Magnifikat na youtube
....


...


knjižica
objavljena u prosincu 2014.
KNJIGA POSTANKA u poeziji
KNJIGA IZLASKA u poeziji

Image and video hosting by TinyPic
(besplatan primjerak;
podijeljeno)

...

* HOME

* MAGNIFIKAT.HR

Image and video hosting by TinyPic

_____


uz Godinu posvećenog života -
pjesme o svecima/blaženicima (posvećenog života)

BL. IVAN MERZ
Image and video hosting by TinyPic

Kao vjernik laik i danas uzor biva
makar od njega stoljeće nas dijeli!
Ni redovnik ni svećenik – a blaženik
služba Bogu posta - život njegov cijeli!

U Banja Luci rodio se Ivan
Jedinac u majke, bez sestre i brata.
Po očevoj želji u vojnu školu ode
U ono vrijeme prvog svjetskog rata.

Njegova pisma i dnevnik pričaju o njemu
I kako mu je život postao – Krist
Njemu on zauvijek posvećuje srce
Želeć ostat kao ljiljan bijel i čist.

Od vojne škole odustaje, na književnost ide,
u Zagrebačkom sjemeništu uči mlade,
Al više od francuskog il hrvatskog ih uči
- kako da za Boga i za duše rade.

Osniva tako 'Orlovski savez' za njih
da ih okuplja i put Neba vodi,
da im pokazuje onaj vječni Cilj,
da ih uči istinskoj slobodi.


U crkvi Srca Isusova, u Zagrebu,
s groba sad Ivan podsjeća ko i prije
da smo na svetost pozvani svi
I da to o staležu nekom ovisno nije.

Živio je samo trideset dva ljeta
al je život njegog urodio plodom.
Ponosni smo na njeg što je Božji bio
A i zato što je Hrvat rodom.

HVALA TI IVANE NA PRIMJERU TVOM!
HVALA TI, KRISTOV ORLE BIJELI!
MOLI BOGA ZA SVE KOJI PO UZORU NA TE
ISUSU ŽELE POSVETIT ŽIVOT CIJELI!

...

SVETI FRANJO

Image and video hosting by TinyPic

Od mladića kom zabava je bila mila
milost Božja velikog je sveca učinila.
To je Franjo sveti – svijetlo srednjeg vijeka
Odraz poniznog, siromašnog i raspetog Čovjeka.

Iz Asiza u Italiji ovaj svetac je rodom
kom Isus s križa progovara jednom zgodom:
'Idi i popravi moju Crkvu! Vidiš da se ruši!'
pa on te riječi pohrani duboko u duši.

Do tad je tražio veselje i slavu ovog svijeta,
očev novac obilato trošio mladenačkih ljeta.
Otac je želio da Franjo ostvari njegove snove,
da se trgovinom bavi il da se vitezom zove.

Franjo je bio momak po naravi pun veselja
I srce mu je bilo puno zemaljskih želja
I on sam u ratu teži za viteškom slavom
dok u zatvor ne prispije i promisli glavom.

Sve dotadašnje zabave ko ispraznost vidi
I za sve svoje vrijeme ludo odjednom se stidi.
Nije to život kakav stvarno živjet želi
Pomisao na ludovanje više ga ne veseli.


I zatvor i bolest i susret s gubavcem jednim
Učine da se Franjo u duši osjeti bjednim.
U očima svijeta čini što je ludo – al on ne haje,
Ostavlja užitke svijeta, poljubac gubavcu daje.

U hranu pepeo i vodu stavlja, pokoru traži,
život u siromaštvu od bogatstva mu draži.
Siromašnog Isusa nasljedovat hoće bolje
pa u molitvi osluškuje glas Božje volje.

Kad mu Isus reče da ide pa Crkvu obnavlja
on oronulu crkvu sv. Damjana popravlja.
Tek kasnije u Njemu Isusova želja zablista:
da životom navješta siromašnog Krista.

Franjino ponašanje za oca posta sramota
jer je očekivao nešto drugo od sinova života.
Otac će ga i pred biskupom na trgu optužiti,
a tu se Franjo odriče svega i želi Isusu služiti.

