ponedjeljak, 10.12.2007.

I walk this empty street on the Boulevard of Broken Dreams

Dječija vika je odzvanjala kamenim zidovima Velike Sale. Svi su bili sretni. Bio je to posljednji dan nastave u Hgwartsu. Samo je mala grupica za Slytherinskim stolom šutila. Gledali su u drveni stol i igrali su se kašikom po tanjuru. Bio je to posljedni dan škole. Posljednji.
-I ljudi. Hoćete poželjeti Hogwarts?-progovori Amy sa lažnim smiješkom na licu
-Neznam. Nedostajeće mi čak i Dumbo. I McGonnaglica. I Filch. I Zabranjena šuma. Ali najviše partyji i Myrtlin WC.-nastavi Maggie. Izgovorila je ovo tužnim tihim glasom.
-Italija je lijepa. I ostala mjesta koja ćemo posjetiti.-pokuša ih utješiti Paolo. Ali nije uspio.

Svi kovčezi su bili spremni. Pandora je ležala na krevetu, a Lamia je bila u svojoj krletki. Svi su sjedili na svojim krevetima. Zeleni baldahini su bili čisti i mirisali su na poljsko cvijeće. Posteljina sa zmijom, Slytherinskim logom je bila zategnuta. U spavaonici se nije čuo niti jedan glas. Svi su šutali. Ispred spavaonice se čula graja. Svi su trčali da što prije uđu u Hogwarts Express. Roxy je ustala sa kreveta i krenula je prema vratima. Svi su mrzovoljno slijedili njen primjer. Svaki korak je odzvanjao kamenim hodnikom. Velika vrata su bila otvorena i kroz njih su se sunčeve zrake probijale i osvjetljavale ozarena lica djece. Dan je bio topao i sunčan. Roxy je stala na travu perivoja. Duboko je udahnula. Miris proljeća je milovao njezine nosnice. Okrenula se prema Hogwartsu. Njenom domu. Jedna suza se spustila niz Roxyn obraz i izgubila se u crnoj kosi. Iznad njih je letljelo jato ptica i jedan šišmiš se oglasio. Učenici su trčali oko njih. Ona se okrenula na peti i šutke je krenula prema vozu. Vozu koji će je odvesti daleko od njenog doma.

Gurali su se kroz gužvu u vozu da nađu prazan kupe. Ušli su u kupe na kraju voza. Svi su se pribili uz prozor koji je zarosio. Gledali su u Hogsmeade koji se zelenio od svježe trave. Gledali su ga posljedni put.
-Možemo li ući? Nema više slobodnih kupea?-upita poznati glas. Roxy se trznula od razmišljanja. Na vratima su stajali Fred i Bella.
-Slobodno-prozbori Roxy. Svi su iznenađeno pogledali u nju, a onda su klimnuli glavom.

Roxy je sjedila prekoputa Belle. Tek sada je imala priliku da je pogleda, a da sa svih strana nedolaze uvrede. Spokojno je spavala na Fredovom ramenu. Plave lokne su joj padale preko ramena. Bila je lijepo građena, a savršeni struk joj se ocrtavao ispod uske majice. Na prvi pogled niko nebi shvatio da je ta osoba pohlepna i zla. Okrenula se u snu i ruka joj je pala preko Fredove. Roxy ga je pogledala u lice. A onda je nešto shvatila. Ona njega više nevoli. On je sa Bellom. Ne. Ona voli Paola. Polako se okrenula prema Paolu. Kosa mu je padala na lice. Utisnula mu je u obraz jedan nježni poljubac.
-A šta je to trebalo da znači?-upita on iznenađeno
-To znači...da te volim.-rekla je. Ovaj put sigurno. Znala je to. Voljela ga je.

Hladni Londonski zrak ih je dočekao kada su gurajući se izašli iz voza. Ispred nje je bio Paolo i držao ju je za ruku, a Maggie je bila iza nje i gurala ju je. Peron 9 ľ je bio pun užurbanih roditelja koji su čekali svoju djecu. Da ih odvedu u njihov dom. Roxy nije imao tko da čeka. Nije više bilo njenog tate. Stala je kao ukopana kada je vidjela crnu kosu u daljini. Za ternutak je više nije bilo. Ali nije moguće. Ona je mrtva. A mrtvi se nevraćaju.

