četvrtak, 17.09.2009.

:...XxX...:: WhaY iS My deStNy FuLL OF PaiN::...XxX...:

hay....ovaj post...pa ..hmmm
predpostavljam da se mnogima od vas nece svidjeti
jer se sve odvija pre brzo
ali mene se sviđa...
nekako sam se bas unjela dok sam ga pisala
jos malo pa je prica gotova...
idem sada javljat....xppp
uzivajte u citanjuu =))




Ronila sam duboko….Hladna voda mi je godila. Isla sam najdublje sto sam mogla. Kada dosla do dna, zajdeno s ribicama otisnula sam se na povrsinu. Popela sam se na nasip kamenja. I zagrnila rucnikom. Sunce je upravo izlazilo. Ovdje je bilo uistinu prekrasno. Mali, ribarski gradic. Kucica je bila kamena, neopisivo ljepa. Imala sam sobu odvojeno od Roberta…I cak vlastiti wc. Bilo je mirno, sto mi je dobro doslo poslje nerdna u riznici.
Kucica je bila na kopnu s jedne strane, a s druge je od mora djelio samo nasip na U…
Obozavala sam more…
Sunce se popelo na sredinu neba dok sam ja ko zna koliko sati slusala svoj plavi radio. Popela sam se u svoju sobicu. Prekrasna je. Blijedo zeleni zidovi bili su obljepljeni nekim fotografijama I posterima. Mali radni stol takoder je bilo pretrpan s mojim stvarima. A imala sam I ormar. Sjela sam za radni. Iz fascicle mi je slucajno ispala fotografija.
Ja, Chika, Sasha I Mely Gotov se moze reci da sam I zaboravila na njih. Fuck…sada imam griznju savjest. Sto zbog griznje savjesti…sto zbog toga sto sam tek sada shvatila koliko mi fale, izvadila sam komad pergamenta.

Drage moe Cure!!!!

Dugo vam se nisam javljala…ovdje se dogadaju svakojaka sranja. Sada sam u nekom malom ribarskom gradicu…
U kuci s vampirima I Robertom. Super mi je ovdje.,iako mi svi vi pomalo falite…Uskoro ce bitka…Tako da je ovo I oprostaj u koliko dode do najgoreg.
Na neki nacin mi e cudno pisati vama…neznam sto da vam kazem
Imam rodicu znate??
Zove se Daria…I svira violini…obozavam je.
Sve u svemu....promijnila sam se fizicki, I drugacije se oblacim…a psihicki,nisam sigurnaSta vi mislite???
Sta ima u Hogwarts?? Jos malo pa gotovo… sada bi u ovo vrijeme svi uciti I bili u brigama zbog ispita…cak bi se I James I Brian smirili…
Kakos u oni??....Kako Mely, Enna…??...Kako LiLy???....
Uskoro ce bitka…osjecam to…Sjecate li se prvog dana kada smo se upoznale. Ono kada vas je Lily natjerala da mi date ruku. Tj. Tebe Chika. A tek na trecoj godini uvalila nam se I Sasha…I to zato sto sam ja imala onu ljubicastu majcu kakvu je I ona htjela…hahah. Kako si Sasha moa pokvarena bila.
Chika sjecas li se kako smo na drugoj godini namlatile Jamesa?? Nikad to neu zaboravit. Jos imam vasa pisma koje ste mi slale tjekom svih ovih ljeta. Najbolja je bila cetvrta godina… Sve noci koje smo zajedno predbjele. Uvjek smo se dzale skupa. Obecale smo si kako cemo zauvijek ostati zajedno. Sad se mozemo zavaravati koliko hocemo…ali znamo I vi I ja…da je sve gotovo…I da je velika mogucnost da je ovo moje posljednje pismo.