Riječju i djelom pođe navještati evanđelje
pa u životu takvom i drugi pronađu veselje.
Uza nj uskoro jedanasetero njih pristaje
pa im on kroz godinu dana pouke daje.

U to vrijeme, u tom mjestu živjela i Klara
djevojka za koju Bog sličan put otvara.
I ona u Raspetom i Uskrslom život svoj gleda
a početak je to Klarisa, novog ženskog reda.

Franjo je po službi đakon bio, brat koji služi,
i kao takav, mali brat, Isusu radost pruži.
Nije se smatrao dostojnim svećenikom biti,
i u brizi je da se čovjek školom može oholiti.

Od onih vremena je prošlo osam stoljeća
a Franjin primjer ne prestaje biti ko svijeća.
Obnavljao je Crkvu, kako Isus od njeg htjede
a djela njegova i primjer do danas ne blijede.

I kad dođe Franjo u svoje posljednje dane
Isus mu dade na dar svoje svete rane.
Na rukama, na nogama i na prsima,
Isusove biljege vječne ljubavi prima.

I dok vršnjak neki možda negdje ludo gine
on umire sveto sa četrdeset i četiri godine.
Onaj što ostavi svijet zemaljskih čari i slava,
već tri godine po smrti svetim se proglašava.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO ŽIVJET SKROMNO
DA ISUSOV ŽIVOT I MI PROMATRAMO POMNO.
BUDI PRIMJER CRKVI NAŠOJ I U OVOM VIJEKU
POKAZUJ NAM PUT K ISUSU - BOGU I ČOVJEKU.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO BOŽJI BITI,
KAKO DANAS EVANĐELJE U SVIJETU NAVJESTITI.
POMOZI NAM NA PUTU KRIŽA, KAD VJERA MALAKŠE
KADA SVIJET KAŽE DA BIRAMO ONO ŠTO JE LAKŠE.

SVETI FRANJO, SVEČE, KOM POKORA NE BI STRANA
POMOZI NAM U BORBI PROTIV SLABOSTI I MANA.
MOLI ZA NAS DA SHVATIMO BOLJE ISUSOVE BOLI
I U TOJ BOLI KOLIKO NAS BOG UISTINU VOLI.

SVETI FRANJO, MOLI ZA NAS DA PORASTE NAŠA ŽELJA
ZA SPOZNAJOM DA JE BOG IZVOR ISTINSKOG VESELJA.
MOLI ZA SVU CRKVU, ZA SESTRE I ZA BRAĆU MNOGU
DA SE TEBI JEDNOM U VJEČNOSTI PRIDRUŽITI MOGU.





LINKOVI...

OČIMA VJERE 2014

OČIMA VJERE 2013
OČIMA VJERE 2012
OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007




autor bloga:
Marija Gašpar,
vjeroučiteljica
Image and video hosting by TinyPic
gasparmarija@gmail.com
na facebooku
Marija Gašpar (vjeroučiteljica)


...

Misterij Velikog četvrtka: Svemogući, a ponizni Bog u komadiću kruha

Mučenici svjedoče ZA USKRSNUĆE! Otkud im vjera i hrabrost?



...

broj posjetitelja od 16-7-2015.

OČIMA VJERE

petak, 09.10.2015.

Da se ne zaboravi istina - o Škabrnji (svjedočanstvo pukovnika)

Na Dan neovisnosti, 8.10.2015., posjet Škabrnji
i svjedočenje za koje u javnosti nema mjesta...
Image and video hosting by TinyPic
...
Na slici je Gospin kip s djetetom Isusom, kojem su četnici odsjekli glave, a ispod kipa čuva se i sjekira koja je inače pronađena krvava, a krvne grupe su bile od više ljudi različitih krvnih grupa. Pronađena je zasječena u kip.
Kip je u dvorani pokraj crkve u Škabrnji.
...

