Jučer je bilo zanimljivo pratiti facebook statuse. U jednom trenutku su se samo nanizali. Naravno, budući da se nalazim među ljudima koji su jučer "izgubili" referendum, statusi su varirali od uvredljivih, ogorčenih pa do racionalizirajuće pozitivnih.
Što na to sve reći?

Mislim da ljudi ne shvaćaju sve posljedice ovog što se jučer dogodilo.
Nalazimo se u medijima drugih zemalja i natpisi su svakakvi. Od onih da nije bilo takve podjele među građanima već jako dugo do nekih u kojima se nalaze i neke dezinformacije. Sad je svijet samo vidio naše pravo lice.
Iza svih tih nasmijanih i prijaznih lica se skriva mržnja u srcu. Mržnja u srcu najčešće znači da u glavi baš nema puno toga ili ako želite duhovnijim rječnikom: svijest nije baš na nekom razvijenom stupnju.
Strah od drugačijih teče duboko u našoj krvi. Strah je naša karakteristična emocija. Primarna emocija koja nas navodi da radimo stvari koje će imati posljedice kojih nismo svjesni. Imali ste finu skupu kampanju, ali ste još i malo dobili koliko ste za to potrošili.
I što sad? Pitam se jesu li ti ljudi sad sretni. Vođeni onim kršćanskim Jabba the Huttom i svim tim propovjednicima s tulcima na glavi koji vjeruju da su njihove bajke istinite, a zapravo samo žele moć nad drugim ljudima. Napaljuje ih činjenica da drže sve te ljude u šaci. Jadne neobrazovane bakice i mlade ljude ispranih mozgova - da, to je vaša publika.
Religija je otrov koji ste uzeli i kojeg se nećete riješiti. Ti ljudi više nisu sposobni za normalno razmišljanje jer u sve o čemu promišljaju se uvukla infekcija. Nema dokaza i argumenata, samo vjerovanja i zamatanje tog vjerovanja u šarene paketiće.

Još od srednje škole nisam mogao podnositi stvari koje razum ne nalaže. Jedino u što sam mogao vjerovati je dobro u ljudima. Mlad i neiskusan - to su bile riječi koje su me opisivale. Najtužnije od svega je što i dalje vjerujem u dobro u ljudima samo što su mi jučer zadali težak udarac. Fizičke oči govore jedno - da, vi se smijete i prijazni ste i sretni. Što leži u umu i iza tog vanjskog?
Leži nešto što nisam želio vidjeti, ali jučer ste mi to servirali pred nos. Servirali ste cijelom svijetu pred nos.

Hrvatska - većinski katolička zemlja. Osjećao sam paletu osjećaja prema ovoj zemlji, ali sve više osjećam sram.
Neobrazovana zemlja vjernika koji žive u prošlosti i zatiru ljubav te onda nakon toga slave!

Govori se o pobjedi, ali ja vidim samo poraz.
Pali smo test humanosti i tolerancije.

Zatrli ste ono na što se pozivate - ljubav.


Vi dvolični, gmizavi crvi.
Nadam se da ste sretni.

Oznake: Buđenje u novom svijetu, dan poslije