četvrtak, 01.11.2007.

-Jebla ga Nutella-govorila sam dok sam sjedila na hladnom podu WC-a Plačljive Myrtle.
-Pa nisi trebala tolko jest. Ponašaš se ko da si u PMS-rekla je Evelyn.
-Moram ić-rekla sam i istrčala iz WC-a. Otrčala sam prema spavaonici i bacila sam se na krevet lijući suze. Zamnom su ušle Emma i Maggie, a onda i ostali.
-Roxy! Šta se desilo? Roxy?-pitala me Maggie koja je bila uznemirenija od mene.
-NISAM U PMSu!-viknula sam i nastavila sam roniti suze.-I NISAM NI BILA U ZADNJA DVA MJESECA! TRUDNA SAM!
One su se pogledale međusobno.
-Ali kako?-pitala je Vanessa
-Pa valjda znaš kako bebe dolaze na svijet-rekla sam kroz suze
-Ma znam...valjda...ali sa kim...otkuda to?
-Sa Fredom. To je bilo onaj jedan dan kada smo bili zajedno. Samo jedan dan!-plakala sam neutješno.
-Ludice smiri se-rekla je Amy i zagrilila me-sve će biti ok. Postaću teta. Svi mi ćemo!
-Ja ću da budem ko Evan-dodala je Chloe sa smješkom.-i sve će da bude ok. Netrebaš Freda.
I po ko zna koji put sam shvatila da imam najbolje prijateljice. I da sada moram bitri hrabra zbog dvoje bebe. Emma je dotakla moj stomak i rekla:
-Ćao bebice. Ovdje tvoja teta Emmita.
Svi smo se nasmijali.
-Ali ljudi molim vas! Nikome ni riječi o ovome.


Sjedila sam u perivoju na jednoj klupi gledajući u list koji se njihao na vjetru. Dani su bili sve hladniji i snijeg je pomalo padao.
-Nisi u najboljem raspoloženju danas-čula sam glas sa talijanskim naglaskom
-Pa...ustvari i jesam. Sada sam sasvim dobro.-Paolo je sjeo pored mene i pogledao me svojim prelijepim očima. Očima koje su mi bile sve bliže. Ali pomislila sam na Freda i okrenula glavu.
-Izvini. Došao sam samo da kažem da te Evan zove. Ciao carina-rekao je i otišao u zamak


Kada sam otvorila vrata kabineta tamo su sjedili Fred, Paolo i Bella. Mi smo sjeli u stolice gledajući se prekorno.
-E dragi moji i drage moje-čuo se Evanin glas kroz oblak dima-vi ste izvršili svoju zadaću, a i ja sam svoju. Saznala sam sve o Izabraniacma Svijeta.-kada se dim razbistrio vidjela sam da drži knjigu. Otvorila je knjigu i počela da čita:

Prije 999 godina na svijetu su postojalo 10 škola raširenih po svijetu. Od tih 10 devet je srušeno, a jedna je ostala, ali napuštena i izgubljena. Ali legenda kaže da će doći potomci tih 9 osnivača, koji se nazivaju Izabranici Svijeta, i da će obnoviti onu jednu, koja je ostala zaboravljena. Te škole se nalaze u: Egiptu, Arabiji, Indiji, Balkaniki, Irskoj, Turskoj, Africi i Japanu. Ona preostala se nalazi u Alpama, u Italiji. Do dan danas nepoznata su imena potomaka, i nezna se dali je to istina ili samo legenda.