Svjedočanstvo pukovnika Marka Miljanića, iz Škabrnje

Rođen sam ovdje u Škabrnji, kršten u ovoj crkvi – koja je ovdje
(na slici) na zidu...
Image and video hosting by TinyPic Ovdje, u Škabrnji su mi živjeli roditelji i moja braća... Dva mlađa brata su mi (ubijena) tu na slikama (desno u dvorani, na zidu su slike ubijenih Škabrnjana)
O svojoj tragediji neću govoriti. Uglavno, tih dana oni su ovdje u Škabrnji svoje živote dali za obranu države. Prolili su svoju krv za Hrvatsku državu. Nije to kako bi neki htjeli prikazati... to je bio krvavi obrambeni Domovinski rat u kojem je naša Domovina Hrvatska platila visoku cijenu. A pogotovo pojedina naša mjesta.
Image and video hosting by TinyPic
(...) 18.11. 1991.
Eva Šeganić , poluslijepa žena, tog dana je izgubila muža, svekrvu, djevera i njegovu ženu, tog dana izgubila je 14 članova svoje obitelji, ta žena— a toj ženi nema vremena posvetii takozvana ''Hrvstska televizija''. posvetiti 5 min. Toj ženi! .. Bitniji su neki drugi...

Ja sam bio zapovjednik njenim sinovima kao što sam bio zapovjednik i mojoj rođenoj braći. Mi Hrvati u Škabrnji smo u tome vidjeli šansu da budemo svoji na svome. Inače, ova sela okolo su Hrvatska sela nastanjena srpskim stanovništvom. Nisu to srpska sela. Oni su imali sva prava mi nismo imali prava. Braćo i seste, ni jedan Božić ni jednu Nov godinu nismo dočekali da smo imali struju, nama se na feštu Velike Gospe isključivala struja. (Škabrnja je inače mjesto sa stopostotnim hrvatskim stanovništvom) Nikad za Božić i Polnoćku imali struju u Škabrnji.
To ne znaju oni koji kažu da je prije bilo dobro. Ovdje je za Božić bilo po stotinu milicajaca koji su špijunirali što se događa u Škabrnji.
A mi smo svoje voljeli. Ono što smo oružja imali to smo morali donijeti na miliciju da se popiše. Imali smo pet komada oružja u našoj osnovnoj školi 'Vladimir Nazor', par pušaka i puškomitraljeza koji su uzeti na tehnički pregled i nikad se nije vratilo. Oni oko Škabrnje počinju 90.-e godine paliti i nositi okolo ''koščice kneza Lazara'', (?) (a mi ne znamo da je on ovuda ikad šetao), i demonstrirali četničke pjesme. A mi smo bili razoružani, nigdje ništa nemamo. I onda brže bolje idemo 90.-e, '91 kupovat oružje.
Uzeli smo švercom 58 pušaka, automatskih, a jednu pušku smo plaćali 1800 maraka. Jednu pušku i 150 metaka. Prema tome, nitko nam nije dao oružje, samo smo ga kupovali. Poslije smo ga otimali od njih. Kad smo to učinili išli smo vršiti obranu sela. Oko nas se događaju ''čuda'', pale, kradu, napadaju naše ljude, ... Tada naš heroj, Mirko Norac, daje nama dvjesto i nešto komada oružja, iz vojarni koje su pale, iz Gospića, ne traželi ništa zauzvrat, 'evo Marko, evo branite se Škabrnjani'. Zato je Mirko Norac odgovara, zato je Mirko Norac trn u oku onih koji ne vole Hrvatsku, zato je i osuđen, i plaća i danas.
To se događa onima koji su branili Hrvatsku, a da su se borili protiv nje imali bi sva prava.
I onda nam daje to oružje, daje nam mine, mi imamo bagere u selu, kopamo bunkere, utvrđivamo se, ja sam bio specijalac i vodio specijalce,
dao sam se na rapolaganje MUP-u Republike Hrvatske u četvrtom mjesecu, nisam čekao da vidim tko će pobjediti, i dok nije bilo Hvatske vojske, tišao sam u MUP...morali smo se pripremiti, ja sam znao što se oko mene događa, mi smo danima i noćima radili i utvrđivali Škabrnju, ... znate di je Perković i Unešić, otamo smo dovozili željezničke šlepere i utvrđivali škabrnju, Odredio sam gdje će boraviti deset po deset ljudi dok se brani, ne u svojim kućama i svojim krevetima, nego gore na prvoj crti obrane.
I ja sam ležao na kukurozovini, a imao sam kuću u Škabrnji i nisam htio leći u svoj krvet, nego sam sa svojim vojnicima ležao na kukurozovini, da bi bio primjer svojim ljudima
A tako se jedino mogao i dobiti Domovinski rat. Tri mjeseca smo odoljevali. Svemu i svačemu. Na prije dva tri dana mi je godišnjica petorice mojih poginulih vojnika, ovdje je bila misa zadušnica, od prvog desetog sam počeo svaki dan gubiti ljude, a imao sam svećenika, nema ga kugla zemaljska, a to je Tomislav Sikirić.

