U prijašnjem sam postu pokušao prikazati čitateljima što se događa u nekim od veza koje me okružuju. Opisao sam veoma kratko priču svog prijatelja i njegove djevojke. Odnos koji je bio čudan i trajao je čak tri godine. Pročitao sam negdje da ljubav traje otprilike tri godine, ali budući da se ne mogu sjetiti gdje sam to pročitao, možda nije ni bitno. Ima svakakvih sličnih prognoza, ali sve ovisi o samom slučaju i o osobama koje se nalaze u njemu. Postoje ljudi koji mogu podnijeti neobično mnogo maltretiranja i svejedno se vratiti jednoj te istoj osobi na kraju. To je kao što se neke žene koje muževi siluju i tuku vraćaju uvijek k njima i vole ih, ili se tako čini, još više nego prije. Nekima je usađeno patrijarhalnim odgojem, a donedavno je razvod braka bio jako velika sramota za obitelj. Neki očito doslovno shvaćaju onu „dok nas smrt ne rastavi“, a to imaju sve vjere svijeta. Sveta veza između muškarca i žene je neraskidiva, a veoma je i bitna jer je obitelj temeljna jedinica koja tvori državu. Raspadne se obitelj i uskoro će ti se raspasti država... Ili tako barem oni misle. Nedavne hajke u vezi homoseksualaca i životnog partnerstva (iako je ta bitka dobivena, zar ne?) pokazale su nam da još uvijek imamo nazadna čudovišta poput gospođe Ž.M. koja samo čekaju svoju priliku za medijsku pozornost. Takvi su ljudi sposobni brbljati užasne gluposti i ostati živi, a na krilima pobjede drži ih nekakav referendum na koji su izašli samo oni koji idu u crkvu svake nedjelje i koje bi jako boljelo to da im njihov sinčić cucla kurac, a ne da voli lizati i oplođivati vaginu i tako održavati lozu, ali i državu na životu.

Nisam zapravo postavio svoje glavno pitanje u prijašnjem postu pa ću sad:
Zašto ljudi imaju potrebu lagati onima koje vole? Kako se nekog može voljeti, a lagati mu u lice i uporno skrivati stvari (i ljude) od njih?

Zašto je djevojka mog prijatelja imala potrebu uz njega imati i tog nekog sa strane koji ju je s vremena na vrijeme seksualno zadovoljavao?

Imam i par vlastitih pokušaja odgovora na ta pitanja, ali pustit ću sad da to visi u zraku. Možda netko i u komentar-sekciji pokuša odgovoriti na postavljena pitanja.



Tema ovog posta je, ipak, nešto drugo. Te večeri, kad smo pili CDvitu i jeli finu bakinu domaću pizzu, iskrsnuo je jedan zanimljiv razgovor u vezi djevojaka (partnera općenito) i najproširenije društvene mreže današnjice.
Kako je to sve skupa povezano? Pisao sam dosta postova koji su bili kritika Facebooka i, ako nekoga interesira, može pogledati pod arhivu ovog bloga. Neki od tih postova vjerojatno su dio boljih stvari koje sam uspio ovdje napisati.
Facebook povezuje ljude i on se time hvali. No, sve to ima i drugu stranu pa Facebook i uništava veze i odnose diljem svijeta. Zašto je to tako? Pustimo to za malo kasnije.

T: "Ma dečki moji... Facebook je čisti kurveraj i ako ga cura ima, to je meni samo alarm za to da ima nekog drugog uz mene."

Facebook se može koristiti na različite načine i u različite svrhe. Facebook je sredstvo i tu se nalazi promjena mojeg mišljenja s onog prije kad sam okrivljavao sredstvo, a nisam gledao na one koji upotrebljavaju to sredstvo. Nije sredstvo inherentno zlo, nego, ako se koristi u loše svrhe, treba gledati što nije u redu s onima koji to sredstvo koriste.
Facebook je okej ako vi preko njega tražite partnere i/ili prijatelje i niste u vezi u tom trenutku, ali ako ste u vezi (i vaš partner ne odobrava to i želi seksualnu ekskluzivnost) i tražite partnere... E, tu već imamo mali problem.


"Facebook je kao mobitel u kojem imaš brojeve od svih zgodnih pički na ovom svijetu."


