Magnifikat na youtube
....


...


knjižica
objavljena u prosincu 2014.
KNJIGA POSTANKA u poeziji
KNJIGA IZLASKA u poeziji

Image and video hosting by TinyPic
(besplatan primjerak;
podijeljeno)

...

* HOME

* MAGNIFIKAT.HR

Image and video hosting by TinyPic

_____


uz Godinu posvećenog života -
pjesme o svecima/blaženicima (posvećenog života)

BL. IVAN MERZ
Image and video hosting by TinyPic

Kao vjernik laik i danas uzor biva
makar od njega stoljeće nas dijeli!
Ni redovnik ni svećenik – a blaženik
služba Bogu posta - život njegov cijeli!

U Banja Luci rodio se Ivan
Jedinac u majke, bez sestre i brata.
Po očevoj želji u vojnu školu ode
U ono vrijeme prvog svjetskog rata.

Njegova pisma i dnevnik pričaju o njemu
I kako mu je život postao – Krist
Njemu on zauvijek posvećuje srce
Želeć ostat kao ljiljan bijel i čist.

Od vojne škole odustaje, na književnost ide,
u Zagrebačkom sjemeništu uči mlade,
Al više od francuskog il hrvatskog ih uči
- kako da za Boga i za duše rade.

Osniva tako 'Orlovski savez' za njih
da ih okuplja i put Neba vodi,
da im pokazuje onaj vječni Cilj,
da ih uči istinskoj slobodi.


U crkvi Srca Isusova, u Zagrebu,
s groba sad Ivan podsjeća ko i prije
da smo na svetost pozvani svi
I da to o staležu nekom ovisno nije.

Živio je samo trideset dva ljeta
al je život njegog urodio plodom.
Ponosni smo na njeg što je Božji bio
A i zato što je Hrvat rodom.

HVALA TI IVANE NA PRIMJERU TVOM!
HVALA TI, KRISTOV ORLE BIJELI!
MOLI BOGA ZA SVE KOJI PO UZORU NA TE
ISUSU ŽELE POSVETIT ŽIVOT CIJELI!

...

SVETI FRANJO

Image and video hosting by TinyPic

Od mladića kom zabava je bila mila
milost Božja velikog je sveca učinila.
To je Franjo sveti – svijetlo srednjeg vijeka
Odraz poniznog, siromašnog i raspetog Čovjeka.

Iz Asiza u Italiji ovaj svetac je rodom
kom Isus s križa progovara jednom zgodom:
'Idi i popravi moju Crkvu! Vidiš da se ruši!'
pa on te riječi pohrani duboko u duši.

Do tad je tražio veselje i slavu ovog svijeta,
očev novac obilato trošio mladenačkih ljeta.
Otac je želio da Franjo ostvari njegove snove,
da se trgovinom bavi il da se vitezom zove.

Franjo je bio momak po naravi pun veselja
I srce mu je bilo puno zemaljskih želja
I on sam u ratu teži za viteškom slavom
dok u zatvor ne prispije i promisli glavom.

Sve dotadašnje zabave ko ispraznost vidi
I za sve svoje vrijeme ludo odjednom se stidi.
Nije to život kakav stvarno živjet želi
Pomisao na ludovanje više ga ne veseli.


I zatvor i bolest i susret s gubavcem jednim
Učine da se Franjo u duši osjeti bjednim.
U očima svijeta čini što je ludo – al on ne haje,
Ostavlja užitke svijeta, poljubac gubavcu daje.

U hranu pepeo i vodu stavlja, pokoru traži,
život u siromaštvu od bogatstva mu draži.
Siromašnog Isusa nasljedovat hoće bolje
pa u molitvi osluškuje glas Božje volje.

Kad mu Isus reče da ide pa Crkvu obnavlja
on oronulu crkvu sv. Damjana popravlja.
Tek kasnije u Njemu Isusova želja zablista:
da životom navješta siromašnog Krista.

Franjino ponašanje za oca posta sramota
jer je očekivao nešto drugo od sinova života.
Otac će ga i pred biskupom na trgu optužiti,
a tu se Franjo odriče svega i želi Isusu služiti.

Riječju i djelom pođe navještati evanđelje
pa u životu takvom i drugi pronađu veselje.
Uza nj uskoro jedanasetero njih pristaje
pa im on kroz godinu dana pouke daje.

U to vrijeme, u tom mjestu živjela i Klara
djevojka za koju Bog sličan put otvara.
I ona u Raspetom i Uskrslom život svoj gleda
a početak je to Klarisa, novog ženskog reda.

Franjo je po službi đakon bio, brat koji služi,
i kao takav, mali brat, Isusu radost pruži.
Nije se smatrao dostojnim svećenikom biti,
i u brizi je da se čovjek školom može oholiti.

Od onih vremena je prošlo osam stoljeća
a Franjin primjer ne prestaje biti ko svijeća.
Obnavljao je Crkvu, kako Isus od njeg htjede
a djela njegova i primjer do danas ne blijede.

I kad dođe Franjo u svoje posljednje dane
Isus mu dade na dar svoje svete rane.
Na rukama, na nogama i na prsima,
Isusove biljege vječne ljubavi prima.

