Ovaj blog...

31.12.2012.

...je oltar s kojeg ja mogu pljuvati po svemu što ne paše mojim uvjerenjima kao što to čini goropadnik s k-aptola!


Kraj je godine i "svi" pišu o tome - barem koliko sam vidio s glavne stranice blog.hr-a.
Javit ću se još jednom u ovoj godini koja je na zalazu. Ili je prestala biti 21.12. (nepovezano s Majama i divljim predviđanjima iz šume Srednje Amerike). Zapravo, Maje nisu nikom krive. Radi se o suncovratu. Zimskom solsticiju.
Ako nešto jest kraj godine, onda je to taj datum. To je priroda. To je kretanje svemirskih tijela.

Ovo što ćemo noćas slaviti je samo još jedna izlika da se napijemo/nadrogiramo i radimo nemoralne stvari u tom stanju.
No, ljudi smiju raditi što žele. Rade ionako sebi i svom tijelu pa popovanje tu može komotno i stati.
Ljudi smiju i previše kupovati u dućanima. Otišao sam po dječji pjenušac (samo taj pijem) i zapao u gomilu ljudi koji se kreću užasno sporo. Ne znaju što kupuju. Vide na policama nešto što im ne treba, ali sad više nego ikad imaju osjećaj da im ipak to treba! Hej, nije li to zapravo poanta samoposluživanja? Jaka sugestija i zatrpavanje vizualnim i drugim podražajima.
Zašto trgovina u kojoj se sami ne poslužujete ne valja? Pa zato jer tamo dolazite s nekom idejom što vam treba. Neće vas valjda prodavač nagovarati na nešto? Hoće? Moguće, ali bolje da onda pustimo ljude da sami hodaju sa svojim veselim košaricama i kolicima i izgube se među policama.

Pustimo čak i konzumerizam koji je uvijek u zamahu. Čak i onda kad nam kreditni rejting vrijedi "smeća" i onda kad se svi žale da se nema novaca!

Što je s ljudskom psihom i krajem stare godine, odnosno početkom nove godine?
Svi smo se susreli s nekakvim novogodišnjim odlukama i željama. Neki ih čak i zapisuju na ukrašene papire i spremaju to nekud. Valjda da se kasnije podsjete kad vide da magija ne radi baš!

"Ja ću ovo, ja ću ono."

Nećeš ti ništa Ivane! Koliko naIVAN moraš biti da misliš da će ta jedna noć (najčešće pijana i drogirana - drugim riječima, u drugim stanjima svijesti, postignutim zamagljivanjem uma) nešto promijeniti? Koliko ona čarobna mora biti da bi ti prestao biti ono što si bio dosad? Cijelo vrijeme manje više znaš da nešto na tebi ne valja, ali baš na tu noć bi se nešto trebalo dogoditi i nakon toga bi ti trebao biti bolji čovjek? Što je najgore od svega, bolji prema svojim mjerilima za koja ni nisi svijestan koliko su iskrivljena tvojim projekcijama i željama!



Usprkos svemu zajedljivom rečenom, želim vam sve najbolje u novoj (naglašeno) kalendarskoj godini.
Želim vam da počnete pratiti prirodne ritmove i da me slijedeće godine ne gledate čudno kad vam za zimski suncovrat čestitam novu godinu!
Želim vam da shvatite da ste najveći rob zapravo sami sebi, a ne nekim izvanjskim gospodarima - oni postoje, ali oni samo iskorištavaju našu kolektivnu nesvijest, ništa drugo.
Želim vam da shvatite da je sve ovo samo predstava i da niste ono što mislite da jeste!



Budi slika bez okvira.

Oznake: suncovrat, maje, kalendar, dječji pjenušac, želje i pozdravi

Zvjezdana zabava

27.12.2012.

