Medvedgrad na prepad

20.10.2017.

Nakon toliko godina korištenja bloga i ovog editora, uspio sam zeznuti! Došao sam skoro pa do kraja napisanog posta i obrisao se post, skica nije spremljena. Zato ćete sada dobiti skraćenu verziju s mnogo slika koje će morati nadoknaditi za riječi koje sam napisao.

Pogled prema Medvednici i Sljemenu s terase tzv. High Castlea u Podsljemenskoj zoni. Zagrepčani su stvarno sretni što imaju ovakve prirodne ljepote na samom dlanu.

Malo nakon restorana Šestinski Lagvić skrećete u šumu i pratite planinarske oznake koje će Vas odvesti do utvrde Medvedgrad - naše prve stanice.


Treba nam kojih trideset minuta te dolazimo do punjača za električne automobile. Što to točno radi tu na planini, nikome nije jasno.


Medvedgrad je prekrasan, a treba Vam samo petnaest kuna za ulaznicu. Podržavam sve napore Parkova Hrvatske da restauriraju i sačuvaju ovu utvrde te upoznaju s ljepotama sve zainteresirane. Imaju krasnu suvenirnicu pa možete i to provjeriti. Pisao sam i o nekim idejama za Zagorje i naše utvrde i burgove kojih imamo na pretek, ali o tome jednom drugom prilikom budući da mi se obrisalo sve što sam pisao.
Repetitor na Sljemenu doziva
Jesen pokazuje svoje čari
Pogled je sam po sebi zadivljujući, a trenutno gledate kapelu Svetih Filipa i Jakova
Pogled na Zagreb
Više ne izgleda tako strašno. Ako se ne varam, desno se vidi Samoborsko gorje
Oltar domovine
U zadnje vrijeme su mi suplaninari nešto jako pobožni i religiozni - samo bi držali mise i zasjedali za oltare
Krasna dvorana za predavanja unutar suvenirnice
Skulpture od drva svugdje

Nakon što ja haračim po suvernirnici, a Boris na automatu uzima limenku Budvara te gledanja na udaljeni Zagreb, nastavljamo put prema planinarskom domu Grafičar (864 mnv). Od Medvedgrada do Grafičara Vam treba jedno četrdeset i pet minuta. U blizini Grafičara je poznati rudnik Zrinski. Sam planinarski dom radi sve dane osim ponedjeljkom. Zapamtite to ukoliko ne želite biti razočarani.

Boris Vas pozdravlja uz jedno Velebitsko
Izložba gojzerica u "izlogu" Grafičara

Zanimljiva karta koja prikazuje sva bitna mjesta na Medvednici - žaruljice su na svakom od tih mjesta, a sa strane su tipke koje dok pritisnete, traženo mjesto svijetli. Ne znam da li još uvijek radi, ali jako dobra ideja!
Bajkoviti Grafičar

Od Grafičara do Sljemena treba jedno pola sata i to prevaljujemo prilično brzo. Po putu za Sljeme vidimo mjesto na kojem se održava šumska nastava, a čini se da smo mi jedini učenici danas.


Na Sljemenu se ne zadržavamo dugo jer su tamo te gostione i restorani čiji vlasnici ne znaju planinarske puteve, a pivski zakon planinara glasi (izglasan baš na dan našeg pohoda i ovjeren štambiljem planinarskog doma Ivan Pačkovski (poznatiji kao Puntijarka)): "Ako oni ne znaju kako da se vratimo doma, tada se mi nećemo napiti njihove pive."
Oni koji su samo nedjeljom kod Ivana Pačkovskog vjerojatno ne vjeruju svojim očima kad vide ove prazne stolove

Kod Puntijarke se još malo sunčamo kao gušteri, ispijamo još jedno pivo (ovaj put Nikšićko jer Velebitskog nema) te zapisujemo zapisnik. Spuštamo se po Bikčevićevoj stazi te se prisjećamo kako smo prije par godina nadobudno krenuli baš ovom stazom do Puntijarke pa do vrha. Bilo nam je drago što se ovaj put spuštamo dolje. Susreli smo mnoge planinare, sportaše i rekreativce koji prilično kasno idu gore. Prošli smo sveukupno šesnaest kilometara i napravili krasnu kružnu stazu po Medvednici. Boris je bio zadovoljan i umoran, a to je dobar znak. Ja sam također zadovoljan jer su već u planu novi pothvati. Za kraj Vam donosimo GPS trag pohoda.

U nadi da će Vas ovo potaknuti na istraživanje i lutanje šumom - do čitanja i do viđenja, naravno, na planini!



