Someone...please... part II
Ustala sam se iz kreveta i potrčala za njom. Ona se već spustila niz stepenice a kada je u konačnici izašla iz gryffindorske društvene, krenule smo prema Velikoj Dvorani.
„Jel mi moraš nešto reći?“ upitah znatiželjno. Ona se samo tajanstveno smješkala; rijetko sam to doživljavala kod nje. Taj smiješak mi je pobudio zanimanje. „Hajde…“ rekoh tiho.
„Pa…“ počela je tiho. „Imam dečka.“ Stala sam na pola hodnika i blijedo gledala u nju. Nakon par sekundi na usnama mi se našao veliki osmijeh.
„Tko?“ Prebacila sam ruku preko njena ramena.
„Lloyd…“ Bilo je previše čudno da bi bilo istinito.
„Molim? Jel vi niste samo prijatelji?“ Ona se nasmiješi – ponovno.
„Pa bili smo… do tvoje fešte. I onda smo razgovarali… ne znam… jednostavno se dogodilo…“ Pomislih kako se veza ne može samo dogoditi ali nisam komentirala.
„Glavno da si ti sretna.“ Kada se malo bolje razmisli, oni su zapravo, savršen par. Jednostavno si odgovaraju. Oboje su tako zanimljivi i pričljivi, a nekada opet tako šutljivi i tvrdoglavi. Ušla sam u Veliku Dvoranu i sjela za slytherinski stol. Anira je produžila do Gryffindora. Sjedila sam sama par sekundi kada je do mene sjeo Marco.
„Hey!“ reče on. Okrenuh se u njegovom smjeru. Bio je tako iscrpljen, oči su mu izgledale izmučeno…
„Marco?“ On upitno dignu glavu iz tanjura prepunog pizze. „Da li se ti sjećaš ičega od jučer?“ Pogledao me kao da nisam normalna.
„Kako to misliš? Dante, ludiš… Nastava, učenje i zajebancija…“ Nasmiješio se.
„Oh…ok…“ Nisam ga željela zamarati stvarima za koje nije znao. Okrenula sam se prema profesorima u trenutku kada je Dumbledore stao ispred nas. Kao i uvijek, savršeno suzdržan a opet, tako ubojito odrješit. Voljela sam njegovu pojavu koja je tjerala strah u kosti.
„Pozivam Marca, Jima, Amadea, Lanu, Aniru i Dante da mi se pridruže na večeri.“ Nas šestero se zbunjeno ustalo i krenulo prema njemu. On pljesne dlanovima i svatko od nas je dobio posebno mjesto za profesorskim stolom. Dok smo mi zbunjeno sjedali za stol, Dumbledore je nastavio govoriti.
„Ovo radim samo iz jednog razloga. Želim da svatko od vas upozna ono što je. Zbog toga… svi imate zadatak. Želim da istražite svoje podrijetlo. Radove možete predati meni do petka u 22:00. Nakon toga, svi koji nemaju radove, biti će oštro kažnjeni.“ Posebno je naglasio riječ „oštro“. Pomislih kako je ovo veoma loše vrijeme za takve radove jer imamo toliko ispita da jedva učim za njih ali nisam ništa rekla.
Krenula sam prema spavaonicama poslije večere kada me na hodniku zaustavio Daniel.
„Si ti bolje?“ Kimnula sam glavom.
„Daniel…“ rekoh tiho. „Ne želim da netko sazna za to.“ Zbunjeno me gledao.
„Neće ali… zar ne misliš da se to mora riješiti?“ Hodali smo prema spavaonicama.
„Hoće, ali ne tako. To su moji problemi i drugi ne moraju znati za njih.“ Još uvijek je imao isti zbunjeni pogled.
„Ne moraš se sama brinuti za to…“ Šutjela sam par sekundi.
„Gle, i ovako je previše što znaju cure, ne želim tužne poglede drugih.“ Stala sam pred ulazom.
„U redu.“ Mahnula sam i krenula prema prolazu.
„Dante…čekaj.“ Ponovno se okrenuh prema njemu. „Želim ti nešto dati.“ Iz džepa je izvadio prekrasni srebrni medaljon. „Da znaš da mi je stalo.“ Nježno je pomaknuo moju kosu i zakopčao ga oko vrata. Utisnuo je jedan poljubac na moje usnice i otišao. Primila sam hladni metal. Kada sam otvorila medaljon, u njemu su stajale dvije slike nas kao djece. Daniel je bio jedini dečko koji je ikada shvaćao što mi se doista događalo…koji me uvijek štitio…sada je na meni red.