Budući da su dani tolerancije i mira - ili su već gotovi? Nekako se ne snalazim u svoj toj prpošnosti, toleranciji i miru.
Toliko toga svega ima malo u ostalom vremenu pa uopće i zaboravim kako to sve izgleda i kakav je to osjećaj.
Dakle, budući da su dani tolerancije i mira, odlučio sam pisati o zabavnoj temi! Moguće da će ona biti zabavna samo za mene, ali nema veze. Pokušat ću to dočarati tako da magija pređe i na druge ljude. Budući da pišem o zabavnoj temi, moguće je da to neću onako fino razumski zahvatiti kako to inače pokušavam običavati.
Ovo veselje i ljudsko zaboravljanje problema koji ih pritišću sa svih strana je ponukalo i mene da zaboravim na društvene kritike i slične noćne more za one koji misle da vode normalan život i uživaju u njemu. Moram priznati da imaju sreće jer je ovo razdoblje u kojem se ima podosta toga za kritizirati. Imamo svakakvih ispada od ljudi koji se ne bi trebali miješati u stvari koje ih se ne tiču.
Zašto udarati maljem one koji su udareni već milijun puta i po svemu sudeći bi trebali biti srušeni, ali ostaju stajati i, dapače, pričaju o svojim glupostima više nego inače? Kritizirati njih i njihove neznanstvene upade u vezi odgoja (uzgoja?) djece bi bilo kontraproduktivno. Možda bi oni mogli naučiti nešto iz ove prethodne rečenice. Vaša teška protivljenja i pozivanja na davno izumrlu tradiciju stvaraju, dakle, samo kontra efekt. Dragi moji postariji prijatelji u zlaćanim tunikama i perverzijama (koje uključuju djecu) u umu: Živimo u dobu facebooka, brzog života i divljeg seksanja po wc-ima (prije braka - da naglasim uopće?).
Možda bi se trebali pomiriti da su vremena moljenja za hladnim drvenim klupama i pred idolima od mramora gotova.
Došla su nova vremena i, ne moram uopće ni reći (ali mi treba transwarp na moju zabavnu temu), doći će i novija!

Kad smo kod vremena koja bi tek mogla doći (engage!), želio sam napisati nešto u vezi Star Treka (Zvjezdane staze u daljnjem tekstu). Točnije, govorim o povezanosti zvjezdanih staza na televiziji i/ili na velikom platnu s MMO (Massive Multiplayer Online game - edukativni link) Zvjezdanim stazama. Ukazati ću na neke moralne implikacije i zašto je nemoguće danas napraviti igricu na temu Zvjezdanih staza, a da ona bude popularna i dobro-igrana.

Zvjezdane staze su jedna od najpopularnijih serija na ovom planetu (a ako netko prima naše frekvencije tamo negdje - moguće da su poznate i "onima tamo vani" - vjerujem da su svi Trekiji (edukativni link) na takvu pomisao uzbuđeni)).
Danas ima mnogo ZF serija, ali mislim da su Zvjezdane staze apsolutni pobjednik. Ja sam se barem okružio ljudima koji svi znaju za Zvjezdane staze. Preporučam to i vama (a i neće vam biti teško) jer je to dokaz da ste okruženi ljudima koji imaju nekakvo opće kulturalno znanje.

Zvjezdane staze pričaju priču o budućnosti čovječanstva. Blistavoj budućnosti čovječanstva i po onome što dosad znamo preko naše znanosti - nemogućoj budućnosti čovjeka. Da, veliko razočaranje odmah negdje na početku. Ako ne vjerujete meni i želite me nazvati rušiteljem snova pa možda me čak i naći i vaporizirati vašim fazorom (edukativni link, čitajte knjigu: Lawrence M. Krauss - Fizika Zvjezdanih Staza (link na knjigu - ispričavam se na reklamu, stavio sam prvo što je pretraživač izbacio). Ako ne vjerujete meni, vjerovat ćete profesoru fizike i astronomije. Da vas se dodatno privuče, predgovor je napisao naš voljeni Stephen Hawking (humorističan link).
Ogromni brodovi pokretani prljavom tehnologijom neće, čini se, nikad zaploviti zvjezdanim nebom iznad nas. Ipak, čitaje dalje knjigu sami pa doznajte kako i zašto je to sve skupa nemoguće.

Naši hrabri kapetani (od Kirka pa sve do Archera - ne kronološki nego po vremenu nastanka serija) su dio Federacije Planeta. Europska Unija koja je dobila krila? Ne znam baš. Nema novaca, resursi su beskonačni (hvala ti replikatoru moj!) i jednostavno nema problema s kojima bi se mi danas bavili. Njihov cilj je daljnje razvijanje znanosti koja nam je dala krila i istraživanje svemira. Ljudi su warp-sposobna vrsta i sad idu vidjeti što se skriva iza zvijezda. Napredovali smo i više nismo egomanijaci koji su opsjednuti s privatnim vlasništvom i gomilanjem materijalnih dobara. Moglo bi se reći da su ti ljudi i duhovno zreliji? Na višem stanju svijesti? Ne znam. I dalje nosimo oružje, ali to je samo nekakva predostrožnost jer je svemir hladan i opasan. To nikako ne možemo znati, ali moramo samo pogledati malo unatrag i sjetiti se kako smo se nekad bojali izaći iz špilje u kojoj smo trenutno bili. Nekad nismo ni trebali izaći da nas ubiju. Nekad su došli po nas i ako su bili jači, ubili nas i uzeli toplije mjesto za sebe.

