Magnifikat na youtube
....


...


knjižica
objavljena u prosincu 2014.
KNJIGA POSTANKA u poeziji
KNJIGA IZLASKA u poeziji

Image and video hosting by TinyPic
(besplatan primjerak;
podijeljeno)

...

* HOME

* MAGNIFIKAT.HR

Image and video hosting by TinyPic

_____


uz Godinu posvećenog života -
pjesme o svecima/blaženicima (posvećenog života)

BL. IVAN MERZ
Image and video hosting by TinyPic

Kao vjernik laik i danas uzor biva
makar od njega stoljeće nas dijeli!
Ni redovnik ni svećenik – a blaženik
služba Bogu posta - život njegov cijeli!

U Banja Luci rodio se Ivan
Jedinac u majke, bez sestre i brata.
Po očevoj želji u vojnu školu ode
U ono vrijeme prvog svjetskog rata.

Njegova pisma i dnevnik pričaju o njemu
I kako mu je život postao – Krist
Njemu on zauvijek posvećuje srce
Želeć ostat kao ljiljan bijel i čist.

Od vojne škole odustaje, na književnost ide,
u Zagrebačkom sjemeništu uči mlade,
Al više od francuskog il hrvatskog ih uči
- kako da za Boga i za duše rade.

Osniva tako 'Orlovski savez' za njih
da ih okuplja i put Neba vodi,
da im pokazuje onaj vječni Cilj,
da ih uči istinskoj slobodi.


U crkvi Srca Isusova, u Zagrebu,
s groba sad Ivan podsjeća ko i prije
da smo na svetost pozvani svi
I da to o staležu nekom ovisno nije.

Živio je samo trideset dva ljeta
al je život njegog urodio plodom.
Ponosni smo na njeg što je Božji bio
A i zato što je Hrvat rodom.

HVALA TI IVANE NA PRIMJERU TVOM!
HVALA TI, KRISTOV ORLE BIJELI!
MOLI BOGA ZA SVE KOJI PO UZORU NA TE
ISUSU ŽELE POSVETIT ŽIVOT CIJELI!

...

SVETI FRANJO

Image and video hosting by TinyPic

Od mladića kom zabava je bila mila
milost Božja velikog je sveca učinila.
To je Franjo sveti – svijetlo srednjeg vijeka
Odraz poniznog, siromašnog i raspetog Čovjeka.

Iz Asiza u Italiji ovaj svetac je rodom
kom Isus s križa progovara jednom zgodom:
'Idi i popravi moju Crkvu! Vidiš da se ruši!'
pa on te riječi pohrani duboko u duši.

Do tad je tražio veselje i slavu ovog svijeta,
očev novac obilato trošio mladenačkih ljeta.
Otac je želio da Franjo ostvari njegove snove,
da se trgovinom bavi il da se vitezom zove.

Franjo je bio momak po naravi pun veselja
I srce mu je bilo puno zemaljskih želja
I on sam u ratu teži za viteškom slavom
dok u zatvor ne prispije i promisli glavom.

Sve dotadašnje zabave ko ispraznost vidi
I za sve svoje vrijeme ludo odjednom se stidi.
Nije to život kakav stvarno živjet želi
Pomisao na ludovanje više ga ne veseli.


I zatvor i bolest i susret s gubavcem jednim
Učine da se Franjo u duši osjeti bjednim.
U očima svijeta čini što je ludo – al on ne haje,
Ostavlja užitke svijeta, poljubac gubavcu daje.

U hranu pepeo i vodu stavlja, pokoru traži,
život u siromaštvu od bogatstva mu draži.
Siromašnog Isusa nasljedovat hoće bolje
pa u molitvi osluškuje glas Božje volje.

Kad mu Isus reče da ide pa Crkvu obnavlja
on oronulu crkvu sv. Damjana popravlja.
Tek kasnije u Njemu Isusova želja zablista:
da životom navješta siromašnog Krista.

