam zemlju, ali na zemlji nije imao nitko odgovor....
osjećao sam se ponekada usamljen u ovom svemiru, iako eto postoji planet pun ljudi...
ljudi raznih....
ali eto uvidio sam da u ljudima ima dobrote, da nisu loši... možda jesu preplašeni, možda su hrabriji nego šta misle, možda su odlučniji nego šta se čine, možda su spremni boriti za druge, a da ne traže ništa za uzvrat...
takvih je malo...
ali eto imao sam čast poznavati, upoznati, znati takve ljude.... ljude kojima ne značim puno, a napravili su nešto za mene, možda za njih nebitnu stvar, samo osmjeh kada sam bio u mraku, možda samo riječ kada sam posumnjao, možda su napravili nešto što je njima bilo usputno, a meni tako značajno...
a opet i ljude kojima puno značim.... koji bi eto ono šta me je nekada davno brinulo, falio bi im... dali su mi razlog da živim i postojim

ali naučio sam da kadkata je krv voda, ne uvijek ali ima i takvih trenutaka.... da je ljudska glupost veća od jedne takve veze....

sada mi je drago što sam tu, što sam imao svoji huston, i još ga uvijek imam i imati ću ga...
naučio sam da neke veze koje se stvore ne pucaju tako lako.... da možda se ljudi udalje međusobno, odu različitim putevima, ali ta veza postoji....


dalje mogu nastaviti.... put svoji, kada znam da kada zavapim, da ima netko tko sluša, tko će napraviti nešto da se odazove tome vapaju, iako to ja neću vidjet, ali će se pokazat da su oni tu....


- 21:39 - da te čujem!!! (2) - pljuni na papir - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
što će biti, biti će

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se