OČIMA VJERE 2013
subota, 26.01.2013.
Učiti i od - kamena
|
Prirodu je Bog i stvorio radi nas. Stvorio ju je u svoj svojoj ljepoti i čudesnosti. A mi se ipak tako rijetko čudimo svim Božjim čudima koje radi nas još uvijek stvara. Još uvijek snijegovi padaju. U bezbroj različitih pahuljica. A mi se tomu više ne čudimo jer smo navikli. Imamo i važnijeg posla od čuđenja nad Božjim čudima! I učenja od prirode. Drugčija su današnja čuđenja. I današnja učenja. I kad živiš okružen kamenjima ne pada ti baš na pamet čuditi se – kamenju. Mi koji živimo u ovom kršu Zagore imamo bezbroj prilika da gledamo - kamen. Ali ne onaj umitni, nego pravi kamen. Ne beton, nego stinu. Ša što to ima kamen da se i od njega može učiti?  A onda pođete nešto naučiti od kamena i naučite vrlo brzo prvu lekciju. Kamen koji nije živ, koji nije u zemlju duboko ukopan, kamen je koji se može uzeti i pomjeriti smjesta. A kamen koji je 'živ' = kamen je koji se ne da. NEDA SE TAKO LAKO – IL NIKAKO! I ako nas usporedimo s kamenjem – ima nas raznih. Živih i ne živih. Onih ukopanih tj. utemeljenih u Bogu i onih davno iskopanih, s kojima je onda lako baratati... (manipulirati... ) Danas se na razne načine nastoje izvaditi i ta kamenja koja se još ne daju i koja još stoje ukopana. Nastoji ih se prisiliti da budu kao drugi – pomični, prilagoljivi, ... da izokrenu sebe, svoje vrijednosti - naopako. Druga lekcija koja se pored kamena može na-učiti je i o udarcima. Ima kamenja površinskog. Kao što ima i nas. Kad ostajemo na površini, bez dublje povezanosti s Bogom, u dubokom miru... onda nas svaki prolaznik može uznemiriti. Može nas slučajno il namjerno šutnuti. A mi? Tako smo često kao kamen koji leži samo na površini, kao ljudi koji reagiraju bez razmišljanja o posljedicama ... i prolazniku postajemo sredstvo... kamen u ruci... kojim ide u neko svoje ratovanje. A tako smo rijetko kao kamen ukopan u zemlju, kao kamen koji podnosi udarce prolaznika, slučajne il namjerne, i ostaje SVOJ NA SVOME; dijete Božje u svom BOGU. Kamenje nas može podsjetiti i na svetog Stjepana. Tada nam može izmamiti i molitvu ... kao npr: Sveti Stjepane, izmoli nam milost da radije hrabro podnosimo udarce raznih 'izemljenih' kamenja udarce onih koji ''ne znaju što čine'', koji su možda kao i židovi nekad - u nekoj svojoj potrazi za Istinom... nego li da budemo na njihovoj strani, kao Savao... jer znamo da nema velike razlike od - UDARANJA i ODOBRAVANJA udaraca, (odobravanja - bilo šutnjom, bilo riječima koje prerastu u navijanje...) I puno toga još se valjda da učiti od kamena... |
- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
''neka vam molitva bude jaka kao ŽIVI KAMEN'' (!?!)
|
I danas vas pozivam na molitvu. Neka vam molitva bude jaka kao živi kamen, sve dok svojim životima ne postanete svjedoci. Svjedočite ljepotu vaše vjere. Ja sam s vama i zagovaram pred mojim Sinom za svakog od vas. ............................................................................................................................................................................................................................. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“ 25.1. 2013. http://www.medjugorje.hr/hr/ |
- 20:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.01.2013.
Svjedočenje i opraštanje
|
o sveti naš Stipane! Vidiš ti odozgar kako danas napadaju kršćane. Ne gađaju kamenjin, gađaju modernije: ričima, slikama-plakatima, bezbožnim akcijama, novinskim člancima... Izmoli nam milost da ne uzvraćamo na isti način. Da hrabro ispovidamo velika Božja djela i da nikog ne gađamo da bi koga uvridili. Izmoli nam srce po srcu Isusovu - koje može molit: ''OPROSTI IM BOŽE JER NE ZNAJU ŠTO ČINE'' |
- 17:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.01.2013.
