body Fairytale gone bad. body

subota, 26.01.2008.

Bye, bye beautiful

Idem ja.
Vraćam se. Neznam kada. Ali znam da nepišem dobro. I vratiću se kada napišem novi dobar post. Jako mi je teško ovo pisati. Ali samo da znate da se vraćam kad-tad.
I obavezno i dalje javljajte za posteve.

Volim vas sve...
Roxy

Možete me naći na
Oth forumu- http://treehill.american-forum.net/index.htm
High School Musical Forumu- http://highschoolmusical.gettalk.net/index.htm

I na MSN.

cool

-20:57 - Komentiraj ( 21 ) Print - #

subota, 19.01.2008.

Lost...

Vidim da niste shvatili onaj portret. To je bilo prije u jednom postu. Roxy i ekipa idu na mjesta gdje su živjeli njihovi pretci. Tako da...žena sa portreta, Delma Glasgow je Lanina pretkinja.
I unaprijed upozoravam da ovaj post nije za one slabog srca. Nije horor post. Ali ima činjenica koje će vas iznenaditi. I da se zna...ovo sve radim za Maggie <3.


Roxy je strčala niz stepenice oblačeči jaknu na sebe.
-Idemo! Pa gdje vam se uopše žuri? Ta mapa stoji tamo stotinama godina, pa može sačekati još par sati!
-Roxy, samo šuti. Idemo.-odbrusi Evan i uze ljubičastu jaknu sa stolice.-I gdje je onaj gmaz James?-zaori se njen glas prostorijom kada je shvatila da Jamesa nema.
Kao odgovor na pitanje izašao je James iz sobe na kraju hodnika. Mairine sobe.
-Trupac jedan, mi ovdje idemo u potragu za jebenim kartama, a ti skupljaš jebene cure!-potrča ona prema njemu, očiju sjajnih od bijesa.
-Man's gotta do, what man's gotta do!-slegnu on ramenima.-I zašto to tebi smeta?
-Zato-reče ona unoseći mu se u lice-što je ovo jebeno ozbiljna stvar. A ti ovdje ganjaš cure.
-Stvarno? A znaš šta ja mislim da je to. Mislim da se ja tebi sviđam.-reče on tiho, približavajući se njenom licu.
-Jel? E pa radije bih jela kravlje iznutrice svaki dan.-reče i pokaza mu sredni prst uz mnoštvo psovki.

Koračali su kroz gustu šumu. Jedva koji tračak sunca je dopirao do njih, iako je bilo tek jutro. Maire i James su se držali za ruke i svako malo su razdijelili jedan ljigav poljubac. Evan bi tada samo otpuhnula i sasula mnoštvo psovki sebi u bradu.
A onda je glasan krik zaparao uši. Maggie je stala kao ukopana. Svi su pogledali u smijeru njenog prsta. A onda ni Roxy nije mogla da zaustavi krik. Ispred nje je stajala Amelia Gabrielle Goth Riddle. Njena mama.

***

Roxy nije mogla izustiti riječi. Činilo joj se kao da cijelu vječnost stoji tamo, u toj gustoj šumi, gledajući svoju mamu. Ustvari dali je to uopšte bila ona. Njena mama je umrla. Gledala ju je kako umire. Ovo nije mogla biti ona. Ali buru misli je prekino Evanin oštri glas,
-Amelia?-rekla je odsječno. I tako hladno da je Roxy prošla jeza- Jesi li to ti?
-Očigledno.-odgovori onim hladnim glasom. Tako poznatim, ali tako dalekim. Glasom koji je Roxy gotovo...poželjela.
Amelia je stajala još uvjek graciozno kao i uvjek. Nosila je dugačku crnu haljinu koja se vukla po podu. Lice joj je bilo neobično blijedo. Izgledalo je još blijeđe u kontrastu sa njenom crnom kosom. Predivnom crnom kosom. Plave oči, iste kao Roxyne su bile uokvirene crnom olovkom. Izdaleka se osjećao njen skupi parfem. Sklonila je pramen kose sa lica. A onda je Roxy sinulo.
-Ti si nas pratila svo vrijeme?-rekla je pokušavajući da sakrije drhtanje glasa. Ali nije joj uspjelo.
-Da. Bila sam tu kada ste bili u Italiji. I Roxy, uhvatila sam se za tebe kada smo putovali Ključem.-u glasu joj se osjećala hladnoća. I prezir.- Mogu ti reći sestrice-ovaj put se okrenu ka Evan.- da si odradila dobar posao. Stigla si dovdje. Ali da prestanemo sada ovdje gubiti vrijeme. Idemo da sjednemo i porazgovaramo.
Pokazala je rukom prema puteljku, a svi su krenuli za njom.

