Magareća i ostala posla
nedjelja, 30.07.2006.
vidi koliko imam vremena...
|
.. toliko da sam ponovo ovdje i k tome još i vidljivo nezaboravljen. Uistinu godi... Baš sam sad pročitao Jasnu pa mi se čini da svako mora imati neki svoj "križ" i svakom je njegov najveći i najteži, no to jhe sve u ljudskoj prirodi i sasvim normalno i ništa novo. Inače da se na neki način nadovežem na zdnji moj post iz vremena koliko toliko redovnog javljkanja- onaj o T comu... E pa uistinu, svaki put kad tamo uđem izludim...Prije nekog vremena sam kupio telefon u nekakvoj akciji stari nutra, a dobiješ novi i tome slično... Naravno, taj novi je umro i odem tamo da vidim da li je još pod garancijom i KRAVA me uvjerava da mi ona to ne može provjeriti... Mislim, prestrašno, vruće za riknut', mali plazi po meni sav neurozan, a gospođa nema volje za utipkati broj u komp i vidjeti datum... Nakon svađe i bezobrazluka je to i napravila i vidjela...trajalo je cca 5 sekundi...Ma čemu to??? Da ne govorim koliko je komplikacija bilo za preseliti telefon (fixni) i ADSL, pa svemirski računi, pa opomene za plaćene račune i slično. Najžalosnije je da što si bezobrazniji i neugodniji lakše se izboriš za svoja prava... Ajd' dosta o njima... Nego da još malo prokomentiram svoju situaciju... Dakle preselio sam se dva nebodera ulijevo i 13 katova gore (vidim nebodere od Helix s balkona). Nije 'ko zna što no pomalo, vremenom ćemo i odavdje seliti, samo se nadam da će to biti zadnji put. Sve ide nekim svojim tijekom, no ništa ne ide glatko, a ima još par problema, u prvom redu ljudskijh i moralnih jer stvarno ne osjećam da sam zaradio svoju plaću. Najljepše je u cijeloj priči to da ja obavljam posao koji je donedavno obavljalo dvoje ljudi (za dvije plaće)... Da sam ja poslodavac dao bih si otkaz, no u ovoj situaciji ja ću za koji mjesec tražiti povišicu...Apsurd!!! Najgore je kad me ljudi pitaju što radim...jer nemam nekakvog adekvatnog odgovora, a loše je i to što se osjećam pomalo beskorisno, no da se razumijemo, nisam samo ja u toj firmi u takvoj situaciji. Takvih parazita ima podosta... A onda ćemo se svi žaliti da nam je loše... Još samo da se osvrnem na požare kod Helix... ma baš sam neki danb prošao s biciklom i po Premanturi i dan kasnije na drugu stranu prema Gajani. definitivno nisu slučajni, a onog tko ih je podmetnuo bez imalo grižnje savjesti bih zapalio (makar samo jednu ruku, tek toliko da vidi kako je...) A vatromet... Sad s četrnaestog kata imam izvrstan pogled pa tako imam i pravu sliku o veličini (kakva sirotinja) tog vatrometa. Bitno da je mali bio zadovoljan, no kad se sjetim vatrometa poslije koncerta Rolling Stonesa u Beču 1990. ovo djeluje smiješno... no dobro... toliko za sad... javit ću se još |
- 10:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 14.07.2006.
Hoće li itko ovo pročitati...??
|
Pa eto, duugo duugo nisam ovdje bio, iako bih tu i tamo virnuo na blogove nekih dragih osoba (Jasna, Konj, Helix..), a moram priznati da sam se jedva sjetio user name-a i passworda. Inače, dosta toga se promijenilo u cca 10 mjeseci koliko me nije bilo. U biti ono najbitnije koje me i udaljilo od svega još uvijek stoji i stalno se nešto čeka. Inače sam promijenio dva posla, a i bio nezaposlen cca 3 mjeseca. Neke dobre poslove greškom odbio. loše prihvatio, vrhunske ispušio u zadnjem krugu i sad sam se smirio u "državnoj" (ustvari gradskoj i županijskoj - dijelom) firmi i osjećam se kao u vremeplovu. Nakon cca 4 godine rada u trgovini, jurcanja po terenu, ispunjavanja planova, računanja provizija, rada po brdo sati dnevno, ne imanja godišnjeg - došao sam u nešto sasvim drugačije. Ovdje sam sa punih 36 godina "mali" (a u nekim su mi firmama otvoreno rekli da sam prestar - kakav apsurd), radim 8 sati i ni minute duže, imam pravo na godišnji, sve silne Božićnice i slične izmišljotine (btw. to u životu nisam vidio) i nemam čak ni komp, a o internetu da ni ne govorim. Jedino je loše što i primanja prate sve navedeno no za razliku od drugih bajnih firmi ovdje su sigurna i redovna. Osim posla sam se i preselio i adaptirao stan i stuk'o svu siću koju smo godinama štedjeli, a nismo napravili ne znam što...ali sad smo bar u svojem stanu tj. bit će naš za cca 29 godina... Dijete raste uz sve ono što njegovo odrastanje i nama nosi. Non stop smo ili na moru ili na bicikli, a sad spavamo. Mama je išla na Sardinasa pa sam se sjetio da i ovaj blog postoji. Ukoliko uskoro u firmi (a trebao bih) dobijem komp i net imat ću fakat vremena za piskaranje i traženje magaraca pa ćemo se čuti. Naravno, ako budem osjetio potrebu... Za sad veliki pozdrav.. Skoro sam zaboravio... prestao sam pušiti...traje već tri mjeseca...nakon 22 godine... očekujem pohvale (Just kidding) |
- 23:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
????? |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||