body Fairytale gone bad. body

subota, 16.02.2008.

Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve…

Snop svjetlosti joj je udario u oči. Nije sigurna dali je probudilo to ili strašna glavobolja. Pokušala je da otvori oči, ali sve što je vidjela su bili obrisi nekih ljudi. Samo obrisi.
"Dali je to ona otvorila oči?", čula je poznati glas, "Zovite doktora!"
Imala je osjećaj da će joj se glava rapuknuti. A onda je opet zatvorila oči i tama je prekrila sve.

Zatvorenih očiju je osluškivala zvukove oko sebe. Nije ih smijela da otvori, riskirajući da prođe kao prošli put. Nije znala koliko duge je ležala u krevetu ili koliko je vremena prošlo otkada se prošli put probudila. Ali činilo se kao jučer kad je čula buku i kada ju je jaka crvena zraka udarila u grudi.
Slušala je. Vjerovatno je bila noć jer je bilo jako tiho. Tišinu je samo probijalo pištanje aparata. U bolnici je. Pokušala je da pomjeri ruku ali ruka je bila kao od olova. U sobi je bilo toplo, a ona je ležala gola ispod tankog pokrivača. Pokušala je opet da otvori oči. Glavobolja ju je zabljesnula, ali ona nije odustala. Slika je polako izbistrila. Bila je u mračnoj sobi. Jedini izvor svjetlosti je bila neonska lampa na zidu. Zidovi sobe su bili bijeli i čisti, kao da su svježe okrečeni. Pored njenog kreveta su stajale dvije stolice i mali noćni ormarić sa puno meda, slatkiša i čestitki. Onda se sjetila svoje bebe. Šta je bilo sa njom.
Pokušala je da zovne nekoga ali nije mogla išta da kaže. Grlo joj je bilo suho.
A onda se nešto pomjerilo u uglu sobe. Iz mračnog kutka je došla Maggie. Bila je račupana i blijeda. Očigledno je spavala.
"Roxy, jesi dobro? Nemogu da vjerujem da si se probudila. Pričekaj, sad ću zovnuti doktora!"
Roxy je zatvorila i otvorila oči kao znak potvrdnog odgovora.

U sobu je ušao čovjek srednjih godina u bijeloj kuti. Bacio je pogled na aparate, klimnuo je glavom i odšetao je do Maggie. Nešto joj je tiho rekao, ona je klimnula glavom, a on je izašao iz sobe.
"Roxy, da znaš da si nas zabrinula. Jesi žedna?", reće Maggie gladeći je po kosi. Roxy klimnu glavom. Maggie ode do bokala sa vodom i nasu vode do vrha. Spustila ju je na noćni ormarić dok je pomogla Roxy da se uspravi. Roxy je bacila pogled na svoj stomak. Bio je tu, samo ovaj put dosta veći. To je malo smirilo, pa je otpila veliki gutljaj vode, a onda ju je odgurnula i naslonila se na udobne jastuke, koje je Maggie pažljivo namjestila.
"Kako je beba?", upita Roxy tihim jednoličnim glasom. "I šta se desilo?"
"Beba je uredu. Sve je uredu. Bila si pogođena, ali sada si sasvim dobro. Moraš samo da prikupiš snage."
Roxy je odahnula, a onda je jedva nastavila, "Kad se ovo desilo?"
Maggie je šutila. A onda je tiho rekla "Prije dva i pol tjedna. Bila si u komi i…nismo znali dali ćeš se izvući. Mislim, mi smo znali ali doktori nisu. Svaku noć je neko bio ovdje sa tobom. Čim si bila pogođena doveli smo te ovdje u bolnicu. U Irskoj smo."
Roxy je osjetila da joj san ide na oči pa je samo rekla "Drago mi je da su svi dobro. Meni se spava, a sutra neka svi dođu. Baš sam ih poželila."
Roxy se spustila na jastuk i utonula je u san, a Maggie je jedna suza kanula niz obraz. Ona je obrisa rukavom. Neće sutra svi doći. Nikada više neće svi doći.
***