Problem je u tome što se ti MOŽEŠ javiti bilo kome tko ima Facebook i za neke ljude je to jednostavno preveliko iskušenje. Što s takvim ljudima učiniti? Djevojka mog prijatelja bila je u mogućnosti da se bez prevelikog truda i izlaganja javi tom drugom liku s kojim je tu i tamo spavala. Treba li te ljude zatvoriti ili im onemogućiti slobodu da se čuju s kim žele? Naravno da ne treba. Treba im samo utuviti u glavu da je prvi zakon odnosa s nekim iskrenost i samo iskrenost. Zapravo je najtužnije u cijeloj ovoj prijašnjoj priči to da ta djevojka mog prijatelja nije njemu rekla što radi. Ona je odabrala put neiskrenosti i lakše joj je bilo brisati poruke na svom Facebook accountu nego reći svom dečku: "Gle... ja imam potrebu viđati i njega. Ne želim te povrijediti, ali jednostavno mi je dobro ponekad se s njim naći i možda poševiti."

Da, znam što mislite. Padate sa stolaca i pitate se: "O čemu ovaj prokleti kreten govori???"
No, to je jedino rješenje i, po mom mišljenju (naveo sam to i u prijašnjem postu), ljubav ne daje nikakve restrikcije. Moramo napraviti razliku između sebičnog ispunjavanja vlastitih potreba i ljubavi. Ljubav prema nekome tjera nas da želimo da toj osobi bude dobro i da uživa, a ne da si međusobno namećemo okove. Da, neki ljudi nisu jedni za druge, to je točno. Osoba koja je otkrila čari poliamorije i koja se realizira samo u takvim odnosima neće dobro funkcionirati s isključivo monogamnom osobom koja će biti povrijeđena svaki put kad njezin partner bude sa svojim drugim partnerima. Neke stvari jednostavno ne funkcioniraju, istina.

Ah, da. Nisam dao odgovor na pitanje iz prijašnjeg posta koje je glasilo: "Kako je moj prijatelj znao da se njegova cura nalazi s tim drugim tipom?“
Prijatelj kojeg sam spomenuo iznad i koji je izjavio da je Facebook kurveraj koristi jednu metodu koju ja nazivam Facebook kontrola ili provjera i sastoji se u tome da partneru provalite u Facebook account i provjerite ima li u inboxu neke sumnjive poruke i tko su ljudi (najčešće suprotnog spola) s kojim se vaš partner dopisuje. Nije on jedini koji koristi tu metodu i moj je prijatelj (glavni junak prijašnjeg i donekle ovog posta), koji je imao probleme s curom, napravio istu stvar, ali on nije provalio, nego je jednom prije dobio od nje njezin password za FB profil. T (citat iznad) tvrdi da, ako ženska nema što da ti skriva, ona mora dobrovoljno dati password od svog profila tako da se ti i sam uvjeriš u to da ona nema nikoga. Ako ona kojim slučajem ne da svoj password, ona zasigurno nešto skriva i nije iskrena s tobom.
Postoji jako puno problema u vezi napisanog, ali najočitije dvije stvari koje su ovdje totalno krive su povreda privatnosti i nedostatak povjerenja.
O privatnosti ne moram puno govoriti. Svatko ima pravo da ima neki svoj kutak u koji pušta samo one koje želi tamo, a najčešće se tamo ne pušta nikog. Moj prijatelj T protiv toga se jako uzbunio pa kaže da mu ona nije prava cura ako ima privatnost koja se njega ne tiče. Okej, moj prijatelj pokazuje znakove paranoje i mogao bi spasti pod onu kategoriju control freakova, ali ja to objašnjavam time da u prošlosti nije imao sreće s curama, a, koliko mi je poznato, ni on baš nije imao iskrenost na svojoj zastavi pa je onda zapravo i jasno u čemu je stvar. Meni samo nije jasno kako ti ljudi budu u vezama, a da ne vjeruju jedni drugima.
U prijašnjem sam postu rekao da je tu noć zvonio mobitel mog prijatelja kao lud. No, nije njegov jedini zvonio. Prijatelj T je isto dobivao pozive od svoje cure u kojima je ona njega pitala gdje je i što radi.


"Ma tu sam s frendovima mucica moja, evo." - razgovor dalje nije ni bitan.


