|
|
| studeni, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer se boje da će pasti i
ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju, i
koje, iako nisu tako dobre, do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da s njima
nešto nije u redu, dok su zapravo one veličanstvene.
Jednostavno moraju biti strpljive i čekati da pravi čovjek
dođe, onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog
njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i voli napravit
će SVE da dođe do nas.
Žena je izašla iz rebra muškarca, a ne iz nogu da bude gažena,
niti iz glave da bude nadmoćna.
Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude zaštićena, i
blizu srca da bude voljena.
Kako je lijepo biti zdrav i kada ti je sve lijepo...
Danas me hvata neka gripa. Otišla sam malo s posla i kupila Max flu, ako me ne uhvati gripa/viroza, hvaliti ću te šumeće tablete svima...
Ali nije što mi je samo fizički loše, nego mi je odmah i raspoloženje nikakvo... vjerujem da me ni shoping ne bi nimalo razveselio... a još kada se sjetim da me čeka pranje suđa, kuhanje kada se vratim kući... muka mi je...
Jedino se veselim osmjehu moga malog anđela kada se svidimo i kad znam da ćemo cijelo predveče gledati Pčelicu Maju i natjecanje u skakanju te pjevati skupa....
Baš su nekada bili dobri crtani, i danas ih bez problema možeš gledati.. Još da mogu nabaviti Ljupca Zmijoljupca :-)..........
Moj maleni potomak, ima skoro dvije godine. Prošli tjedan išla sam s njom i bratom kupiti jaknu u Ipercoop. Neka mi se nije svidjela, malo smo se šetali, i nađem jednu smeđu, lijepu, dužu jaknu. Obučem je im pogledam se u ogledalo, a moj brat se odvali smijati i dobaci mi "...izgledas kao babac...". Moje dijete se mrtvo hladno okrene prema meni iz kolica i zavikne "BABAC". Neka cura je prolazila i umrla od smijeha... Koja sramota...
Ali bilo bi dobro da je na tome ostalo. Sada me moje dijete svaki put kada vidi da oblačim tu jaknu, zafrkava i dobacuje "BABAC"... Tko bi rekao da malo dijete od nepune dvije godine shvaća što je zezancija....
Osjećate li ponekad želju da se isključite iz brzine življenja i da sve nekako prođe kraj vas, da Vas svi ostave konačno na miru??? Osjećate li se ponekad da život prebrzo prolazi, dok se nisi niti okrenuo, a stvari su se dogodile bez da ste ih tako zamislili?
Idem na posao, i gledam rijeku ljudi kako teče na sve strane, kao užurbane pčelice, svaka sa svojom misli u glavi... Nedostaju samo oni oblačići s popratnim tekstom nad glavama, kao u stripovima... Ponekad poželim vidjeti o čemu misle dok tako glavinjaju ko muhe bez glave...
Uz put do posla imam par semafora. Dva su manjeg značenja, izlaze jednosmjerne ulice na glavnu, gotovo nikada iz njih prometa, osim ponedjeljkom kada su ispiti iz vožnji.. Svako jutro prođem kraj tih semafora, i uvijek me nekako zakači crveno svijetlo. Stanem, ko mulac, stojim, a SVI drugi prolaze, kao da sam jedini debil koji nema 300 kuna u džepu za kaznu prometnog policajca.. Jer po dobro znanom Marfijevom zakonu, a i ustaljenoj praksi, uvijek će mene ćopiti policajci, koji negdje čube... Neće kazniti one bezglave pčelice, njih tisuće koje prođu kraj tih istih semafora, nego mene...
Jesu li svi drugi pametniji, ili su stvarno pravila tu da se krše???
Citam jutros blog od dadda i moram se nasmijati... uvijek netko ima neku dobru pricu... Meni se desilo prije nekoliko godina da sam se vozila sa starim u autu. Ne sjećam se više gdje smo išli a nije niti bitno. Bio je lijep, sunčan dan. Vozilmo se mi tako iza neke postarije žene na biciklu. Vozi se ona tako, i ima suknju. A moj stari ne bi bio on, uvijek spreman na sprdnju, sjeo ko lud na trubu. Tu-tu-tu-tu....
Žena je pustila ruku kojom je držala lepršavu suknju kako bi se čvrsto uhvatila objema rukama za volanom, a suknja je zaplesala i podigla se... i naravno pokazala ženin donji veš...
Smijemo se i dan danas kada se toga sjetimo. Ali to nije sve. Kako sam se ja njoj smijala, tako ti se meni te jeseni slicno nešto desilo... Mačka obukla haljinu, crnu, usku, seksi, onako sa velikim izrezom iza. Kako je bilo prohladno obukla sam jaknu, koja mi je prekrivala pola guzice... Krenula sam u grad, otišla tramvajem, šetala po gradu... Naravno, tada još trg u Osijeku nije bio popravljen i nov, i auti su mogli prometovati okolo. Malo, malo neki frajeri kod ludi trube za mnom, kad prođu autom još se okrenu ne bi li mi pogledali lice. A ja onako samouvjereno pravila se kao da ne primjećujem. Sva bitna, mislila sam, pa neka gledaju. Nakon nekog vremena odem kod dečka u Čepin, znači još sam morala se voziti jedanput i u busu. Kada sam stigla kod njega idem se pogledati u ogledalo, jer nekako me malo hladila guzica putem, a kad ono haljina se oporila dobrih 10 cm, zadigla se taman da pokaže moje bijele tange koje sam obukla... Koji bed, koja bruka i sramota... A ja mislila da sam zgodna.... Zato dobri ljudi, nemojte se smijati drugima, jer bi Vas mogla zadesiti ista sudbina...
Bogte, nemogu vjerovati da nitko zivi ne voli citati o zmajevima niti fantasy knjige... mozda sam promasila blog. Da sam pisala o seksu i kakav mi je seksualni život, imam osjećaj da ne bih znala što da radim s porukama... hmmm
a mozda promjenim temu, npr. Ima li koji muškarac stariji od 30 koji bi me vodio na koncert Bryana Adamsa???
Nema mi ništa ljepše nego lijepo se zavaliti na krevet i uzeti knjigu (čitaj stvarnu knjigu) te odmoriti uz neke zanimljive likove. Rijetki su moji prijatelji koji su čuli za Dragonlance svijet... pa kad dođu kod mene u goste i vide policu punu knjiga o svijetu dragonlance-a, samo se upitaju kako mi se da čitati..
Volim čitati, oduvijek... Sve vrste, žanrove... ali sam našla nešto posebno u Dragonlance Svijetu... Prije par godina, bila sam u Zadru naljetovanju... i kao isvi ljubitelji knjige ponijela sam si par knjiga da pročitam. No što je par knjiga za dva tjedna ljetovanja? Pa sam se učlanila u Zadarsku knjižnicu i našla na najnižoj polici knjigu Dragonlance chronicles... Budući da volim zmajeve i priče o njima, posudila sam knjigu... Evo nakon par godina kupujem ko luda sve knjige o dragonlance svijetu i od Margaret Weiss.
Bilo bi lijepo naći nekoga s kime bih podijelila svoje misli...