Roxy je otvorila oči, ovaj put raspoložena i odmorna. Jedino su je boljela leđa, ali to je vjerovatno posljedica dugog ležanja. Ispred vrata se čula buka, a onda je u sobu utrčala Evelyn i jako je zagrlila. Iza nje su ušli Maggie, Evan, James, Bella, Lana, Vane, Paolo i Fred i na Roxyno veliko iznenađenje Amelia.
Svi su bili nekako drugačiji. Maggine oči nisu bile uokvirene crnom olovkom kao i prije, Evan nije imala cigaru (nema veze što je u bolnici), a Bella je imala mali zaobljeni trbuh.
Paolo je prišao Roxy i poljubio je. Ona se nasmijala i zagrli ga koliko su joj žice i aparati dozvoljavali.
"Gdje su ostali? Emma sigurno jede u kafeteriji!", reče ona sa osmijehom. Ali oni joj nisu uzvratili osmijeh. Svi su spustili pogled na zeleni linoleum na podu.
"Roxy", reče Evan, "Oni su poginuli u borbi. Svi."
"Šta? Kako?" rekla je Roxy sa suzama u očima. Njenih prijatelja više nema.
"Red je ušao u dvorac. I bila je borba. Paolo te skrio u sigurnu sobu dok je borba trajala, a onda smo te doveli u bolnicu. Prije dva i pol tjedna. A Emma, Kosta, Draco, Maira i…Amy su poginuli. Žao mi je."
Roxy nije mogla da zaustavi bujicu suza. A nisu ni njeni prijatelji. Paolo je snažno zagrlio. James je zagrlio Evan, a Fred Bellu. Šutili su minutama, koje su trajale kao vječnost.
"Šta je sa bebom?", upitala je napokon.
"Beba je uredu. Sada si u sedmom mjesecu trudnoće. Doktori su ljekovima održavali bebu u dobrom zdravlju. Kao i tebe.", reče Lana kroz suze.
"Ali desilo se dobrih stvari. Bella je trudna. Evan je sa Jamesom. Ako se baljenje jednog na drugim može tako nazvati", nastavi Chloe, a svi se nasmijaše. Evan im pokaza srednji prst i ljigavo poljubi Jamesa.
"Roxy, želim da se vjenčamo čim izađeš iz bolnice", reče Paolo, "volim te više od ičega na ovom svijetu!"
"I ja tebe.", odgovori ona i poljubi ga.
Ali kako svaki trenutak neko ili nešto pokvari u sobu uđe doktor i poče da im drži lekciju sa irskim naglaskom. Kako niko to nije htio da sluša izađoše iz sobe.