Kako izbjeći čistilište?
|
odgovor je 'poprilično jednostavan'' tvrdi ona /prepričavam svojim riječima/ - treba samo u SVAKOM TRENUTKU RADITI ONO ŠTO JE BOŽJA VOLJA... sada.. u ovom trenutku... Neki ljudi stalno žale za prošlošću. Prošlost je mrtva! Ako kuhaš ručak – kuhaj, ako se brineš za bolesnu majku – brini se... s ljubavlju. Za Isusa. ... Jednostavno... A onda spominje primjer jedne žene koja se razbolila od raka kostiju. Muž ju je ostavio, a kćer je morala dati drugima da se brinu za nju jer ona sama nije mogla. Bila je u strašnim bolovima. Razapeta. Ostala je bez svega svoga. ... A imala je najljepši osmjeh koji sam ikad vidjela. I sve što je rekla na kraju bilo je: ''Hvala Bogu...'' Ona mora da je u raju... makar nemam-o nikakav dokaz... itd.... |
- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Milijunašica radi u gradske Čistoće
|
Evo jedan primjer žene koja možda vjeruje u ''rad''. Možda je to njezin bog. Ali eto ona u to vjeruje. Mi pak vjerujemo da je i sam Bog sišao na zemlju - Isus. I bio je radnik. Pomagao u tesarskoj radionici. Pokazao nam je i sam koliko cijeni rad i trud, a i naš je rad time - POSVETIO. Zato i mi kršćani cijenimo RAD kao ono od čega živimo, ali i ono što nas posvećuje, ako to što radimo - s Bogom radimo... Mnogi naši mladi ne žele raditi fizičke poslove, a pogotovo ne one koji su u društvu smatrani manje vrijedni - kao eto rad u Čistoće. Većina ih sanja o finom poslu u nekom uredu, ili već negdje gdje će moći bez puno truda dobiti plaću. A još kad bi se moglo i bez posla, na nekoj lutriji - e to bi bio 'san snova'... Neka nam onda Kineskinja bude za primjer... :  ********* ............................................................................................................................................................................................................... Na svijetu sigurno ne postoji mnogo milijunaša koji bi rado pristali na rad u gradskoj čistoći za otprilike 228 dolara (oko 1320 kuna) mjesečno. No 53-godišnja Kineskinja i prvoklasna bogatašica koja posjeduje mnoštvo nekretnina budi se svakog dana u 3 ujutro kako bi očistila nešto više od tri kilometra ulica - i to samo zbog jednog razloga - kako bi dala dobra primjer svojoj djeci. Yu Youzhen koje je svoje bogatstvo zgrnula napornim radom ulice čisti od 1998. godine. - Želim biti uzor svom sinu i kćeri. Ne želim samo sjediti beskorisno i 'pojesti' svoje bogatstvo, kazala je Yu za lokalne novine Wuhan Evening News. Iako posjeduje 17 imanja procjenjenih na 1.5 milijuna dolara ( oko 8.7 milijuna kuna) Yu ne želi prestati raditi Njezina djeca su zaposlena, a Yu kaže kako će - sve nekretnine ostaviti državi ako ikad prestanu raditi. preuzeto iz Jutarnjeg: jutarnji: o kineskinji milijunašici koja radi u gradske Čistoće |
- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 16.01.2013.
Krov i kruv
|
A to jel netko možda SUVA KRUVA ide - da bi napravio krov nad glavom to kao - nema veze... No, da.. na žalost... mi živimo u vrime kad mnogi ne mogu priuštiti sebi taj ''luksuz'' - ''krov nad glavom''. ......... Ima ipak jedan KROV, u svakom slučaju, koji ti nitko ne može oduzeti ni srušiti - NEBO NAD TOBOM.... Znam, nije to utjeha beskućniku, ali srela sam i takve: sretne beskućnike. TI su imali nešto - što im nitko nije mogao oduzeti - SLOBODU... i komad kruva, tu i tamo... i ležaj, tu i tamo... I začudo - smiješili su se. Jer sami su izabrali. Baš takav život. Neki su možda mogli negdje čistit wc-e, (kao pan Kšištof) da steknu nešto više, nešto bolje... ali im je bilo draže - spavati... pa makar i na klupi... Sami su krivi, reklo bi se... što se nisu trudili. - Jedno je raditi da bi se živio ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA,  a drugo je raditi da bi se živio - život iznad svakog prosjeka, život pod nekim luksuznim krovom ''na dugme''.  - Jedno je završiti bez svoje krivnje na ulicu, i biti sretan bez ičeg, POD SVODOM NEBESKIM, s komadom suva kruva u ruci a drugo je završiti na ulicu svojom krivnjom, jer nije bilo truda da se živi drukčije, bolje...  ............................................................................................................................................................................................................................ |
- 07:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 15.01.2013.