Slijedio je trenutak tišine. Mi smo ostali zapanjeni. Pogledala sam u Evan, pa u svoju ruku, pa u ostale. Nisam mogla da vjerujem.
-I...mi smo ti Izabranici ili kako već?-pitala sam
-Da. To ste vi.
-A šta će ovi ovdje?-pitao je Draco gledajući prema Paolu, Fredu i Belli.
-Paolo je potomak Antonia Bizzare, osnivača škole u Alpama. Bella je tu jer je ona bila Peti element i mogla mi nam puno pomoći u istrazi. A Fred je tu jer je čuo jedan razgovor i izrazio je želju da krene sa nama. A i dobar je poznavalac raznih trikova.
-Gdje da pođe sa nama?-pitala je Emma
-E pa vidite. Mi moramo da idemo na put oko svijeta, da to tako nazovemo. Moramo da idemo u sve ove zemlje i da upoznamo sve Čuvare. Čuvari su ljudi koji čuvaju po jedan element od svakog pretka. Mi moramo da uzmemo sve te elemente, ujedinimo ih, i tako dobijemo kartu za Knjigu Sjenki. Kada dobijemo tu knjigu možemo otvoriti školu ponovo. Jer u toj knjizi je prokletstvo koje školu drži sakrivenu, a ako je uništimo škola će vratiti svoju staru popularnost.
-Ali šta će biti sa školom?-izustila je Kosta
-Hogwarts završava iduće sedmice. Krećemo desetog juna. A ionako nema ništa više važno da naučite.
-A kako putujemo?-upita Draco sa skeptičnim pogledom na licu
-Apartiranjem. Vjerujem da se svi znate apartirati.-svi su klimnuli pa Evan nastavi-Prvo putujemo u Italiju u Paolovu kuću. Tamo ćemo da razradimo plan. I djevojke pazite se na putu će se naći mnogo slatkih momaka.-dodala je Evan i namignula nam. Ja sam se nasmijala na silu i izašla sam prva da nebih morala se sresti sa Fredom.
-Roxy!-čula sam Paola koji je trčao zamnom. Uhvatio me za ruku i ja sam stala.
-Roxy, moram nešto da ti kažem. Ti se meni zaista sviđaš. Nemogu to da obuzdam. Hoćeš li biti moja cura?-rekao je sa predivnim talijanskim naglaskom. Ja sam bila zbunjena.
-Paolo...danas se desilo nešto čudno. A Fred me previše povrijedio. Molim te da mi daš malo vremena.
-Uredu-rekao je tiho-koliko god ti vremena treba, carina (čitaj:karina italijanski draga).
Tiho sam se okrenula i krenula sam neznam ni ja gdje.


Hodala sam hodnicima Hogwartsa misleći o svemu i svačemu. Moj život je do prošle godine bio dosadan. A sada imam onoga ko me voli, onoga koga je volim i dijete. Podigla sam tapiseriju na trećem spratu koja je krila stepenice koje su vodile na prvi sprat ali očigledno nisam bila jedina koja je znala za taj prolaz. Tamo su stajali Fred i Anabella strasno se ljubeći, polugoli. Čim su me ugledali prestali su se ljubiti, ali ja sam pročla pored njih i otrčala sam prema društvenoj. Na jednoj fotelji u čošku je sjedio Paolo, onako lijep i zamišljen. Ja sam mu prišla i toplo ga poljubila.
Pogledao me zbunjeno a ja sam rekla-Da. Paolo. Želim biti tvoja djevojka.
-Ali šta se desilo? Zašto si promjenila mišljenje?
-Pa recimo da sam došla pameti. I shvatila da se i ti meni jako sviđaš. I nadam se da će to vremenom prerasti u nešto više.-poljubila sam ga još jednom. Sjedila sam u njegovom zagrljaju čekajući da se društvena isprazni. Ostali smo samo Paolo i ja, koji smo sjedili zagrljeni, Emma koja je pravila kulu od karata, Kosta i Janchy koje su igrale Monopola, Maggie i Draco koji su se mazili, povremeno se poljubivši, Chloe koja je nervozno lupkala jer nije imala cigare, Evelyn koja je pjevušila neku pjesmu i Lani koja je u zadnji čas radila zadaći iz napitaka.

P.S. Eto jedan važan post, napokon. Odgađam ga već neko vrijeme. Otvorila sam novi hpff. Radnja je u vrijeme kada je Voldemort išao u Hogwarts. I posjetite forum o uvodu u anatomiju



Pusek na guzek!