Članovi Federacije nikad ne koriste oružje ako to nije nužno. Mi smo zapravo samo djeca koja izlaze iz svog dvorišta i žele upoznati djecu iz susjedstva. Kako to zvuči lijepo i idealno. A što ako je dijete iz susjedstva totalni divljak i agresivac koji nas želi istući i uzeti naše igračke? U Zvjezdanim stazama ljudi imaju sreće jer malo tko ima tako lijepe igračke kao što imamo mi. Doduše, maskirni uređaj (edukativni link) je nešto što nam zadaje glavobolje i što tek kasnije sami dobivamo, ali manje-više smo superiorni. Ili nismo samo dovoljno duboko u svemir zašli?

Prije nego dođemo do glavnog dijela ovog zapisa, morate znati još jednu bitnu stvar. Flota ima nešto što se zove Prva Zapovijed (eng. Prime Directive - edukativni link) i ona se ne smije nikad prekršiti. Dakle, nema nikakvog miješanja u razvoj drugih civilizacija koje se sretnu na putu istraživanja.

Kako je to uopće moguće? Mogli bi se samo prisjetiti što se dogodilo kad su Španjolci došli do Srednje Amerike i ukazali se tamošnjim domorocima. Bili su oni anđeli (ako takav pojam postoji u domorodačkom jeziku) i bogovi na nekakvim četveronožnim velikim životinjama. Danas svaka mala djevojčica naše kulture želi jednu takvu čudesnu životnju (najčešće manjeg srodnika te životinje).
Kako je moguće otisnuti se u svijet bez da se promijeni nečija sudbina?
Kako možemo sletjeti sa svojim super interzvjezdanim brodom na neki planet i ne promijeniti sudbinu i život onih koji su tamo naseljeni? Ako ništa drugo, ući ćemo u njihovu nekakvu tradicijsku priču o postanku planeta ili što već.
Dobro, valjda im se pokazati možemo. Ipak, opremu iz budućnosti im ne smijemo davati. To još oštrije vrijedi za civilizacije koje još nisu warp-sposobne. Ta stvar bi nas mogla mučiti s moralne strane.

Druga stvar je čisto praktične prirode. Ljudi su evoluirali, ako to tako možemo reći. Nenasilni smo i nemamo potrebu da se širimo na prostranstva drugih vrsta/civilizacija. Danas je svaka igrica bazirana na nasilju (kao i manje više svaki film). Jednostavno se ona ne prodaje ako nema krvi i agresije. Uvijek dolazi do nekog natjecanja, ali to je čisto kulturološki uvjetovano. Kako se natječemo u svakidašnjem životu, nije čudo što u našim igricama želimo vidjeti iste stvari. Problem kod igrica je još dodatan jer tamo možemo biti koljač s druge strane galaksije i nitko nam ništa ne može. Kad nas poraze, respawnamo se i idemo dalje (edukativni link).



Nakon toga ćemo se izživjeti na istom onom neprijatelju koji nas je ubio ili alternativno na nekom slabijem kojeg raskomadamo bez problema. Čisto da ego dođe natrag na svoje mjesto, ne?
To je razlog zašto ja zaključujem da kompjutorske igrice zapravo nisu za djecu. Kao što bih mogao zaključiti da zapravo ni lego kocke nisu igračke za djecu. Ipak, to je druga tema i ne mogu sada pisati o tome.

Star Trek Online (edukativni link) je samo jedan od MMO-a koje možete igrati ovih dana. Trekiji vide posebno zadovoljstvo u tome i čak ako to nije najbolja igrica, vi ćete ju igrati jer ona spada pod franšizu koja se zove Zvjezdane Staze.
Moram priznati da nije loša igrica, ali postane dosadna nakon nekog vremena. Svijetovi su manje više isti, samo se mijenja boja i stanovnici i neprijatelji i još sličnih stvari. Rekli su mi moji prijatelji gejmeri da je tako sa svakim MMO-om nakon nekog vremena.