'...Dugin putin, tisnin klancin'
|
Iglica koja daje razmišljati... Za onog tko je čitao Bibliju - iglica i njena ušica je asocijacija na 'težak ulazak u Kraljevstvo Božje''... Teško će bogataš u Kraljevstvo Božje'' - reče Isus. ''Lakše će i deva proći kroz ušice igle nego bogataš u Kraljevstvo Božje''  (na slici: prolaz u Jeruzalemu, koji se naziva: 'Ušice igle') Isus je koristio mnoge usporedbe da bi svojim suvremenicima približio pojam Kraljevstva Nebeskog. Tako i ovu. A kako mi deva nemamo, a nemamo ni konja (osim u pašteti), a nit hodamo baš kroz planinske klance... onda bi On danas upotrebljavao drugačije usporedbe... A tada - tada je njima bilo razumljivo: da se do Boga ne mogu provuć sa svojim 'devama' - sa svojim bogatstvom... A BOGATSTVO se negdje mjerilo u 'devama'... negdje se još i danas mjeri... Zar nas Isus i danas ne poziva da ostavimo sve - 'svoje deve' (svoje BOGATSTVO) koje nam priječe da idemo za Njim. A raznih deva ima. Raznih konja. Raznih stvari. Na svašta se čovik može navezat i usmjerit sve svoje snage da postigne to nešto - prolazno... to nešto što mu otežava korak i hod prema Bogu. Nije lako slijediti Isusa. Isusa koji nema gdje ni glavu nasloniti. Nije lako prihvatiti život ZA DRUGE. No mnogi ga još uvijek izabiru. I Bogu hvala da još ima onih koji takav Put žele. Ne onih koji polaze za Isusom s računicom - da dobiju nešto zauzvrat, već onih koji daju sve a ne očekuju ništa. Oni prolaze... prolaze kroz vrijeme - u vječnost... dugim putin, tisnin klancin,... ...i nisu navezani na ništa i nikog... OSIM BOGA SAMOG ............................................................................................................................................................................................................................ |
- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.01.2013.
A Bog nas svejedno - voli!
|
ovakvi il onakvi - ali Bog nas svejedno - voli.  Kad je netko citirao dobro poznatu rečenicu: ''Bog te voli takvog kakav jesi'' jedna su-sestra Majke Tereze je rekla - ''Bog te voli takvog kakav jesi, takvu kakva jesi. To je istina. Ali te voli i previše - da bi te ostavio takvog kakvi jesi, takvu kakva jesi...'' ...................................................................................................................................................................................................................... Slažem se s njom. *** ... Bilo je to, prije koju godinu, kad san učila generaciju nazovimo to tako generaciju ''vrlo nestašnih'' sedmaša. Odjeljenje samo muških sedmaša. Generaciju u kojoj je bilo podosta onih koji su smatrali da su veća faca ako izvale il naprave veću glupost. Izaberem jednog od njih da iziđe pred ploču i predstavim ga, onako za primjer, kao budućeg direktora neke firme u Dugopolju. ''I reci ti meni direktore, kad pogledaš ovaj razred pred sobom, koga bi ti izabrao da radi u tvojoj firmi? Ko su ti u koje ti možeš imat povjerenja? Ko su ti za koje znaš da će raditi savjesno i odgovorno, da neće ljenčarit i okrivljivat tebe? Da neće samo dangubit i čekat kad će plaća... ? ... I počeo mali ''direktor'' birat svoje radnike. A bilo je i onih koji su navaljivali, dizali ruku: ''mene, mene... mene primi'' ... I reka je mali otvoreno nekima zašto ih ne bi primio ... I zasramili se oni svog ponašanja pred njim ... bar nakratko. Zasramili se što ih ne bi primio u svoju firmu... Ne znam koliko sedmaši mogu shvatiti posljedice neodgovornog