Carevo novo ruho

23.06.2012.

Ovaj blog postoji već dobrih 6 godina. Nije da je to nešto s čime bi se čovjek mogao pohvaliti, ali je ponekad lijepo vidjeti vlastitu tvrdoglavost i upornost dok drugi brišu svoje blogove i prestaju s pisanjem (bez obzira da li je to pisanje bilo kvalitetno ili nije). Nadu uvijek daju oni blogeri koji ovdje ostaju. Istina je da većinu njih koji su još uvijek aktivni ne poznajem. One koje sam poznavao su većinom neaktivni.

Da se ovo ne bi pretvorilo u još jednu obranu veličanstvenosti bloga i onih koji ga neumorno pišu, moram preći na poantu. Dugo nisam mijenjao stari dizajn ovog bloga i priznajem da je to bilo iz čiste nostalgije. Drugi faktor je bio moje poimanje (za kojim sam se povodio većinu svog života) izgleda kao nečeg nevažnog. Sadržaj je za mene uvijek bio bitniji nego forma. Prekrasna forma koja je iznutra prazna ne vrijedi baš mnogo. Treći faktor, kojega se mora priznati, je i moje nepoznavanje igrarija s HTML kodovima. Prije sam znao više, a danas znam samo osnovne stvari.

Bilo je mnogo prigovora (od više čitatelja, poznatih i nepoznatih) na veličinu fonta koji sam koristio na blogu i na boju koja je zapravo samo pomagala fontu da učini riječi nevidljivim. Dugo nisam uopće pomišljao na mijenjanje dizajna jer mi se činilo da će se ljudi potruditi pročitati napisano bez obzira na trud koji bi u to morali uložiti (koji stvarno nije bio toliko velik). Oni koji su prigovarali će ovu promjenu starog ruha dočekati s radošću. Više nema škiljenja i prevelikih trudova da se nešto ovdje pročita. Znak mira koji je nekad krasio moj stari dizajn je već dugo odsutan pa sad imate i nove vizualne doživljaje (ako vas to interesira) na ovom blogu.

Da ne bih pogriješio, moram odmah imenovati osobu koja mi je "dizajnirala" moje carevo novo ruho.
Puno hvala Assassin (hvaliti riječima ju neću. Neka je hvale i krase njezine vlastite riječi!) za strpljenje s menom - što se tiče dizajniranja ovog bloga, a i općenito. Čudno je koliko čovjek koji inače ne vrednuje mnogo estetiku, može imati prohtjeva i zahtjeva u vezi izgleda bloga.

Ipak, nadam se da promjenom forme neću promijeniti i sadržaj! Neka idealističnost i nada u čovjeka bude i dalje kamuflirana tamnim bojama. Neka nada u dobro izbije iz tame kao što se ispisuju bijela slova na tamnoj površini. Tama ipak zapravo ne postoji sama za sebe. Tama je samo nedostatak svjetlosti.

Bela

22.06.2012.

Danas smo se trebali ići penjati na Ivanščicu, ali zbog vrućina prisutnih proteklih dana, odlučili smo ipak napraviti nešto manji izlet. U 06:00 smo se otputili prema Beli da natočimo friške izvorske vode. Budući da je voda iz vodovoda manje više zagađena, čudi me što više ljudi ne puni svoje rezerve na takvim prirodnim izvorima kao što je Bela.
Neću ureći takve izvore, ali kad ponestane vode, čini mi se da će to postai vrlo popularna mjesta. Možda čak i mjesta velike zarade. Jednom crno zlato, drugi put prozirno ili pitko zlato.

Sunce u ovo vrijeme izlazi u cca 05:00 pa se od onda već lijepo može voziti biciklom ili trčati ili što god se već poželi raditi u prirodi. Nažalost, nekako se uvijek posloži da "najljepše" vrijeme uzima i najviše žrtava. Vrućine nisu opasne samo za stare i bolesne već i za mlade ljude. Zato, puno tekućine i nazdravlje!


















Cesta koja vodi do izvora je puna leptira - očito je sad njihova sezona. Obično se vjeruje da leptiri ne žive dugo (2-3 dana), ali to je zabluda. Zavisi naravno od vrste, ali leptiri mogu živjeti u svojoj odrasloj fazi od 7 dana pa sve do godine dana!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se