Evan ih je čekala na parkiralištu na King's Crossu. Tamo gdje su se dogovorili.
-Djeco. Ovo je James. Naš Vodič-reče i pokaza na visokog plavog momka. Imao je bjelu put i plavu zalizanu kosu.
-Naš šta?-upita Emma sa podignutom obrvom. Znala je dobro podignuti obrvu.
-Obajsnit ću vam sve putem. Sada svi u auto. Moramo se apartirati u Italiju. –reče užurbano, a Jamesu dobazi pogled pun mržnje i isplazi mu jezik. On se samo nasmija i uđe u auto.
Svi su se ugurali u plavu Renault Lagunu koja je bila proširena magijom. Evan je sjela naprijed, a James je sjeo na vozačevo mjesto. Izašao je na glavnu cestu i polako je vozio prema nepoznatom pristaništu.
-Konju jedan mrtvi, vozi to brže!-vrisnu Evan odjednom. Vanessa ciknu i skoči Lani u krilo. Lana je gurnula nazad na sjedište mrmljajući nešto sebi u bradu.
-Kobilo ružna sjedi tu i šuti. Pametnija si kad šutiš!-izbeči se on na nju. Evan prekrsti ruke i isplazi mu jezik. Naravno uz njen omiljeni dodadak, srednji prst. Izvadila je jednu cigaru i zapali je.
-U ovom autu se nepuši! Narkomanko!-viknu i uze joj cigaru. Bacio je kroz prozor. Evan je uzdahnula i glasno mu je opsovala.
Roxy i ostali su se tiho smijali. Nije pametno da te Evan čuje da se njoj smiješ.

Auto se zaustavilo u jednoj mračnoj ulici u predgrađu Londona. Izašli su iz auta. Čulo se par jauka jer niko nije vidio gdje hoda. Pipajući su se skupili su krug. Evan je izvadila iz đepa nešto okruglo.
-Ovo je Putni ključ. Svi se uhvatite za njega.
Čulo se tiho POP! i u ulici više nije bilo nikoga.

Sve se okretalo oko njih, a kada su stali svi su pali na zemlju.
-Evan, za ime boga, šta si nam to dala za Ključ?-progovori Emma
-Durex vibrirajući prsten. Nisam mogla naći ništa drugo korišteno.-odgovori ona slijegajući ramenima.
-Korišteno? Hoćeš da kažeš da je ovo korišteno? Kravetino ružna!-viknu James-Ženo jesi ti dobro?
-Ostalo je jednom učeniku kada je u mom kabinetu...odrađivao je kaznu.-reče ona.
Ali Roxy ih nije slušala. Gledala je u kuću. Fasada je bila bijela, a prozori drveni. Trava je bila nevjerovatno zelena. Okolo su slobodno šetali konju. Slatkasti miris behara se širio okolo. Prizor je očarao.
-Dobrodošli u moj skromni dom- pokaza rukom Paolo i nasmiješi se.
Prema njima je hodala viskoka žena. Nosila je farmerke, smeđu košulju i kaubojske čizme. Imala je dugu crnu kosu i kaubojski šešir.
-Paolo! Paolo!-povikala je kada ih je vidjela i potrčala je Paolu u zagljaj.
-Ovo je moja mama Ayla.-reče njima-I gdje je Issabella?
-Na jahanju je sa tvojim ocem. Doći će svaki čas.
Iza njih se začuo zvuk kopita. Na dva smeđa konja su jahali čovjek i djevojka obučeni u odjeću za jahanje. Polako su se zaustavili i pažljivo su sišli sa konja.
-Dobar dan. Ja sam Antonio Vassellini.-reče čovjek i pruži ruku svima nama. Zagrlio je Paola jednom rukom.
-Ovo je Roxy. Moja djevojka.-reče on ocu. Čovjek se odjednom smrknuo. Stisnuo je usne i klimnuo je glavom. Pustio je Paola i odšetao je do svoje supruge. Onda im je prišla djevojka.
-Ja sam Issabella. Paolova starija sestra!-pruži veselo ruku svakome. Ispod kacige joj se viorila duga smeđa valovita kosa. Bila je lijepa i imala je oči kao Paolo.
-Oprosti mome ocu. On želi nešto drugo za mene. Hajmo sad u kuću.-šapnu on Roxy i zajedno uđoše u kuću.