ponašanja, ali činjenica je da se i mnogi stariji ponašaju ne-odgovorno. Nesavjesno. Nezahvalno. Djetinjasto. Ne cijene što se za njih radilo ili još uvijek radi. Ne cijene ni prijateljstvo. Boga se nisu trudili upoznati, to im je 'tlaka', i o Crkvi ionako svašta čuju pa i taj Bog mora da nije tako dobar kao što se za Njega kaže... pa tako ne cijene baš ni Njega, ni Crkvu. U Crkvu odu kad im se baš dade. I ostaju na cijeni samo dvije stvari: - novac... i - užitak. To dvoje. A kakva je budućnost onima koji se u ove bogove uzdaju? Koji ne drže do prijateljstva već samo do nekog interesa? Kakva je budućnost onima koji se ne srame što im je Bog 'zadnja rupa na svirali'? Onakva kakvu sami svojim ne-odgovornim ponašanjem izabiru... dan za danom... A Bog čeka. Što? Čeka da izvrnu svoju ljestvicu vrijednosti, pa da gore, na vrhu, bude - Bog. Bog čeka da se pokaju za ono što nije bilo dobro... ali ne tek površnim kajanjem, (ni čovjek ne voli kad ga netko, primjerice, okleveta pa se onako 'radi reda' ispriča... a kad nije u redu takvo ispričavanje pred čovjekom, ni Bogu se ne može raditi 'iza leđa'... a onda doći i onako 'radi reda' reći - 'oprosti!'... i čvrsto odlučiti - opet po svom... jer Bog je milosrdan. Oprostit će on. Opet. I opet. I opet. Bog jest milosrdan. Ali ne može oprostiti jedan grijeh - onaj za kojeg se čovjek ne kaje. Za kojeg mu nije žao. Onaj kojeg bi učinio i opet da je u istoj prilici... Raskajano i ponizno srce... Bog traži... i gdje Ga nađe - raduje se. I Nebo se raduje. Tek tada blagoslov može počinuti na duši koja je do tada okolišala i bježala od Boga... Bogu ne trebaju brojevi. Brojevi onih koji na Njega ne računaju. Bogu trebaju pojedinci - te pojedine duše...... jer za njih osobno je On umirao... Umirao je i za njih! - da bi Ga oni tražili, pronašli, i radovali se zajedno s Njim... *** I vraćam se gore na početak: Bog nas voli kakve jesmo. A svatko ima svojih mana i nedostataka. Svojih grijeha... No Bog nas voli i previše da bi nas ostavio takve kakvi jesmo.. |
- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.01.2013.
SAVRŠENA RADOST
 ...................................................................................................................................................................................................................... Obojica su se od velike hladnoće tresla. Sveti je Franjo razgovarao s bratom Leonom, koji je išao ispred njega, i rekao mu: “Brate Leone, kad bi Bog dao da manja braća budu uzori svetosti i na duhovnu izgradnju cijelom svijetu, to ipak – zapiši i dobro zapamti! – ne bi bilo savršeno veselje.” Hodajući dalje sa svojim drugom, sveti Franjo reče po drugi puta: “Kad bi braća vraćala slijepcima vid, ozdravljala uzete, istjerivala đavle, vraćala gluhima sluh, hromima hod, nijemima glas, te kad bi uskrisivala i mrtve koji su već četiri dana ležali u grobu, zapamti, ni to ne bi bilo savršeno veselje.” Idući tako dalje iza svog druga, sveti Franjo govoraše povišenim glasom: “O, brate Leone, kad bi manja braća govorila svim jezicima i posjedovala veliko znanje, te kad bi mogli prorokovati i očitovati ne samo buduće događaje nego također i tajne savjesti i duše, zapamti, ni to ne bi bilo savršeno veselje.” Kad su još malo dalje išli, sveti Franjo govoraše posve glasno: “Brate Leone, ovčice Božja! Kad bi manja braća govorila anđeoskim jezikom i kad bi poznavala tijek zvijezda i svojstva biljaka, i kad bi otkrila sva bogatstva zemlje, te kad bi poznavala sve