Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno,
da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini,
nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih
i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno,
da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih,
da moje uši ne ostanu ravnodušne
za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan,
da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima,
nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne
i pune dobrih djela,
da svojim bližnjima činim samo dobro,
a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne,
da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć
i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno,
da osjećam sve patnje bližnjeg,
da nikom ne uskratim svoje srce,
da iskreno susrećem
i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu... (sv. Faustina K.)
***
Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim da mene ljube, nego da ja ljubim druge!
........ Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život!
Amen.
Prirodu je Bog i stvorio radi nas. Stvorio ju je u svoj svojoj ljepoti i čudesnosti.
A mi se ipak tako rijetko čudimo svim Božjim čudima koje radi nas još uvijek stvara.
Još uvijek snijegovi padaju. U bezbroj različitih pahuljica.
A mi se tomu više ne čudimo jer smo navikli.
Imamo i važnijeg posla od čuđenja nad Božjim čudima! I učenja od prirode.
Drugčija su današnja čuđenja. I današnja učenja.
I kad živiš okružen kamenjima ne pada ti baš na pamet čuditi se – kamenju.
Mi koji živimo u ovom kršu Zagore imamo bezbroj prilika da gledamo - kamen.
Ali ne onaj umitni, nego pravi kamen. Ne beton, nego stinu.
Ša što to ima kamen da se i od njega može učiti?
A onda pođete nešto naučiti od kamena i naučite vrlo brzo prvu lekciju.
Kamen koji nije živ, koji nije u zemlju duboko ukopan, kamen je koji se može uzeti i pomjeriti smjesta.
A kamen koji je 'živ' = kamen je koji se ne da. NEDA SE TAKO LAKO – IL NIKAKO!
I ako nas usporedimo s kamenjem – ima nas raznih. Živih i ne živih.
Onih ukopanih tj. utemeljenih u Bogu i onih davno iskopanih, s kojima je onda lako baratati... (manipulirati... )
Danas se na razne načine nastoje izvaditi i ta kamenja koja se još ne daju i koja još stoje ukopana.
Nastoji ih se prisiliti da budu kao drugi
– pomični, prilagoljivi, ... da izokrenu sebe, svoje vrijednosti - naopako.
Druga lekcija koja se pored kamena može na-učiti je i o udarcima.
Ima kamenja površinskog. Kao što ima i nas. Kad ostajemo na površini, bez dublje povezanosti s Bogom, u dubokom miru...
onda nas svaki prolaznik može uznemiriti.
Može nas slučajno il namjerno šutnuti. A mi?
Tako smo često kao kamen koji leži samo na površini, kao ljudi koji reagiraju bez razmišljanja o posljedicama
... i prolazniku postajemo sredstvo...
kamen u ruci... kojim ide u neko svoje ratovanje.
A tako smo rijetko kao kamen ukopan u zemlju,
kao kamen koji podnosi udarce prolaznika, slučajne il namjerne,
i ostaje SVOJ NA SVOME;
dijete Božje u svom BOGU.
Kamenje nas može podsjetiti i na svetog Stjepana.
Tada nam može izmamiti i molitvu ... kao npr:
Sveti Stjepane, izmoli nam milost da radije hrabro podnosimo udarce raznih 'izemljenih' kamenja
udarce onih koji ''ne znaju što čine'', koji su možda kao i židovi nekad - u nekoj svojoj potrazi za Istinom... nego li da budemo na njihovoj strani, kao Savao...
jer znamo da nema velike razlike od - UDARANJA i ODOBRAVANJA udaraca,
(odobravanja - bilo šutnjom, bilo riječima koje prerastu u navijanje...)
HOME - početna
opis bloga: promatranje svakodnevnice
OČIMA VJERE
****
u GODINI VJERE...
Ovu godinu u Crkvi i cijelom svijetu obilježio je i događaj
- povlačenja pape Benedikta XVI i
biranje pape Franje...
Tako prvi put u povijesti imamo DVOJICU PAPA (!!!)
Jedan aktivni, drugi kontemplativni... ali
JEDNO JE UČITELJSTVO CRKVE!
i ono je nepromjenjivo!
Ostaje ZAUVIJEK.
***
ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA
I SINA I DUHA SVETOGA.
ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI
SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM
I TAKO OBNOVITI SVETI
PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE
U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI
KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU
POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE
PRESVETE BOGORODICE MARIJE.
AMEN.
Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!