I dok vršnjak neki možda negdje ludo gine
on umire sveto sa četrdeset i četiri godine.
Onaj što ostavi svijet zemaljskih čari i slava,
već tri godine po smrti svetim se proglašava.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO ŽIVJET SKROMNO
DA ISUSOV ŽIVOT I MI PROMATRAMO POMNO.
BUDI PRIMJER CRKVI NAŠOJ I U OVOM VIJEKU
POKAZUJ NAM PUT K ISUSU - BOGU I ČOVJEKU.

SVETI FRANJO POKAZUJ NAM KAKO BOŽJI BITI,
KAKO DANAS EVANĐELJE U SVIJETU NAVJESTITI.
POMOZI NAM NA PUTU KRIŽA, KAD VJERA MALAKŠE
KADA SVIJET KAŽE DA BIRAMO ONO ŠTO JE LAKŠE.

SVETI FRANJO, SVEČE, KOM POKORA NE BI STRANA
POMOZI NAM U BORBI PROTIV SLABOSTI I MANA.
MOLI ZA NAS DA SHVATIMO BOLJE ISUSOVE BOLI
I U TOJ BOLI KOLIKO NAS BOG UISTINU VOLI.

SVETI FRANJO, MOLI ZA NAS DA PORASTE NAŠA ŽELJA
ZA SPOZNAJOM DA JE BOG IZVOR ISTINSKOG VESELJA.
MOLI ZA SVU CRKVU, ZA SESTRE I ZA BRAĆU MNOGU
DA SE TEBI JEDNOM U VJEČNOSTI PRIDRUŽITI MOGU.





LINKOVI...

OČIMA VJERE 2014

OČIMA VJERE 2013
OČIMA VJERE 2012
OČIMA VJERE 2011
OČIMA VJERE 2010
OČIMA VJERE 2009
OČIMA VJERE 2008
OČIMA VJERE 2007




autor bloga:
Marija Gašpar,
vjeroučiteljica
Image and video hosting by TinyPic
gasparmarija@gmail.com
na facebooku
Marija Gašpar (vjeroučiteljica)


...

Misterij Velikog četvrtka: Svemogući, a ponizni Bog u komadiću kruha

Mučenici svjedoče ZA USKRSNUĆE! Otkud im vjera i hrabrost?



...

broj posjetitelja od 16-7-2015.

OČIMA VJERE

utorak, 30.06.2015.

RAZUM - kao dar Duha Svetoga

Image and video hosting by TinyPic
Dar Duha Svetoga je
SVJETLO da možemo vidjet (mudrost),
ono ŠTO trebamo vidjet (znanje),
dar inteligencije je SPOSOBNOST da vidimo... (RAZUM)!
Dar Duha svetoga djeluje na sve tri razine.
Bog nas prati u svakoj etapi naše spoznaje. Njegova prisutnost nije pasivna nego statička i kada živimo u milosti Božje djelovanje nas povezuje s njime. Kad nema svjetla sve je u tami.