Igrica je temeljena na sukobu i sve se manje više rješava nasiljem - što smo vidjeli, nije NIKAKO svojstveno zvjezdanim stazama. Napadaju vas Klingonci, Gornovi, Borg i još mnogi drugi i vi odgovarate na isti način. Pobjedit će onaj tko ima jače naoružanje i bolju, isključivo ratnu, taktiku. Cilj Federacije zapravo pada odmah u zadnji plan - ako uopće jest u planu. Naoružaj do zuba svoj brod, svog kapetana te svoju posadu. Stavi im oružja koja rade najveću štetu i budi dio te veličanstvene Federacije Planeta koja zastupa mir i ima plemenite ciljeve.


Što smo zaključili?

1. Zvjezdane Staze teško mogu biti pretvorene u igricu.

2. Igrice su nasilne i definitivno nisu za djecu.

3. Igrice također nisu za nestabilne odrasle osobe koje imaju prevelike tendencije positovjećivanju s fiktivnim likovima.

4. Samo izlazeći iz svog dvorišta, mijenjate nekome svijet. -> Samo izlazeći iz svemirskog pristaništa i upučujući se warpom 9 do nekog sistema, kršite Prvu Zapovijed.

5. Zvjezdane Staze su, ipak, zakon.

6. Gejmeri imaju više života.









Oznake: Zvjezdane staze, ZF, gaming

Riječi mladosti

17.12.2012.

Htio sam reagirati na izjavu kardinala Bozanića u vezi zdravstvenog odgoja, ali sam shvatio da sam zakasnio.
Već je o tome dosta napisano, a i ne znam koliko se isplati trošiti riječi na takve izjave.
Ipak, tada sam dobio jedan tekst (više izjavu) od svojeg prijatelja Marka (15) koji je upisao ove godine prvi razred gimnazije.
Taj tekst je govorio baš o kardinalovoj izjavi i na kraju me Marko zamolio da taj tekst objavim. Upozorio sam ga da moj blog ne spada pod najpopularnije i da ono što ja objavim rijetko tko čita (svaka čast i hvala izuzecima). On je inzistirao na tome da objavim pa ću tako i učiniti. Uvijek podržavam pisanje i čitanje mladih ljudi koji imaju svoje mišljenje.
Neću reći ni da stojim ili ne stojim iza svega što je on napisao, ali mogu reći da me ugodno iznenadila buntovnost u riječima jednog petnaestogodišnjaka.


"Želio sam nešto reći u vezi izjave našeg kardinala Bozanića koja glasi:
Zdravstveni odgoj je opasan jer u nekim dijelovima razara čovjeka.“

O samim dvoumljenjima oko toga što bi to trebalo značiti (u nekim dijelovima?) se neću pitati.
Zdravstveni odgoj se vodi po suvremenim znanstvenim otkrićima o čovjeku. Zdravstveni odgoj je zapravo seksualni odgoj. Možda to smeta Crkvu najviše. Seks za pripadnike Crkve nije dopušten prije braka. Učiniti to prije je grijeh. Reći da seksualni odgoj razara čovjeka je reći da znanost razara čovjeka. Kako to znanost razara čovjeka? Sve te fino podmazane guzice u svećeničkim haljinama ne bi bile ni žive da znanost nije napredovala i da nije na nivou na kojem je danas. Još mnogo toga imamo za učiti, ali znanost je barem progresivna. Ona ne poučava svoje sljedbenike da stagniraju na zadrtim mišljenjima koja im mogu biti više štetna nego korisna. Bolje da mladi poput mene znaju o čemu se radi u tim stvarima nego da budu prepuštena sama sebi. Podcjenjivanje dolazi zapravo i s jedne i druge strane. Političari, glavešine Crkve i ostali koji misle da imaju pravo govoriti što je dobro za nas, a što nije misle da mi nećemo sami doći do potrebnih informacija. Ako ništa drugo, uzet ću iz tatinog ormara stare brojeve playboya i proučit ću sam što me zanima. Kao da i ja i moji prijatelji vršnjaci to nismo već napravili. Dao bih se kladiti da ja više znam o spolnom odgoju nego neki pripadnici Crkve koji misle da o tome smiju odlučivati i miješati se u to. Spolni odgoj je korisna stvar za razliku recimo od vjeronauka. Što učimo na vjeronauku? O bradatom dobrom djedu koji je napravio cijeli svijet u 7 dana! Super, veoma korisno i poučno. Nakon toga pogledam u knjigu iz geografije ili samo u neki znanstveni časopis i uskoro doznajem da je naš svemir mnogo stariji nego bi neki htjeli, a kamoli da je nastao u tako kratkom roku od samo tjedan dana! Ono što je problematično je što se za jedno ima dokaza, a za drugo nema.
Zašto nam iz lektire ne daju onda zauvijek da čitamo samo bajke za djecu? Mislim da bi to bilo čisto lako usporedivo s tim što nam daju katekizme i ne znam kakve druge priručnike za „odvažne svjedoke“. I to nije samo u osnovnoj školi! Učenici koji mogu takve fiktivne knjižice čitati sve do 4. razreda srednje škole! To je kao da neko dijete ne bi sve do te dobi saznalo da djed božićnjak zapravo ne postoji.

