OČIMA VJERE
ponedjeljak, 26.10.2015.
LURD: molitva i služenje; (misa zahvalnica)
|
Evanđelje o slijepom Bartimeju... Bartimej zove Isusa iz mnoštva. Evo i ovdje nas ima možda 120, 150... pa možemo bolje zamislit kako je izgledalo ono mnoštvo. Bartimeja to mnoštvo ne zamara. Tu nema nikog ko će mu pomoć da se probije do Isusa. Oslonjen je samo na svoje snage. Svjestan je što se tu događa. Čuo je da je Isus ušao u Jerihon, do njega su došle vijesti o tome što je Isus činio, koga je sve ozdravljao i u njemu se rodila vjera u Isusa. On je najprije progledao očima duše i tu je ispunjen prvi preduvjet koji Isus traži da bi se dogodilo čudo. Važno je da vjeruje u Njega, da je On Sin Božji. Na temelju te vjere koja se tih dana u njemu razvila Bartimej zna što će učinit. On koristi ono što mu je ostalo – koristi glas da se izdigne iznad tog žamora mnoštva. Tako, nisu ga mogli zaobić. To je bilo nešto što su svi registrirali i pokušavaju ga ušutkat. Ali on još jače vikaše: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Isus ga čuje, zaustavlja mnoštvo i stavlja Bartimeja u središte pozornosti, zove ga da pristupi. Bartimej skoči, baci ogrtač i dođe k Isusu. To bacanje ogrtača nije nešto kao što bi učinio netko od nas, kad ostavi sa strane trenerku... Ogrtač mu je sve što je imao, to mu je postelja, zaštita od hladnoće, od sunca, ... to je cijeli njegov imetak. On je spreman žrtvovati sve da dođe do Isusa, jer zna da više neće biti slijep,... On ne može trčat, ali može skočit. A ogrtač mu samo smeta i može ga usporit. Bartimej izražava svoju vjeru ne samo kad govori: „Isuse, Sine Davidov“ nego i kad ga zove „Učiteljem“ i izriče ono što je bilo očekivano. Isus objašnjava zašto ga je uslišio: „Idi, vjera te tvoja spasila!“. I odmah progleda i uputi se za Njim, za razliku od onog bogatog mladića koji nije bio spreman ostaviti sve Ono što je za Bartimeja važno je da je on progledao očima duše. To nam omogućava da ispravno živimo ovdje ali i da budemo s njim u vječnosti. Vidimo da nam i poteškoće mogu biti za neko dobro. Njemu je sljepoća bila milost koja mu je dozvolila da dođe do Isusa, do vjere, do vječnog spasenja. Da je bio zdrav, da nije imao problema s vidom, možda ga ne bi bilo briga što će Isus tuda proć, možda bi znatiželjno zastao par trenutaka, čuo što priča, rekao: to me ne zanima i produžio svojim putem. Ovako je ostao. Svaki hendikep na ovom svijetu nije nešto što bi Bog htio, nego je posljedica grijeha, grijeha prvih ljudi i naših grijeha. Preko toga je došlo i do bolesti. Bog nije htio da bude bolesnih niti da umiremo. Međutim, kad smo u svojoj slobodi izabrali grijeh i donijeli ga u svijet onda Bog u svojoj milosti i svemogućnosti okreće to na naše dobro. Ako mi njega tražimo onda ga preko toga možemo i naći. Kad se pitamo što nas je to okupilo, što smo doživjeli u Lurdu onda vidimo da je to teško riječima prenijeti i da je najbolje reći: „Dođi i vidi!“ Međutim jasno da se to iskustvo može i prenijet svima nama. Ono što bi u tom iskustvu mogao izdvojiti je da je svima nama veliki dar da sa sobom imamo bolesnike koji nam pokazuju kako se nosit s bolesnicima, kako se nosit sa bolesti – ponizno i strpljivo, a posebno su nam u tome primjer njihovi roditelji. To je jedno jako svjedočanstvo koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, gdje se duša otvara milosti Božjoj. Tu vidimo i volontere koji se nesebično daju, i njihovo spavanje je smanjeno, to je jedno služenje koje može biti veliko i izvor radosti. Treća stvar, mi tu u molitvi provedemo svakai dan, na misi i u drugim molitvama, pobožnostima 4-5 sati. I to je nešto gdje se izlijeva Božja milost na ljudska srca i duše i mi se nakon tri dana osjećamo puni Božje ljubavi, i vidimo da imamo što dati drugima. To je jedno iskustvo u kojem vidimo kakav bi trebao biti ljudski život. Tu imamo iskustvo onog što je Isus rekao: „Došao sam vam donijeti život u izobilju, stostruko i to već ovdje na zemlji, unatoč bolesti, protivštinama, žrtvama. To iskustvo kršćanskog života, to je predokus vječnoga života, to je ono kako bi naš život trebao izgledati u svakodnevnici. Zašto je teško spojit takav život sa svakodnevnicom? Zato jer smo uronjeni u jedan poganski mentalitet, gdje se živi za neke druge stvari, za zadovljstva, užitke - fizičke, materijalne, za neka zemaljska mjerila dobroga života nakon kojih se osjećamo praznima. Sasvim suprotno od onoga što dobijemo u Lurdu. Život udaljen od Boga, život u kojem je Bog na margini, a gdje smo mi u centru, gdje su naši uspjesi, zadovoljstva i slično na prvom mjestu – to je život koji nas ispraznjuje. Mi nemamo više što dat ni drugima, zatvorimo se za Boga i umiremo u sebi. Važno je da od ovog iskustva kojeg smo imali u Lurdu, da od njega živimo cijelu godinu. Kao što je Marija u srcu prebirala velika djela koja je Bog učinio u njenom životu tako tako i mi možemo čuvati one milosti koje smo primili – da one oblikuju i naš svakodnevni život. Evo, zašto je važno da u našoj svakodnevnici ima obilnog prostora za Boga. Ako smo imali jaču molitvu u Lurdu onda je to nešto što može promijeniti i našu svakodnevnicu. Ako ne na 4-5 sati onda sat ili dva svaki dan. Toliko možemo. Ne kažem 5 ili 1o minuta. To već činite svi, ali nađite sat ili dva vremena i to je nešto što je hrana duše i što pravi ozbiljnu razliku. Vrednujte ovo služenje jedni drugima. Ima bezbroj prilika da u životu jedni drugima služimo. Zahvaljujmo Bogu što nam je dao tu milost da možemo nešto učiniti za njega. Primjetimo one koji su u poteškoćama i budimo im blizu. Oni drže ovaj svijet. Oni su ona logistička podrška svijeta, oni su onaj gromobran koji nas štiti od Božje kazne, da se Božja kazna ne sruči na ovaj otpali svijet i da ga jednostavno ne uništi. Njima možemo zahvaliti za tolike milosti koje se i danas izlijevaju na nas svih. To su sveci koji su nam često nepoznati i skriveni, a koji su nam svima dostupni, samo ako otvorimo oči. Završimo s molitvom poput Bartimeja: „Gospodine, želim progledati, želim da moja duša progleda, da doista svijet vidim Tvojim očima.!“ Amen. ... foto na: magnifikat. hr |
- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2016 (2) Siječanj 2016 (1) Listopad 2015 (3) Rujan 2015 (2) Lipanj 2015 (4) Travanj 2015 (2) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
''Gledaj život OČIMA VJERE'' sv. papa Ivan Pavao II ..... (na čast Srca Isusova) O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG! ... Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša I da kao jedno s njim raste njena duša O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo što raslo je u mudrosti i poslušno bilo Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana, Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina: Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina! O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao A da će ga osuditi dobro je to znao O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće. Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG! ... M.G. 27.6.2014. .. (***na čast Srca Marijina***) DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti Blažena što povjerova da češ biti Božja mati Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit A za rođenje morali ste štalicu mu pružit I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!' Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo. DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje! Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog! Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog! DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG, PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG ... M.G. 28.6.2014. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||