U privatnim objavama – ( Padre Pio) govori se o tri dana TAME koja će doći. Neće biti svjetla. Bog može to dopustiti da se vrati na pravi put. (Tada će, kaže se, jedino moguće svjetlo biti ono od blagoslovljene svijeće.) To bi nas prodrmalo. Čovjek je tad kao slijep.
Kad čovjek ima mudrost, a zakržlja mu razum – sve se sruši.
Poznavanje Boga proizlazi iz ova tri dara: znanje, mudrost, razum.
I Biblija o tom jasno govori. Mt 15 – Isus prekorava učenike kad kaže – ''Zar ste vi još bez razuma?'' Objašnjavao je ono što govori zakon židovski – da bi to trebalo prebaciti na DUHOVNI plan. Židovi su govoreći o čistoći govorili o čistoći lonaca, čaša i sl. A Isus govori o čistoći u nutrini. Loše je ono što se ''unutra kuha''. I iz toga izlazi ZLO koje zagađuje pojedinca i društvo. Farizeji su se brinuli za izvanjsku čistoću i ovo ih učenje sablažnjava. Apostoli to još ne shvaćaju pa ih Isus prekorava ''kako još ne razumijete''. (razum vam ne funkcionira)
Iz onoga što je rekao proizlazi da je RAZUM = sposobnost da se razumije Riječ Božja. Dar razuma stupa na djelo u trenutku osobne meditacije. Tako su npr. duhovne vježbe trenutak kad primamo neki Božji nauk, ali bez razuma – to prolazi mimo nas. Treba nam razum koji će to primati, da to potraje...
I to je dar Duha Svetoga.
Mozak (kao ljudski organ) je nešto različito od razuma. To je jedna sposobnost duše (kao što je volja druga sposobnost duše) Bez toga ničem ne bi služio. Nutarnja moć duše...
Bez toga dara naše razumijevanje Svetog Pisma ne bi bilo duboko ni spasenjsko, ne bi odlazilo u dubinu i ne bi služilo na naše spasenje.
Kardinala Newmena je najviše zanimalo kako najveštati vjeru običnim ljudima. On je vidio da je ta vjera običnih ljudi dublja i veća nego kod većine teologa. Oni su primili malo znanja, ali su to malo znanja produbili. I tako su u vjeri otišli daleko više...
Božja nadnaravna dimenzija ne funkcionira na temelju sile - na način da netko sebi zada zadatak da će za 15 godina naučiti Bibliju na pamet. To nije način spašavanja. Možeš ti i doktorirat Sveto Pismo ali to te ne spašava. Pravo znanje proizlazi iz života i molitve! Obični ljudi sa malo znanja, koji mole i koji su naučeni žrtvovat za bližnjega dopuštaju da Seto Pismo zahvati cijeli njihov život. Marija i Josip su bili svjedoci onog što je Isus učinio u njihovu životu i tako su rasli u Bogu. Nisu morali poznavati cijelo Sveto Pismo.
Bibliji se može prisutpati na razne načine: možeš je proučavati kao običnu knjigu, možeš proučavati redakcije, kako se tekst zapisivao, koje su književne vrste, odnos Biblije i arheologije... i sl.
No drugo je uzimati Bibliju za meditaciju... Bog je nadnaravna stvarnost. Da bi se gledalo na toj razini treba nam Bog pomoć. I treba nam pomoć na svakom koraku... u svakoj našoj moći. Kad se Biblija proučava bez dara razuma – može se shvatiti u njenim ljudskim značenjima, ali ne u njenom SPASENJSKOM značenju. (u knjizi o Jobu čitamo što čovjeka čini umnim i inteligentnim...)
Postoji jedan oblik analize kojeg dobivamo od Božjeg nadahnuća i koji čini da je naša inteligencija prodornija, da shvati ono što nadilazi granice prirode. U Izrekama čitamo da bi bilo apsurdno oslanjati se na svoju inteligenciju. Inteligencija kao dar Božji je usmjerena prema mudrosti. U knjizi o Kraljevima vidimo kako je Bog Salomonu udjelio dar mudrosti ... (mudrost+inteligencija)... Sveti Pavao iznosi isti nauk...''On je izlio na nas obilato mudrost...sa svom mudrošću i inteligencijom...''
Da bi nas Bog osposobio daje nam da vidimo (daje nam inteligenciju) Dar inteligencije nije odgraničen na sadržaj objave.... U poslanici Timoteju piše: ''Bog će ti dati inteligenciju za svaku stvar i poteškoću koja se pojavi...'' U poslanici Rimljanima čitamo o daru intelekta koju Grci nisu imali.
Oni su bili izobraženi ali su se klanjali silama prirode. A to je idolopoklonstvo.
Njih se naziva 'bezumnima' = nisu imali razuma.
Gledali su prirodu prepunu sklada, ali nisu uspjeli doći do Onoga koji je to stvorio. Kad bi naravni razum bio dovoljan onda bi i Grci došli do spoznanja Boga, ali se to nije dogodilo.
Image and video hosting by TinyPic
Potreban je DAR razuma kojeg oni nisu imali. I pošto se radi o jednom daru – ta inteligencija je nešto što treba iščekivat. Iako ograničen, razum je dobrodošao.... No u vjerskom životu možemo skliznut u PAMETOVANJE, ... gdje se ide u krajnost – misleći da je razum jedini dovoljan. Druga, pak, krajnost je BJEŽATI OD RAZUMA=samo osjetila i čuvstva. Takav čovjek živi iracionalno. A znamo da ni jedan posao ne može funkcionirat ako nije racionalno posložen. To iracionalno može prevladati u privatnom životu... (Racionalno= napraviti plan. Iracionalno=potrošiti vrijeme na gluposti... ) Marketing i reklame nas podržavaju da postupamo iracionalno, da se oslanjamo SAMO NA OSJEĆAJE.

***Ljudski razum je potreban i dobrodošao. Zato je važno da razum vrednujemo i da ga koristimo.
Moderna tehnologija je usmjerena prema tome da zaboravimo na svoj RAZUM. Tako npr. liječnik opće prakse je nekad dobro mogao prosuditi već po samim simptomima o čemu se radi... a danas? Jedna pretraga, pa druga pretraga, pa ovom specijalistu, pa onom specijalistu,... Oslanjamo se na intrumente kao na one koji će stvari olakšati, a postalo sve složenije...
Ili npr. moderni uređaj u autima 'GPS'- napravljen je zato da olakšava snalaženje, ali onda se može dogoditi da vozač jednostavno isključi svoj razum i ode u krivom smjeru... I na raznim drugim područjima: Čovjek zaboravi na razum – pa ga onda i ne koristi...

***S druge strane=pretjerivanje: Mesijanizam ljudskog razuma... : ''Razum će sve riješiti'' Razum povezan sa znanošću može otići tako daleko da se kaže kako ljudi više nisu ljudi... Tako npr. po pitanju pobačaja – dopušta se pobačaj prije rođenja – a onda se dopušta njegovo ubojstvo i poslije rođenja – dok još dijete nije u upotrebi razuma...!!! Tako znanost može pretvoriti čovjeka/znanstvenika i u čudovište!

VJERA se često postovjećuje s nečim suprotnim napretku=nazadovanje. Vjera kao nešto nerazumno.
Nešto se protivi ljudskom razumu. I onda se vjerske stvarnosti zamjenjuje bajkama. Boga Stvoritelja se zamijeni za bajku o evoluciji= sve se dogodilo slučajno. Slučajan spoj nečega i eto ga-nastao svijet. Nevjerojatne bajke! Ali jer iza toge stoje zvučna imena mi to usvajamo zdravo za gotovo. Jedna od bajki je da je čovjek nastao od majmuna! I ta bajka Boga Stvoritelja jednostavno izbaci iz igre! Čovjek više nije stvorenje stvoreno iz ljubavi. I tako kad se jedna po jedna istina vjere izbaci iz igre – što ostane od vjere. Ostane – NIŠTA!