Ono što me dodatno muči je što govore o prirodnim stvarima. Naši običaji i postupci mogu biti naučeni i umjetni, ali kako se boriti protiv same prirode? Sve životinje se razmnožavaju i imaju pravo na to. Ja ne kažem da bih sad s 15 godina želio imati dijete, ali moje je pravo da istražujem svoju seksualnost koliko god želim. Kako mi netko može to zabraniti i kočiti me u tome? Zašto su nam se onda ti rasplodni organi razvili? Kako to da se događa fizička reakcija kada razmišljam o djevojci iz razreda koja mi se sviđa? Zar je moguće da ja to zapravo ne želim kad mi sve govori da bih htio biti s tom djevojkom? Mogao bih nastaviti ovo pisati samo u pitanjima. Pitanjima na koje bih vjerojatno od njih dobio odgovor. Odgovor bi bio povezan s nekakvim grijehom i da trebam kontrolirati nagone koji su u meni i da to sotona želi da ja budem ovakav i onakav i da je to kušnja i test za mene na kojem ne smijem pasti. A zašto je onda ta djevojka tako lijepa i zašto joj rastu grudi i sve to što me privlači na njoj?
Masturbiranje je isto tako zabranjeno. I to je grijeh. Nakon samo tjedan dana ne masturbiranja (ako toliko i izdržim), počinjem osjećati napetost u preponama i ponekad imam problema s koncentracijom. Ja sam rob svojim nagonima i potrebama? Probajte onda vi ne jesti ili piti. Probajte ne silovati djecu ako ste vi nešto drugačiji! To su čiste budalaštine i tim ljudima bi netko trebao zabraniti da govore i da se miješaju u stvari u kojima im nije mjesto. Čovjek je slobodno biće i on ima neke potrebe. Oni nas samo žele oblikovati kako njima paše i kako bi bili poslušniji. Usađuju mi otpočetka principe kojih bi se morao držati. Što ako te sam život nauči da ti principi ne vrijede ni pišljiva boba? Što ako je istina da je najgori čovjek zapravo onaj s previše principa? Previše je licemjerno govoriti o nekakvoj ljubavi, a zabranjivati nam da ju prakticiramo! Lijepo je govoriti o povjerenju u ljude i o ljubavi prema njima, ali što to vrijedi ako nemamo pojma o praktičnim ljepotama koje ta ljubav donosi? Što je ljubav bez seksualnosti?

Što je govornik koji mnogo govori, a nema pojma o onome o čemu govori?
Bolje da nas, mlade, uče znanstvenici i stručnjaci za te stvari nego nekakav Bozanić i njegova banda silovatelja, koliko umnih toliko i tjelesnih.



Hvala Unusual Suspectu što je ovo objavio"


Oznake: mladost, buntovnost, zdravstveni odgoj, seksualnost mladih

Istinitost istine

12.12.2012.

Živimo u takvom vremenu u kojem se često čuje da se treba poštivati tuđa mišljenja.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje i to stoji.
Ako netko i ima neka mišljenja koja bi mogla biti negativno usmjerena prema nekome, on ih smije imati tako dugo dok ne odluči ta mišljenja sprovesti u djela pa bi nekome mogao time naštetiti.
Moja sloboda (mišljenja i djelovanja) je tolika da kad njima zamahnem, ne udarim nikog oko sebe, odnosno nikome ne naštetim.

