body Fairytale gone bad. body

subota, 26.04.2008.

1. Changes

Vraćam se. Zbog sebe. I nekih od vas. Sva ostala objašnjenja su na kraju posta.

Hogwarts je ležao pod gustom maglom koja ga je činila gotovo nevidljivim. Kočije koje je vuklo jedno veliko ništa su se polako vozile prema velikoj kapiji, ulazu u najčarobnije mjesto na svijetu. Gledala sam kroz prozor, koliko god sam mogla vidjeti svijetla zamka kroz gustu zavjesu od magle. Još jedna godina. Još jednom Hogwarts.

Krajevi predugih nogavica su se vukli po mokroj zemlji, a meni je bilo sve hladnije. Osjetila sam blagu zavist prema Maggie koja je bila ogrnuta debelim zelenim puloverom. Čim smo kročili kroz velika vrata Velike sale toplota se proširila mojim tijelom. Vidjela sam sve te drage ljude, doduše, bilo je dosta i onim ne-baš-tako-dragih, ali ti su od mene dobili samo oštar pogled. Trag koji je ostao za mojim sivim blatnjavim starkama je polako izblijedio, a ja sam odšetala do dugačkog Griffindorskog stola. Nakon mnogo pozdrava, sjela sam za stol kod Maggie, Joie i Hanne. Pridružila sam se veselim pripovjetkama o ljetu. Kada je George počeo da priča kako će ove godine Filcha zatvoriti u plakar, njegov glas je postao samo pozadinski šum. Zavrnula sam mokru nogavicu i bacila sam pogled na prelijepu tetovažu Crne pantere. Crne pantere, recimo grupa, koja se bori za ravnotežu u svijetu. Niti dobro, niti zlo. Vođa je bila Amelia Riddle Goth, osoba koja je bila uz mene od samog mog rođenja. Neznam kako, neznam zašto, ali bila je uvijek tu za mene. Na neki način sam je gledala kao mamu. Bila je profesorica Odbrane na Hogwartsu i imala je nevjerovatno zanimljiva predavanja. Ustvari, bila je jako zanimljiva osoba.
Iz razmišljanja me prenula Maggie koja me je čušnula laktom u rebra. Ja sam uzvratila bolnim uzvikom i udarcem po glavi. Hanna i Joie su se tome samo glasno nasmijale. Njih tri su mi bile najbolje prijateljice još od dolazka na Hogwarts, osobe kojima su meni sve govorile i osobe za koje bih sve dala. Maggie, crvenokosi đavo, bila je poznata po tome da je bila zloća i da je na pragu za izbačenje iz škole zbog smicalica koje priređuje profesorima. Poznatija je po tome da je kćerka Lorda Voldemorta, ali poslije njegove smrti, ona se promijenila. Dugo je patila, ali sada se polako vraća na staro. Hanna, knjiška moljčica, mirnica i mozak naše grupe. Mali glas razuma pored svih ovih dvorskih luda. Međutim, imala je malu tajnu, bila je vukodlak. Prilično korisno u situacijama kada ti je jako hladno. Izgledala je neobično odraslo, mnogo odraslije od svih nas. Joie, naša umjetnička duša, osoba koja živi, diše i misli glazbu. Ne baš glasna osoba, ali jako korisna pri spračkama, a pogotovo izvlačenju iz istih. Ove tri osobe su me činile potpunom osobom.

"Rox!" mahnula mi je rukom ispred očiju Maggie. "Zemlja zove Roxy."
"Daj, Maggs. Samo sam se...zamislila." odgovorila sam odvojivši pogled sa stropa spavaonice.
"Kako god. Zove te Amelia. Šta si to uradila? Bez nas?" stavila je ruke na bokove, kao znak ljutnje.
"Nisam ništa. Valjda. Možda je to zbog smrdljivih bombica u zbornici na kraju prošle godine?"
Maggie je slegnula ramenima kao znak da ništa ne razumije. Odmahnula sam glavom i izašla sam iz spavaonice.