Kad se razum odmetne od vjere upada u ponor bezvjerstva. I ovo su stupice koje imamo danas. Prepoznati valjanost ljudskog razuma i misliti svojom glavom!
No ljudski razum sam je nedostatan. Treba nam razum kao DAR Duha Svetoga. (...) Misli se na duboko poznavanje Boga. Razumom spoznajemo bit stvari. Jer mi možemo ostati i samo na površinskoj razini.

Sveti Ignacije L. je u nekoliko minuta dobio jedno uliveno znanje i tih nekoliko minuta je bilo dovoljno da se zacrta neka nova karizma u Crkvi. Ono što čovjek ne bi sam mogao u više života Bog mu to može omogućit u vrlo malo vremena.
Sveti Pavao govori o prosvjetljenosti očiju srca. Ono najdublje je ---srce. (''prosvijetlio vam oči srca'') To je ono što bi se našim riječnikom reklo: ''Bog ti pamet prosvitlio!'' Ne da prosvijetli ---mozak, nego se traži da se rasvijetli moć spoznanja duše da može doći do Boga.
Razum kao dar Božji nam daje sposobnost da spoznamo istinu na Božji način i da budemo bliski s isitnom koju spoznajemo. Ti se istina može pisati velikim slovom jer je i sam Isus za sebe rekao da je Istina. Taj dar se daje za rast i SAVRŠENSTVO VJERE.
Znanje nikad neće postati dio nas ako se povezuje s ispravnim znanjem. Tek tako postaje dio nas. Dar razuma je bitan za naše usavršavanje. Da možemo gledati Boga... To potvrđuju životopisi svetaca. Čovjek je potreban pročišćenja duha.
To je učinak Duha Svetoga u životu kršćanina.
''Blaženi čista srca jer će Boga gledati''

Dar razuma nam treba da naša vjera ne bi bila iskrivljena...


....
2.razmatranje; bilješke s duhovne obnove koju je predvodio don Josip Mužić; 20.6.

- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZNANJE - kao dar Duha Svetoga

(...) Ne radi se o tom da imamo veliku količinu znanja, već se radi o tom da imamo SVJETLO koje nam dozvoljava da shvaćamo događaje i razne životne situacije, da na stvari gledamo Božjim očima. Tjelesne oči nam mogu biti i zdrave, a da ne ipak ne vidimo dobro.
Potrebno je da imamo nešto za vidit – odnosi se na predmet spoznaje, a predmet spoznaje je Božja Objava. Božja istina!
Imamo znanja do kojih ne možemo doći uz pomoć samog RAZUMA. To nije dovoljno osobito nakon istočnog grijeha.
Čovjek počne krivo zaključivat... I Bog je smatrao potrebnim da se OBJAVI LJUDIMA.
Kolektivne zablude: izokrenu se stvari – poroci se počnu smatrati krepostima, a kreposti porocima.
Zamagljena je sposobnost rasuđivanja. Da se čovjek ne bi varao Bog nam je dao Objavu. Dao nam je to da se ne bi izgubili.
Deset zapovijedi su u našoj naravi. Treba biti u milosti Božjoj da se razum ne bi varao. Da bi imali potvrdu toga On nam daje te istine.
Ne daje nam ih kao neki muzejski eksponat.

Koliko je samo znanja u toku školovanja koje nam neće trebat (nama npr. rijetko u životu zatreba znanje koje smo stekli iz biologije, kemije, fizike... ) To pretrpavanje informacijama dovede nas do toga da NE VIDIMO ŠTO JE VAŽNO.
U zagušenosti informacijama ne razaznajemo ono bitno. Nužno je posjedovati neko znanje u životu, a opet možemo ne znati što ćemo s njim.
Sve što nam Bog daje ima smisla i sve vodi do Boga. Što nam je dao dao nam je da ne lutamo.
Mi vidimo živote koji su blagoslovljeni. S druge strane, ljudi mogu imati slavu, novac, ali u privatnom životu – ako nisu u milosti Božjoj – njihov život može biti potpuno rasulo. Zašto se ljudi u tolikom broju razvode? Zato jer ne žive u vjeri. Ne mogu ozbiljno shvatiti brak kao poziv.

Bog nam daje ono što nam je potrebno da razvijemo u sebi milosni život. Daje nam ono znanje o sebi do kojeg sami ne bi mogli doći.
Bog nije dostupan osjetilima nego preko duhovnih moći – preko duše, preko razuma. To je drugačiji proces i drugačiji način upoznavanja.
ZNANJE O BOGU iznimno je važno jer bez toga ne možemo uspostaviti odnos s Bogom. I zato nam treba dar znanja. Tim znanjem dolazimo do toga zašto nas je Bog stvorio i što želi od nas. To su bitne informacije koje su potrebne za život.