^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^

Zavrsila sam pismo…osjecala sam nekakvu prazninu…nisam bila ni tuzna ni sretna
Poslala sam pismo po Vanessinoj sovi. “Lanaaaa…” viknula je iz prizemlja Vanessa…
Otrcala sam dole. Bila je u malenoj kuhinjici I pripremala nesto.
“ zelis li I ti malo pivoslavca ili mozda bundevinog soka ? “ upitala je
“ moze bundevin sok..” prihvatila sam I sjela za stol.
“ A gdje su decki? “ upitala sam
“ Tom je otisao do prijetelja…a Robert s njim…mozda pronade nesto normalene hrane tamo..” rekla je donoseci pladanj
Sjela je srknula gutljej bundevinog soka.
“ aha…Vanessa jeste li ti I Tom vjencani…” upitala sam I odmah svatila da sam pogrijesila
“ Pa ne zelimo se jos uvije vjencat…mislim…ne zelim postati udovica…kao ni on “ izgledala je prilicno ukocena
Kako bi popravila atmosveru upitala sam
“ a kako pripreme za bitku? “ pitala sam
“ ee…zbog toga sam te zapravo I zvala “ rekla je “ bitka je sutra…znam da je ovo sve naglo ali tako smo naculi …”
“aime…tako brzo…shit…” opsovala sam
“ znam znam…ali uglavnom znas sve uroke I ostala sranja…” rekla je…
Pricale smo dobrih sat vremena…pricale sm o preobrazbi najvise…ona je takoder to prozivila pa mi je obasnila sve o tome…
Po mnogocemu me podsejala na LiLy...samo sto je bila starija…
Svakim danom bilo mi je sve gore…mislim gotovo nebi prosao ni jedan dan da nebi dobila napadaj….
Ponekad mi se cinilo kao da postati vampirom prokletstvo…toliki teret…katkad bi mi doslo da jednostavno okoncam sve
“ Moze li se preobrazba sprijeciti..??...mislim mogu li napravi tneto da ne postanem vampir?? “ upitala sam
Izgledaala je skoirano no ubrzo se smirila I rekla
“ Moze…ali to nije nimalo lako…naime…ako zelis sprijecit preobrazbu u vampire, moras ubiti voljenu osobu…kako bi ti srce zauvijek krvarilo…” rekla je
Najezila sam se.Zar bi mogla? Bili imala snage??
Ne..nikada ga nebi mogla …cak ni ozljediti a kamoli ubit…nee…
Toliko dugo nisam mislila na njega…a sad mi je opet zavirio u misli…Tony…
Tada mi je sinulo…
“ Vanessa…hoce li u bitci sudjelovat vukodlaci iz nekakve duplje?? “ upitala sam prisjesajuci se kako mi je tonz rekao da zivi u toj duplji…
“ da….a otkud tebi oni…?? “ upitala je ova zacudeno
“ ma…cula sam za njih…” rekla sam

