srijeda, 20.01.2010.

...:::..X::BaCk To HomE::X...:::...

hay ljudi...znam da ste se nacekali za ovaj nastavak...
nije da mi se nesto posebno sviđa,sve se nekako prebrzo dogodilo
ali cinilo mi se previse suvisnim da dodajem jos dtalja u njemu...
pa hope you like it :)





U zraku se osjecala jesen. Ljeto je polako zavrsavalo. More nije bilo toplo kao prije
Zahladilo je. Sve sam se cessce susretala s bojama jeseni…smeda,zuta,crvena…
Sve otuzne boje koje nadovjescuju dolazak,duge I hladne zime.
Vjetar je bio sve jaci I sada je mrsio mou nepocesljanu kosu.
U tom miru I spokoju naravno morao me trznuti Robiyev glas,on je sada osoba koja
Me vraca u stvarnost, koja me s oblaka spusti na zemlju, barem nakratko.
“ Lana…” tiho je rekao. Toliko se pormjenio. Njegova nekada nestasna plava kosa
Jos je vise posvjetljela, al blijedi ten je potamnio. Izrastao je te se nekako razvio.
Sada mi se cinilo kao da ga nisam cijelo ljeto vidjela.
Za razliku od mene, on je u ribarskom gradicu pronasao prijatelje I uzivao u
Ljetnim radostima.
“ sto..” odvratila sam tihim glasom. Da…I ja sam se takoder promjenila.
Iz mojih crnih ociju,nestala je sva zaigranost I veselje koje sam nekada imala.
Oci su mi bile tako tuzne…A kosa, nestasna kosa, koja se nekada uvijala I strasala,
Kao da je poslusala moe srce I u potpunosti se izravnala i narasla.
Nekada vitka figura sada je postala obicna kost. Ali zenski aduti su se istaknuli.
Ostala sam blijeda,ako I uvijek,. Ovo ljeto gotovo uopce nisam izlazila.
Stari oziljci od borbe na rukama jos su se uvijek dobro nazirali. I oziljci po mom licu jos su se
vidjeli,dok su Robertovi potpuno zacjelili od mora I sunca.
“ samo da ti kazem, Vanessa nas trazi…idi ti, ja cu sada odci. “
Rekao je I otrcao kod ekipe.
Zatvorila sam knjigu i uputila se prema kamenoj kucici.
Cim sam usla u maleni dnevni boravak opazila sam plave,bolesne oci.
“ Vane..” nasmijala sam se kroz udzah
“ Kako si Lana? ‘ upitao je. Na licu su mu se nazirala samo dva oziljka…ali jedan veoma velik nedostatak bijahu tri prsta.
“ Bilo je I bolje…” rekla sam I zatm pogledala prema Vanessi I Billu “ zvali ste nas? “
“ da…htjeli smo..” u tom trenutku usao je Robert.
“ Vane!!” kriknuo je
“ dobar dan…” podsmjehne mu se Van
“znaci..” prokasljala je Vanessa “ vec su prosla tjedna od 1.rujna” zapocela je
“Ti Lana nisi vise vampir…pa je Van…” malo sam spustila glavu.
Falila mi je moja vampirska strana,to me cinilo drugacijom,posebnom.
“ ukratko, razgovarao sam s Dumbledorom, mozete se vratiti u Hogwarts! “ skratio je Van
“ m m mozemo se vratit??????….MOZEMO SE VRATIT!!!!!!!!!…LANAAA….” Poceo je vristati Roby.