U Svetom Pismu apostol Pavao govori da je nevješt u govoru, ali ne u znanju. (poslanica Korinćanima: Iako sam nevješt u govoru – nisam u znanju...) Posjedovati to znanje = posjedovati sveti nauk. To je u biti BOŽJI NAUK SPASENJA ZA ČOVJEKA.
Sadržaj Božjeg znanja priopćuje sam Bog i onom komu On hoće. Objavom mu je bilo dano da upozna to otajstvo.
SVETI PAVAO – je u početku bio Isusov neprijatelj. On svoje znanje nije stekao od druženja sa Isusom nego nakon obraćenja. Poznavao je Stari zavjet, ali je odbacivao puninu... Bio je mrzitelj, ali je spoznao da je Isus - Bog. Ta objava za njega je bila – revolucija. Vjeru mu potom navješta svećenik Ananija. Potom odlazi u Siriju da upije to znanje... Kad Pavao kaže da poznaje otajstvo – on iza toga stoji svojim životom. Riskirao je život više puta. Nije se bojao izlagati evanđelje neprijateljima, uvjeren da poznaje istinu. Bog mu je dao da spozna ono najbitnije a sve drugo se nadopunjavalo time. Mi nismo dobili takvu objavu, ali imamo Sveto Pismo i Crkveno Učiteljstvo – i tu je sadržano ono što nam je potrebno znati o Bogu. Bog može dodatno produbiti stvari preko privatne objave – ali to nije nužno. Ono što je nužno sadržano je u Objavi koju već imamo!
Kršćani danas ne drže do te Objave. U Nizozemskoj na primjer kardinal je najavio da će se jedna trećina crkava zatvoriti (!) ... Kad je, nakon koncila, došlo neko krivo znanje od strane nekih teologa – to je dovelo do propasti cijele Crkve u jednom narodu... Tu je kršćanstvo izbrisano. Nema ga. To je stvarnost kolektivnog otpada od vjere. NAJVEĆI OTPAD OD VJERE SE DOGAĐA SAD – U NAŠE VRIJEME. Tome je pridonijelo i krivo 'znanje', kriva filozofija, i krivi život.
Kad čovjek živi nemoralno, razvratno, kad je navučen u grijeh, onda IMA POTREBU DA TO SEBI OPRAVDA i onda TRAŽI KRIVU NAUKU
. A također i krivo znanje dovodi do krivog života... Krivi život dovodi do krive vjere...
Potrebno je vrednvati ISPRAVNO ŽIVLJENJE I ISPRAVNU VJERU!
Što se događa u medijima: Uzmu neke papine izjave i izvuku ih iz konteksta. Na posljetku se dobije DOJAM DA JE CRKVENI NAUK PROMJENJIV.
A NIJE. Tako npr. i Hilary Clinton očekuje da će se promijeniti nauk o pobačaju. No ne misli tako samo ona – da je normalno da se vjerska učenja mjenjaju. To misle i mnogi!!! To nije nešto kao vlast, kao zakoni da se može mijenjati. Dakle, to da je nauk Crkve promjenjiv je jedna velika LAŽ! To je nespojivo sa pojmom Objave.
Objava je nešto što svakog obavezuje. I svećenika i laika, i biskupa i papu... Ako bi netko išao protiv Objave tu bi prestala naša POSLUŠNOST njemu. Bilo o kome da se radi. Mi smo odgovorni prije svega Bogu i imamo osobnu ODGOVORNOST PREMA BOGU za onaj način života koji smo odabrali. Društvo može proglasiti da je brak muškarca i žene nešto ''bolesno''. Ali ako ti znaš da je to sakramenat onda je to sakramenat. Tako isto – ja sam svećenik cijeli život. Može mi na primjer biti zabranjeno da javno djelujem, ali ja sam i dalje svećenik. Mogu me jedino ubit.
Pitanje celibata je nešto što se može promjeniti (nije u pitanju nauk Crkve, nego crkvena disciplina...) pa tako može biti dopušteno da se svećenici žene. ALI ako sam ja izabrao celibat – to je nešto što me OBAVEZUJE. To je moj OSOBNI ZAVJET.
Potrebno je da ne gledamo stvari ''kroz druge'', nego u odnosu s Bogom.
Svatko će od nas Bogu polagati račun. I to je dobra vježba prije spavanja: Zamisli se na Božjem sudu. I zamoli Boga za oproštenje grijeha za cijeli taj dan. Znaj da te Bog gleda s ljubavlju, ali Bog je i pravedan. Važno je da se ne mjerim s onima koji žive oko mene, pogotovo ako žive nemoralno, pa da uspoređujući se s njima još ispadnem idealan! Zato je potrebno svece imati za uzore. Kad gledam život sveca jednog: fali mi ovo, kad gledam drugo: fali mi ono... Uvijek mi nešto fali. Uvijek imam što radit. Važno je OD SEBE TRAŽITI VIŠE! A ako Isus govori: Budite savršeni!... to nije mala stvar...
Zato se potrebno borit i to nam neće biti dano bez našeg nastojanja.