Oznake: Medvedgrad, Medvednica, Grafičar, Sljeme, Puntijarka

Trakošćan + Pionir

15.10.2017.

Kako je sada izvjesno da ću radni dio tjedna morati provoditi u zabetoniranoj metropoli, vikendi će morati poslužiti za maksimalno izlaganje prirodi i svježem zraku. Tako se ovog vikenda (subota) ukazala prilika da konačno Maju odvedem na Trakošćan i da prehoda cijeli krug oko jezera (jer nikad dosad nije). Da nedjelja ne bi ostala prazna i da ne bi ispalo da ovog vikenda nismo otišli u planine, odlučili smo se za jutarnji, brzinski i kondicijski uspon na Ivanščicu preko Pionira. Kako je sve to prošlo, pogledajte na fotografijama koje slijede!



Trakošćan se navodi kao jedno od tri mjesta na sjeveru Hrvatske koje svakako morate posjetiti. Ostala dva su Đurđevac (jedina hrvatska pustinja - imaju i prave pravcate deve) te Stubičke Toplice iz kojih, između ostalog što tamo možete raditi ili nekud se zaputiti, možete planinariti po Medvednici (Horvatove stube su topla preporuka - pogledajte stariji post na blogu pod nazivom Tour de Medvednica). Trakošćan je najljepši dvorac u Hrvatskoj, a našao se i na listi dvadeset najljepših na svijetu. Nije to mala stvar! Okružen je perivojem i jezerom kojim možete i zaploviti ako volite pedaline. Obično ljudi rade krug oko jezera te uživaju u prirodnim ljepotama koje ovo mjesto nudi. Informativne table su postavljene oko čitavog jezera, a na svakom koraku možete naći i planinarske oznake (Trakošćan je jedna od kontrolnih točaka Zagorskog planinarskog puta).
Poziv za ambiciozne i hrabre!

Terasa na vodi

Pedaliranje po jezeru

Tipična stazica uz jezero na kojoj su česti drveni mostići

Negdje blizu pola puta nalazi se ribarska kućica koja je preuređena u info točku na kojoj možete uzeti brošure o Trakošćanu, njegovoj flori i fauni, a ima ponešto i o prirodnoj te turističkoj ponudi obližnjeg kraja. Tako sam na polici ugledao i razglednicu koja prikazuje poludragi kamen karakterističan za područje Ivanščice, a koji nosi naziv Ahat. Oni koji me bolje poznaju, možda znaju Majinu i moju ljubavnu priču koja upliće i spomenuti kamen Ahat. O tome jednom drugom prilikom! Draga i simpatična mlada dama koja je radila na info točki spomenula mi je Gaveznicu, kameni vrh koji je geološki spomenik prirode. Još jedna destinacija koju treba obići. Ribarska kućica ima terasu s pogledom na jezero, a tamo postavljene stolice će Vam pomoći da malo odmorite noge od hodanja.


Nastavljamo krug oko jezera te uskoro nakon ribarske kućice dolazimo do jednog panja na kojem smo pronašli zanimljivu pločicu s porukom...

Izgleda da je poruka postavljena relativno nedavno. Razgovarali smo Maja i ja o tome što ta poruka točno znači, ali čini nam se da ovaj citat daje pomalo zloćudnu notu i otprilike objašnjava kako ta zaljubljenost ipak nije potrajala. Najbolnije su često ljubavi koje moraju proći, a mi to ne želimo. Ili one koje se nikad do kraja ne realiziraju što bi ovdje mogao biti slučaj. U svakom slučaju, originalni način izražavanja i nada za romantiku!

Na svakoj info tabli se nalazi i mapa jezera na kojoj možete vidjeti gdje se trenutno nalazite. Dobro smo se zabavili kod table o gljivama, a neke od gljiva nismo vidjeli samo na fotografijama.



Ukoliko ne žurite previše, oko samog jezera ćete proći za otprilike sat i pol. Vikendima, naravno, zna biti gužva, ali imajte na umu da je ovo ipak područje na kojem je najljepši hrvatski dvorac.
Stvarnost i odraz ribarske kućice

Okružen sam samim umjetnicama - Maja iza fotoaparata i priroda ispred

Po fotografskim pravilima, dvorac je na ovoj fotografiji "spaljen", ali stavio sam ovu sliku jer se u lijevom dijelu fotografije u pozadini može vidjeti još jedna destinacija (ovaj put stvarno planinarska) koju valja obići. To je, dakako, naša Ravna gora. Jedan od mogućih prijedloga za obilazak i rutu pronađite OVDJE.