***

"Gdje mi je biserna ogrlica?", viknu Evelyn iz kupatila
Bio je to dan vjenčanja, dva tjedna poslije izlaska Roxy iz bolnice.
Roxy je sjedila na okrugloj stolici dok joj je Lana čeprkala po kosi. Nije imala hrabrosti da pogleda, a imala je još manje hrabrosti da to kaže Lani.
"Gotovo", reče Lana ponosno. Roxy je otvorila oči i ono što je vidjela iznenadilo ju je. Frizura je ustvari izgledala fenomenalno. Lana joj je dio kose skupila u punđu, a drugi dio koji nije stao u punđu je padao niz leđa u velikim loknama.
"Kad si ti naučila da friziraš?", upita je Roxy sa dozom sarkazma u glasu
"Znaš, kad si cijelu noć u bolnici pročitaš puno Sam svoj frizer časopisa.
Onda ju je Maggie našminkala, a Vanessa joj je pokazivala kolekciju nakita.
"Gdje je Evan?", upita Roxy. Nije ju vidjela cijelo jutro. "Idem da je tražim"
Otišla je hodnikom do njene sobe. Pokucala je, ali niko nije odgovarao. Otvorila je vrata, zbog čega je ubrzo zažalila. Evan je duboko uzdisala i sjedila je na Jamesu. I možete pogoditi, bili su goli. Oboje su bacilli pogled na nju, a Evan je uzela pokrivač i pokrila je svoje grudi.
"Izvinjavam se. Ali morate se spremiti", rekla je posramljeno, a onda je izašla iz sobe.
To je bilo traumatično iskustvo.
"Roxy", čula je sa kraja hodnika. Bila je to Amelia. "Dođi molim te u moju sobu."
Znala je da nema izbora pa je pošla za njom. Amelia je sjela na krevet i uzela je bordo kutiju koja je bila pored nje.
"Roxy, ti si moja kćerka. I šta god se desilo to nemožeš da promijeniš. Kao ni činjenicu d ate volim. Sada kada nema Amy…ostale smo nas dvije same. Iako imaš puno prijatelja ja sam ti najbliži rod. I ja te najviše volim. I želim to da znaš."
Roxy je mislila da joj se učinilo, ali niz Ameliin obraz je kanula jedna suza koja se izgubila među pramenovima crne kose.
"Ovo je ogrlica koju sam nosila na vjenčanju sa tvojim ocem. Želim da tebi donese više sreće nego meni."
"Sad bih zaplakala, ali šminka će mi se razmazati. A Maggie bi me ubila.", odgovori Roxy i zagrli svoju mamu. "Volim i ja tebe. Iako si hladnokrvna kučka."

***

Uz veliku pomoć svojih prijateljica navukla je bijelu haljinu koju su kupile u gradu. Od grudi se širila zajedno sa Roxy, a bila je do koljena. Navukla je ravne cipele, jer nije bila sposobna da hoda na štiklama. Stavila je veo na lice i pogledala se u ogledalo.
"Odlično. A šta mislite da skinem veo? Izgleda kao mreža za komarce"
"Nećeš skinuti veo. To je dio opreme. Kad su ga nosile žene stotinama godina prije, možeš i ti", reče Bella. Roxy i Bella su se jako sprijateljile zadnja dva tjedna.
"Ljudi, spremni smo za polazak", uđe Fred u sobu. Cure su se potrčale prema vratima, kao da je važno ko će prvi izaći. Fred i Roxy su ostali sami u sobi.
"Pa..mislim da je vrijeme da i ja stanem na mjesto.", reče Fred i okrenu se prema vratima.
"Fred…stani.", reče Roxy tiho."Možemo li porazgovarati. Nabrzinu."
"Da…reci"
"Želim da ti zahvalim. Na svemu. Uključujući i bebu. I želim da znaš šta god da se desi da je ova beba i tvoja. I da ćeš mi zauvjek ostati jako važna osoba u životu i jako dobar prijatelj."
"Hvala", reče on i lagano je zagrli,"Beba će dobiti i brata i sestru ubrzo. Onda se mogu igrati zajedno. I da znaš da si ti najbolja cura koju sam upoznao."
Roxy se nasmijala, a onda je pogledala prema njemu, "Fred, mogu li te nešto zamoliti?"

Na livadi pokrivenoj cvijećem je bio prostrt bijeli tepih koji je vodio do luka ukrašenog bijelim ružama. Sa strane je bilo nekoliko stolica na kojima su sjedili Evan, James i Amelia. Pored oltara su stajale Maggie, Evelyn, Chloe, Bella, Lana i Vanessa u bijelim haljinama. A sa druge strane je stajao Paolo u odijelu.
Muzika je zasvirala a Roxy je kročila na tepih. Ruku pod ruku sa Fredom. Svi su se pogledali međusobno, a Roxy je sa osmijehom hodala prema oltaru. Fred pruži njenu ruku Paolu. "Čuvaj mi ih dobro", reče i sjede u publiku. Matičar izrecitira svoj govor.
"Paolo Marino, dali uzimate Roxxane…" Roxy se nakašlja.
"Paolo Marino, dali uzimate Roxy Kent da vam bude supruga"
"Naravno da uzimam", reče Paolo gledajući je u oči
"Roxx…Roxy Kent, uzimate li Paola Marina da vam bude zakoniti muž"
"O hell yeah", odgovori ona sa smiješkom.
"Sada vas proglašavam mužem i ženom. Možete da poljubite mladu."
Usne su im se sklopile, a iza njih se začu gromoglasan aplauz.
"Volim te, Roxy Marino, "šapnu joj Paolo na uho


Ovo mi je definitvno najdraži i najljepše napisani post do sada. Volim vas sviju. I kao što vidite promjenila sam Paolovo prezime iz Vasellini u Marino.