...
Što se događa u hostiji?
To prestaje biti kruh nego postaje Tijelo i krv Kristova. To osjetila ne vide, a Razum može shvatiti stvari do neke mjere. I tu nam je potrebna vjera. Vjera se ne protivi razumu.
Poslanica Rimljanima: 'o dubino znanja Božjeg... kako su nedokučivi Tvoji putevi'; u knjizi Makabejcima... ...
Ideja je jasna: O Božjoj Objavi, o dubini Božje Istine... se govori kao nečem što čovjek NE može postići svojim naravnim svjetlom razuma.
To znači da je DAR BOŽJI ne tek poznavati Njegove istine nego je dar Božji i svjetlo koje nam dozvoljava da tu istinu vidimo.
Dar mudrosti je da možemo na pravi način vidjeti stvari.
Zašto se to znanje nije pretvorilo u život, postalo dio nas, nego se ostavlja u pretinac neki... ?
Znanje bi trebalo biti praćeno sa kršćanskom praksom, sa molitvom; sa sakramentima. Znanost bez toga ostaje kao strano tijelo u nama.
Znanje je dar... Poslanica Korinćanima spominje znanje u usporedbi s ljubavlju: ''kad bih imao sve spoznanje, a ljubavi ne bih imao – ništa sam''
Znanje je ostajstvo. Radi se o objavljenom znanju koje za nas može biti i beskorisno... a ono je znanje koje daje smisao svemu.
Image and video hosting by TinyPic
Sveto Pismo također tvrdi da je dar znanja – dar od Boga i to različit nego li mudrost, savjet i razum.
Bog je Onaj koji mi daje dar znanja i različit od druga dva dara.
Jedan od darova koje je čovjek primio...

Čovjek misli da svojim snagama može sve riješiti.
Misli da može produžiti život, da može riješti zdravstvene probleme i da znanost može zamijeniti Boga.
Na razne načine se zastupa ''kultura smrti''.
U medijima, u školskim udžbenicima – nema nigdje rečenice koja bi ohrabrila nekog da zasnuje obitelj, da ima djecu – gdje bi se čovjek mogao ostvariti i kao osoba.
Život može prolaziti uludo. Kad netko želi imati cijeli život pod kontrolom: ako ne može doć do stana – neće se ženit, neće imat ni jedno dijete. Od straha nas se želi ukopati odmah u startu. Radi se godinama da bi se dobila neka mala povišica. Pa opet godinama da se dobije neka sirotinjska penzijica. To je život robova!
Ali i robovi, u onom klasičnom smislu, su živjeli bolje – jer oni su imali krov nad glavom, imali su hranu, imali su neko dostojanstvo. Mi danas ne!
Na nama je da izaberemo: Ili ćemo biti robovi – gori od onih prije – bez dostojanstva! – ili ćemo se uzdat u Boga da će On otvoriti novi put i da ćemo opstati...
Drugog puta nema: ili ćemo se potpuno predati u Božje ruke ili ćemo cijeli život biti ko najamnici. !!!

Mi ne znamo cijenit ono što nam je Bog dao!
Mi znamo da je velika stvar – jedan svećenički poziv – ali ako pitate roditelje – ''sačuvaj Bože!'' da bi njihovo dijete bilo svećenik...
Mi znamo da je brak, također velik poziv, ali opet: ''sačuvaj Bože!'',
mi znamo da je i kršćanstvo velik poziv, pa opet... ''sačuvaj Bože!''
I što nam je onda ostalo???
Živjeti da se zaradi neki minimun, veseliti se kad uspijemo kupiti kompjuter ili auto? Šta taj život ostavlja iza sebe? Bog nas nije stvorio za to!!! Bog nas je stvorio za dostojanstveno kršćanstvo!
''Ne brinite tjeskobno za sutra!'' Čemu onda biti opsjednuti onim materijalnim. Bog i danas skrbi o onima koji Ga traže.
Kad vidi da mi nešto ne možemo riješiti – onda će to onda On riješiti.
Ne ćemo zbog toga prodavati dušu i živjeti u strahu!
...
Prva zapovjed koju je Bog ljudima dao jest: 'Plodite se i množite', a onda dolaze druge... Isus kaže: 'Došao sam da život imaju'... Isus je došao dati puninu života. Da taj život bude ostvaren. Da na zemlji već imamo predokus raja.

A s druge strane imamo zakon ''kulture smrti'' – koji ispisuje sotona. Navjeća briga onih koji žele gospodariti je kako stvoriti kontracepcijska sredstva, kako napraviti čipove..., sterilizacijska sredstva..., i sl. To je njihov vrhunac. Kako će omogućiti zakon da se može eutanazirati dijete prije dobi upotrebe raazuma, pa kako će omogućiti roditeljima da mogu sami odlučiti o eutanaziji djece i sl.
A život na taj način nije lakši – nego teži! I nikada nije bilo poplave lijekova za psihičke bolesti kao danas. Ljudi su nezadovoljni, isfrustrirani, bolesni... Problemi se ne mogu riješiti kemijom. Duša nije stvorena za droge!

Prava alternativa današnjem svijetu je ta da živimo po Božjem! Eto to je ovom svijetu prava alternativa i izazov.
U knjizi Izreka vidimo da su mudraci oni koji su od znanja činili blago i koji su znali razviti taj potencijal i priopćiti to drugima. Usne mudraca šire znanje.

Moglo bi se reći da je znanje danas vrednovano u smislu da bi nadomjestilo vjeru.

Znanje, međutim, kakvoga je Bog zamislio ide za tim da Boga učini našim prijateljem, da doživimo puninu života na zemlji, da se u nama poveća čežnja za rajem.

Eto, pa za tim znanjem težimo!


...
bilješke s duhovne obnove
koju je predvodio don Josip Mužić; 28.6.2015.

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.06.2015.

U ŠKOLI KRŠĆANSKE LJUBAVI - prema bližnjem u potrebi

(4.-i međunarodni susret osoba s invaliditetom)

Ovih dana se na četvrtom međunarodnom hodočašću za osobe s invaliditetom okupilo više od 1700 sudionika.