***

Vratiti se u Hogwarts…razmisljala sam, bit ce tesko napustit ovo spokojno mjesto I vrtaiti se u svu onu strku…
A opet…napokon cu ih moci zagriliti I polubiti, Chiku, Sahu,Mely…sve njih…
Pakirala sam stvari. U veliki Hogwartski kovcega ugurala sam mnogo stvari, svu moju odjecu.
I sva ostala sranja I sitinice bez kojih nebi mogla zivjet.
“ Mozes li vjerovati da cemo se vratit?? “ upitao je Roby
“ hmmm…da,super “ samo sam promrmljala.
“ ti…ti se ne veselis? “ upitao je,cudno me promatrajuci
“ veselim? Da,da…rekla sam vec da je super sto se vracamo..”
Jednosatvno nisam zeljela s njim o tome.
“ A kako cemo po sve potrebne stvari?? “ upitao je “ neznamo ni koje predmete sve imamo…”
“ Van je rekao da je Dumbledore sve sredio..mi se nebi trebali brinuti…” rekla sam
“ ocito ce presutit to sto nisamo pisali zavrsne ispite! “
“ koje ces ti predmete slusat ove godine…??” upitao je
“ obranu,carolije,preobrazbu, proricanje definitivno,stare rune,povjest…”
“ sad se opet vracamo na staro..” rekao je promatrajuci svoju znacku na zmiju
“kako to mislis” pogledala sam ga
“ pa sada smo opet…plavokosi Slytherin I prgava Griffyndorka !! “
“ da…” rekla sam. Opet na staro, samo sto ja vise nisam ona stara

***
Nisam mogla vjerovati. Opet sam ispred tog velikog,velicanstvenog dvorca koji mi je vec skoro sest godina dom.
Velicanstveno,gotovo sam i zaboravila koliko je predivan…Hogwarts.
Usla sam u veliko predvorje.
“ Idem ja…” rekao je Robert odlazeci prema tamnici I masuci mi
Popela sam se uz zavojite stube I dosla ispred dobro poznatog portreta.
“ mene se sjecas, zar ne? “ upitala sam debelu damu
“ sjecam Darklyfice ..pa tko me budio u sitne nocne sate svih ovih godina?? “ upitala je oholo
“ pustis me unutra?? “ upitala sam I slozila pupy face
“ uredu uredu…ali samo ovaj put…” nasmijala se I otvorila mi prolaz
Usla sam u jos uvjek istu drustvenu prostoriju.
Svi ti poznati miristi,zvukovi I sve ostalo…davalo mi je nekakav cudan osjecaj sigurnosti.
Popela sam se do nase sobe
Kao da se bojim, vrata sam odskrinila veoma lagano I polako.
Soba se promjenila…nije bilo Sashinih postera, Chikinih crteza ili mojih grafita.
Zidovi su bili savrseno bijeli.
Ladice ormara nisu vise bile izljepljene slicicama.
Na trenutak mi se cinilo kako sam falila sobu.
No primjetila sam knjige I domace zadace oko jednog kreveta, nedvojbeno Ennin
Zatim sam na jednom primjetila sljokastu majcu,rozi lak I razno raznu sminku…Sasha…
I na zadnjem krevetu, kutiju duvana,crtezi I zguzvani pergamenti….naravno Chikini nered
I posljednji krevet….uredno slozen I napusten, kako da ceka upravo mene.
Falile su mi. Pogled mi se zadrzao na kutiju sa Chikinog kreveta.
Nisam odvano…ma ni necu…cemu?? Zasto?? Upitala sam se…
Nesto mi se motalo oko nogu. Nera …
Primila sam je u narucje…” jesu te dobro pazile ove ludice?? ‘upitala sam je
Prozorska daska…tu je sve pocelo…sve…rekla sam u sebi I smjestila se.
Gledala sam korz prozor…tako poznat prizor, a opet…tako stran.