Franjino ponašanje za oca posta sramota
jer je očekivao nešto drugo od sinova života.
Otac će ga i pred biskupom na trgu optužiti,
a tu se Franjo odriče svega i želi Isusu služiti.

Riječju i djelom pođe navještati evanđelje
pa u životu takvom i drugi pronađu veselje.
Uza nj uskoro jedanasetero njih pristaje
pa im on kroz godinu dana pouke daje.

U to vrijeme, u tom mjestu živjela i Klara
djevojka za koju Bog sličan put otvara.
I ona u Raspetom i Uskrslom život svoj gleda
a početak je to Klarisa, novog ženskog reda.

Franjo je po službi đakon bio, brat koji služi,
i kao takav, mali brat, Isusu radost pruži.
Nije se smatrao dostojnim svećenikom biti,
i u brizi je da se čovjek školom može oholiti.

Od onih vremena je prošlo osam stoljeća
a Franjin primjer ne prestaje biti ko svijeća.
Obnavljao je Crkvu, kako Isus od njeg htjede
a djela njegova i primjer do danas ne blijede.

I kad dođe Franjo u svoje posljednje dane
Isus mu dade na dar svoje svete rane.
Na rukama, na nogama i na prsima,
Isusove biljege vječne ljubavi prima.

I dok vršnjak neki možda negdje ludo gine
on umire sveto sa četrdeset i četiri godine.
Onaj što ostavi svijet zemaljskih čari i slava,
već tri godine po smrti svetim se proglašava.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO ŽIVJET SKROMNO
DA ISUSOV ŽIVOT I MI PROMATRAMO POMNO.
BUDI PRIMJER CRKVI NAŠOJ I U OVOM VIJEKU
POKAZUJ NAM PUT K ISUSU - BOGU I ČOVJEKU.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO BOŽJI BITI,
KAKO DANAS EVANĐELJE U SVIJETU NAVJESTITI.
POMOZI NAM NA PUTU KRIŽA, KAD VJERA MALAKŠE
KADA SVIJET KAŽE DA BIRAMO ONO ŠTO JE LAKŠE.

SVETI FRANJO, SVEČE, KOM POKORA NE BI STRANA
POMOZI NAM U BORBI PROTIV SLABOSTI I MANA.
MOLI ZA NAS DA SHVATIMO BOLJE ISUSOVE BOLI
I U TOJ BOLI KOLIKO NAS BOG UISTINU VOLI.

SVETI FRANJO, MOLI ZA NAS DA PORASTE NAŠA ŽELJA
ZA SPOZNAJOM DA JE BOG IZVOR ISTINSKOG VESELJA.
MOLI ZA SVU CRKVU, ZA SESTRE I ZA BRAĆU MNOGU
DA SE TEBI JEDNOM U VJEČNOSTI PRIDRUŽITI MOGU.





LINKOVI...

OČIMA VJERE 2014

OČIMA VJERE 2013
OČIMA VJERE 2012
OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007




autor bloga:
Marija Gašpar,
vjeroučiteljica
Image and video hosting by TinyPic
gasparmarija@gmail.com
na facebooku
Marija Gašpar (vjeroučiteljica)


...

Misterij Velikog četvrtka: Svemogući, a ponizni Bog u komadiću kruha

Mučenici svjedoče ZA USKRSNUĆE! Otkud im vjera i hrabrost?



...

broj posjetitelja od 16-7-2015.

OČIMA VJERE

ponedjeljak, 26.10.2015.

LURD: molitva i služenje; (misa zahvalnica)

Evanđelje o slijepom Bartimeju... Bartimej zove Isusa iz mnoštva. Evo i ovdje nas ima možda 120, 150... pa možemo bolje zamislit kako je izgledalo ono mnoštvo.