vlastitosti ptica i riba, ljudi i životinja, stabala i kamenja, korijenja i vode, zapamti, ni u tome ne bi bilo savršeno veselje.” Tako su išli još neko vrijeme, a sveti Franjo, gotovo vičući, reče: “Brate Leone, kad bi manji brat znao tako dobro propovijedati da bi obratio sve nevjernike na vjeru Kristovu, zapamti, ni u tome ne bi bilo savršeno veselje.” Dok su oni tako razgovarali i prevalili dvije milje, upita brat Leon svetog Franju s velikim čuđenjem: “Molim te, oče, u ime Božje, da mi kažeš u čemu se sastoji savršeno veselje?” Sveti Franjo mu odgovori: “Kad bismo došli k Mariji Anđeoskoj mokri od kiše, promrzli od zime, uprljani blatom i skršeni glađu, te pokucali na samostanska vrata, i kad bi došao rasrđen vratar te upitao: ‘Tko ste vi?’ a mi rekli: ‘Dvojica vaše braće’, a on nam odvratio: ‘Vi ne govorite istinu – naprotiv, vi ste lopovi koji varate svijet i otimate milostinju siromasima. Otiđite odavle, neću vam otvoriti vrata.’ I kad nas ne bi pustio unutra, nego nas ostavio da vani i dalje stojimo u noći, snijegu, hladnoći, kiši i gladi. Kad bismo mi tada bili sposobni svu ovu grdnju, tako veliku okrutnost i nemilosrdnost strpljivo podnijeti, i kad bismo bez uzrujavanja, smetenosti i prigovaranja ponizno i ljubezno mislili da nas onaj brat dobro pozna i da mu je Bog dao da nam tako govori, o brate Leone, zapamti, to bi bilo savršeno veselje. I kad bismo ponovo kucali na vrata, a on rasrđen izašao te nas kao dosadne dangube, psujući nas i bijući napao: ‘Gubite se, prosti razbojnici, odlazite u svratište, ovdje ne možete ni jesti ni noćiti.’ Kad bismo to podnijeli strpljivo i to smatrali velikom srećom, o brate Leone, to bi bilo savršeno veselje. A ako bi nakon toga, prisiljeni glađu, hladnoćom i noćnom tamom, još jače kucali, zaklinjajući vratara da nas za ljubav Božju pusti unutra, a kad bi on, još više razjaren, odgovorio: ‘Razbojnici i dosadni besposličari, dat ću vam što vas ide’, te izišao s velikim kvrgavim štapom, uhvatio nas za kapucu, bacio nas na zemlju, vukao po snijegu te nas naizmjence tukao batinom. Kad bismo mi to podnijeli strpljivo i s ljubavlju i kod toga mislili na muke blagoslovljenoga Krista, u tome je savršeno veselje. Sada, dragi brate, zapamti zaključak: najveći je dar i milost Duha Svetoga koju daje Krist svojim prijateljima, da možemo sami sebe obuzdati i iz ljubavi prema Kristu dragovoljno podnositi nevolje, uvrede, pogrde te duševne i tjelesne neugodnosti. Mi se ne smijemo ovim darovima ponositi, jer nisu naši, nego dolaze od Boga. Zato govori Apostol: ‘Što imaš, a da nisi primio? A ako si primio, zašto se time hvališ, kao da je tvoje?’ Mi se možemo hvaliti samo križem nevolja i patnja, kao što kaže Apostol: ‘Neću se hvaliti ničim, osim križem našega Gospodina Isusa Krista.” (Cvjetići svetog Franje) |
- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 09.01.2013.
RIBARI ljudi (video o svećeničkom pozivu)
|
.......................................................................................................................................................................................................................................... u drugom videu, od - minuta 2.45 vidimo snimku napravljenu prema istinitom događaju, (o jednom svećeničkom zvanju...) kako je jedan dječak poželio biti svećenik... kad je gledao unesrećenog na cesti i kako mu svećenik daje ODRIJEŠENJE... Dječak je kasnije i POSTAO SVEĆENIK... |
- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.01.2013.
