Magnifikat na youtube
....


...


knjižica
objavljena u prosincu 2014.
KNJIGA POSTANKA u poeziji
KNJIGA IZLASKA u poeziji

Image and video hosting by TinyPic
(besplatan primjerak;
podijeljeno)

...

* HOME

* MAGNIFIKAT.HR

Image and video hosting by TinyPic

_____


uz Godinu posvećenog života -
pjesme o svecima/blaženicima (posvećenog života)

BL. IVAN MERZ
Image and video hosting by TinyPic

Kao vjernik laik i danas uzor biva
makar od njega stoljeće nas dijeli!
Ni redovnik ni svećenik – a blaženik
služba Bogu posta - život njegov cijeli!

U Banja Luci rodio se Ivan
Jedinac u majke, bez sestre i brata.
Po očevoj želji u vojnu školu ode
U ono vrijeme prvog svjetskog rata.

Njegova pisma i dnevnik pričaju o njemu
I kako mu je život postao – Krist
Njemu on zauvijek posvećuje srce
Želeć ostat kao ljiljan bijel i čist.

Od vojne škole odustaje, na književnost ide,
u Zagrebačkom sjemeništu uči mlade,
Al više od francuskog il hrvatskog ih uči
- kako da za Boga i za duše rade.

Osniva tako 'Orlovski savez' za njih
da ih okuplja i put Neba vodi,
da im pokazuje onaj vječni Cilj,
da ih uči istinskoj slobodi.


U crkvi Srca Isusova, u Zagrebu,
s groba sad Ivan podsjeća ko i prije
da smo na svetost pozvani svi
I da to o staležu nekom ovisno nije.

Živio je samo trideset dva ljeta
al je život njegog urodio plodom.
Ponosni smo na njeg što je Božji bio
A i zato što je Hrvat rodom.

HVALA TI IVANE NA PRIMJERU TVOM!
HVALA TI, KRISTOV ORLE BIJELI!
MOLI BOGA ZA SVE KOJI PO UZORU NA TE
ISUSU ŽELE POSVETIT ŽIVOT CIJELI!

...

SVETI FRANJO

Image and video hosting by TinyPic

Od mladića kom zabava je bila mila
milost Božja velikog je sveca učinila.
To je Franjo sveti – svijetlo srednjeg vijeka
Odraz poniznog, siromašnog i raspetog Čovjeka.

Iz Asiza u Italiji ovaj svetac je rodom
kom Isus s križa progovara jednom zgodom:
'Idi i popravi moju Crkvu! Vidiš da se ruši!'
pa on te riječi pohrani duboko u duši.

Do tad je tražio veselje i slavu ovog svijeta,
očev novac obilato trošio mladenačkih ljeta.
Otac je želio da Franjo ostvari njegove snove,
da se trgovinom bavi il da se vitezom zove.

Franjo je bio momak po naravi pun veselja
I srce mu je bilo puno zemaljskih želja
I on sam u ratu teži za viteškom slavom
dok u zatvor ne prispije i promisli glavom.

Sve dotadašnje zabave ko ispraznost vidi
I za sve svoje vrijeme ludo odjednom se stidi.
Nije to život kakav stvarno živjet želi
Pomisao na ludovanje više ga ne veseli.


I zatvor i bolest i susret s gubavcem jednim
Učine da se Franjo u duši osjeti bjednim.
U očima svijeta čini što je ludo – al on ne haje,
Ostavlja užitke svijeta, poljubac gubavcu daje.

U hranu pepeo i vodu stavlja, pokoru traži,
život u siromaštvu od bogatstva mu draži.
Siromašnog Isusa nasljedovat hoće bolje
pa u molitvi osluškuje glas Božje volje.

Kad mu Isus reče da ide pa Crkvu obnavlja
on oronulu crkvu sv. Damjana popravlja.
Tek kasnije u Njemu Isusova želja zablista:
da životom navješta siromašnog Krista.