Bartimeja to mnoštvo ne zamara. Tu nema nikog ko će mu pomoć da se probije do Isusa. Oslonjen je samo na svoje snage. Svjestan je što se tu događa. Čuo je da je Isus ušao u Jerihon, do njega su došle vijesti o tome što je Isus činio, koga je sve ozdravljao i u njemu se rodila vjera u Isusa. On je najprije progledao očima duše i tu je ispunjen prvi preduvjet koji Isus traži da bi se dogodilo čudo. Važno je da vjeruje u Njega, da je On Sin Božji. Na temelju te vjere koja se tih dana u njemu razvila Bartimej zna što će učinit. On koristi ono što mu je ostalo – koristi glas da se izdigne iznad tog žamora mnoštva. Tako, nisu ga mogli zaobić. To je bilo nešto što su svi registrirali i pokušavaju ga ušutkat. Ali on još jače vikaše: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Isus ga čuje, zaustavlja mnoštvo i stavlja Bartimeja u središte pozornosti, zove ga da pristupi. Bartimej skoči, baci ogrtač i dođe k Isusu. To bacanje ogrtača nije nešto kao što bi učinio netko od nas, kad ostavi sa strane trenerku... Ogrtač mu je sve što je imao, to mu je postelja, zaštita od hladnoće, od sunca, ... to je cijeli njegov imetak. On je spreman žrtvovati sve da dođe do Isusa, jer zna da više neće biti slijep,... On ne može trčat, ali može skočit. A ogrtač mu samo smeta i može ga usporit. Bartimej izražava svoju vjeru ne samo kad govori: „Isuse, Sine Davidov“ nego i kad ga zove „Učiteljem“ i izriče ono što je bilo očekivano. Isus objašnjava zašto ga je uslišio: „Idi, vjera te tvoja spasila!“. I odmah progleda i uputi se za Njim, za razliku od onog bogatog mladića koji nije bio spreman ostaviti sve Ono što je za Bartimeja važno je da je on progledao očima duše. To nam omogućava da ispravno živimo ovdje ali i da budemo s njim u vječnosti.

Vidimo da nam i poteškoće mogu biti za neko dobro. Njemu je sljepoća bila milost koja mu je dozvolila da dođe do Isusa, do vjere, do vječnog spasenja. Da je bio zdrav, da nije imao problema s vidom, možda ga ne bi bilo briga što će Isus tuda proć, možda bi znatiželjno zastao par trenutaka, čuo što priča, rekao: to me ne zanima i produžio svojim putem. Ovako je ostao.

Svaki hendikep na ovom svijetu nije nešto što bi Bog htio, nego je posljedica grijeha, grijeha prvih ljudi i naših grijeha. Preko toga je došlo i do bolesti. Bog nije htio da bude bolesnih niti da umiremo. Međutim, kad smo u svojoj slobodi izabrali grijeh i donijeli ga u svijet onda Bog u svojoj milosti i svemogućnosti okreće to na naše dobro. Ako mi njega tražimo onda ga preko toga možemo i naći.

Kad se pitamo što nas je to okupilo, što smo doživjeli u Lurdu onda vidimo da je to teško riječima prenijeti i da je najbolje reći: „Dođi i vidi!“

