U zadnje vrijeme kao da se naš kvart aktivirao. Nismo naviknuti da se ljudi udružuju u bilo što i djeluju zajedno jer živimo u individualističkom sistemu u kojem udruživanje nije često. Ipak, čak i kad se netko udružuje, nije odmah zagarantirano da će cilj biti plemenit i dobar. Ovaj, kako god bilo, jest.
Vidio sam obavijest na kraju ulice da se organizira čišćenje šume i da je to građanska inicijativa. Već je jednom takvo što organizirao lokalni biciklistički klub. Jednom smo čak nas par išli na svoju inicijativu čistiti šumu. Više ljudi, više pokupljenog smeća.
Ne smije se u tome sudjelovati s mišlju „to je moj kvart i moram se pridružiti“. Ispravnije bi bilo „to je moj planet i moram se pridružiti“. Ne kažem da je sudjelovanje u takvim akcijama znak da se svijet budi i da će stvari krenuti nabolje. Svijet je pun hobi volontera koji nešto rade više zbog popularnosti nego zbog toga da nekome pomognu.
Bezinteresno djelovanje se najviše cijeni. Iako, postoje teorije (pogotovo istočnjačke) koje kažu da ni jedno djelovanje ne može biti bezinteresno jer bi to značilo da mi tog interesa samo nismo svjesni, a to još uvijek ne znači da on ne postoji. Pomagajući drugima, pomažemo sebi. Dakle, interes bi ipak dugoročno mogao postojati samo su ljudi slijepi pa gledaju samo ono što im je pred nosom. Unatoč dobroj volji, treba biti svjestan činjenice da šačica dobrih ljudi koji čiste šumu ne može spasiti ovaj planet. Volonteri su obično oni koji su samo svijetle točke ovog svijeta i, na žalost, ništa drugo. Svejedno je lijepo vidjeti ljude udružene u dobroj namjeri. Iako se planet s tim ne može spasiti, možda je taj trenutak ujedinjenja s plemenitim ciljem ono što se računa. Kanalizacijske cijevi će još uvijek svoj sadržaj izlijevati u rijeku, a ljudi će s kamionima i dalje dovoziti glomazni otpad i ostavljati ga usred šume. Na globalnom planu je slika možda i tmurnija. Možda jednostavno ne učimo dovoljno našu djecu da treba poštovati svijet koji te hrani. Svi razgovori koji se povedu u tu svrhu, na kraju završe s nekom vrstom optužbi za govornika. On je hippie ili popularno treehugger. Podli ljudi koji ništa ne shvaćaju, uvijek će naći način kako da zaustave dobru inicijativu i dobru volju. Zbog prije spomenutih hobi volontera se možda nekome to ne bi tako činilo, ali volim misliti da je volontiranje jedan način borbe protiv sistema. Pomažeš drugima i za to ne primaš nikakvu (najčešće novčanu) naknadu. Kapitalistički sustav bi izludio na samu pomisao da nešto radi bez da je za to plaćen. Pa neka samo izludi! Iracionalni potezi (ili se barem tako našem sistemu čini) su oni koji će ga na kraju srušiti. Lako je živjeti onako kako sistem želi da živimo. Teško je živjeti na način otpora. Zbog toga nekad moramo platiti visoku cijenu, ali to je ionako samo kapitalistička cijena. Postoje vrijednosti u ljudskom životu na koje se ne može staviti cijena i ne može ih se prodati. Za njih će se uvijek biti vrijedno boriti pa makar i pritom pokušaju umrli – tim je pobjeda samo veća.

Bilo je otprilike 80 ljudi. Oko 50 građana i 30 djelatnika Varkoma i Parkova. Moguće je da se brojka kasnije povećala jer se još ljudi s vremenom pridruživalo. Šumski puteljci su uglavnom bili čisti, ali je dublje u šumi bilo problema. Začudili biste se što sve ljudi ostavljaju u šumi. Najveći trofej je bio pokvareni gramofon. Glavni problem je što u šumi postoji mnogo puteljaka (koji su izvan dosega oka, a neki čak i „skriveni“ – po njima ne šeće baš puno ljudi) koji su česta meta zagađivatelja. Nije nikome jasno za što uopće onda postoje kante za smeće i kontejneri ako ljudi koriste šumu za odlaganje otpada. Danas postoje svakakve vrste odvoza otpada pa nitko ne može reći da se „smeća“ teško riješiti. Bilo kako bilo, sreli smo jednog čovjeka koji je izvukao barem 5 vreća (vreća=100 litara) smeća sam iz šume. Organizacija je bila dosta dobra, ali je ipak bilo propusta. Ljudi su se razmilili po šumi pa su čistili gdje su stigli (za to ih, naravno, nitko neće kriviti), ali su zbog toga neki sektori šume bili zanemareni. Pomogli smo čovjeku koji je čistio sam i „nabrali“ još dvije vreće svačega u gustoj i neprohodnoj šumi. Bilo je lijepo vidjeti da neki ljudi (naši sugrađani) ne spavaju i da još nisu otpisali šumu.

Dobri duh šume zahvaljuje!