Franjino ponašanje za oca posta sramota
jer je očekivao nešto drugo od sinova života.
Otac će ga i pred biskupom na trgu optužiti,
a tu se Franjo odriče svega i želi Isusu služiti.

Riječju i djelom pođe navještati evanđelje
pa u životu takvom i drugi pronađu veselje.
Uza nj uskoro jedanasetero njih pristaje
pa im on kroz godinu dana pouke daje.

U to vrijeme, u tom mjestu živjela i Klara
djevojka za koju Bog sličan put otvara.
I ona u Raspetom i Uskrslom život svoj gleda
a početak je to Klarisa, novog ženskog reda.

Franjo je po službi đakon bio, brat koji služi,
i kao takav, mali brat, Isusu radost pruži.
Nije se smatrao dostojnim svećenikom biti,
i u brizi je da se čovjek školom može oholiti.

Od onih vremena je prošlo osam stoljeća
a Franjin primjer ne prestaje biti ko svijeća.
Obnavljao je Crkvu, kako Isus od njeg htjede
a djela njegova i primjer do danas ne blijede.

I kad dođe Franjo u svoje posljednje dane
Isus mu dade na dar svoje svete rane.
Na rukama, na nogama i na prsima,
Isusove biljege vječne ljubavi prima.

I dok vršnjak neki možda negdje ludo gine
on umire sveto sa četrdeset i četiri godine.
Onaj što ostavi svijet zemaljskih čari i slava,
već tri godine po smrti svetim se proglašava.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO ŽIVJET SKROMNO
DA ISUSOV ŽIVOT I MI PROMATRAMO POMNO.
BUDI PRIMJER CRKVI NAŠOJ I U OVOM VIJEKU
POKAZUJ NAM PUT K ISUSU - BOGU I ČOVJEKU.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO BOŽJI BITI,
KAKO DANAS EVANĐELJE U SVIJETU NAVJESTITI.
POMOZI NAM NA PUTU KRIŽA, KAD VJERA MALAKŠE
KADA SVIJET KAŽE DA BIRAMO ONO ŠTO JE LAKŠE.

SVETI FRANJO, SVEČE, KOM POKORA NE BI STRANA
POMOZI NAM U BORBI PROTIV SLABOSTI I MANA.
MOLI ZA NAS DA SHVATIMO BOLJE ISUSOVE BOLI
I U TOJ BOLI KOLIKO NAS BOG UISTINU VOLI.

SVETI FRANJO, MOLI ZA NAS DA PORASTE NAŠA ŽELJA
ZA SPOZNAJOM DA JE BOG IZVOR ISTINSKOG VESELJA.
MOLI ZA SVU CRKVU, ZA SESTRE I ZA BRAĆU MNOGU
DA SE TEBI JEDNOM U VJEČNOSTI PRIDRUŽITI MOGU.





LINKOVI...

OČIMA VJERE 2014

OČIMA VJERE 2013
OČIMA VJERE 2012
OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007




autor bloga:
Marija Gašpar,
vjeroučiteljica
Image and video hosting by TinyPic
gasparmarija@gmail.com
na facebooku
Marija Gašpar (vjeroučiteljica)


...

Misterij Velikog četvrtka: Svemogući, a ponizni Bog u komadiću kruha

Mučenici svjedoče ZA USKRSNUĆE! Otkud im vjera i hrabrost?



...

broj posjetitelja od 16-7-2015.

OČIMA VJERE

srijeda, 14.09.2016.

Veličati Boga (magnifikat)

Zašto smo na ovom svijetu? Ako je Bog stvorio čovjeka, (a JEST), onda u Njega treba tražiti i dogovor na to pitanje. Gledajući Biblijsku objavu Boga o čovjeku stvoreni smo na njegovu sliku, da Njega proslavljamo u svojim tijelima.

Biskup Fulton Sheen to uspoređuje sa kemijskom-olovkom. Zašto ona služi? Za pisanje. Ako bi se htjela upotrijebiti npr. za otvaranje konzervi ne bi postigla svoju svrhu, a još bi se i slomila. Sve ima svoju svrhu.
A naša je da se u Bogu ostvarujemo. Veličajući Njega.

