Dnevnik.hr Opis bloga cvijet treba sunce da postane cvijet, LinkoviBlog.hr Imaj vremena za rad – to je cijena uspjeha. U mrkloj noći vidimo, CREDITSKostur: |
OBRATIMO SE I VJERUJMO EVANĐELJU!
Iz inventure u avanturu Upravo je korizma pogodno vrijeme da napravimo inventuru. Da vidimo, da shvatimo, da znamo na čemu smo. Nakon što smo napravili inventuru spremni smo za avanturu. Avanturu potpunoga predanja Bogu. Spremni smo otvoriti svoje gole grane Mladom suncu s visine od kojega dolazi svako dobro. Otvoriti se onome koji od našega života može učiniti proljeće. Novo proljeće. NIKOLA KUZMIČIĆ Otkad znam za sebe, korizma mi je najdraži dio crkvene godine. Nisam se nikada upustio u preveliko analiziranje ove oduševljenosti korizmom, ali mi se vjerojatno dopao njen intenzitet, ozbiljnost, dinamičnost i jaki, zgusnuti završetak u Velikome tjednu. Pretpostavljam da su bitnu ulogu u mojoj ljubavi prema korizmi imale i poznate hvarske procesije za križem, u kojima sam sudjelovao i prije nego li sam sebe postao svjestan. Kad sam počeo zapisivati svoja razmišljanja, rado sam pisao o korizmi. Davne 1987. godine objavljena je prva moja knjiga. Zove se Uz Isusa na Kalvariju, a sadržava prepjevani križni put Isusa Nazarećanina, za kojega vjerujem da je Krist. A najviše vjerujem da je Krist upravo radi njegova križnoga puta, njegove smrti i uskrsnuća. Poglavito zato jer nije htio sići s križa. Kako bivam stariji, tako mi biva mučnija površnost kojom kršćani žive svoje kršćanstvo. Čini mi se da nepotrebno puno radimo grijeh propusta. Uzmimo samo način na koji se molimo. Zar nije neozbiljno i nepošteno obraćati se Bogu u molitvi samo onda kada nešto od njega tražimo? Zar nije uvredljivo Boga Oca, koji nas je stvorio na svoju sliku kao suradnike i prijatelje, pretvoriti u sigurno rješenje kad se sve druge mogućnosti izjalove? Zar nije žalosno da se rijetko čuje molitva slavljenja, zahvale i poklona? Reci mi kako se moliš kad ti dobro ide, veli Kurt Tucholsky, i ja ću ti reći koliko si pobožan. Zato mi je draga korizma, jer se bar u tih četrdesetak dana malo uozbiljimo i trudimo se biti kršćanskiji. Trudimo se biti više djeca Božja. Ima već dosta godina da sam napisao pjesmu o korizmi. Na prvi pogled i ne izgleda kao korizmena, ali sadrži korizmenu poruku. Zove se Jesenja tuga, a u cijelosti glasi ovako: jesenja tuga ne rastuži me jer listopad studen i pustoš na inventuru podsjeća pa onda znam na čemu sam i gole grane otvaram za nova proljeća Čovjek ne može otvorenih očiju pogledati u svoje srce, u svoj život, a da ne osjeti jesenju tugu radi neusklađenosti svakodnevnih misli, riječi i dijela s Božjom voljom. Stvoreni smo da budemo zimzeleni, da budemo svjedoci da dobro pobjeđuje, da pokazujemo da postoji nada, da budemo dokazi Ljubavi. Ljubavi koja nas ljubi. A ponekad je potrebno tako malo hladnoće, tako malo studenoga da nas natjera da stresemo svoje lišće i da ogolimo svoje grane. Tako lako se odričemo onoga po čemu smo posebni, po čemu smo ono što jesmo. No s druge strane, čovjek nikada neće početi tražiti pravi put ako ne shvati da je zalutao. Naš listopad, studen koja postoji i koja nas zahvaća i pustoš koja nakon toga nastaje može nam se pretvoriti u blagoslov. Blagoslov koji će nam reći gdje smo, dokle smo stigli i koliko je još puta pred nama. Upravo je korizma pogodno vrijeme da napravimo inventuru. Da vidimo, da shvatimo, da znamo na čemu smo. Nakon što smo napravili inventuru spremni smo za avanturu. Avanturu potpunoga predanja Bogu. Spremni smo otvoriti svoje gole grane Mladom suncu s visine od kojega dolazi svako dobro. Otvoriti se onome koji od našega života može učiniti proljeće. Novo proljeće. Riječi koje čujemo na početku korizme na to nas potiču. Potiču nas da se obratimo. Da promislimo svoj život, da promislimo svoje stavove, da promotrimo vlastitu ljestvicu vrednota. Obratiti se znači napraviti inventuru. Nakon toga možemo ići dalje. Možemo povjerovati Evanđelju. Povjerovati Osobi Isusa koji je Krist. Onome koji je svojim riječima i djelima svjedočio Boga Oca koji je Ljubav i koji nam je dao Svoga Duha. Čeka nas ozbiljan i naporan posao, ali isplati se. Znamo da smo na pravom putu. Imamo Riječ Onoga koji ne vara. Imamo snagu Duha. Mi kršćani imamo recept za sretan i blagoslovljen život. Potrebno ga je nepokolebljivo slijediti i život će nam imati smisla. Već na ovom svijetu ćemo, uz muke i progonstva, postati dionici blaženstva koje ćemo u potpunosti uživati u Vječnosti. Taj recept glasi - Obratite se i vjerujte Evanđelju! |