...zatvoriti svoja usta za svaku osudu...
|
a evo, u Gospinoj poruci u Međugorju od 2.1.pozvani smo, između ostalog prakticirati i to: ''ZATVORITI SVOJA USTA ZA SVAKU OSUDU...'' ........................................................................................................................................................................................................................... ******************************************* “Draga djeco, s mnogo ljubavi i strpljenja nastojim vaša srca učiniti po mome srcu. Nastojim vas svojim primjerom naučiti poniznosti, mudrosti i ljubavi, jer trebam vas, ne mogu bez vas, djeco moja.  Po Božjoj volji vas izabirem, po Njegovoj snazi vas jačam. Zato djeco moja, ne bojte se otvoriti mi vaša srca, ja ću ih dati mome Sinu, a on će vam zauzvrat darivati božanski mir. Vi ćete ga nositi svima koje srećete, ljubav Božju životom ćete svjedočiti, a moga ćete Sina kroz sebe darivati. Po pomirenju, postu i molitvi ja ću vas voditi. Neizmjerna je moja ljubav, ne bojte se. Djeco moja, molite za pastire, neka vaša usta budu zatvorena za svaku osudu, jer ne zaboravite moj Sin ih je izabrao i samo on ima pravo suditi. Hvala vam. '' ******************************************** |
- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Pravo kraljevanje je - SLUŽENJE Bogu i bližnjima
|
zasigurno ne bi bilo toliko borbe oko položaja, oko časti i vlasti... ........................................................................................................................................................................................................................... I ministar i ministrant su pozvani na služenje (to je u značenju samih tih riječi), ali i predsjednik i kralj, i učitelj i ravnatelj, i poduzetnik i običan radnik... .........svatko na svom mjestu...... No SLUŽITI Drugom u Poniznosti - valjda nikad nije bilo osobito cijenjeno, osim od Boga i onih koji su zaista - Njegovi, osim od onih koji vjerom znaju da kraljevati s Bogom u nebu znači - služiti Mu ovdje na zemlji. A jesmo li mi Njegovi? Oni koji znaju i vrednuju sadašnju krunu - od trnja? Krunu služenja ... unatoč ne priznavanja... ignoriranja... ili kojeg drugog oblika omalovažavanja... Pitao Isus svetu Katarinu Sijensku koju krunu želi sada: onu od trnja ili onu od cvijeća? Ako sada izabere onu od cvijeća u vječnosti će dobiti onu od trnja, ali ako sada izabere onu trnja - kasnije, u vječnosti će dobiti onu od - cvijeća. Naravno, Katarina je izabrala - krunu od trnja. ***************Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome*********** |
- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.01.2013.
Bogotražitelji...
 na slici: Baltazar, Melkior i tri Gašpar-ice (6.1.2013. Ugljane; uprizorenje živih jaslica, zajednice Cenacolo/ /Hvala ANITA na pozivu :))) / |
- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 05.01.2013.
Sveta Tri kralja
|
bL. Anna Katharina Emmerich je redovnica augustinka, proglašena blaženom, imala je mnoge privatne objave. Takvo što NIJE SVETO PISMO ali zna biti jako korisno i poticajno. Neke od tih su iz Života Blažene Djevice Marije. A evo upravo iz te knjige ŽIVOT BLAŽENE DJEVICE MARIJE prepisivam samo djelić koji je napisan o sveta Tri kralja... Upitam se i ja (valjda i zbog vlastitog prezimena...) - kako li je taj prizor iz jaslica stvarno izgledao.... ........ ''...kako blaženo i tiho Ga časte ti dragi ljudi s istoka. Kad to vidjeh rekoh sama sebi: Kako li su ta srca tako jasna i nepomućena, puna dobrote i nevinosti kao pobožna dječja srca. Nema ničeg silovitog u njima, a ipak su cijela plamen i ljubav. (...) ***Mensor /Gašpar/ izvadi prgršt kao prst dugih dugih, debelih, teških štapića, gore šiljastih, po sredini zlatno granuliranih i sjajnih, te kako svoj dar ponizno postavi Blaženoj Djevici na krilo pokraj Isusa. Ona uze ZLATO nježno zahvaljujući te ga porkije vrškog svog ogrtača. Mensor dade te štapiće od lijevanog zlata, jer bijaše pun odanosti i ljubavi i s nepokolebljivom i neumornom pobožnošću tražio je svetu istinu.... ***A sad se Mensor povuče sa svoja četiri pratitelja i pristupi Seir /Melkior/, onaj smeđi, sa svojima i spusti se na oba koljena s velikom poniznošću; dirljivim riječima prikaže svoj dar spuštajući na stol ispred djeteta Isusa zlatno kandilo puno malenih zelenkastih zrnaca smole. On dade TAMJAN jer on bijaše onaj koji je spremno i s poštovanjem prionuo i s ljubavlju slijedio Božju volju. Klečao je tu dugo s velikom usrdnošću, prije no što krenu natrag. ***Nakon njega približi se Teokeno /Baltazar/, onaj bijeli i nastariji, on bijaše vrlo star i debeo te nije mogao kleknutino stajao je duboko prignut te stavio dolje na stol zlatnu posudu sa tankom zelenom biljkom. Izlgledalo je da još raste iz korjena; bijaše to jedno posve tanko, zeleno, uspravno drvce s čupavim grmićima na kojima bijahu bijeli cvijetići.To bijaše MIRHA (smirna). A on prinese mirhu jer ona upućuje na umrtvljenje i svladavanje strasti; jer taj dobar čovjek bijaše se borio protiv silnih napasti idolopoklonstva, mnogoženstva i naprasitosti. On ostade stajati jako dugo u velikom ganuću sa svojom pratnjom ispred Djeteta Isusa (....) (...) |
- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 04.01.2013.