***

Sve je postajalo svijetlije dok su hodali prema maloj livadici. Na livadi je puhao topao povjetarac. Ustvari u Irskoj je bilo toplo za ovo doba godine. Ali padalo je previše kiše. Čak više nego u Londonu.
Amelia je zamahnula štapićem i 12 stolica se stvori niodkuda. Svi su sjeli i gledali su u nju čekajući da počne da priča. Ali ona je samo šutila i zurila je u njuhova lica.
-Znate-poče ona tihim glasom-nisam očekivala to od vas. Trebali ste biti dobre Crne Pantere. Ali vi ste me izdali. Pogotovo Roxy i Amy.
Svi su gledali u tlo i niko nije imao dovoljno hrabrosti da je pogleda. Osim Evan. Evan je samo zurila u nju, gledajuću je sa nevjericom. Kao da nije mogla da povjeruje da je njena sestra tu. Sestra koju je ubila.
-Imala sam razlog-začu se tihi Amyn glas. Roxy je tek sada shvatila da Amy nije progovorila niti jednu riječ odkada su ušli u onu šumu.
Amelia je podigla pogled prema njoj, ali ovaj put negovoreći ništa.
-Ubila si tatu. I to ti nikada neću oprostiti.
Zavladao je još jedan trenutak one neugodne tišine. Tišine koja je parala uši.
-Nisam.-odgovori ona odlučno-Nisam ga ja ubila. Bio je to Voldemort. Spremila sam se da ga idem naći i ubiti. Osvetiti se. Ali tada...pa desilo se šta se desilo.
-Dosta melodrame-viknu Evan-Sad mi reci. Kako si živa?
Evan je pitala pitanje na koje su svi čekali odgovor. Vidjeli su je mrtvu.
-A ja nisam živa.-reče sa takvom lakoćom-Ja sam utvara. A vi ćete mi pomoći da opet budem živa.

-18:20 - Komentiraj ( 15 ) Print - #

srijeda, 09.01.2008.

Destiny has a way of finding you

-Šta se više spremate jebemu!-vikala je Evan sa dna stepenica.-Vi ste k'o jebene stare babe. Spremate se sto godina!
Roxy je još uvjek tražila šta da obuče. Sva joj je odjeća postajala mala. Mora podhitno u šoping čim se vrati iz Irske. Navukla je na sebe široku crnu tuniku koju nikada nije nosila jer joj se nije sviđala. A bila joj je uvjek velika.
Pogledala se u ogledalo. To što je vidjela nije bila ona. Nije bila ona stara Roxy, uvjek sa osmijehom na licu. Još uvjek su se vidjeli sinoćnji tragovi od suza. Od kada je Amelia ušla u njen život, on je postao ispunjem tugom, boli i suzama. Ali ipak, tu su Fred, Paolo i...beba. Zbog bebe će ostati jaka. Neće pustiti niti jednu suzu. Uzela je puder i prekrila velike podočnjake. Otvori lizalicu i izađe iz sobe.

Paolo se pozdravio sa roditeljima. Nije to bilo srdačno pozdravljanje roditelja i djeteta. Njegov otac ga je pogledao i stisnutih usana i istčao iz sobe nakon kratkog zagrljaja. Roxy je zagrlila Issu.
-Sretno-reče ona-i čuvaj mi brata.
-Budi sigurna da hoću-odgovorila je
-Hajmo ljudi-reče James-već je vrijeme.
-Irska here we come-reče Lana, ponosna i sretna jer prvo idemo u njenu državu.

***

Stajali su na livadi iza kuće. Snijeg je prekrio nekoć zelenu travu.
-Ovaj put sam ja ponio putni ključ-reče James prekorno gledajući u Evan-jer znate već šta se desilo prošli put.
Izvadi iz đepa zlatno naliv-pero.
-Uhvatite se!-viknu i svi se u isto vrijeme uhvatiše za mali predmet koji je blistao na jutarnjem suncu. Sve se zavrtilo oko njih. Roxy je imala osjećaj da joj nije muka od trudnoće. Osjetila je da se neko uhvatio za nju. Vjerovatno Amy.
Noge su joj udarile od tlo. A onda je izgubila dah. Ne od pada nego od ljepote prizora kojeg je vidjela.
Ispred njih se prostirala poljana mokre trave. Veliki dvorac se isticao na malom brežuljku. Izgledao je sablasno kao dvorac iz horor filmova. Nebo je bilo tmurno, ali ipak su se nazirale zrake sunca.
-Predivo-prošaputala je. A onda je shvatila da pored nje nema nikoga.
-Amy? Gdje si ti?
Svi ostali su malo dalje stajali zapanjeni prozorom. Pored nje proleti šišmiš koji se stvorio niodkuda.
-Amy zar ti nisi bila pored mene?-priđe joj Roxy
-Ne, sis. Ja sam bila svo vrijeme između Jamesa i Evan-zakoluta očima-Da se ne poubijaju.
-Pa kako i nebih kad je ova ovdje...-pogleda je sa gađenjem
-Kako god-zakoluta ona očima-gdje su mi one cigare?
-Društvo..-reče Vanessa-pogledajte tamo.
Svi su zastali i pogledaše u smijeru Vanessine ruke. Prema njima je išla djevojka tridesetih godina, duge kose i plavih očiju. Nosila je dugu crnu haljinu koja se viorila na vjetru.
-Dobar dan-reče ona mističnim glasom sa irskim naglaskom. Roxy prođe jeza. Djevojka je tako ličila na Lanu. Svi su se okrenuli prema njoj, a Lana je stajala otvorenih usta.
-Ja sam Maire O'Brein. Dobrodošli u Irsku. Ko je Lana?
-Svi su se izmakli u stranu ostavljajući čist put do Lane.
-Ja..ja sam-reče ona tiho. Tako tiho da je niko nije čuo.
-Drago mi je. Odgovori ona. Pođite samnom.-nonšalantno se okrenu i poče hodati prema dvorcu. James je spustio pogled na njenu khm...stražnjicu. Evan ga prkosno pogleda i čušnju laktom u rebra. On je udari po glavi. Ali Amy ih prijekorno pogleda i oni ušutiše bijesno se gledajući. Roxy se moga zakleti da je vidjela smiješak na Mairinom licu.