Prije nego sam i stigla pokucati na vrata od punog drveta na vratima kabineta Amelie Goth, ona me je melodičnim glasom pozvala da uđem. Kabinet je bio isti kao i prošle godine. A mnogo sam kazni i razgovora odradila tu. Zidovi su bili ofarbani krvavo-crvenom bojom koji su bili kontrast slikama raznobojnog cvijeća. To je davalo onaj Ameliin kontrast, u isto vrijeme mračna i vesela osoba. Na sukupocjenoj crnoj kožnoj foteljni je drijemao njen crni perzijski mačak Atos. Ušla sam sa nevjericom, polako i oprezno. Ona je sjedila za svojim velikim hrastovim stolom. Kristalno plave oči su joj se presijavale na treptavom svijetlu svijeće.
"Sjedi." Pokazala je na stolicu. Sjela sam i stavila sam nogu preko noge.
"Roxxane, ovo..." zastala je kad sam se nakašljala. "Roxy" zakolutala je očima, "Ovo što ću ti reći je jako važno."
Zijevnula sam glasno i ispružila sam se na stolici. Vjerovatno još jedna kazna.
"Roxy...ja sam tvoja mama." Rekla je oprezno. Ja sam iznenada izgubila ravnotežu i pala sam sa stolice.
Bolno sam uzviknula, a onda sam skočila na noge.
"Ti mene zaje...zezaš?" panično sam viknula.
"Ne. Dobila sam...ovo pismo poštom", dodala mi je pismo laganim pokretom ruke. Otvorila sam pažljivo kuvertu i izvadila sam stari sivkasti papir.

Amelia,

Kada ovo budeš čitala, ja vjerovatno neću biti živa. Ostalo mi je još par tjedana života. Kada sam saznala da si trudna sa mojim suprugom, bila sam bjesna jer mu ja nisam mogla podariti to dijete. Pogotovo kada si rodila bliznakinje, on je bio jako srećan. Nisam ga mogla izgubiti, previše sam ga voljela, pa sam uzela jednu tvoju bebu, za koju si ti mislila da je mrtva. Roxy je tvoja kćerka. Čuvaj mi ju.

Zauvijek,
Patricia.

Pročitala sam pismo nekoliko puta i dalje nisam ništa razumjela. Prelazila sam rukom preko utora gdje je jače pritisnuto olovkom. Rukopis je na kraju bio jako neuredan i razmazan, vjerovatno zbog suza. Sjela sam u fotelju, a Atos je samo frknuo jer sam ga probudila.
"Znači, mam...ovaj, Patricia, ustvari nije moja mama? I da je ona ukrala mene tebi? I da...si ti bila ljubavnica moga tate?"
Toliko pitanja bez odgovora.
"Da. Ja sam to sazvoj saznala nedavno i pripremala sam se da ti kažem. Ja i tvoj otac smo se voljeli i još se volimo, ali on se morao oženiti Patriciom. Kada, pa kada sam zatrudnila, bili smo presretni i on je kanio da ostavi Patty. Ali, odjednom je i ona bila trudna i tvoj djed jednostavno nije dozvolio da se razvedu. Ja sam rodila bliznakinje i rečeno mi je da je jedna umrla na porodu. Patty je umrla prije pet godina, ali pismo sam dobila tek sada. "
Ispričala je to u jednom dahu, dostojanstveno, ali ipak sa suzom u oku. Ja sam gledala u prazno. Sav moj život je bio laž. Ja...nisam ono što jesam. Nisam kćerka Patricie Kent.

A onda sam se prenula.
"Čekaj, a bliznakinja? Imam i sestru?"
Ona je klimnula glavom. U tom trenutku u kabinet je ušla visoka pojava. Djevojka blijede puti, smeđe kose, punih usana i očiju istih kao kod mog oca. Na glavi je imala francusku kapicu, a usne su joj bile uokvirene vatreno crvenim ružom.
"To je ona?", upitala je sa izraženim francuskim naglaskom. Amelia je odvratila klimanjem glave. Djevojka mi je prišla i primila me u snažan zagrljaj. Bila je za glavu viša od mene i dosta zgodnija.
"Roxy, ovo je tvoja sestra, Delilah. Išla je u Beubatox, ali ove godine se prebacila u Hogworts. Nadam se da će te se slagati."
Znala sam da Amelia ima kćerku, ali sve što sam znala o njoj je bilo to da živi u Francuskoj. Nisam nikada pitala išta više jer je Amelia bila jako osjetljiva na tu temu. Sada vidim i zašto.
"Izvinite, ali moram da budem sama.", izustila sam. Izvukla sam se iz njenog zagrljaja i istrčala sam kroz vrata pračena njihovim pogledima.

Ja se ipak vraćam na isto. U likove sam dodala samo Maggie, Hannu, Joie i Evan. Žao mi je ako je neko uvrijeđen, ali imam neke svoje razloge. Kao što vidite, sve je ispočetka. Ostavljam stare posteve jer nemam srca da ih obrišem. Iako su grozni, volim ponekada da ih pročitam. Još jedna promjena, Gryffindor sam. Teškog srca, ali tu je večina mojih likova. Idući post će da bude na kraju školske godine. Volim vas.

EDIT: Kasnim sa komentarima, a post će biti u subotu. Čitam vas, ali komentare pričakajte. Hvala.

-16:29 - Komentiraj ( 16 ) Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

picture: lovesembrace
base code: sugarmeemee