Taj poziv definitivno nije bio tipa "daj da te malo čujem prije spavanja". To je bila provjera i okej je to ako oni to tako žele. Mislim, ako ona njemu dopušta da joj jednom tjedno (ili kad želi) upada na FB account i gleda inbox, onda ga valjda smije zvati. Svi si biraju parametre svoje veze i ako se dvoje oko toga slaže, nitko sretniji!
No, mene još uvijek muči kako T opravdava svo to nadgledanje i kako ne kuži jednostavnu postavku o povjerenju koje bi trebalo postojati u svakoj zdravoj vezi. Puno ljudi tvrdi da je Facebook zlo koje uništava veze, ali zapravo su ljudi manijaci koji sami uništavaju svoje veze. Jedni se ne mogu kontrolirati a da ne šaraju, a drugi pizde i imaju ogromnu želju da kontroliraju svaki pokret (RL i online) svog partnera.


"Zašto bi ti, B, dopustio da ti netko prčka po tvojoj curi? Kaj ti to hoćeš?"


Da malo zapaprim cijelu priču i da dodam jedan osobni primjer u sve ovo, pročitajte sljedeće.
Jednom je i meni djevojka upala u Facebook account. Ja kad sam to shvatio, poludio sam. To se, po mom mišljenju, jednostavno ne radi i nema nikakvog, ali nikakvog opravdanja za to. Osim u slučaju da sam joj ja sâm dopustio da uđe u moj account. Ona je nešto i našla tamo u mom inboxu i okej, bilo je to malo ne toliko naivno dopisivanje s jednom osobom ženskog spola, ali najviše što bih to nazvao je skoro-cyber-sex i ništa više. Nije to sigurno u tom obujmu u kojem cura mog prijatelja piše nekom drugom tipu hoće li se naći i je li on raspoložen. U oba slučaja partneri su nešto našli, istina.
Zadržimo misao malo na tome.
Ono što sam uvidio na oba infiltratora u accounte je nekakvo moralno opravdavanje kopanja po tuđim privatnostima samom činjenicom da je nešto tamo gdje su kopali i nađeno. Ne znam kako većina na to gleda, veza je ionako ozbiljno uzdrmana kad se otkrije nekakva tajna (u ovom slučaju neki moralno čudan razgovor s nekom drugom osobom), ali pa zapravo su prvu grešku napravili oni koji misle da mogu kopati po tuđim stvarima. Ja sam trebao svoju vezu u tom trenutku prekinuti i iz toga svega sam naučio baš to. Zašto bih ja bio s nekim tko mi ne vjeruje i tko me provjerava? Nije opće bitno je li ta osoba nešto našla ili nije, netko tko mi ne vjeruje mi ne vjeruje i ja ne mislim da se dobra veza s takvom osobom može imati.
Ostalo je na mojoj duši; to što sam stvarno nešto tajio, ali još uvijek ne toliko da se diže tolika panika kolika se digla.
U tom smislu ne kužim T-ovu djevojku koja trpi to da joj on stalno provjerava FB account. Između njih nije bilo nikakvih ružnih stvari i laganja, ali on svejedno gleda njezin profil. On implicira i od pažljivog oka ne može sakriti to da su sve djevojke zapravo kurvaste i da ih se treba nadgledati ako ne želiš da ti netko po njima prčka. Iskreno, da sam ja žensko, s takvim tipom ne bih nikad bio. Ne bi mi to ni na pamet palo.

Što je bilo u oba slučaja opravadanje infiltratora da se upada u tuđi account?
"Pa čudno si se ponašao."

Bravo! Argument stoji na mjestu i sad svaki put kad se ponašam čudno morat ću mijenjati password svog accounta?
Stvarno, ljudi imaju svakakve veze i svašta im pada na pamet.

Da moj prijatelj i moja bivša cura nisu ništa našli tamo gdje su kopali, bi li oni priznali da su kopali?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti, ali bih eventualno mogao pitati T-a da mi objasni kakav je to osjećaj kad dođe na profil svoje cure i vidi da je sve "čisto" i zadovoljavajuće za njega. Dok ovo pišem bježi mi smijeh i pitam se: kakav je to odnos bez povjerenja?



Zaista, je li stvarno toliko teško danas imati normalan odnos i kako bi on trebao izgledati?
Razdvaja li Facebook ljude ili ih spaja?


One koji nemaju psihičke probleme spaja, a oni koji imaju probleme samo dodatno produbljavaju svoje manijakalno ponašanje.
Ipak, možda oni koji nemaju psihičke probleme ni ne trebaju FB account :)

Oznake: Facebook provjera i kontrola, online patroliranje