18.-og 11. ujutro na Škabrnju je krenula masa od preko 4500 vojnika JNA, avioni, tenkovi, i počela je bitka na život i smrt za Škabrnju. Ujutro u 7.30 se pakao stvorio ovdje ... moj prvi vod prve satnije u kojemu su poginuli ova tri moja Šeganića, moja braća i svi ostali, to je bio prvi vod prve satnije, kog Gornjeg Zemunika, od trideset šest ljudi danas je živih jedanaset, a drugi su tu na slikama (!), Ciivle smo bili evakuirali 3. i 4. X.og, ali potpisom Haškog primirja, bili su vraćeni u Škabrnju što je bila najveća greška, jer se sa Srbima potpisalo ''Haško primirje'', a pokazalo se da im se ne može vjerovati, jer - kad se baba od sedamdeset i pet godina previjala se i kad je došao Hrvat, a ona ga je ubila iz automatske puške!
Nama su se događala ''čuda'' toga 18.-og. Ovdje se toliko tuklo da se meni nije moglo prići. Bio sam u okruženju od dvadeset osam tenkova, a 240 ljudi je branilo Škabrnju.
Ujutro je tekla evakuacija vojnika, teškom mukom smo se probili ali u Škabrnji je ostalo preko dvjesto i nešto civila, a oni su zarobljeni odvedeni u Benkovac i dvadeset sedam mojih vojnika, a da vam kažem što je bilo od onih koji su bili u zarobljeništvu – osim petorice, šestorice svi su ostali umrli od karcinoma. Kako im je ''dobro'' bilo u Kninu. I o tome nitko ne vodi računa.
A što je naš svećenik radio (Tomislav Sikirić). Naš svećenik je primio župu za Veliku Gospu 1991. Godine. Moj pokojni otac je bio sakristan u ovoj crkvi. I bilo je njih dva zovanra, obični ljudi seljaci, koji su bili uz svećenika. Tog dana su mučki, na vrlo svirep način – ubijeni. Jednostavno rečeno – zaklani. Pred nogama moje matere koja je živa, evo ima 97 godina. Bidkup naš Prendža je pozvao svećenika i rekao mu 'Sinko, nemoj biti u Škabrnji, idi nedjeljom održi misu, jer ćeš gore poginuti', a don Tomislav je rekao: Oče nadbiskupe, ako je Bog odredio da ja poginem, ja ću poginut, a ako je odredio da živim, ja ću živit. Ljude u Škabrnji neću ostavit. Kako bude njima bit će i meni. Svaki put kad sam išao na obilazak mojih ljudi na položaj, taj je čovjek išao sa mnom. Moj sakristan zna da sam zabranio svaku upotrebu alkohla, jer se trebalo čuvat, a poslije sam bio i zapovjednik 750 ljudi, on bi išao i u svoje džepove stavio lijekova, andola i sl. i pitao bi ih: kako si sinko, kako ti je... i onda bi nosio i ploskicu rakije pa koji su puno prehlađeni pa bi njima moj Tomo dao da ja ne znam... Ali don Tomo je radio i jednu drugu stvar koju ja uopće nisam znao i nitko nije znao, a to je da je pripremao jedno sklonište jer je predviđao da mi nećemo izdržat, ... i ja sam predviđao ali nisam ljudima smio govorit.Jer ako ja budem širio paniku što će onda ljudi napravit. Samo sam govorio: "Ne može nama niko ništa", a znao sam otprilike. I tako je on pripremio jedno sklonište u jednoj kući jednog čovjeka koji je živio u Americi. I jedna mala metalna vratašca, a prostorija jedno 10 sa 10. I kad je vidio da već upadaju u selo, kad je počeo opći napad, on je sve žene djecu i starce uvukao u to sklonište, njih 67 njih 67. Najmlađa beba je imala oko mjesec dana. Ne smije nitko kašljat, ne smije se ništa... fiziološku potrebu vrše svi tu, 48 sati bez hrane, bez pića, bez ičeg. Don Tomislava sam naoružao s automatom za saobranu jer nas dvojica im živi u ruke nismo smjeli. Jer bit ćemo mučeni. I kad su bebe počele plakat, nema hrane, nema ništa i starci kašlju – ljudima su usta vezivali da ne kašlju, ... ka je vidio da su tu tenkovi, odluči u tri ujutro napraviti proboj između tenkova i rekao ženama koje su (kod nas) nosile te bijele marame, i kaže ako vas primjete vi mašite tim, a ja ću se ubit. Ali hvala Bogu don Tomislav Sikirić je izveo Škabrnjane, kao što je Mojsije izveo narod iz Egipatskog zarobljeništva.
Znate šta, braćo i sestre, ja sam dosad pokušao stotinama novinara to predočit da napišu o tome par crtica, nitko ništa! A da je don Tomislav napravio što loše... onda bi brujali svi o tome. On je napravio više za Škabrnju nego svi mi zajedno. Bio je i ostao čovjek. Danas nemam svoju braću, ali zato imam brata Tomislava, kojega više volim nego ne znam što. Za njega bi dao svoj život – danas.
...