***

Velika vrata je otvorio mali pogrbljeni čovjek. Čelo mu se sjajilo ipod prorijetke sijede kose.
-Ovo je Bernard-Maire pokaza rukom-on će vam pokazati vaše sobe. Kada se raspremite siđite na večeru.

Hodali su za Bernardom kroz kamene hodnike dvorca. Baklje su gorile na zidovima i davalale su sablasan izgled dvorcu.
-Ovdje je vaša soba-reče i pokaza rukom na sobu.
Roxy je ušla u mračnu sobu. Bila je velika spavaonica sa velikim krevetom sa baldahinom. Sa visokih prozora su visili zastori izjedeni od moljaca. Na zidu je stajalo veliko napuknuto ogledalo. Jedini izvor svijetlosti je bila mala svijeća koja je gorila na noćnom stoliću.
-Divno. Šta mi je ovo trebalo?-prošaputa Roxy. Bacila je kaput i palestinku na krevet i siđe prašnjavim stepenicama u blagovaonicu.
Prošla je kroz visoka crna vrata, a onda ko zna po koji put ostala bez daha. Prostorijom se prostirao dugački drveni stol, sa puno stolica i velikih svijećnjaka. Zidovi su bili crveni, a sa stropa su visili veliki kristalni lusteri. Ali ono što je najviše iznenadilo je bila velika Lanina slika. Da li je to bila Lana?

Photobucket

***

-Sjedite, milostiva-reče Benard pokazujući rukom na jednu stolicu.
-Hvala-rekoh tiho-I...Bernard. Ko je osoba na slici?
-Milostiva-reče sa odugovlačenjem i čudnim irskim naglasom-To je Delma Glasgow. Naša Gospodarica. Pokoj joj duši.
Nije više ništa uspjela da pita je je ušao ostatak ekipe. I imali su istu reakciju na onaj portert. Ali kada je ušla Maire svi su ušutjeli i sjeli.
-Dragi moji-reče ona-Dobrodošli u Irsku, još jednom. Znate da imate sveti zadatak. Sada jedite, a onda idite na počinak. Sutra nas čeka veliki dan.
Bernard je iznio poslužavaonike. Dobili su neku kašu nejasne boje. Pogledali su jedno u drugo.
-A šta je ovo?-upita Kosta tihim glasom
-Kravlje iznutrice. Irski specijalitet.
Svi su promrljali po tanjuru, a onda su otišli u sobe sa izgovorom da nisu gladni i da su pospani.
-Imam ja napolitanki u sobi-reče Maggie
-Ja imam dvije Dorine-doda Vanessa
-Hvala Bogu-reče Roxy. I zajedno uđoše u Maggienu sobu, koja je bila sablasna baš kao i ona od Roxy.
-Aj kako sam glupa!-reče Evan-Ustvari kad bolje razmislim nisamja glupa. Ovaj kloc ovdje je glup. Roxy zaboravila sam ti dati pismo.
-Pismo?
-Da. Za tebe. Neznam šta je.

***

Stavila je pismo u kovčeg jer je bila preumorna za čitanje. Legla je u krevet misleći da će odmah zaspati, ali to je bilo prosto nemoguće. Okretala se na sve strane, buljila je u strop, pjevala uspavanke, ali sve to uzaludno. Ustala je iz kreveta i odšetala je do Paolove sobe.
-Paolo?-pomoli ona glavu kroz vrata-Spavaš li?
-Ne-reče i uspravi se na krevetu.-Nemoguće je zaspati sam.
On skloni deku i i potapša krevet, kao znak da legne pored njega. Ona se pope uz krevet i pribi se uz njega.
-Paolo, ja tebe volim!-reče on. Upravo je shvatila da nikada niej bila khm...intimna sa njim. A on je to zaslužio. Definitivno. A ona je shvatila da njega voli. Poljubila ga je još jednom.

*Ovo je cenzurisano*

-Dižite svoje lijene guzice!-vikala je Evan kroz hodinik. Roxy se trznula iz sna. Paolo je već bio obučen-
-Žašto me nisi probudio?
-Tako si lijepa kad spavaš. Volim te.-reče i pošalje joj pusu. Ona iskoči iz kreveta i poče tražiti svoju odjeću po sobi.


-13:09 - Komentiraj ( 26 ) Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

picture: lovesembrace
base code: sugarmeemee




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se