Riječ „magnifikat“ je latinska riječ, a čujemo je kad spominjemo Gospin hvalospjev: „Veliča duša moja Gospodina!“ To je jedina Gospina molitva koju imamo zapisanu u evanđelju. To je hvalospjev koju redovnici svakodnevno pjevaju moleći časoslov. /To je hvalospjev koji je bio i moja svakodnevnica četiri godine, kod misionarki, do pred kraj novicijata..., a odkud sam se ipak vratila – a pokušavajući zadržati nešto od onog molitvenog duha. /
Image and video hosting by TinyPic
Iako ne molim, kao redovnici, časoslov (molim krunice), sjećanje na „magnifikat“ je ostalo - a, evo i na ovaj način, kao adresa stranice. U novicijatu sam između ostalih imala priliku upoznati i sestru Benedikt, s Malte. Pričala je jednom o riječima o. Raniera Cantalamesse kako je dobro da što češće molimo Gospin „magnifikat“ jer ćemo tako u srcu zadržati stav ZAHVALNOSTI PREMA BOGU. Ako Bogu ne bi bili zahvalni za ono što nam dariva – zašto bi nam on i dalje išta darivao? Da. Trebalo je to zapamtiti. Ostala mi je u sjećanju i jedna njena lekcija u kojoj je prenosila riječi Ivana Pavla II, a citirala je da trebamo gledati na događaje „OČIMA VJERE“. Blog (stranica) najčešće se piše kao neka vrsta dnevnika. Ali zašto pisati nekakav blog – dnevnik? Nije li to egocentrično? Imalo bi smisla, jedino ako događaje učim(o) promatrati onako kako nas vjera poziva da promatramo, ne samo kao da smo za ovaj svijet stvoreni nego... OČIMA VJERE. (Jednom svećeniku, don A.M., se svidio naslov mog bloga pa je izdao i knjigu tog naslova, ali nemam ništa s tim).

Usput rečeno, zanimljivo mi je da sam slušala (potpuno nezaslužene) pohvale na račun bloga, zbog tih nekih pričica iz svakodnevnice, a kad sam počela pisati ozbiljnije članke i prevoditi (uglavnom) iz poljskog časopisa /engl. prijevod/„Love one another“ – pohvale su prestale. Hm... Nameće se zaključak: „Nešto nije u redu!“... A što to nije u redu? Komu je u interesu da se zadržim-o samo na pričicama? A da Istinu (o Bogu) ne istražimo malo dublje? Da samo pišem(o) gdje sam/smo? što radim(o), kako se osjećam(o), što volim(o), o navikama, o bliskim osobama, o obitelji, ... I ako se damo uhvatiti na udicu pohvala – lako možemo postati sredstvo u rukama drugih, koji mogu biti i neprijatelji obitelji, društva, Crkve. Možemo biti tako naivni da im (svojim pisanjem, fotografiranjem) i sami dajemo oružje kojim će se boriti protiv nas.
Zato je važno čuvati i razboritost, i privatnost, i poniznost, i čistoću srca, i vrijeme za Boga u svom danu, i pravu vjeru ne pomješanu sa uplivima raznih modernih pokreta (npr. sinkretizma, koji bi htio da se i naša stara i prava vjera u jednog Boga malo pomalo istopi i da svi „bogovi“ imaju jednako važno mjesto = Izdaja Isusa).

A kako živjeti „magnifikat“? Kako, po uzoru na Gospu, veličati Boga svojim životom?
Svatko ima neki svoj način, jer svi smo različiti. Časne sestre imaju svoj način, (a opet i različito, ovisno o redu kojem pripadaju), svećenici svoj, vjero-učitelji svoj, učenici svoj, sportaši svoj, novinari svoj, političari svoj, majke i domaćice svoj, bake svoj, itd ... A svi opet na način da zadrže svoj pogled na Bogu koji je nepromjenjiv, koji je Istina od koje se ne može odstupati u ime različitosti, u ime milosrđa, u ime tolerancije, u ime sviđanja, u ime „bratstva i jedinstva“...