***
Cula sam smijeh na hodniku.
Otvorila su se vrata. Smijuci se na sav glas upale su dvije djevojke, na trenutak su mi izgledale kao poptune strankinje.
A zatim sam shvatila, Chika je svoju dugu smedu kosu skratila, a Sasha je svoje plave uvojke opet vartila u prirodnu smedu boju s crvenim premenovima.
JOs uvjek su stajale na vratima I smijale se. A zatim su me primjetile. Obje su zastale s tako zađuđenim izrazom lica.
Okrenula sam se prema njima,I sišla s daske,bez rijeci
“ L…Lana? “ upita Sasha
Kimnula sam glavom
“ LANAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!” kriknula je Chika. Zagrlila me.
Nisu me prestale ljubiti I grilit,bacile su me cak I na krevet.
U svom tom ludilu ja sam jedva I disala a kamoli nesto rekla. Nako nsto su se odljepile od mene…sljedilo je objasnjenje…
“ Lana…ti si se skroz prominila! “ rekla je Chika lizuci lizalicu
“ jel?” upitala sam
“bas si ono cila nikakva..ka da se cili zivot sjeba iz tebe!! “ reka je Sasha
“ vi ste se fizicki prominile al psiha van je uvik ista, znaci nikakva…” rekla sam , no ne sa istim tonom ako nekada
Vec sa potpuno smirenim I mirnim glasom
“ ti si I fizicki I psihicki druga osoba!! “ rekla je Chika
“ bas curo…di su ti uvojci?? “ upita Sasha gledaci moju sada savrseno ravnu kosu.
‘ odose u tri picke materine, kao I sve drugo..!! ‘ rekla sam. Na to su usutile I cudno se pogledale
‘ Lily ,Antonija I ostali sa sedme godine su otisli…LiLy je plakala…bilo je svega na oprostajnoj!! ‘ rekla je Sasha
znala je da ce me zanimati gdje je LiLy. Dugo smo razgovarale. Tek sam sada primjetila kolkiko sam se uistinu promjenila. Da,strahovala sam da cu se osjecati I ponasati drugacije,kada opet stanem ipred njih…ali sada kada sam uistinu tu, u nasoj staroj sobi…u Hogwartsu…sada se osjecam jos gore.
Tjeko razgovora Chika i Sasa cudno su se pogledavale…naravno primjetile su moju promjenu…moj smiren glas,prazni pogled i hladnocu prema svakom smjesnom događaju kojeg su ispricale.
Nisam im spominjala nista o smrti Tonya I Darie. Nisam mogla,jos nisam imala snage.
Na pitanje kako mi je ona rodica koju sam spomenila u pismu,spustila sam pogled I rekla ‘ pitajte Roberta!’
Cinilo se kao da se Chika nesto sprema reci ali u to se vrata otvore energicno.
James i Brian…ne,nisu se promjenili,ni malo…
Osim sto je Brianu malo narasla kosa.
‘L- Lana…’ promucao je Brian šokiran sto me vidi…Dok se James potpuno neiznenađeno baci do mene i šapne mi na uho
‘znao sam da ces se kad-tad vratiti…’ moje su se oci susrele s njegovim, no kao da je i on vidio prazninu i promjenu u mojim ocima zbunjeno se odmakao i upitao
‘ sto je?? ‘
‘ nista’ rekla sam tiho…
‘moram u zahod.’ dodala sam zeleci se barem na trenutak maknuti od njih. Znala sam da ce biti ovako,da ce svi biti zgranuti nad mojom promjenom I postavljati mi toliko putanja…zato se nisam veselila Hogwartsu. Samo sam zeljela mir i spokoj, a to ovdje necu pronaci.
Kada sam usla u kupaonicu sjetila sam se kako sam ovdje po prvi put dobila napadaj preobrazbe.preobrazbe koja je sada zaustavljena.
Pogledala sam se u ogledalo i umila se. A zatim sam se lagano naslonila uhom na vrata.
‘daaa…vidjela sam…’ rekla je Sasha svojim ljupkim glasom
‘ nemogu vjerovati…nemogu reci da mi nije draga..ali, to nije vise nasa Lana!’ rekao je Brian
‘mrelinovih ti gaca…to vise nije moa najbolja prijateljica,izgleda i ponasa se kao da je…bolesna…’ rekao je James
‘ popusite mi svi!!! ‘ viknula je Chika svojim buntovnickim tonom ‘ jel se vi sjecate koliko nam je falila I koliko smo se brinuli…
trebali bi biti sretni sto je uopce ziva…znate i sami sto je sve u dnevnom proroku pisao o toj borbi…!!!!!!’ glasno je uzdahnila I nastavila ‘ tko znas sto joj se dogodilo tamo…bolje bi vam bilo da razgovarate sa Robertom prije nego stvorite predrasude o njoj. ‘

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.