SAMO BOG te neće razočarati
|
Ali svi mi razočaravamo druge. Razočaramo ih kad-tad. Vide da nismo ono što su se nadali... Htjeli bismo da nas drugi ne razočaraju, htjeli bismo da nam budu prijatelji, htjeli bismo da nas razumiju, da suosjećaju s nama a ne trudimo se: ne razočarati druge, biti prijatelj drugom, razumijeti, susjećati... Svi smo mi, više-manje, eto takvi. Sebični. ..................................................................................................................................................................................................................... Ipak, ima jedna osoba koja nas nikad ne razočarava: BOG!!! Samo Bog! |
- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
OSIGURATI SE - za Vječnost!
|
Svi bi se rado nekako osigurali, bar za neko VRIJEME, ... jer vremena su nesigurna a kako se čini bit će i - nesigurnija. No tko se može na ovoj zemlji stvarno osigurati pred neizvjesnom budućnošću? Tko nam to može garantirati da će nam budućnost sutra biti mirna i sigurna? Da će naše radno mjesto i sutra biti sigurno? Ima ljudi koji SATE, MJESECE I GODINE TROŠE UPRAZNO, živeći neodgovorno i ne zrelo. I ne smeta im... Ne trude se poduzeti nešto ozbiljno oko svog života, jer je lakše živjeti 'laganini' - uljuljkan u serije i nekakve igre na sreću..., uzdajući se, možda, da će drugi biti 'dobre ruke' ako zatreba... Istina - nije da je danas lako doći do posla, ali se uvijek može truditi. A može se i Boga moliti! No koliko vrijedi molitva onih koji žive u teškom grijehu, a na Boga i ne računaju u svom ne-planiranju života...??? A ako ima neko vrijeme koje je ULUDO POTROŠENO - to je ono vrijeme ljenčarenja i to je ono vrijeme u kojem se na Boga nije računalo - vrijeme u kojem - za Boga NIJE BILO MJESTA. ... ''Ne brinite se tjeskobno za sutra!'' - to je Isus rekao. I istina, ne moramo se brinuti - da se On za nas neće brinuti. Ali to nipošto ne znači da nam Bog daje za pravo da sve prepustimo Njemu (preuzetnost). Na nama je da se trudimo - koliko je do nas. Da prihvaćamo prilike koje nam on pruža - za pristojan posao. Da se dogovaramo. Da razgovaramo. Da planiramo. Da zrelo odlučujemo. Da izaberemo...ili ne izaberemo. I Boga molimo da nam pomogne! .............Ne odgovorno je za svoju lijenost i nemar optuživati druge,... državu, Sanadera, ovog ili onog.......... .............Ne odgovorno je za svoje strasti i pogreške tražiti krivca u nekom drugom, grešnom stanju društva, grešnoj ljudskoj naravi..... .............Ne odgovorno je - vjerovati da postoji OSIGURANJE bez računanja na BOGA........ bez ispovijedi, bez pričesti, bez MIRA S NJIM............. Važno je osigurati se! Ako se može... i na zemlji - kod poslodavca. To nije ni nebitno. Zato je i o tom važno voditi računa kad se počne raditi. A ne se sjetiti kad prođu - godine... No ima jedno OSIGURANJE KOJE JE DALEKO VAŽNIJE. - Osigurati se PRED BOGOM! - Živjeti u milosti Božjoj - tj. bez težeg grijeha... ............................................................................................................................................................................................................. Nikakva ovozemaljska osiguranja (materijalna) ne mogu nadoknaditi osiguravanje VJEČNOSTI! Tko nam garantira da se naša cesta prema Bogu pruža još daleko, daleko, daleko u budućnost...? Da ćemo pred Njegovo lice doći tek kad osjedimo, onemoćamo i zalegnemo u bolesničku postelju? Nitko nam to ne garantira. Vidimo svaki dan da se smrt događa i mladima i starima. I djeci. Zato - uz vremenita osiguranja (za koja se, uostalom, brinula i Sveta Obitelj) - ne zaboravimo - osobito ako upadnemo u grijeh - koliko je važno: OSIGURATI SE - ZA VJEČNOST! |
- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.01.2013.