Nije ni rijetkost da se čuje da je ovo vrijeme vrijednosnog pluralizma.
To je očito stanje u koje smo došli društvenom evolucijom jer i sami znamo koliko je kroz povijest bilo nametanja mišljenja i vrijednosti.
Dapače, najgori zločini su učinjeni baš u vrijeme kad vrijednosnog pluralizma nije bilo. Dakle, ili si s nama ili si naš neprijatelj.
Oni koji su to govorili su imali najčešće dovoljnu moć da uklone one koji nisu bili istog mišljenja.
U neku ruku, mogli bismo reći da je to sve pozitivno. Imamo vrijednosni pluralizam i imamo pravo da mislimo što želimo tako dugo dok nikome s tim ne škodimo.

Ono u čemu je problem jest činjenica da se miješaju dva pojma.
To su mišljenje i istina.
Još u Platonovim dijalozima imamo lijepo razgraničenje između mišljenja i istine.
Doduše, tamo imamo i izraz mnijenje koji ima još malo i pogrdnije (subjektivno) značenje.
Svatko ima svoje mnijenje, ali to mnijenje ne mora odgovarati zbilji. Najčešće ni ne odgovara.
Mnijenje je naša projekcija zbilje u koju su uključena naša očekivanja i želje.
Istina je u potpunosti reflektirana zbilja u našem umu.

Makar se to nekome činilo opasnim za tvrditi: Istina je samo jedna.
Rečenica: "To je samo tvoja istina." je jednostavno logička pogreška.
Nema tvoje i moje istine. Postoje samo različite strane (to jest mi koji gledamo na istinu) istine.
Opet, to nije sama istina nego su to samo mnijenja, to jest projekcije.

"Istina mora biti sa svake strane ista." - Seneca


Do istine se dolazi čistim razumom. To je nešto što bi današnja npr. znanstvena zajednica prihvatila, ali čak ni oni ne shvaćaju što se s tom rečenicom zapravo želi reći. Um, prije nego dođe do istine, treba biti rasčišćen od svojih projekcija. Um mora biti pročišćen od svojih želja i očekivanja. Opet, isti gore spomenuti bi mogli pitati za metodu. Metode jednostavno nema. Um se koristi tako da se razmišlja/promišlja o određenim stvarima. Nakon dubljeg razmišljanja (što rijetko danas netko čini jer im se čini besmisleno razbijati glavu oko gluposti - kako se to obično naziva) dolazi do nečega što bi mogli nazvati dekonstrukcijom koncepata. Koncepata koji su nam usađeni tokom našeg života - koliko od drugih, toliko od nas samih putem naših želja i očekivanja.

Razum je taj koji nas dovede do istine jer je ona u neku ruku i bjelodana samo što smo mi zasjenili svoju umnu percepciju raznim teorijama, željama, očekivanjima pa na kraju i projekcijama koje bi tim teorijama i ostalom navedenom odgovarale.
Većina ljudi danas su vjernici. Ne mogu do ničega doći razumom nego se samo prepuštaju.
Jedni sjede i zajedno mole, a drugi su u svojim laboratorijima i bave se dokazivanjem putem znanstvene metode.

Prvi ne trebaju posebnu pažnju. Ni drugi ju ne trebaju, ali drugi su opasniji jer bi oni nešto tvrdili i dokazivali.
Lijepo je to što su oni zaslužni za otkrivanje gravitacije i određivanje točnog iznosa te sile.
Ipak, koja je svrha gravitacije? Na tom pitanju padaju.

Jedni govore da je iza velikog praska (najplauzbilnije teorije danas o nastanku svemira) B/bog, a drugi govore da je to čista slučajnost. Jedni su od samog društva kategorizirani kao vjernici, ali drugi su ti koji stoje navodno na strani razuma.
Čisto je jasno da ni jedno ni drugo ne može biti dokazano. Kako ćete do dokazati? Kojim pokusom?

Možda jedino tako da napravite vremenski stroj pa da u svakom slijedećem trenutku Zemljine budućnosti provjerite da li se B/bog ili kakva god sila pojavila koja bi otkrila da je zapravo prisutna. Ili takve sile uopće ne bi bilo pa bi možda zaključili da je sve ipak posljedica slučajnosti? Kako god bilo, to je nedokazivo.


Poanta je: I jedni i drugi, svećeničke halje i bijele kute, su vjernici i njihove tvrdnje nisu nikako "znanstvene" ili "razumske". Njihove tvrdnje su bazirane na vjeri.


Nakon svega izrečenog, slobodno mogu reći:

Mene ne zanima vjera. Mene zanima istina.




Oznake: mišljenje, želje, projekcije, ISTINA

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se