body Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve… - Fairytale gone bad. - Blog.hr body

subota, 16.02.2008.

Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve…

Snop svjetlosti joj je udario u oči. Nije sigurna dali je probudilo to ili strašna glavobolja. Pokušala je da otvori oči, ali sve što je vidjela su bili obrisi nekih ljudi. Samo obrisi.
"Dali je to ona otvorila oči?", čula je poznati glas, "Zovite doktora!"
Imala je osjećaj da će joj se glava rapuknuti. A onda je opet zatvorila oči i tama je prekrila sve.

Zatvorenih očiju je osluškivala zvukove oko sebe. Nije ih smijela da otvori, riskirajući da prođe kao prošli put. Nije znala koliko duge je ležala u krevetu ili koliko je vremena prošlo otkada se prošli put probudila. Ali činilo se kao jučer kad je čula buku i kada ju je jaka crvena zraka udarila u grudi.
Slušala je. Vjerovatno je bila noć jer je bilo jako tiho. Tišinu je samo probijalo pištanje aparata. U bolnici je. Pokušala je da pomjeri ruku ali ruka je bila kao od olova. U sobi je bilo toplo, a ona je ležala gola ispod tankog pokrivača. Pokušala je opet da otvori oči. Glavobolja ju je zabljesnula, ali ona nije odustala. Slika je polako izbistrila. Bila je u mračnoj sobi. Jedini izvor svjetlosti je bila neonska lampa na zidu. Zidovi sobe su bili bijeli i čisti, kao da su svježe okrečeni. Pored njenog kreveta su stajale dvije stolice i mali noćni ormarić sa puno meda, slatkiša i čestitki. Onda se sjetila svoje bebe. Šta je bilo sa njom.
Pokušala je da zovne nekoga ali nije mogla išta da kaže. Grlo joj je bilo suho.
A onda se nešto pomjerilo u uglu sobe. Iz mračnog kutka je došla Maggie. Bila je račupana i blijeda. Očigledno je spavala.
"Roxy, jesi dobro? Nemogu da vjerujem da si se probudila. Pričekaj, sad ću zovnuti doktora!"
Roxy je zatvorila i otvorila oči kao znak potvrdnog odgovora.

U sobu je ušao čovjek srednjih godina u bijeloj kuti. Bacio je pogled na aparate, klimnuo je glavom i odšetao je do Maggie. Nešto joj je tiho rekao, ona je klimnula glavom, a on je izašao iz sobe.
"Roxy, da znaš da si nas zabrinula. Jesi žedna?", reće Maggie gladeći je po kosi. Roxy klimnu glavom. Maggie ode do bokala sa vodom i nasu vode do vrha. Spustila ju je na noćni ormarić dok je pomogla Roxy da se uspravi. Roxy je bacila pogled na svoj stomak. Bio je tu, samo ovaj put dosta veći. To je malo smirilo, pa je otpila veliki gutljaj vode, a onda ju je odgurnula i naslonila se na udobne jastuke, koje je Maggie pažljivo namjestila.
"Kako je beba?", upita Roxy tihim jednoličnim glasom. "I šta se desilo?"
"Beba je uredu. Sve je uredu. Bila si pogođena, ali sada si sasvim dobro. Moraš samo da prikupiš snage."
Roxy je odahnula, a onda je jedva nastavila, "Kad se ovo desilo?"
Maggie je šutila. A onda je tiho rekla "Prije dva i pol tjedna. Bila si u komi i…nismo znali dali ćeš se izvući. Mislim, mi smo znali ali doktori nisu. Svaku noć je neko bio ovdje sa tobom. Čim si bila pogođena doveli smo te ovdje u bolnicu. U Irskoj smo."
Roxy je osjetila da joj san ide na oči pa je samo rekla "Drago mi je da su svi dobro. Meni se spava, a sutra neka svi dođu. Baš sam ih poželila."
Roxy se spustila na jastuk i utonula je u san, a Maggie je jedna suza kanula niz obraz. Ona je obrisa rukavom. Neće sutra svi doći. Nikada više neće svi doći.
***