Boga ne veličamo samo u DAN GOSPODNJI
(na linku je još jedna stranica magnifikat.bloger.hr) koju sam otvorila kako bi posvjestila važnost treće Božje zapovijedi, u Godini vjere (2012/2013). Nedugo zatim, primjetila sam da je i na internetskim stranicama Slobodne Dalmacije otvorena rubrika Misija SD - Dan Gospodnji ), no nemam ništa s tom „misijom“. Jer - prosudite i sami koliko „Slobodna Dalmacija“ ima zajedničkog s katoličkom vjerom? (Rubriku „osmrtnice“, možda?)
Kad otvorite tu blog - stranicu Dan Gospodnji primjetit ćete da se u ovoj župi uveo i blagdan: „Gospe Potravske“, na Državni praznik, 8.10. Pitala me jedna gospođa S.: „Je li to kod vas nešto kao Gospa Fatimska i Lurdska? sretan ?“ Nisam joj znala odgovoriti kako je to uveden blagdan, ali je očito da se ljudi pitaju: „Jel se tu komu Gospa ukazala?“ Koliko ja znam nije. „Ukazala se slika“, (nije čudotvorna kao Sinjska, ali ima „nadimak“ kao i Sinjska – „Gospa od milosti“) i župljani su pozvani da se utječu svojoj Gospi Potravskoj za pomoć. I tako Dan državnosti, kao pravi Hrvati (u selu sačinjenom mahom od Hrvata), kao pravi katolici (u selu sačinjenom od katolika) molimo se Gospi... Potravskoj... (!) A ove godine, čini se da će svečanost uzveličati i sam biskup, (bar je tako najavljeno u zadnje dvije nedjelje) tako što će posvetiti našu župnu crkvu (!) koja je u relativno kratko vrijeme, dobila neki posve drugačiji, moderan izgled

Nekad su kršćani veličali Boga i u katakombama, bojeći se javno ispovjedati svoju vjeru, od straha da ne bi bili kažnjeni, ubijeni... A mi eto, imamo moderna zdanja. Neki će naše moderne crkvene zgrade reći i da su i „prekrasne“. A zapravo je prekrasno samo onoliko koliko nam to pomaže da dušu više usmjerimo prema Bogu - koji je svet. (Usp. novu crkvu sv. Ante u Kninu, – koja je više nalik saborskoj ili nekoj koncertnoj dvorani, sa svojim visokim sjajem... Je li arhitekt u nekoj vezi sa saborom? Neki kažu da je. A zašto se onda čuditi da u takvim „dvoranama“ visokog sjaja bez ikakvog osjećaja srama, ulaze dame obučene i u prekratko i u preusko. Nije li se negdje u svom tom modernom sjaju – izgubio osjećaj za sveto?)

Moramo biti svjesni i toga da sve što većina odobrava - ne znači da je i dobro. Ako je opće prihvaćeno mišljenje da su gay parovi samo pitanje „orjentacije“ a ne nešto nemoralno - zar to znači da je biti „gay“ – ok? Ili abortus? Ili predbračni odnosi? Ili bilo što drugo? Istina ne ovisi o većini.

Nije ni prvim kršćanima, koji nisu imali nikakvih crkava, bilo lako veličati Boga. Morali se skrivati da ih ne ubiju. A pitanje je u kakvoj slobodi i mi živimo. Nema li i danas među nama kršćana koji žive - kao u katakombama? Nema slobode mišljenja. Nema slobode govora. Koliko god mi tvrdili da živimo u nekom demokratskom društvu – nema te slobode, jer živimo u strahu! Da, pa i unatoč tomu što su komunisti i neki dan (Bogu hvala) izgubili na izborima a pobjedila je "demokracija i kršćanstvo" (HDZ) !?! A tko je stvarno pobjedio, ako se u saborima glasa protiv Božje volje? I unatoč toj "slobodi" koju smo dobili - posvuda nekakve prijetnje, podvale i podmetanja, ako se ne složiš s većinom. I onda se čini najbolje - odustati od ideala. Da, ali u očima svijeta. Ne i očima vjere. Lakše bi bilo prikloniti se većini. I živjeti mirno. Pustiti neka svatko radi što ga je volja. I šutjeti.