Među njima su bile i mnoge mame kojima je Bog iz nekog razloga darovao baš takvu djecu – djecu s invaliditetom. Mame koje, unatoč teškim trenucima u kojima su se i opirale takvom križu, nisu svoj križ ostavile negdje, odbacile..., u želji za nekim boljim i lakšim životom. Mame koje su ih naučile prihvaćati onakvima kakvi jesu. Mame koje dokazuju da ova skupina ljudi nisu tek ljudi s posebnim potrebama, nego i ljudi sa posebnim srcem, srcem koje u najviše slučajeva i ne zna što je to zlo, što je to grijeh. Njihova prisutnost je ujedno i tiha prisutnost Isusa koji nam poručuje:
''Što učinite jednom od njih – isto je kao da ste i meni učinili!''.

Image and video hosting by TinyPic
Citirat ću (otprilike) jednog volontera koji je nosio invalide iz autobusa van i obrnuto, obavljao njegu (kupanje, presvlačenje, prenošenje...) i sl. ''Ljudi moji, mi nismo svjesni šta njihove mame svaki dan rade! Mi smo tu s njima par dana. A one dvadeset četiri sata! I tako dvadeset, trideset, četrdeset godina... Koja je to ljubav i žrtva!''
Mame invalidnih momaka su tih dana mogle malo odahnuti od ustaljenih obaveza, zahvaljujući upravo takvim muškim volonterima. Volonterkama je bilo lakše, ali i njihovo druženje sa hendikepiranima (cure i momci, djeca s downovim sindromom, ...) također je mamama bilo od velike pomoći kako bi mogle imati malo slobodnog vremena za sebe, za molitvu, ispovijed i sl.
Image and video hosting by TinyPic
Citirat ću (otprilike) i jednog vozača autobusa, koji je malo zbunjeno promatrao tolike bolesnike koji su, unatoč svojim hendikepima – radosni. ''Ma gledam ih i sve mi se nešto skupilo u prsima, ne znam kako su tako veseli, a ja kod kuće imam zdravu dicu...(...) I gledam i ove curice, (srednjoškolke) koje im pomažu i mislim se blago onom ko ih ima... Ne znam... sidim ovde i ne znam šta da radim... da im pomognem nekako... ne znam kako... Oni su veseli... i svi su veseli... ''
Image and video hosting by TinyPic
Citirat ću (otprilike) i jednog nekadašnjeg polaznika ustanove za osobe s posebnim potrebama ''Juraj Bonaći''. (Zna pojedine riječi na engleskom, al to mu nije smetalo da se pokuša sporazumjeti sa američkim svećenikom.) Između ostalog rekao je: 'People POTREBITY are DISKRIMINATION' (...) Od srca smo se nasmijali ovom razgovoru, ali – razumijemo ono bitno. Ne treba nam savršena gramatika da se razumijemo: ''Ljudi s posebnim potrebama su diskriminirani!''

Da, to je bitno. Djeca, ljudi... s posebnim potrebama su diskriminirani.
Vidi se to i u bolnicama kod naručivanja za operacije. Oni ''mogu čekati''. ''Zašto da kirurg npr. uloži sav svoj trud u operaciju noge jedne takve osobe?'' Zato jer je i to – čovjek. Zato jer su i oni – ljudi. Bog ih je, iz nekog razloga, stavio u naše živote. Možda zato da nas uče nesebičnoj ljubavi, koja ne traži ništa zauzvrat. Vjerujemo i zato da nam daju priliku u-činiti nešto za Isusa. Jer kršćanin koji dobije priliku pomoći takvim, posebnim osobama - nije tek socijalni radnik. Jer on to ne čini iz tek iz humanosti, već – za Isusa!

Oni su posebni – i zato tako potrebni ovom svijetu u kojem se vrednuju uspješni, lijepi, pametni,... a ne bolesni. Kao da nismo svijesni da se svaki zdrav čovjek može vrlo lako pretvoriti u bolesnog. Dovoljna je jedna automobilska nezgoda nekad, nekad samo jedan virus... I što onda? Hoćemo li tada biti manje ljudi?

Oni su posebni – i zato tako potrebni ovom svijetu. Oni su Božja prisutnost među nama preko koje nam On otkriva nas same: naše propuste, naše mane, naše slabosti, našu sebičnost, našu čestu zabrinutost oko nepotrebnih stvari...
...

Bogu hvala za ove dane zajedništva s Isusom - prisutnom u onima koji su potrebni naše pomoći. U onima koje svijet drži manje vrijednima.
Bogu hvala za njihove mame i sve članove obitelji koji nas uče kako se strpljivo nosi križ svakodnevnice. Za njihovu ljubav u njihovoj žrtvi.
Bogu hvala za sve volontere koji su izabrali ove dane biti uz bolesne, uz Isusa u onima koji su hendikepirani, umjesto da su vrijeme proveli (možda i uzalud potrošili) negdje drugo.
Bogu hvala za sve one koji su omogućili da se i ovaj (4.-i) susret dogodi, kako organizatorima, tako i onim Međugorcima koji su sve nas hodočasnike besplatno (!) ugostili.
Bogu hvala za sve koji su na bilo koji način doprinijeli da osobe s invaliditetom ove dane pamte kao posebno lijepe dane.

