Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno,
da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini,
nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih
i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno,
da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih,
da moje uši ne ostanu ravnodušne
za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan,
da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima,
nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne
i pune dobrih djela,
da svojim bližnjima činim samo dobro,
a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne,
da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć
i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno,
da osjećam sve patnje bližnjeg,
da nikom ne uskratim svoje srce,
da iskreno susrećem
i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu... (sv. Faustina K.)
***
Gospodine, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav!
Gdje je uvreda, praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama, da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!
Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim da mene ljube, nego da ja ljubim druge!
........ Jer tko daruje, prima;
tko prašta, biti će mu oprošteno,
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život!
Amen.
Nema čovjeka bez grijeha.
I znamo: Kad bi BOG počeo bacati kamenje s neba - na grešnike - da bi nas sve zasuo.
A kada bi gađao baš u legla teškog grijeha - gdje bi tada gađao???
Na plaže???
Na disco-clubove???
Na skupove u kojima se donose bezbožni i nečovječni zakoni???
Kad bi otvarao rupe na zemlji čak i samo pod onima koji su u teškom grijehu
bi li se zemlja strašno išupljikala...???
A čujemo na vijestima da neko ''kamenje'' pada s neba ... da padaju meteori nad Rusijom...
A onda nešto i nad Kubom.
Čujemo i o rupama u zemlji.
Najprije ovca, pa mladić...
A dade li se iz tih crnih događaja išta na-učiti?
Dade se, ako želimo. A ako ne želimo - onda ćemo i od meteora napraviti dobru trgovinu,
i prodavati njegove krhotine.
(ako preživimo, naravno.)
A sve kad bi nam s neba padao KRUH (umjesto meteora)
- bilo bi znanstvenika koji bi našli neko logično objašnjenje.
Jer kao da nema više Neobjašnjivog i Čudesnog.
Nestaje polako ČUDESNOST ... u tom svijetu u kojem znanost zauzme prvo mjesto: (mjesto Boga),
a Bog tek neko drugo mjesto.
Nije da bi Bog imao nešto protiv znanosti, (Bože sačuvaj!)
Znanost, (mada se danas svašta provlači pod tim imenom) bi trebala biti u službi Života
i razumski objasniti ono što se da objasniti svjesna opet da - postoji Bog
koji se ne da staviti u okvire nikakve znanosti...
Jer On je IZNAD svega toga što se da dokučiti, zaključiti, pojmiti, ...
No nije naš Bog strašni Bog koji drži kamenje u vreći spremno da prospe čim vidi da se netko u Njega baca kamenjem il pljuvačkom.
Mogao bi. Ali nije.
Mogao bi se konačno rasrditi što smo zaboravili da je On naš Otac.
Što možda do nekih ljudi i poznanstava držimo (daleko) više nego do Njega.
Bog želi da volimo ljude. Da ih poštujemo.
Osobito poglavare Crkve. I da molimo za njih.
A ima ljudi koji će se klanjati pred biskupima, i pred njima biti skrušeni do zemlje
... možda sa riječima: ''Dragi sveti Oče biskupe ... što mogu učiniti za Vas...''
/često s nekom računicom.../
a s druge strane - Boga nikad ne zovu svojim Ocem,
osim, onako mehanički-bez razmišljanja, na misi, u Očenašu...
A Bog je naš pravi Otac. Pravi, da praviji ne može biti.
I jedino Njemu se čovjek uistinu treba klanjati.
I imao bi se taj Otac na što i zbog čega rasrditi.
Imao bi pravo... ALi da... kad bi Bog gledao na svoja prava... Isus nikad ne bi završio na križu...
Bog ne baca kamenje.
On i danas ''baca'' svoj kruh...
Daje nam se. U pričesti.
A imao bi pravo i ne dati nam se.
No naš Bog ne drži se svog prava...
nego još uvijek... svog Milosrđa...
A to što svijet pogađaju razne katastrofe umnogom je do samih ljudi.
Do njihova igranja Bogom. Do njihovih pokusa i eksperimenata.
Sačuvaj nas Bože meteora svoje srdžbe
na koja bi, kao Bog, imao pravo...
Učini nas svojim vjernim učenicima
koji istinski traže Svijetlo
i ne predaju se tami
makar to nekad značilo
biti - SAM protiv svih...
HOME - početna
opis bloga: promatranje svakodnevnice
OČIMA VJERE
****
u GODINI VJERE...
Ovu godinu u Crkvi i cijelom svijetu obilježio je i događaj
- povlačenja pape Benedikta XVI i
biranje pape Franje...
Tako prvi put u povijesti imamo DVOJICU PAPA (!!!)
Jedan aktivni, drugi kontemplativni... ali
JEDNO JE UČITELJSTVO CRKVE!
i ono je nepromjenjivo!
Ostaje ZAUVIJEK.
***
ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA
I SINA I DUHA SVETOGA.
ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI
SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM
I TAKO OBNOVITI SVETI
PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE
U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI
KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU
POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE
PRESVETE BOGORODICE MARIJE.
AMEN.
Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!