Taj dan sam se osjećala izgubljeno više nego bilo kako drugačije. Metloboj mi je zato izvrsno išao. Nisam ni jednom promašila a i Draco se veoma čudio (hehehe)… Kada smo bili u svlačionicama on je došao do mene.
„Jel ti moj otac dao kakav paket za mene?“ Okrenula sam se prema njemu.
„Ne, nije.“ Ogrnula sam se pelerinom već spremna da odem iz svlačionice.
„Oh dobro. Ne može to dati tebi. To je prevažno.“ Zakolutala sam očima.
„Nije zbog toga. Ja nisam htjela uzeti taj prokleti paket.“ Krenula sam prema izlazu.
„Ne pričaj gluposti. Nitko ne odbija obiteljsko blago Malfoya.“ Nasmiješila sam se.
„Nitko osim Slytherina, ha?“ Neugoda mu je prešla preko usana jer je sada cijela svlačionica gledala u nas.
„Oprosti, nisam mislio da…“ Prekinula sam njegovu očajnu ispriku.
„Nije bitno. Briga me za paket.“ Rekla sam da me briga ali zapravo me zanimalo kakvo to blago Lucius Malfoy nosi po hodnicima. I sigurno ću saznati… moram…
Možda nisam razumjela kako ću ga zaštiti i što ću točno sljedeće napraviti ali sam svakako znala da moja majka ne smije saznati za njega… Ne smije… I zbog toga… Moram ga izbjegavati. Kada sam to jutro prošla pokraj njega ne pozdravivši ga, srce mi se stegnulo od boli ali sam šutjela. Cijeli dan sam ga izbjegavala – sakrila sam se u društvenu. Sjedila sam u naslonjaču čitajući neki roman koji je napisala neka vampirica kada sam ugledala Friollu. Ona je zapravo jako dobra cura samo što je povučena. Ne znam zašto, zaista je bistra, nadarena u mnogim pogledima ali kada god ju netko nešto pita ona samo šuti. Ona je sjela u sofu i ispružila se. Ustadoh se sa naslonjača i sjedoh pokraj nje.
„Friolla…“ rekoh tiho. Podigla je pogled sa knjige o napitcima i zamišljeno me pogledala. Njene velike zjenice su me presijecale.
„Da?“ Blago mi se nasmiješila. Imala je tako lijep osmijeh, tako sućutan pogled.
„Misliš li da neke stvari mogu biti dobre iako su zapravo loše?“ Zadihano sam to rekla. Vjerojatno je rečenica zbog toga tako loše ispala.
„Molim?“ zbunjeno me pogledala. Položila je dlan na moje čelo. „Dante, pa ti goriš.“ Ruke su joj bile tako hladne. „Moraš u bolnicu. Dođi.“ Ustala se iz sofe i povukla me. Ustala sam i cijelim putem govorila kako sam dobro ali nije me željela slušati.
„Friolla…stani!“ rekla sam odjednom i stala kao ukopana.
„Što je bilo?“ Ponovila sam pitanje koje sam joj već prije postavila.
„Pa ne znam… Možda… ovisi… Prvo u bolnicu, onda objašnjenja.“ Ponovno me povukla u smjeru bolnice. Kada me madam Pomfrey vidjela samo je uzdahnula i dala mi nekakav ružičasti napitak. Popila sam to iako je bilo preslatko ali osjećala sam se bolje nakon nekoliko minuta.
„Dobro… Da sad čujem što misliš.“ Rekla sam dok smo se vraćale prema društvenoj.
„Pa… mislim da mogu… ali razlog mora biti jako dobar.“ Zamislila sam se nad tom rečenicom. Nadala sam se da su moji razlozi dovoljno dobri. Valjda jesu… „Zašto?“ Kako čudno jednostavno pitanje a ja svejedno ne znam odgovor.
„Možda zbog…“ Odjednom mi se onaj napitak počeo penjati u grlu. Osjetila sam čudnu mučninu u trbuhu.
„Friolla…“ rekla sam tiho. „Idemo nazad u bolnicu.“ Čudni grčevi u trbuhu su me shrvali i nisam se mogla pomaknuti.
„Sad će Linc doći…“ šaptala je tiho dok sam ležala na podu. Ona je milovala moju kosu. Ja sam još uvijek mogla osjetiti bol a kada me Linc podignuo i nosio prema bolnici, imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti.