S ovom slikom počinje promjena perspektive, datuma i mjesta događaja. Sada je već nedjelja ujutro i nalazimo se u podnožju Ivanščice, na parkiralištu ispod staza Konj i Pionir. Na slici možete vidjeti obris i početak zloćudnog puta "po struji". Ivana, Maja i ja (Igor spava nakon burne noći) danas se odlučujemo za Pionir.

Po putu nam se otvara dobar pogled prema našem cilju - vrhu Ivanščice. Tu i tamo moj pogled bježi udesno te se prisjećam ponora Tamnog dola i Bežđa.



Dočepali smo se hrpta Ivanščice te tu postaju stvari mnogo lakše. Ovdje negdje možete reći da ste prejahali dobrog starog Pionira.

Ivana i Maja idu neustrašivo naprijed. Iako je to najmanje bitno nama uživateljima u prirodi, tempo nam je bio dobar. Na vrhu smo bili za kojih sat i petnaest.

Pogled u daljinu

Kod Pasarića je veselo kao i obično, ali čini se da je "prva smjena" brojnija nego što smo mislili. "Druga smjena" je pojam koji planinarski pripravnik Nikola koristi kada se spuštamo i vidimo nekog da se penje. Ti koji se penju su "druga smjena", aludirajući time da smo mi prva. Tokom ljetnog vremena "prva smjena" su oni entuzijasti koji se bude prije prvih zraka sunca (indijski Brahmamuhurthi - doslovni prijevod na hrvatski jezik bio bi: Stvarateljevo razdoblje; vrijeme izuzetno pogodno za duhovnu praksu. Poslovica koja je porijeklom nama bliža, a govori o istoj ili sličnoj stvari je Aurora musis amica) te već oko 4:00 kreću da dotaknu Ivanščicu i nebo. Uz one regularne dvonožne, mnogo četveronožnih planinara danas se našlo kod Pasarića.

Ekipa je šarolika, a svi su ovdje kako bi uživali u prirodi. Posebno je popularno sunčanje na klupicama i pijuckanje piva.

Susret druge vrste

Ivana i Maja kod Pasarića

Nadamo se da ste i Vi uživali u ovom predivnom vikendu te ste napunili baterije za tjedan koji nam slijedi. Za kraj bih samo želio ostaviti crtežnu poruku za one koji kombiniraju dvije stvarnosti (znati će oni koji su!). Osim prirode i kretanja, imate još jedan razlog više da dođete na vrh Ivanščice...

Crtež je preuzet ovdje te pripada KidScribblesu od Deviantarta.


Oznake: trakoščan, Ivančica, planinarenje, Pionir, Pasarićev dom

Brezovica - iz serije "Putevima dedeka Kajbumščaka"

08.10.2017.

Kakav bi to bio vikend bez planinarenja? Nekakav bi zasigurno bio, ali bolje ga obogatiti boravkom u prirodi! Na red je došla Brezovica iznad Krapine koja se u planinarskoj literaturi navodi kao najljepši prirodni vidikovac u Hrvatskom Zagorju. To nikako nismo mogli propustiti, a odmjeravali smo je već davno kad smo prošetali Slonovskom surlom Strahinjščice (vidikovac Slon). Brdo je to zanimljiva, špičastog izgleda koje izdaleka izgleda prijeteće i kao nešto na što se teško popesti. No, realnost je ipak malo drukčija. Krenimo redom! Prvo ide vožnja do Krapine koja je prošla brzo jer je ekipa u automobilu postojano zabavna. Od Donjeg Kneginca (Varaždina otprilike isto) do Krapine će Vam trebati oko jedan sat vožnje. Automobil možete parkirati na parkiralištu (nedjeljom se ne naplaćuje) uz glavnu cestu u blizini lokaliteta Hušnjakovo brdo. Naša današnja avantura počinje tu gdje je dedek Kajbumščak davno hodao.

Kako su izgledali naši dedeki i babice?

Nikola u susretu sa svojim dalekim pretkom - izgledom si čak i pomalo sliče

Planinarska moda na vrhuncu - moja Mammutica Maja <3

"Dedek Kajbumščak - Novo pričanje o drevnom krapinskom čovjeku" pripovjetka je Vladimira Nazora, a za pisanje koje je bio inspiriran otkrićem bogatog nalazišta neandertalskog pračovjeka u špilji Hušnjakovo kraj Krapine. To ime se ustalilo među lokalcima, a i šire, te sad govoreći o dedeku Kajbumščaku, možemo zapravo govoriti o našim dalekim precima. Planinarska obilaznica po okolnim brdima (većina koje se nalazi na Strahinjščici) nosi naziv Kajbumščakov put.