Međutim jasno da se to iskustvo može i prenijet svima nama. Ono što bi u tom iskustvu mogao izdvojiti je da je svima nama veliki dar da sa sobom imamo bolesnike koji nam pokazuju kako se nosit s bolesnicima, kako se nosit sa bolesti – ponizno i strpljivo, a posebno su nam u tome primjer njihovi roditelji. To je jedno jako svjedočanstvo koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, gdje se duša otvara milosti Božjoj.
Tu vidimo i volontere koji se nesebično daju, i njihovo spavanje je smanjeno, to je jedno služenje koje može biti veliko i izvor radosti. Treća stvar, mi tu u molitvi provedemo svakai dan, na misi i u drugim molitvama, pobožnostima 4-5 sati. I to je nešto gdje se izlijeva Božja milost na ljudska srca i duše i mi se nakon tri dana osjećamo puni Božje ljubavi, i vidimo da imamo što dati drugima. To je jedno iskustvo u kojem vidimo kakav bi trebao biti ljudski život. Tu imamo iskustvo onog što je Isus rekao: „Došao sam vam donijeti život u izobilju, stostruko i to već ovdje na zemlji, unatoč bolesti, protivštinama, žrtvama.
To iskustvo kršćanskog života, to je predokus vječnoga života, to je ono kako bi naš život trebao izgledati u svakodnevnici. Zašto je teško spojit takav život sa svakodnevnicom? Zato jer smo uronjeni u jedan poganski mentalitet, gdje se živi za neke druge stvari, za zadovljstva, užitke - fizičke, materijalne, za neka zemaljska mjerila dobroga života nakon kojih se osjećamo praznima. Sasvim suprotno od onoga što dobijemo u Lurdu. Život udaljen od Boga, život u kojem je Bog na margini, a gdje smo mi u centru, gdje su naši uspjesi, zadovoljstva i slično na prvom mjestu – to je život koji nas ispraznjuje. Mi nemamo više što dat ni drugima, zatvorimo se za Boga i umiremo u sebi.
Važno je da od ovog iskustva kojeg smo imali u Lurdu, da od njega živimo cijelu godinu. Kao što je Marija u srcu prebirala velika djela koja je Bog učinio u njenom životu tako tako i mi možemo čuvati one milosti koje smo primili – da one oblikuju i naš svakodnevni život.

Evo, zašto je važno da u našoj svakodnevnici ima obilnog prostora za Boga. Ako smo imali jaču molitvu u Lurdu onda je to nešto što može promijeniti i našu svakodnevnicu. Ako ne na 4-5 sati onda sat ili dva svaki dan. Toliko možemo. Ne kažem 5 ili 1o minuta. To već činite svi, ali nađite sat ili dva vremena i to je nešto što je hrana duše i što pravi ozbiljnu razliku. Vrednujte ovo služenje jedni drugima. Ima bezbroj prilika da u životu jedni drugima služimo.


Zahvaljujmo Bogu što nam je dao tu milost da možemo nešto učiniti za njega. Primjetimo one koji su u poteškoćama i budimo im blizu. Oni drže ovaj svijet. Oni su ona logistička podrška svijeta, oni su onaj gromobran koji nas štiti od Božje kazne, da se Božja kazna ne sruči na ovaj otpali svijet i da ga jednostavno ne uništi. Njima možemo zahvaliti za tolike milosti koje se i danas izlijevaju na nas svih. To su sveci koji su nam često nepoznati i skriveni, a koji su nam svima dostupni, samo ako otvorimo oči. Završimo s molitvom poput Bartimeja:

„Gospodine, želim progledati, želim da moja duša progleda, da doista svijet vidim Tvojim očima.!“ Amen.
...
foto na: magnifikat. hr

- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Lipanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Opis bloga
''Gledaj život
OČIMA VJERE''
sv. papa Ivan Pavao II
.....



Image and video hosting by TinyPic

(na čast Srca Isusova)
O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG!
...
Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga
Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga
Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša
I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo
što raslo je u mudrosti i poslušno bilo
Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani
Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana
Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,
Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina:
Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga
Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga
Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao
A da će ga osuditi dobro je to znao

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere
Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere
U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi
Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće
Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.
Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga
Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi
Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi
Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje
Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

...
M.G. 27.6.2014.

..

Image and video hosting by TinyPic

(***na čast Srca Marijina***)
DJEVICE IZ NAZARETA
ZA MAJKU TE HTJEDE BOG
PA SE I JA ŽELIM SKRITI
U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo
To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo
Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala
Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti
I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti
Blažena što povjerova da češ biti Božja mati
Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit
A za rođenje morali ste štalicu mu pružit
I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio
Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora
Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora
Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!'
Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj
Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj
Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori
Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika
Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika
Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo
pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje
O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje!
Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog!
Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog!

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...


M.G. 28.6.2014.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se