|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Moj omiljeni pjevač...
Željko Joksimović (rođen 20. travnja 1972) je jedan od najpopularnijih pjevača u Srbiji, ali je također jako poznat i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i ostalim susjednim državama. Na Eurosongu 2004. predstavljao je Srbiju i Crnu Goru pjesmom Lane Moje i time osvojio drugo mjesto iza ukrajinske pjevačice Ruslane. Tu skoro da nisam dobila infarkt, navijala sam ko luda...
2005. godine, opet je komponovao pjesmu koja se plasirala u nacionalnu selekciju za Euroviziju, ali je njegova pjesma Jutro, koju je izvodila Jelena Tomašević, osvojila drugo mjesto na izboru nakon podgoričke grupe No Name koji su te godini predstavljali Srbiju i Crnu Goru na Euroviziji.
Željko Joksimović 2006. godine komponuje muziku za pjesmu Lejla kojom je sarajevska grupa Hari Mata Hari predstavljala Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Ateni 2006. godine.
Bez obzira na nacionalnu diskriminaciju kojom nas ovaj glupavi svijet obasipa, slušam Željka i slušati ću ga i dalje. Nema mi ništa gore nego kad me netko pita što slušam na discman-u i kad im kažem da je Joksimović oni okrenu očima... Pa miša mu maloga, da zaratimo sa amerikancima zar bi prestali slušati svu glazbu na engleskom??? Volim narodnjak, volim i Indiru i Seku, Sašu Matića, i Cecu, Draganu, Harisa Džinovića.. sve što je pjevljivo i uz koje odista srce zaigra... jeb... one tužaljke naše... I ne mogu reći da sam priglupa jer slušam narodnjake. Imam završen viši i visoki stupanj fakulteta, puno čitam, gledam TV, slušam raznu glazbu osim "te", i uopće ne mislim da su osobe koje slušaju narodnjake priglupe i da se zatupljuju.
Sjećam se jednom sam otišla s prijateljem na koncert Joleta. Nikad nisam čula za njega, ali ajd da ne sjedim kući i da malo izađem otišla sam na "koncert". Nikada se nisam na koncertu bolje provela, i napjevala i naplesala. SVI u discu su plesali i pjevali, čitaj SVI. I atmosferu kakvu je Jole napravio osjećam uvijek kad slušam narodnjake. Ne sve naravno, više volim one komercijalne brze stvari...
Pa ja ne znam ima li koja osoba da ne zna napamet "Kafanu"??? Pjevala sam je još u osnovnoj školi prije rata a to ima već 15-ak godina.. i još i danas se pjeva... a ne neka Kasandra koja je imala tri hita i nestala sa stage-a... Ne kažem da mi se u ono doba nije sviđala i njena pjesma.. ali Haris je ipak Haris... a Željko je ipak Željko...
Evo stihovi sa zadnjeg albuma koji mi je brat donio iz Beograda, platio ga je na njihovom kiosku 50 KN (čitaj original!). Sve su mi pjesme ludilo, ali ajd izdvojiti ću jednu.....
MICHELLE
by Željko Joksimović
Čekao sam draga ovu noć sve ove godine
Čuvao sam reči samo da ti kažem ne
Ti potrošila si sve dobre prilike
Sad se vraćaš meni zato bolje kreni
Jer ja sam potrošen račun ugašen
I tu staru tebe ne zaslužujem.
Michelle - nisi više lepa kao pre
Moje te pogled ne prepoznaje ne zovi suze upomoć
Možeš ti to bolje
Michelle - kad ni za deset dugih godina
Da zavoliš me nisi uspela
Nećeš ni za ovu ludu noć.
Znam ti pravu stranu svaku tvoju manu dobro znam
Za te priče tvoje pretesan je ovaj mali stan
Pa obuci kaput svoj reci samo broj
Ulicu još pamtim bolje da te vratim
Jer i on če čekati nećeš priznati
Njemu ne smeš reći, sve ćeš poreći.
Michelle - nisi više lepa kao pre
Moje te pogled ne prepoznaje ne zovi suze upomoć
Možeš ti to bolje
Michelle - kad ni za deset dugih godina
Da zavoliš me nisi uspela
Nećeš ni za ovu ludu noć.
Za tebe dišem još Michelle
Moja... Michelle...
Ne znam jel bi ga prije gledala ili slušala...
Spremam se ja danas na posao, obukla sam se, našminkala i još trebam odabrati nekakve naušnice... gledam na hrpicu koja mi visi na zidu i odabirem jedne s biserima... Nisu pravi, ali imaju veću sentimentalnu vrijednost...
Priča počinje kada sam išla u 4 razred osnovne... Prije oho ho godina...
Jednog dana u razred nam je stigla razrednica i donijela kartonsku kutiju punu naranči, kivija, maslina i puno pozdrava od jednog 4-og razreda iz sunčanog Kardeljeva (današnje Ploče- za one koji ne znaju..).
Mi djeca, dobili smo zadatak da svako za sebe na jednom papiru napiše osobne podatke (ime, prezime, adresu) i da nešto naslikamo. Ja sam nacrtala snoopy-a kako leži u nesvijesti na svojoj kućici... Nedugo nakon toga na moju adresu kući došlo mi je pismo od moje nove prijateljice iz Kardeljeva... Pismo po pismo, poneki susret, tragična vijest, dobra vijest i evo godinama se poznajemo, njegujemo to prijateljstvo koje je uistinu predivno.... Svi smo svjesni kako u današnje doba je teško održavati prijateljstva, jer svi negdje žure, nemaju vremena, obveze, žene, muževi, djeca, posao... sve se nekako razvodni... Ali ipak u svoj toj džungli ima i poneka prekrasna orhideja koja odskače od monotonije...
Ovim putem pozdravljam svoju prijateljicu, i nadam se da nam najbolje godine druženja tek predstoje...
I želim da zna da svaki puta kada stavim te naušnice, da se sjetim nje...