Kuća je bila velika, sa mnogo soba. Ulazilo se u veliki dnevni boravak. Namještaj je bio starinski i savršeno se uklapao u sobu. Zidovi su bili puni slika, što umjetničkih, što fotografija obitelji Vassellini. Miris svježe ubranog jasmina je opijao. Vidjelo se da su Vasselinijevi puno pažnje pridavali kući i porodici. Sve je bilo savršeno čisto.
-Paolo! Dušo!-pritrča plava djevojka i baci se Paolu u zagrljaj. On se pokušao otrgnuti ali nije uspio.
-Ovo je...-krenu on da kaže ali ona ga je prekinula
-Ja sam Bea DiCaprio. Paolova zaručnica. A ti si?
Roxy se osjećala kao da joj je neko zabio nož u leđa.
-Izgleda da sam ja niko-odgovori uvrijeđeno i otrča u dvorište.

Sjedila je na drvenoj klupi. Gledala je u zelenu travu. Ptice su cvrktale na drveću. Miris svježe pokošene trave je opijao njene nosnice. Paolo je sjeo do nje. Osjetila je njegov parfem. Nije ga htjela pogledati
-Roxy, nije ono što misliš.
-Šta mislim? Kažeš da me voliš, i baš kada ja to tebi kažem, saznam da imaš zaručnicu sa velikim sisama.-rekla je. Ali nije ga htjela pogledati. Nije imala snage.
-Roxy, carinna, ona nije moja zaručnica. Ustvari ona je bila moja zaručnica. Moj otac želi da se oženim njome jer je iz dobre porodice. Doveo je da živi tu sa nama. Ali ja sam prekinuo sa njom. I volim tebe. To ona zna. To zna i moj otac. To znaš i ti.
Okrenula se prema njemu i pogledala ga je u oči. Polako ga je poljubila. Bila je sigurna da govori istinu. Zagrlio je i tako su sjedili, činilo se cijelu vječnost.

Iz kuće je istrčala mala djevojčica koja nije imala više od tri godine.
-Paolo! Stigao si!-vikala je i skočila mu je u zagrljaj.
-Antonella ovo je moja djevojka Roxy. Roxy ovo je kćerka moje sestre, Antonella.
-Drago mi je da sam te upoznala Antonella.
Curica se osmjehnula i dala joj je buket svježe ubranog poljskog cvijeća.

Svi su izašli vani. Roxy se opet osjetila sretnom. To je sve posmatrala jedna sjenka iz drveća. Suza joj se spustila niz blijedo lice, a onda se okrenula i nestala u mraku.

P.S. Uspjela sam napokon otići iz Hogwartsa. Bilo je bolno ali nepohodno za dalji razvoj priče. Ovaj post je malo duži nego inače. I Maggie kao što vidiš želja ti se polako ispunjava.
P.P.S. Kao što vidite pisala sam u trećem licu. Ako vam se nesviđa recite, pa ću nastaviti pisati u prvom licu. Volim vas.
P.P.S. Da se zna sve uvrede u tekstu je smislilo moje društvo iz razreda. Poneka je upućena meni od moje drage sestre. Zahvaljujem im. Konjevi jedni mrtvi.
P.P.P.S. Inače sam luda za mobitelima pa napravila sam šafetu.

1.Koji mobitel imaš?
Sony Ericsson w700i
2. Koja marka mobitela ti je najdraža, a koju nevoliš?
Naj mi je definitivno SE, a nevolim Samsunga i Nokiu.
3.Od koga primaš najviše poruka i na koga najviše trošiš?
Od jedne super cure iz Banja Luke sa kojom se dopisujem!
4.Koliko dugo može izdržati jedna dopuna kredita?
Najviše deset dana. Ona od 10 km ili 40 kn.
5.Koji mobitel želiš imati?
Promjenila sam 17 mobitela dok nisam našla ovaj. I neželim ga mjenjati.

Štafetu prenosim

Maggie
Amy
Evelyn a.k.a. Alexis
Carici
Evan
Hallow a.k.a Vane
i ko god je još želi uzeti