-16:28 - Komentiraj ( 36 ) Print - #

nedjelja, 10.02.2008.

Don't try to fix me I'm not broken.

Zvuk zelenog lišća koje se viorilo na vjetru je djelovalo zastrašujuće. Štoviše, sablasno. Amelia je sjedila ispravljenih leđa na velikom kamenu obraslom mahovinom. Nekoliko zraka sunca koje su se uspijele probiti kroz gusto lišće osijavalo je njeno blijedo lice. Lice na kojem je obično bio osmijeh. Ali ne i ovaj put. Zabacila je kosu iza ramena graciozno, kao da želi da pokaže kakva je dama. Šutila je par trenutaka, a onda progovori melodičnim šapatom "Jedan od mojih sljedbenika je izveo drevnu Egipatsku magiju, ali postoji samo jedna stvar koja može da u potpunosti oživi čovjeka."
Zadnji dio rečenice je rekla glasnije, nadjačavajući zvukove vjetra i ptica koje su sjedile na granama, kao da čekaju da čuju šta će da kaže.
"A to je?", upita Evan sa podignutom obrvom. Iako je izgledalo lako to uraditi, ustvari bilo je jako teško. A Evan je bila majstor u stvarim koje je teško uraditi.
"Knjiga Sjenki. Po koju idete u Egipat. Već sutra", rekla je to nevjerovatno hladnim glasom.
"Sutra? Vidim da nisi informirana. Moramo još da nađemo kartu", prekrsti Evan ruke i dignu glavu, kao znak da je upravu.
"Roxxane!", viknu Amelia, ovaj put okrenući se prema Roxy. Ona se skameni i stade kao ukopana. Amelia ustade sa kamena i laganim koracima pođe prema njoj. Visoke potpetice Ameliinih crnih cipela su proizvodili tupe zvukove, dok je hodala po vlažnoj tvrdoj zemlji.
"Roxy.", ponovi ona još jednom. Podiže ruku i prisloni je na Roxyno blijedo lice. Ameliin slatkasti parfem uđe u Roxyne nosnice i zadrža se tamo. "Kćeri, vidim da nisi pročitala pismo koje si dobila. Znaš da se pismo odmah pročita. Može da bude važno.", nastavi lažno brižnim glasom. U Roxy se opet probudila ona mržnja. Mržnja jer ju je ostavila. Jer je odrastala bez majke. Polako skloni Amelinu ruku sa lica, "Nisam stigla. Vjerovatno nije važno. Pismo je iz Hogwartsa, a ja tamo više nepripadam"
"Pismo je od mene, draga. Kada pogledate pismo, potražite me u dolini". Oblak dima se pojavi oko nje i crni šišmiš odleti u tamu šume.
"Ona nema sve daske u glavi", zaključi Evan kašljuči od dima.