Svima hvala i nadasve - Bogu hvala za ovu školu ljubavi prema bližnjem u potrebi!
Image and video hosting by TinyPic

tekst, fotografije: Marija Gašpar

p.s.
Razlog više za pisanje o ovakvim osobama jest taj što MEDIJI o ovakvim ljudima i ovakvim susretima baš i NE GOVORE...
...

...

- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.06.2015.

MIR VAMA! (pohod pape Franje Sarajevu, 6.6.2015.)


Image and video hosting by TinyPic

Draga braćo i sestre,

u biblijskim čitanjima koja smo poslušali odjeknula je više puta riječ “mir”. Uistinu, snažna proročanska riječ! Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga. Tako i u našemu vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi “u dijelovima” te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživlj ava prava ratna klima.

Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje. Ali rat podrazumijeva djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima; podrazumijeva prisilno napuštanje domova; podrazumijeva razrušene kuće, ulice i gospodarske objekte; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to vrlo dobro znate, jer ste sve ovo doživjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naroda Božjega i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata!

Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: «Blago mirotvorcima» (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže “Blaženi propovjednici mira”: svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: «Blago miro-tvorcima», to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi «sinovima Božjim zvati», jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svojega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak.

Ma, kako se stvara, kako se ostvaruje taj mir? Na to nas je na najbolji način podsjetio prorok Izaija: «Mir će biti djelo pravde» (32,17). Prema “Vulgati” glasi: “Opus iustitiae pax” - to je postalo slavno geslo kojega je proročki preuzeo Papa Pio XII. Mir je djelo pravde. Niti ovdje se ne radi o teoriji i planiranju pravde, već o pravdi koja je primijenjena, življena. Novi Zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje pravde ljubiti bližnjega kao sebe same (usp. Mt 22,39; Rim 13,9).

O, kako se mijenjaju stvari kada, s milošću Božjom, slijedimo ovu zapovijed. To je zbog toga jer se mi mijenjamo! Ona osoba, onaj narod kojega sam dosada doživljavao kao neprijatelja, zapravo ima isto lice kao i ja, moje srce, moju dušu. Imamo istoga Oca na nebesima. Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu (usp. Mt 7,12).
Image and video hosting by TinyPic
U drugome čitanju, Sveti Pavao nam je pokazao prijeko potrebne osjećaje za stvaranje mira: «Zaodjenite se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!» (3, 12-13).

To su osjećaji koji nam pomažu da, ondje gdje živimo, postanemo “umjetnici” u stvaranju mira. No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama! Pali bismo tada u prazni moralizam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magijskom smislu, nego upravo u ovomu: On - Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas istinskim oruđem svojega mira. I, ponirući još dublje, Apostol nam govori kako je mir dar Božji baš zato jer je plod njegove pomirbe s nama. Samo ako se pomiri s Bogom, čovjek postaje pravi mirotvorac.

Draga braćo i sestre, molimo danas Gospodina po zagovoru Blažene Djevice Marije, milost da imamo jednostavno srce, puno strpljivosti, želje i zalaganja za pravednost. Molimo ga da budemo milosrdni, da se zalažemo i da stvaramo mir, a ne rat i neslogu. Jedino je to put koji nas čini sretnima, koji nas čini blaženima.


izvor - KTA BK BIH
...

Na izlasku sa stadiona, u blizini, u tunelu kroz koji je prolazilo mnoštvo predivno je bilo čuti pjesmu...
''Isuskrste, Srcu Tvom, s nama naš se kune dom;
Dušom tijelom, vjek sam Tvoj, za krs časni bijuć boj''
vidi video na FB - pjesma nakon svete mise
(ako se klikom na link pojavi nekakva anketa - preskoči - pa klikni ponovo na link za video)
...
fotografije/video: Marija Gašpar

- 07:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Lipanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Opis bloga
''Gledaj život
OČIMA VJERE''
sv. papa Ivan Pavao II
.....



Image and video hosting by TinyPic

(na čast Srca Isusova)
O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA SVOG!
...
Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga
Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga
Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša
I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo
što raslo je u mudrosti i poslušno bilo
Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani
Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana
Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,
Golub na njeg siđe i Glas se začu sa visina:
Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga
Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga
Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao
A da će ga osuditi dobro je to znao

O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Na Posljednjoj večeri apostolim' noge pere
Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere
U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi
Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće
Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.
Dok umire gleda Majku i učenika ljubljenoga
Što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi
Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi
Ukazuje se učenicim', Duha svog im daje
Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE, MI VJERUJEMO DA SI BOG
SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI - TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

...
M.G. 27.6.2014.

..

Image and video hosting by TinyPic

(***na čast Srca Marijina***)
DJEVICE IZ NAZARETA
ZA MAJKU TE HTJEDE BOG
PA SE I JA ŽELIM SKRITI
U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo
To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo
Ti si tada rekla 'da' a što te čeka nisi znala
Djevice iz Nazreta, Majko naša, tebi hvala.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti
I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti
Blažena što povjerova da češ biti Božja mati
Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Nis' imala veće želje neg s Josipom Bogu služit
A za rođenje morali ste štalicu mu pružit
I u brigam: što? I kako? - Bog te silno ljubio
Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora
Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora
Tvoje riječi: 'Učinite što god On vam kaže!'
Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj
Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj
Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori
Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika
Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika
Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo
pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo.
DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...
A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje
O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje!
Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog!
Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog!

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,
PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG
...


M.G. 28.6.2014.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se