Roxy je otvorila oči, ovaj put raspoložena i odmorna. Jedino su je boljela leđa, ali to je vjerovatno posljedica dugog ležanja. Ispred vrata se čula buka, a onda je u sobu utrčala Evelyn i jako je zagrlila. Iza nje su ušli Maggie, Evan, James, Bella, Lana, Vane, Paolo i Fred i na Roxyno veliko iznenađenje Amelia.
Svi su bili nekako drugačiji. Maggine oči nisu bile uokvirene crnom olovkom kao i prije, Evan nije imala cigaru (nema veze što je u bolnici), a Bella je imala mali zaobljeni trbuh.
Paolo je prišao Roxy i poljubio je. Ona se nasmijala i zagrli ga koliko su joj žice i aparati dozvoljavali.
"Gdje su ostali? Emma sigurno jede u kafeteriji!", reče ona sa osmijehom. Ali oni joj nisu uzvratili osmijeh. Svi su spustili pogled na zeleni linoleum na podu.
"Roxy", reče Evan, "Oni su poginuli u borbi. Svi."
"Šta? Kako?" rekla je Roxy sa suzama u očima. Njenih prijatelja više nema.
"Red je ušao u dvorac. I bila je borba. Paolo te skrio u sigurnu sobu dok je borba trajala, a onda smo te doveli u bolnicu. Prije dva i pol tjedna. A Emma, Kosta, Draco, Maira i…Amy su poginuli. Žao mi je."
Roxy nije mogla da zaustavi bujicu suza. A nisu ni njeni prijatelji. Paolo je snažno zagrlio. James je zagrlio Evan, a Fred Bellu. Šutili su minutama, koje su trajale kao vječnost.
"Šta je sa bebom?", upitala je napokon.
"Beba je uredu. Sada si u sedmom mjesecu trudnoće. Doktori su ljekovima održavali bebu u dobrom zdravlju. Kao i tebe.", reče Lana kroz suze.
"Ali desilo se dobrih stvari. Bella je trudna. Evan je sa Jamesom. Ako se baljenje jednog na drugim može tako nazvati", nastavi Chloe, a svi se nasmijaše. Evan im pokaza srednji prst i ljigavo poljubi Jamesa.
"Roxy, želim da se vjenčamo čim izađeš iz bolnice", reče Paolo, "volim te više od ičega na ovom svijetu!"
"I ja tebe.", odgovori ona i poljubi ga.
Ali kako svaki trenutak neko ili nešto pokvari u sobu uđe doktor i poče da im drži lekciju sa irskim naglaskom. Kako niko to nije htio da sluša izađoše iz sobe.

***

"Gdje mi je biserna ogrlica?", viknu Evelyn iz kupatila
Bio je to dan vjenčanja, dva tjedna poslije izlaska Roxy iz bolnice.
Roxy je sjedila na okrugloj stolici dok joj je Lana čeprkala po kosi. Nije imala hrabrosti da pogleda, a imala je još manje hrabrosti da to kaže Lani.
"Gotovo", reče Lana ponosno. Roxy je otvorila oči i ono što je vidjela iznenadilo ju je. Frizura je ustvari izgledala fenomenalno. Lana joj je dio kose skupila u punđu, a drugi dio koji nije stao u punđu je padao niz leđa u velikim loknama.
"Kad si ti naučila da friziraš?", upita je Roxy sa dozom sarkazma u glasu
"Znaš, kad si cijelu noć u bolnici pročitaš puno Sam svoj frizer časopisa.
Onda ju je Maggie našminkala, a Vanessa joj je pokazivala kolekciju nakita.
"Gdje je Evan?", upita Roxy. Nije ju vidjela cijelo jutro. "Idem da je tražim"
Otišla je hodnikom do njene sobe. Pokucala je, ali niko nije odgovarao. Otvorila je vrata, zbog čega je ubrzo zažalila. Evan je duboko uzdisala i sjedila je na Jamesu. I možete pogoditi, bili su goli. Oboje su bacilli pogled na nju, a Evan je uzela pokrivač i pokrila je svoje grudi.
"Izvinjavam se. Ali morate se spremiti", rekla je posramljeno, a onda je izašla iz sobe.
To je bilo traumatično iskustvo.
"Roxy", čula je sa kraja hodnika. Bila je to Amelia. "Dođi molim te u moju sobu."
Znala je da nema izbora pa je pošla za njom. Amelia je sjela na krevet i uzela je bordo kutiju koja je bila pored nje.
"Roxy, ti si moja kćerka. I šta god se desilo to nemožeš da promijeniš. Kao ni činjenicu d ate volim. Sada kada nema Amy…ostale smo nas dvije same. Iako imaš puno prijatelja ja sam ti najbliži rod. I ja te najviše volim. I želim to da znaš."
Roxy je mislila da joj se učinilo, ali niz Ameliin obraz je kanula jedna suza koja se izgubila među pramenovima crne kose.
"Ovo je ogrlica koju sam nosila na vjenčanju sa tvojim ocem. Želim da tebi donese više sreće nego meni."
"Sad bih zaplakala, ali šminka će mi se razmazati. A Maggie bi me ubila.", odgovori Roxy i zagrli svoju mamu. "Volim i ja tebe. Iako si hladnokrvna kučka."

