Grad Tame (1998.)

31.01.2019.

Glavni lik (Rufus Sewell koji nekima može biti poznatiji kao Obergruppenführer John Smith iz serije The Man in the High Castle) ne može se sjetiti detalja iz svog života pa ni svoje zgodne žene koja ga je navodno prevarila te je iz bijesa poubijao neke ljude. No, na kraju ispada da se to uopće nije dogodilo nego su to sjećanja koja su im dana, a uopće nisu njihova. Postoje „Stranci“ koji rade eksperiment s ljudima gdje tragaju za dušom sa svrhom da postanu kao ljudi. Oni sami, naime, nemaju osjećaje. Često se takva bića u popularnoj kulturi prikazuju kao blijeda i gotovo kao već mrtva što je i ovdje slučaj.


Cijeli film nosi naslov Grad Tame jer se radi o gradu u kojem je vječni mrak (strancima smeta sunce), a sam grad lebdi u svemiru. Cijelo lebdeće zdanje podsjeća na prikaz Zemlje kako je vide zagovornici Flat Earth teorije. Grad Tame prije svega je film o probuđenju glavnog lika koji otvara oči za jednu drukčiju stvarnost u kojoj ispada da je sve u što je dosad vjerovao laž i iluzija. Zašto su takvi filmovi posebno zanimljivi? Zbog činjenice da je naš spoznajni aparat ograničen, postoje opravdane sumnje da ni mi također ne možemo razaznati što je stvarnost, a što iluzija. Što ako je praktični i svakodnevni život samo perpetuum mobile laži koja nam onemogućuje da živimo punim plućima, da spoznamo pravu stvarnost?

Filozofski je moment, ako to smijemo tako nazvati, kada se predlaže, barem mi se tako čini, da ljubav može svojom snagom prodrijeti kroz iluziju. No, to je vrlo problematična ideja koju uočava i glavni lik te zna da mora razbiti iluziju. Ne može živjeti s idejom da to nisu stvarno njegova sjećanja i istinski njegov život. Istina je žila kucavica svake ljubavi ma koliko mi bili idealistični i činilo nam se drukčije. Ljubav i iluzija ne mogu STVARNO supostojati, a posljedica života koji nije po tim postavkama može se vidjeti čim malo bacite oko uokolo (nemojte se bojati gledati uokolo, empirijska istraživanja počinju zamjedbom). S druge strane, vrlo je opasno i gotovo mučno biti iskren s ljudima koji istinu podnijeti ne mogu. No, što kada više ne možete podnijeti iluziju? Kada govorite istinu mnogi ljudi ostat će povrijeđeni. Međutim to je jedini način da oko vas ostanu oni „pravi“ ukoliko ste već toliko istinoljubivi.

Ukoliko Vam se sviđala Matrix trilogija i volite mračniju atmosferu, Dark City je preporuka upravo za Vas.
Halo? Vaš doktor na telefonu. Jeste li već pogledali Dark City?


Oznake: Grad Tame, film, gnoza

Sve je zakon

27.05.2014.

Znam da nisam baš na blogu posebno naglašavao da sam obožavatelj lego kocki, ali svatko tko bi ušao u moju sobu, ubrzo bi se uvjerio da je to baš tako. Imali smo moj prijatelj Luka i ja svakakve planove s lego kockama, ali trenutno se bavimo sa "ozbiljnijim" stvarima pa je to u zatišju. Samo čekam da dobim svoju prvu plaću pa da vidim hoću li se onda sjetiti lego kocki (Millenium Falcon, fuck yeah). A znam da hoću...

Uglavnom, jednom davno ovdje na blogu sam objavio post pod nazivom "Lego Normalni Ivan" i smatram ga do dana današnjeg kao jednog od najboljih postova na svom blogu. Imao je i slike, imao je i fina objašnjenja i ideja je bila dobra! Samo moja nepopularnost i mizantropija su taj post zadržale dalje od očiju uredništva i naslovne stranice blog.hr-a.

Konačno sam pogledao Lego Film (IMDb link) i moram priznati da sam zadovoljan. Da, ja sam više tip Batmana u tom filmu nego tip Emmeta, ali treba biti pozitivan. Zapravo je baš u tome i problem! U jednom trenutku u filmu (a ima takvih trenutaka dosta) kaže se nešto jako cheesy i onda popratni komentar: "Znam da zvuči kao nešto s nekog plakata, ali je istina!"
I zapravo to jest tako. Samo... kako izbjeći taj čudan gorak okus u ustima dok kažeš nešto klišejasto? Ili je taj gorki okus samo rezultat toga da su vaše riječi dočekivane s previše ogorčenosti tipa: "Joj daj! Nemoj mi s tim Coelho-self help sranjem!"
Činjenica je da se puno mudrosti odbacuje radi tog nekog stava da su svi klišeji samo klišeji.

Ako nešto misliš kad to govoriš i ako za tebe djeluje, nitko ti zapravo nema pravo reći da je to self help sranje. To što su ljudi sjebani i nema im pomoći je već nečiji tuđi problem. Žao mi je tih ljudi.


U svakom slučaju. Sve je zakon i preporučam vam film :)

Oznake: LEGO, film

<< Arhiva >>