Vrijeme n-ove godine (Međugorje)
|
s tim da se taj iznos u ponoć briše, nestaje, a biva vam uplaćeno novih 86400 dolara. ........................................................................................................................................................................................................................ Vjerojatno bi svi postupili isto: Svaki dan bi podignuli s banke uplaćeni iznos prije nego nastupi novi dan. Čemu ova usporedba? Slično je s vremenom koje nam je darovano! Svaki dan nam je darovan. U danu nam je darovano 86400 sekundi. O nama ovisi kako ćemo iskoristiti taj dar. (fra Danko; Međugorje) ***  U novu godinu smo ušli upravo u trenutku kad je bila PRETVORBA. Neka u novoj godini nastane pretvorba i u našim srcima... (fra Marin) *** |
- 15:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Listopad 2016 (1) Prosinac 2013 (2) Studeni 2013 (5) Listopad 2013 (3) Rujan 2013 (2) Kolovoz 2013 (7) Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (6) Ožujak 2013 (14) Veljača 2013 (10) Siječanj 2013 (17) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
HOME - početna opis bloga: promatranje svakodnevnice OČIMA VJERE  **** u GODINI VJERE... Ovu godinu u Crkvi i cijelom svijetu obilježio je i događaj - povlačenja pape Benedikta XVI i biranje pape Franje... Tako prvi put u povijesti imamo DVOJICU PAPA (!!!) Jedan aktivni, drugi kontemplativni... ali JEDNO JE UČITELJSTVO CRKVE! i ono je nepromjenjivo! Ostaje ZAUVIJEK.  *** ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA I SINA I DUHA SVETOGA. ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM I TAKO OBNOVITI SVETI PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE PRESVETE BOGORODICE MARIJE. AMEN. Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom! ***** **Kako živjeti Godinu vjere? **Biblija i Katekizam Katoličke Crkve **svakodnevna misna čitanja ''Gledaj život očima vjere'' (bl. Ivan Pavao II) **** tal. pjesma: MAGNIFIKAT **** UZROČE NAŠE RADOSTI, MOLI ZA NAS! ***
B3
 O, Gospe od zdravlja, moooli za nas!!! Kutak ZA zdravlje, duhovno i tjelesno... (pro-Life & pro-Health) *** Neki korisni linkovi o aktualnom ''zdravstvenom'' odgoju: * (Dragi roditelji), JE LI VAM SVEJEDNO???,Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije * Zajamčiti roditeljima pravo da odabiru odgoj za svoju djecu, kardinal J. Bozanić * Ideologiju koja mijenja istinu o čovjeku vjernici ne žele!, kardinal J. Bozanić * »Nećemo šutjeti na ono što nije u duhu i za dobro čovjeka«, zadarski nadbiskup Želimir Puljić * Nove prijetnje našoj djeci, dr. Antun Lisec * udruga GROZD - Glas ROditelja Za Djecu - informira o zdravstvenom odgoju * ŠTO BI RODITELJI TREBALI ZNATI O ZDRAVSTVENOM ODGOJU, (''Grozd'') *** brojilo od travnja 2008 DANAS VAS JE OVDJE: |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||