body Fairytale gone bad. body

petak, 30.05.2008.

2 As the time go, we remember.

Obećala sam na kraju godine novi post, i eto ga tu. Danas sam službeno završila osmi razred i osnovnu školu i u čast tome objavljujem ovaj post. Čitala sam vas svo vrijeme, ali jako kasnim sa komentarima, tako da će te se morati strpiti.

Ne, ovo nije istina. Moj život...sve se rasplinulo kao oblak dima. Pomislila sam na Patriciu Kent. Tu ženu, čudovište, koja mi je uništila život. Da nije umrla prije pet godina, vjerovatno ne bi poživila još dugo. Naišao je još jedan talas bijesa. Stisnula sam zube i bacila sam kićasti crveni jastuk od zid. On je nepomično pao na pod, a ja sam viknula. Udarila sam rukom od zid i istog trenutka sam zažalila. Opet sam viknula, ovaj put od bola. Sjela sam na krevet držeči se za ruku i promatrajući nanesenu štetu. Otiče. Sjajno. Bijesno sam se bacila na krevet i nastavila sam da nepomično buljim u strop. Trznulo me škriputanje starih vrata. Opet sam se uspravila u sjedeći položaj i pogledala sam pridošlicu.
"Mogu li ući?" rekla je laganim glasom. Taj francuski naglasak me je umirio. Neznam zašto, jer inače mrzim francuze.
"Već si ušla." odvratila sam kroz zube jer je bol postala nepodnošljiva. Bacila je crvenu francusku kapicu na slobodni krevet i do sada skupljena kosa se rapustila na sve strane. Imala je predivnu kosu. Laganim, gotovo plesnim korakom je došla do mog kreveta i sjela je pored mene. Uzela je moju povrijeđenu ruku u svoju i pažljivo je promotrila. Izvukla je dugački štapić boje višnje iz pelerine i promrmljala je nešto sebi u bradu. Pokušala sam se pobuniti, ali bol je odjednom nestala. Savila sam prste da provjerim da li je sve uredu i spoznaja da jeste mi je izmamila lagani osmijeh na lice.
"Hvala," prošaputala sam "dužna sam ti. Gdje si ovo naučila?"
"U Beubatoxu. Korisno je kada voziš skate."
"Ti voziš skate?", pitala sam sa iznaneđenjem, pogledavši u njenu crvenu pelerinu i onu francusku kapicu na krevetu.
"U slobodno vrijeme. Koliko mi vremena ostane uz čitanje ruske književnosti, crtanja i učenja." slegnula je ramenima.
"Recimo da si...svestrana osoba." odgovorila sam sa smješkom "Ja samo...pišem. I pjevam kao pokvarena ploča. I borim se protiv nikotina."
"Imam predosjećaj da ćemo se slagati. A mene osjećaj nikada ne vara, "osmjehula se.
Zagrlila sam je, kao nadopunu za onaj neuzvraćeni zagrljaj od maloprije.
"Wow...imam sestru. Sada mi samo još fali davno izgubljena tetka."
Lice joj se odjednom uozbiljilo.
"Zaboravila sam ti reći. Mama te hitno zove."

"Jeste vi svjesni da ste mi danas promijenili potpuno porodično stablo?", zaorio se moj glas prostorijom.
"Da, Roxy, žao mi je. Evangeline je moja mlađa sestra. Sve što tražim od tebe je da je se paziš dok ne shvatim njene namjere." rekla je Amelia blagim glasom. Preblagim.
"Šta misliš, zašto je ovdje?" dodala je Delilah koja je bila naslonjena na zid.
"Delilah, zar je važno zašto je ovdje? Ona je ovdje. Dobila sam tri nova člana obitelji za samo dva sata!" Sada sam već šetkala po malom kabinetu.
"Roxy, idi sada da se odmoriš. Razgovarat ćemo sutra. Della, idi i ti sa njom"
Bjesno sam izjurila iz kabineta, sa Delilah za petama.

"Nemogu da vjerujem. Delilah je tvoja sestra? Amelia ti je mama? Patricia ti nije bila mama? Imaš tetku? Predavaće na Hogwartsu?" upitala je u jednom dahu Maggie. Izgubila je dah od pričanja, pa se naslonila na debeli mekani jastuk i duboko je udahnula.
"Jebeno komplikovano."
"Da. To je jako ozbiljno. Rox, jesi ti sada dobro?" pitala je Haley oprezno
"Valjda jesam. Koliko god dobro može biti osoba sa nova tri člana porodice. Samo mi još recite da mi je Tom Cruise rod." rekla sam više sebi nego njoj.
"Pa..." zacvilila je Delilah "Tom nam je rođak na trećem koljenu."
Ispustila sam bolan jauk i pokrila sam se dekom preko glave.