Bista u čast Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru, hrvatskom paleontologu, arheologu i geologu koji je najviše slavan zbog otkrića i obrade praljudi iz Krapine

Nakon bistroa Huš i muzeja Krapinskih Neandertalaca nastavljamo cestom gdje raste puno divljih kestena te se krećemo sve do jezera Dolac. Mjesto je to idealno za odmor: ima dovoljno klupica i jedna sjenica. No, nama ne treba odmor jer se nalazimo tek na početku puta, a i nas zanimaju visine i usponi koji ovdje započinju. Oznaka Kajbumščakovog puta je slovo K koje možete naći tu i tamo pod planinarskim markacijama. Put Vas vodi kroz šumu, a uspon je u početku umjereno zahtjevan, ali ne traje predugo pa razloga za brigu nema.


Dvadeset minuta hodanja ima od jezera Dolac do naše prve točke: kapela Sv. Tri Kralja koja je ispala zanimljivija nego što smo očekivali! Između ostalog, planinarenje nas je odvelo do mnogih starih utvrda i građevina, a ostaci ove kapele svakako spadaju pod najzanimljivije. Mjesto je samo po sebi dosta mistično - sunce lijepo udara kroz krošnje, oltar za služenje obreda još uvijek stoji, a lipa sa žigom stoji točno nasuprot nekadašnjeg ulaza u kapelu. Nikola i ja smo održali sveti ritual planinara, a ja sam se tako prisjetio svojih mlađih dana kad sam crkvu pohodio svakog dana - tko bi rekao, ha? Mnogi ljudi zaboravljaju da religijski osjećaj ili osjećaj svetog može biti prisutan na mnogim mjestima, bez obzira što vi kasnije tokom svog života dekonstruirate neke priče koje pripadnici određene religije pričaju.


Na oltaru smo prvi put koristili navigaciju pomoću kompasa i karte te se orijentirali u pravom smjeru. Naime, naravno da oznake sa slovom K idu u oba smjera Kajbumščakovog puta pa je neko osnovno snalaženje u prostoru (što je otprilike gdje) potrebno da ne bi krenuli krivo. Jedno od takvih mjesta je i kapela Sv. Tri Kralja te tako možete otići prema Ačkovoj hiži i Brezovici (naš plan) ili se spustiti natrag prema Hušnjakovom, ali malo drukčijim putem nego što smo mi došli. Nastavljamo šumovito te nakon kojih dvadeset minuta dolazimo do Križnikovog vrha (484 mnv). Malo nakon dolazimo na livadu s koje se već pruža lijepi pogled uokolo, a i na naš cilj - vrh Brezovicu. Prateći oznake, uskoro izlazimo iz šume i počinje mali i prihvatljivi dio asfaltnog tabanja.


Ačkova hiža nalazi se, što se tiče adrese, u Benkovcu Petrovskom. Fino je to i novije uređeno zdanje koje je dobilo ime po nadimku pokojnog tajnika PD Brezovica - Mirka Križnika koji je zaslužan za njezinu izgradnju. Pred Ačkovom hižom smo ugledali jednu gospođu koja je stanuje u blizini te često ovdje dolazi kako bi se malo prosvježila i odmorila u prirodi. Ona nam poručuje kako planinarska kuća trenutno ne radi. Od tog trenutka pa nadalje Nikolu je primilo neko tamno raspoloženje, ali kako, zašto i što se još dogodilo pogledajte u videu:



Nakon gušterskog sunčanja kod Ačkove hiže, krećemo dalje za vrh Brezovicu koja je, po informacijama na tabli, udaljena četrdeset minuta. Ipak, mi smo tamo došli za malo više od dvadeset minuta i uglavnom bili razočarani s onim što smo vidjeli. Osim repetitora punog kablova na kojeg se ne smijete popesti i grafita svugdje - nema se baš što previše za vidjeti. Ipak, treba vam malo škiljenja kroz grane da bi shvatili zašto bi netko napisao da je ovo najbolje pozicionirani prirodni vidikovac Hrvatskog Zagorja. Znači, pogled seže na sve strane i vidljive su sve bliže i dalje planine (za to je zaslužan onaj karakteristični špičasti izgled Brezovice). No, da, bilo bi sve vidljivo da nema drveća koje manje više sve zaklanja. Mogli biste se pokušati popesti na spomenuti repetitor, ali zbog vlastite sigurnosti bolje nemojte.


Za kraj prilažem GPS trag današnjeg pohoda koji će možda nekom biti koristan...

... i još jednom sliku Nikole pod skutama dedeka Kajbumščaka.

Oznake: Hušnjakovo, jezero Dolac, kapela Sv. Tri Kralja, Ačkova hiža, Brezovica, dedek Kajbumščak

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se