A je li ideal uvijek šutjeti? Šutjeti kao „drvena Marija“. Šutjeti kao Gospa, kako u onoj lijepoj pjesmi o Gospi... „Kao Marija“. Šutjeti i onda kad nas ljubav prema Svetom tjera da kažemo nešto. Kad bi stalno šutjeli - ne bi ni vjeronauka bilo.

Nedavno je bila i katehetska škola za vjeroučitelje. U rukama smo imali program, sa sažetkom predavanja. Na koricama naslov vezan uz milosrđe, a na koricama slika koja meni osobno ništa ne govori o milosrđu. Ali nekome je i to „prekrasno“ možda. Što je (nepoznati) umjetnik htio reći?
Image and video hosting by TinyPic
Ne znam. Morala sam upitati jednog predavača koji je govorio o estetici što misli o naslovnici. Nije čini se ni on vidio poveznice s milosrđem. Ali netko tu vidi – milosrđe. A gdje se izgubio – Isus? Isus na križu. Lice milosrdnog Isusa. Ne znam...
Nešto nije u redu. Toliko valjda možemo zaključiti.

Neka svatko sebe preispita – kad će biti kao Gospa – u šutnji, a kad će biti – kao Isus – u riječima. Mi nismo ni Gospa ni Isus ni sveci. Ali i mi smo pozvani biti – među svetima. Biti kao oni - Prijatelji križaA kako?

Može nam biti od pomoći i da se pitamo – što Bog želi od mene u ovom trenutku? I možda, ispitujući svoju savjest, znam što želi - ali me strah. Strah me da ću izgubiti posao, strah me da će mi sutra netko napakostiti... Želim djelovati po Božjoj volji, ali strah me i ljudskog obzira. Što će ljudi reći... ? Tako i strahovi mogu vladati nama i našim odlukama.

Isus nam nije obećao put bez trnja, posut ružama. Ne. Tko bude išao za njim – nosit će KRIŽ. „Tko ne uzme svog križa i ne ide za mnom – ne može biti moj učenik“ – rekao je.

A kako zavoljeti križ? Križ naš svagdašnji...
Isuse, daj nam da zavolimo tvoj križ, i ne bojimo se – nositi ga. I tako Tebe veličati...
Image and video hosting by TinyPic
Neka nam svima Gospa Žalosna (koje se sutra spominjemo) - bude u pomoći.

Na blagdan Uzvišenja svetog križa, 14.9.



- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2016.

Kanonizacija Majke Tereze

u sjećanje...


- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Lipanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Opis bloga
''Gledaj život
OČIMA VJERE''
sv. papa Ivan Pavao II
.....



Image and video hosting by TinyPic

(na čast Srca Isusova)
O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG!
...
Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga
Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga
Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša
I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo
što raslo je u mudrosti i poslušno bilo
Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani
Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana
Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,
Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina:
Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga
Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga
Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao
A da će ga osuditi dobro je to znao

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere
Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere
U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi
Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće
Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.
Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga
Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi
Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi
Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje
Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

...
M.G. 27.6.2014.

..

Image and video hosting by TinyPic

(***na čast Srca Marijina***)
DJEVICE IZ NAZARETA
ZA MAJKU TE HTJEDE BOG
PA SE I JA ŽELIM SKRITI
U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo
To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo
Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala
Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti
I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti
Blažena što povjerova da češ biti Božja mati
Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit
A za rođenje morali ste štalicu mu pružit
I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio
Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora
Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora
Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!'
Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj
Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj
Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori
Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika
Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika
Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo
pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje
O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje!
Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog!
Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog!

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...


M.G. 28.6.2014.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se