***
Bliastavo svjetlo u oblicju sismisa zasljepljelo me.
“ napali su na vampirskom logovaristu. Krecemo.” Rekao je sismis Vanovim glasom.
I rasplinuo se.
Srce mi je udaralo ko ludo, a oci mi se privikavale na svijetlo. U usima san cula otkucaje srca.
Nisam osjecala ni ruke ni noge. “ Lana…” protresla me Vanessa “ Bill…Roby…” sapnula sam
“ pozvat cu ih…. Kreni u riznicu…odmah !!!!” gurnula me prema kaminu I pruzila mi dugacak plast s kukuljicom.
Ruke su mi se tresle dok sam drzala letiprah u desnoj saci. “ riznica smrti “ rekla sam podrtavajucim glasom.
Kada su zeleni plamenovi nestali stajala sam medu pedesetak ljudi I vise.
Svi su bili u kukuljicam. Pogledaom sam trazila Bellu,Vana…ili bilo koga poznatog.
“ Lana!!!” poviknuo je netko. Panicno sam se okrenula premema Belli
“ kreni…” rekla je potpuno smireno
“ da krenem?? “ zbunjeno sam upitala
“ hajde aparatirat cemo se zajedno…” rekla je prusajuci mi ruku
“ a ostali…Daria…Roby??? “
“ darai je vec tamo…I Van…Roby ce nam se kasnije pridruziti “
Uhvatila sam je za spruzenu ruku.
Okrenule smo se na peti. Uzasan osjecaj,kao da se provlacim kroz veoma usku gumu,izbio mi je zrak iz pluca
Nakon nekog vremena osjetila sam zrak. Osjetila sam tlo pod nogama I naravno odmah se nasla na zemlji…
Premlada san ja za aparaciju….
Dok sam hvatala zrak na podu pogledala sam oko sebe.
Bella vise nije bila u blizini. Posvuda oko mene frcale su carolije, bacale su se kletve.
I meni je jedna upravo u tom trenutku prosla povise glave
“Reducto” zacula sam dobro poznati glas A zatim I bol u ledima “ dobro gdje si ti ?????”
Nisam joj vidjela lice ali sam znala da krvavi…miris krvi…” Daria…” osovila sam se na noge.
Iz nosa joj je curila krv. “ rodice…cuvan ti leda!” nasmijala se…
“ expelliamus!!” razoruzala je jednog vukodlaka
“ op op…curice…nemojte izazivat “ prokomentirao je jedan od dvoje mladih vukodlaka
“ vjeruj mi..” rekla je Daria
“ nismo mi curice…” nastavila sam
“ Naval!!!!” povikale smo u isto vrijeme
“ morat cete bolje od toga “ prokomentirali su nakon sto ih nase kletve nisu ni okrznule
Ja sam se borila sa dvojicom a Daria s onim kojeg je ranije razoruzala
“ Lana….cuvaj mi leda!!! “ poviknula je
Koliko god sam se ranije bojala sada sam bila toliko razjarena da san bacala kletve na svakoga tko mi se nasao na putu.
U zaru borbe…osjetil sam nesto…poznato…okrenulo sam glavu u tom smijeru. Netko u broncanoj kukuljici …
Podigla sam staipic te instiktivno krenula baciti kletvu.
No nagli vjetar zabacio je kuljuicu s vukodlakove glave.
Poznata smeda poluduga kosa…tamni ten…I broncane oci…te usne koe sam nekad s takvim uzitkom ljubila…
I taj miris…Tako bolno poznat…
Spustila sam sa stapic…u tom trenutku postojali smo samo ja I on…Medu njegovi smedim premenovim
Dobro se nazirala tamno crvena krv. Stisnula sam stapic I okrenula se.
Borila sam se s jos nekoliko vukodlaka dok se Daria nalazila iza mene. Nisam si sada mogla dopustit nikakovo
Razmisljanje njemu…morala sam se nastaviti boriti kao da nista nije ni bilo.
U ovom neradu I dok sam se branila od svestranih kletvi zacula sam vrisak.
Slapovi crvene kose…bezivotno blijedo tijelo u crnom plastu . Padalo mi je pred ocima.
Udarac tijela od tlo. I krvava suza na obrazu.
SIrom otvorenih ociju, ali potpuno paralizirana gledala sam taj prizor.
Istovremeno…osjecala sam da rupice na vratu nestaju.
Daria…Podigla sam pogled. TONY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Baz ikakvog razmisljanja potrcala sam prema njemu.
Jos nikada nisam osjetila ovako nesto,ovaj osjecaj praznine I bolesne zelje za osvetom.
Bjezao je….” VRATI SE…BORI SEEEE !!!!!!!” vristala sam bolesno
No nije se ni okrenuo. “Crucio” pao je na pod….uvijajuci se kao zmija. Polako sam ga ubivala mada toga nisam bila ni svijesna
“ Lana…” protiskivao je krz jecaje…” nisam znao…”
Polako sam popustala kletvu.
“Sectumsempra” iz nepoznatog pravca pogodila ga je carolija.Ukocio se I zatim ponovno legao na pod…
Krvavio je iz prsiju, iz glave …” Lana…” prostaptao je
“neee” uzdahnula sam I kleknula pored njega
“ oprosti…nisam znao da ti je…”
“ dobro je…dobro je “ govrila sam dok su mi suze klizie licem
Odjednom poceo se nekontrolirano trest…I uvijat kao da je opet na mukama
“ ubij mee….molim te Lana…ucini to za mene’ nije I bio jasno sto se dogada , pogledala sam prema nebu
Pun mjessec…vukodlaci
“ boli…”jecao je dok mu je I iz usta potekla tamno crvena krv
“ nemogu…” sapnula sam
“ I onako cu uskoro…” udahnuo je “ molim te…”
Stisnula sam stapic,odmahujuci glavom
“ zelim umrijeti ljubeci te po posljednji put “ rekao je
Privila sam ga u zagrljaj I po posljednji put poljubila njegove usne. Suze su mi klizile I mjesale se među nase poljpce zajedno sa krvi.
Njegove usne..jos uvjek tako meke…jos uvjek tako medene
“Avada Kedavra” rekla sam ,ljubeci ga…opustio se…nije mi vise uzvracao puljbac
Vrisnula sa…..toliko bolno….toliko bolesno…Nisam ga mogla pustiti.

Dok su oko mene padala trupla …I odvijala se borba sa sada preobrazanim vukodlacima
Ja sam grlila njegovo bezivotno tijelo.
Ruka na ramenu vratila me u stvarnost. “ Lana…moras ga pustit…” rekla je Bella svojim I dalje mirnim glasom.
“ ne…nee….” Bilo je jednino sto sam uopce I mogla reci…
“ Lana….” Prisao mi je I Robert.
“ neee neee !!!!!!! “
“ Dobro je Bella…vrati se u bitku, ja cu ostati s njom . “ rekao je zatim .
Mogla sam si tocno predociti kako se pogledavaju meni iza leda.
Ali nije me bilo briga…
On je mrtav…kao I Ona…nema ih vise…nikada necu cuti zvuk Darine voline ili njegove gitare…
Nikad vise…
Mrtvi su…a s njima je umro I dio mene


Now when you are gone
The peace of me is gone with you
You take my minde you take my hart
You where my everything and now you are’n here
Too hold me…so, demons and devils take me with him
Into dark


…

Way me? Why is my destiny full of pain
I lost everythin …
Darke took everything from me
And lock it in my hart
But now my hart is ded..
And I’m not the same

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.