Pored Hanninog hrkanja, ili da to nazovemo lavežom, malo tko je mogao da spava. Međutim, Maggie i Haley su bile već u dubokom snu, umorne od dugog putovanja i obilne večere.
"Roxy?" čuo se tihi glas "Spavaš li?"
Umjesto odgovora sam se uspravila na krevetu. Ona je već sjedila. Blijedo lice je na mjesečini izgledalo kao da je isklesano od najfinijeg mramora, a pune usne su se isticale neobično tamnom crvenom bojom.
"Jesi..jesi ti znala da ja...da imaš sestru?" izrekla sam pitanje koje me je mučilo cijelo vrijeme.
"Ne. Nije znala mama, tako da nisam ni ja. Saznala sam prije desetak dana, kada su mi rekli da prelazim u Hogwarts." pogledala je kroz prozor sa sjetnim pogledom
"Nedostaje ti Beubatox?"
"Da. Tamo su moji prijatelji. Imam najbolju prijateljicu, Bellu. I dečka, Jaquesa. On je divan. Ali, morala sam da dođem ovdje. Zbog mame i...tebe. Sada napokon imam i tatu."
Mjesečina sa odbila od vlažni trag na njenom licu. Trag kojim je prošla jedna suza.
"Ja ti obećavam da će ovdje biti puno, puno bolje. Imaš porodicu, prijatelje, a dečko će da se nađe ubrzo. I neće imati tako gay ime."
Osmijehnula se i legla je u krevet.
"Hvala ti."
"Pa, za šta služe sestre?"

Po običaju, probudila sam se posljednja. Maggie je lakirala nokte crnim lakom, Hanna je bila zadubljena u neku jako debelu knjigu, a Haley je pjevušila neku pjesmicu. Sve je po starom. Kada je Delilah izašla iz kupaonice, vratila sam se u stvarnost i shvatila sam da ipak nije sve po starom.
"Ustani više, zakasnit ćeš." reče ona zapovjedničkim tonom. Nosila je široke pantalone sa vojničkim uzorkom, zelenu majicu i starke. Smeđu bujnu kosu je krasila žiroka marama koju je zavezala oko glave. Potpuno druga osoba nego sinoć.
Izvukla sam se iz kreveta, sa sobom povukavši plahtu. Lice sam uronila u ruke sa hladnom vodom. Mrzim jutra. Iz ormara sam izvukla crne pantole, ljubičastu majicu i iste takve starke. Oči sam uokvirila crnom olovkom, a gustu kosu sam pustila da u loknama pada niz leđa. Upravo tada sam shvatila da sam kosu naslijedila od Amelie.

Pred učionicom Napitaka je bila gužva jer smo predavanje slušali sa Slytherinima. Oni najjači su se probili u prvi red, a oni niži su se penjali na prste, ne bili vidjeli novog profesora.
"Baš me interesuje tko će nam predavati napitke ove godine. Čudno će biti bez Snapea." viknula je Hanna da nadjača krikove gomile. Klimnula sam glavom i pokušala sam se popeti na prste. Mrzila sam to što sam niska. Haley, koja je bila najviša se podigla na prste, a onda je sa negodovanjem shvatila da je tolika gužva da sve da nastavniku na čelu piše ime, ona to nebi shvatila.
Vrata učionice su se otvorila i svi smo ušli unutra. Sjeli smo na uobičajeno mjesto, na kraju učionice. Buka se stišala kada je u učionicu ušla mlada žena. Dok je hodala zanosno i skladno je njihala kukovima, što je izazvalo bujicu komentara među muškim dijelom razreda. Bila je visoka i neobično lijepa. Imala je čist svijetao ten, krupne kestenjaste oči i bujne usne. Tamna kosa je ležerno padala niz ramena. Bila je premlada i prelijepa da bude nastavnica.
"Dobro jutro. Ja sam vaša nova profesorica Napitaka, Evangeline Riddle. Ali možete me zvati Evan."

-22:41 - Komentiraj ( 9 ) Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

picture: lovesembrace
base code: sugarmeemee