***

Uz veliku pomoć svojih prijateljica navukla je bijelu haljinu koju su kupile u gradu. Od grudi se širila zajedno sa Roxy, a bila je do koljena. Navukla je ravne cipele, jer nije bila sposobna da hoda na štiklama. Stavila je veo na lice i pogledala se u ogledalo.
"Odlično. A šta mislite da skinem veo? Izgleda kao mreža za komarce"
"Nećeš skinuti veo. To je dio opreme. Kad su ga nosile žene stotinama godina prije, možeš i ti", reče Bella. Roxy i Bella su se jako sprijateljile zadnja dva tjedna.
"Ljudi, spremni smo za polazak", uđe Fred u sobu. Cure su se potrčale prema vratima, kao da je važno ko će prvi izaći. Fred i Roxy su ostali sami u sobi.
"Pa..mislim da je vrijeme da i ja stanem na mjesto.", reče Fred i okrenu se prema vratima.
"Fred…stani.", reče Roxy tiho."Možemo li porazgovarati. Nabrzinu."
"Da…reci"
"Želim da ti zahvalim. Na svemu. Uključujući i bebu. I želim da znaš šta god da se desi da je ova beba i tvoja. I da ćeš mi zauvjek ostati jako važna osoba u životu i jako dobar prijatelj."
"Hvala", reče on i lagano je zagrli,"Beba će dobiti i brata i sestru ubrzo. Onda se mogu igrati zajedno. I da znaš da si ti najbolja cura koju sam upoznao."
Roxy se nasmijala, a onda je pogledala prema njemu, "Fred, mogu li te nešto zamoliti?"

Na livadi pokrivenoj cvijećem je bio prostrt bijeli tepih koji je vodio do luka ukrašenog bijelim ružama. Sa strane je bilo nekoliko stolica na kojima su sjedili Evan, James i Amelia. Pored oltara su stajale Maggie, Evelyn, Chloe, Bella, Lana i Vanessa u bijelim haljinama. A sa druge strane je stajao Paolo u odijelu.
Muzika je zasvirala a Roxy je kročila na tepih. Ruku pod ruku sa Fredom. Svi su se pogledali međusobno, a Roxy je sa osmijehom hodala prema oltaru. Fred pruži njenu ruku Paolu. "Čuvaj mi ih dobro", reče i sjede u publiku. Matičar izrecitira svoj govor.
"Paolo Marino, dali uzimate Roxxane…" Roxy se nakašlja.
"Paolo Marino, dali uzimate Roxy Kent da vam bude supruga"
"Naravno da uzimam", reče Paolo gledajući je u oči
"Roxx…Roxy Kent, uzimate li Paola Marina da vam bude zakoniti muž"
"O hell yeah", odgovori ona sa smiješkom.
"Sada vas proglašavam mužem i ženom. Možete da poljubite mladu."
Usne su im se sklopile, a iza njih se začu gromoglasan aplauz.
"Volim te, Roxy Marino, "šapnu joj Paolo na uho


Ovo mi je definitvno najdraži i najljepše napisani post do sada. Volim vas sviju. I kao što vidite promjenila sam Paolovo prezime iz Vasellini u Marino.

-16:28 - Komentiraj ( 36 ) Print - #

<< Arhiva >>



Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

picture: lovesembrace
base code: sugarmeemee