„Friolla… Zovi Daniela.. Molim te…“
Ležala sam u bolnici. Osjećala sam da mi se uz ruke nešto penje…poput nevjerojatne slabosti… nevjerojatne nemoći… kao da me nešto svezalo… Friolla je stajala pokraj mene, zbunjeno me gledala, vidjela sam kako joj se izraz lica mijenja iz zabrinutog u izrazito očajno. Madam Pomfrey je stalno nešto mrmljala dok je kopala po policama a kada se približila meni samo je rekla da nešto poput ovoga još nije vidjela.
„Daniel će uskoro doći…“ prošaptala je Friolla. „Ja moram ići ali ništa se ne brini. Dođem sutra.“ Mahnula mi je na izlasku. Za par trenutaka u sobu je munjevito ušao Marco. Njegova crna pelerina se vijorila iza njega a zjenice su mu se neobično sjajile. Ruke su mu bile hladne i sav je drhtao dok je doticao moje lice.
„Dante…“ reče on tiho i poljubi me. Pomilovao je moje čelo. Blago sam mu se nasmiješila. Uvijek sam imala tu potrebu da ljudima nekako pokažem da je sve savršeno iako nije bilo. Nikako nije bilo.
„Marco… Ne želim da se tebi, Lani, Aniri ili Danielu nešto dogodi… Ne smijete se družiti sa mnom.“ Zbunjeno je gledao u mene.
„Nije me briga.“ Reče odjednom i sjedne na stolicu pokraj kreveta. „Želim biti blizu tebe.“ Odmahnula sam glavom.
„Ne… ne razumiješ… Moja majka…“ Čvršće je primio moju ruku. „Ona će vas sve…“ Osjetila sam kako se bol penje i da ju ne mogu zaustaviti, osjetila sam da mi se srce steže takvom silinom i da puca…ali to je bilo ispravno tiho sam se tješila… Suze su klizile niz moje lice.
„Nemoj plakati…“ rekao je tiho… „Molim te, nemoj plakati.“ Poljubio je put kojim je suza kliznula niz moj obraz. U tom trenutku u sobu su ušli Lana i Daniel.
„Lutko…“ Lana je sjela s druge strane kreveta uz tihi pozdrav upućen Marcu. Daniel je samo pogledao u nas dvoje.
„Jesi ti dobro?“ rekao je tiho. Kimnula sam glavom. Pogledao je u Marca koji je još uvijek držao moju ruku. „Vidim da jesi… Zašto si me zvala?“ Okrenula sam se prema Marcu.
„Molim te da me ostaviš s Danielom.“ Okrenula sam se prema Lani. „I ti…“ Hvala mi je prešlo preko usana dok su njih dvoje izlazili iz sobe. Daniel je sjeo na moj krevet i primio moju ruku.
„Daniel… Ovo što ću sada napraviti nećeš razumjeti… ni ne moraš zapravo… ali samo želim da znaš da te želim zaštiti… kunem se…“ zbunjeno je gledao u mene. Preko njegovih velikih smeđih zjenica se prelomio trak tuge.
„Ne želim da me štitiš.“ Reče on tiho. „Mogu to i sam.“ Odmahnula sam glavom.
„ne, ne razumiješ. Ovo mogu samo ja… Ne želim te gledati mrtvog… ili još gore…“ Privinula sam se uz njega.
„U redu je… Tu sam…“ prošaptao je tiho kada sam ga zagrlila. Nisam znala što da mu kažem. Medaljon je još uvijek bio oko moga vrata; hladni metal me nježno doticao noseći uspomene na nas dvoje. Jednostavno mi je bilo drago što je pokraj mene. U sobu su ušli Marco i Lana. Lana je stala na prag i samo me pozdravila govoreći kako još mora učiti. Mahnula je i otišla. Ostala sam sama s njima dvojicom. Daniel je sjeo na stolicu s jedne, a Marco s druge strane kreveta.
„Niste vi krivi… zbilja…“ Nešto se u tom trenutku slomilo u meni, tako duboko u meni i jednostavno sam izgubila pojam o svemu oko mene. Maglovito sam vidjela oca, Marca, Daniela…sve do kojih mi je ikada bilo stalo… i svi su se gubili… Moja majka ih je uništavala jednog po jednog… i nisam to mogla spriječiti… Osjetila sam nečiji topao dodir na mojoj koži ali nisam znala čiji, osjetila sam nečiji dah ali nisam znala tko to diše pokraj mene i za mene, osjetila sam nečiju ljubav ali nisam znala tko me voli… nisam znala…