***

Roxy je hodala ubrzanim korakom prema dvorcu. Opet je vladala neugodna tišina koju su pokušale da ublaže ptice na granama svojim kreštanjem. Evan je psovala sebi u bradu udarajući nogama o zemlju jače nego inače. Kao da se Roxy nije osjećala dovoljno jadno, njeni prijatelji su čini da se osjeća još jadnije. Duboko je udahnula sviježi zrak koji joj je zagolicao pluća, čekajući da se otvore velika, teška vrata dvorca.
Kao što je i očekivala pored vrata je stajao Bernard sa teško dokučivim izrazom lica.
"Milos..", poče on, ali Roxy sam diže ruku i nastavi užurbanim korakom hodati prema mračnoj sobi. Preskakala je po dva stepenika, što nije bilo lako kao prije. Napravila je zabilješku u glavi da to nebi više trebala da radi.
Silom je odgurnula vrata, koja su izazvala buku, probudivši sve portrete u hodniku. Potrčala je prema otvorenom kovčegu is a vrha uze žućkastu kovertu napravljenu od hrapavog papira. Izvadila je bijeli glatki papir svečanog izgleda, a kuvertu je bacila na krevet.

Draga Roxanne,
Tražila sam literaturu za novo predavanje i slučajno sam naišla na ovaj papir. Molim te da ga pročitaš.

Roxy je pogledom potražila kuvertu, a onda ju je zgrabila i izvuče iz nje stari papir iz neke knjige.

Prije 999 godina na svijetu su postojalo 10 škola raširenih po svijetu.
Od tih 10 devet je srušeno, a jedna je ostala, ali napuštena i izgubljena.
Ali legenda kaže da će doći potomci tih 9 osnivača, koji se nazivaju
Izabranici Svijeta, i da će obnoviti onu jednu, koja je ostala zaboravljena.
Potomci i njihovi prijatelji će imati tešku misiju.
Moraju da pronađu i spoje devet elemenata u jednu kartu koja će ih
dovesti do Knjige Sjenki. Knjige koja će im pomoći da obnove preostalu školu.


To je bila legenda koju je Evan pročitala. Ali kako je ona došla do Amelie? Amelia je znala za legendu prije Evan. Roxy opet uze pismo i pogleda datum pisma. Bio je to datum Ameliine smrti. To je htjela da im saopšti one noći kada su je ubili. Koji sam ja kloc.
Ali zašto je to pismo važno? Pa znali su za legendu. Odgovor joj je dao još jedan žuti papir u kuverti. Ovaj je izgledao novije i očivanije. Roxy ga je nježno otvorila bojeći se da ga ne pocijepa. Bio je gladak, a na njemu je bio rukom napisan kratki tekst. Ameliinim rukopisom. Sitnim pravim urednim slovima je pisalo:
Karta je u Egiptu. Nemorate tražiti ništa više.
Roxy je još jednom bolno uzdahnula, a onda je legla na krevet. Zatvorila je oči čekajući da svaki trenutak u sobu uđu njeni prijatelji. Da čuje njihove uzvike, ili pak sreću jer nemoraju toliko putovati. Ali umjesto graje na dnu stepenica se začula eksplozija. Jaka ekplozija. A ona uzvici. Naglo je otvorila svoje krupne kristalne oči. Gledala je u zeleni strop sa kojeg se boja ljuštila. Vjerovatno nije krečen stoljećima. Roxy nije htjela da izađe iz sobe. To je vjerovatno Bernard nešto pokvario. Ili je kuharu eksplodiralo neko jelo. A onda je ustala.
Koračala je polako po škripavim daskama poda. Sa nadom u grudima. Otvorila je teška vrata koja su ovaj put bila teža nego inače. Hodnik je ovaj put bio sablasniji nego inače. Baklje su puštale minimum svijetlosti. Roxy je stala je na vrh stepeništa, a onda joj se ote uzdah. Bolan i tužan. Oko nje je sve stalo.
U grudi je udari crveni snop svjetlosti. Pomislila je na svoje dijete. Ili se samo tješila da je pomislila na njega. Idući trenutak tama preplavi njeno tijelo i ona pade na drveni pod.

Nastaviće se…


Tražili ste, dobili ste. Post je tu, iako bezvezan i glup. I kratak. Još jednom se izvinjavam svima kojima nisam komala. Komat ću kada nađem vremena. Postovi će da budu rijetki iz razloga što mi je komp ograničen na pola sata dnevno.

-11:09 - Komentiraj ( 14 ) Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

picture: lovesembrace
base code: sugarmeemee