Pukovnik je još govorio i o počinjenim maskarima,ljudima koje su žive rezali, komad po komad, čovjeku koji je svjedočio zvjerstvima u Vijetnamu i drugdje, ali takvo što nije vidio... O gronicama koje su raskopane radi traženja zlata na pokojnicima, o tijelima koja su bila izvađena i pobacana pa su ih mještani morali ponovo sahranjivat... itd... itd... O tome koliko je bolje bilo biti ubijen metkom nego dopasti živ u njihove ruke...

Strašno!
...
Ovo je lekcija o kojoj ni stariji, a kamoli oni mlađi ne znaju!
Jer je to nešto što jednostavno ''treba zaboraviti i ići dalje.''
Mnogi od nas stali su u čudu slušajuć i čudeći se - kako to da te stvari u dvaeset godina nismo ni od kog čuli???

A živimo u slobodnoj zemlji?!
U zemlji koja slavi Dan državnosti - a ne zna što slavi.
I ne zna ni što je bilo, ni kako je bilo...
Pa nek ovo bude jedan prilog tomu - da se ne zaboravi - istina o Škabrnji - i istina o Domovinskom ratu.
Prilog istini u OBRAMBENOM RATU.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...


Pukovniče, iskreno hvala!
Image and video hosting by TinyPic

- 17:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Lipanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Opis bloga
''Gledaj život
OČIMA VJERE''
sv. papa Ivan Pavao II
.....



Image and video hosting by TinyPic

(na čast Srca Isusova)
O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG!
...
Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga
Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga
Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša
I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo
što raslo je u mudrosti i poslušno bilo
Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani
Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana
Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,
Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina:
Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga
Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga
Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao
A da će ga osuditi dobro je to znao

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere
Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere
U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi
Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće
Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.
Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga
Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi
Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi
Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje
Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

...
M.G. 27.6.2014.

..

Image and video hosting by TinyPic

(***na čast Srca Marijina***)
DJEVICE IZ NAZARETA
ZA MAJKU TE HTJEDE BOG
PA SE I JA ŽELIM SKRITI
U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo
To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo
Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala
Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti
I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti
Blažena što povjerova da češ biti Božja mati
Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit
A za rođenje morali ste štalicu mu pružit
I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio
Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora
Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora
Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!'
Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj
Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj
Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori
Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika
Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika
Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo
pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje
O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje!
Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog!
Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog!

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...


M.G. 28.6.2014.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se