A što bi vi napravili na Sanaderovom mjestu ili da želite doći na njegovo mjesto.
Stalno slušam priče o tome da treba ovo ili ono, pitam se koliko bi od toga napravili da ste sami na mjestu premjera i da želite promjeniti stanje.
Naravno morate voditi računa o stabilnosti zemlje, svom položaju i mogućnostima.
Svatko tko misli da može tek tako ukinuti tolike privilegije koje omogućuje država pojedincima u gadnoj je zabludi, a onaj tko misli da može osvojiti vlast i ostati na njoj pričama o otkazima, ukidanjima subvencija i smanjenjima plaća mora da je blesav.
Za sad te priče samo pomažu Sanaderu. Ne pomažite mu!
Ali pogledajmo, da se stvarno smanje plaće i mirovine i ukinu državne subvencije i povlastice braniteljima i da se smanje doprinosi na zdravstveno i povećaju izdvajanja u drugi stup. Uz sadašnji dug države i daljnje veliko sniženje potrošnje, država bi doživjela slom i počeli bi neredi.
Dakle što biste vi napravili, kako bi vi pokrpali proračun, ali tako da zadržite stabilnost i uistinu pokrenete Hrvatsku, a ne da pričama o rezanju prava građana strašite narod i pomažete Sanaderu?
Evo par stvari kako bih ja pokrpao rupu u proračunu, naravno vodeći računa o nekim stvarima za koje je već pripramljen teren.
prvo
Uvođenje trošarina na mobitele (i sms i razgovore), goriva, odjeću (http://pollitika.com/trosarine-kao-antirecesijska-mjera)
drugo
Ukidanje drugog stupa i prodaja njegove imovine, ovako bi se velikim dijelom pokrpao proračun a i u budućnosti će biti više novca (http://pollitika.com/antirecesijska-mjera-koja-moze-donijeti-drzavi-25-m...).
treće
Pošto sindikati smanjenje plaća uvjetuju rezanjem na drugim mjestima, onda maksimalno smanjiti ulaganja u infrastrukturu i time dogovoriti smanjenje plaća.
četvrto
Pročešljati robne rezerve jer ih mnogi koriste kao samoposlugu, također još malo stisnutu državne firme da nađu mjesta za uštedu, pogotovo one koje primaju subvencije.
peto
Rješavati probleme s nelikvidnošću. Država je veliki dužnik, ali i drugi su dužni.
Spominje se da Agrokor na ime subvencija za poljoprivredu dobiva par sto milijuna kuna, a i Agrokor je dužan mnogima. Velikim dijelom se to može napraviti kompenzacijama.
I to tako da država umjesto novce koje mora dati Agrokoru da dobavljačima Agrokora kojima je ovaj dužan i to isključivo domaćim proizvođačima.
Znači država je dužna Agrokoru, a Agrokor drugima, ali država plaća samo Krašu, Kanditu i sl., ali ne i dobavljačima uvozne robe. Ovo bi bio jasan znak da država vodi računa o domaćim proizvođačima. Naravno Agrokor je samo primjer, isto bi trebalo i drogdje gdje postoje slični slučajevi.
šesto
Sve više plaćanje iz državnog proračuna obavljati preko HPB-a, to je naša banka, koja ne odgovara za svoje poslovanje strancima, malo bi se prepalo druge banke koje stalno ucjenjuju i koriste krizu za još više zgrtanja novca, a i državi bi lakše bilo posuđivati novac od vlastite snažne banke.
da je pošten mogao bi se potruditi i reći koliko stvarno novca ide na plaće i mirovine.
uz 1,1 mil umirovljenika i mirovinu od 2000 kn ispada da se umirovljenicima isplati nekih 26,5 mlrd. kuna a razlika do 34 mlrd kuna, odnosno 7,5 mlrd kuna su novci koje sebi uzme natrag država kroz poreze doprinose i druge stvari, naravno i iz isplaćenih mirovina država putem poreza sebi uzima novce.
u novce za plaće treba uračunati i poreze u doprinose, prosječna neto plaća kod nas je nekih 5000 kn, a prosječna bruto je oko 7000 kn razlika ide državi, na tih 7000 treba još nadožuntati i doprinose za zdravstveno i zapošljavanje što ide do nekih 8100 kn.
znači država sebi uzme od 8100, nekih 3100 kn ili 38%.
38% od 31,868 mlrd kuna je nekih 12 mlrd kuna koje sebi država uzme natrag. a naravno kroz potrošnju država ubere i poreze.
znači država za plaće i mirovine isplati (20+26,5) 46,5 mlrd kuna, a ne 66 mlrd kuna.
smanjenje plaća i mirovina dovode do manje novca za zdravstvo, mirovinski sustav, manje potrošnje, što opet dovodi do zahtjeva za manjim plaćama, manjim mirovinama, manjim pravima u zdravstvanoj skrbi, što opet dovodi do.......
nova radna mjesta u privredi su nam potrebna!!!!
tek kad bude mogućnosti da se ljude s državne plaće može prebacivati na radna mjesta u gospodarstvu, proizvodnji, tek tada možemo početi pričati o smanjenju plaća i zaposlenih u državnim službama.
evo malo prijedlog za mirovine.
na sve, ali sve plaće plaćati 20% doprinosa za mio, a najveću isplaćenu mirovinu ograničiti na visinu prosječne isplaćene netto plaće u državi i to neka važi za sve. mislim da bi 5000 kn morali biti dovoljni za mirnu starost, a i one dodatke akademicima bi mogli ukinuti, neka sami akademici to predlože vladi i pokažu svojim primjerom da ih je briga za domovinu i narod koji ih hrani.
Kad je ulaganje u znanost preskupo/ Kad je bolje trošiti na mobitele nego na dopunsko zdravstveno
Govori se o potrebi većeg ulaganja u znanost i zdravstvo i da će to riješiti probleme.
Iako neće, pretpostavimo da to hoće riješiti probleme i da će dodatna ulaganja riješiti probleme. Da će nestati nered, nerad, korupcija i na snagu doći rad i izvrsnost. Bi li to u smjeru kakvim idemo opravdalo povećanje izdvajanja za zdravstvo i znanost.
Ja mislim da ne bi.
Jer sa sve većom privatizacijom svega i pričama tipa "ne može država plaćati ovo, ne može država plaćati ono" stanje bi se još i pogoršalo. Barem za većinu stanovništva, dobrobit bi osjetilo tek 200.000 odabranih obitelji. Bogati i ostaci ostataka srednjeg sloja.
Što će meni izvrsni odvjetnici i suci ako mi je pravosuđe toliko skupo da ne mogu priuštiti odvjetničke usluge. Ako je zdravstvo toliko skupo da većina ljudi ne može sebi priuštiti zdravstvene usluge. Čemu vrhunski farmaceuti ako većina nema za lijekove. Ako su školarine i školovanje toliko skupi da većina ljudi ne može priuštiti plaćanje studija svojoj djeci. Čemu vrhunski arhitekti, ako ljudi ne mogu sebi osigurati krov nad glavom, kupiti sebi stan, kuću.
To se posebno vidi kod zdravstva. Svake godine se sve više izdvaja za zdravstvo, a zrdavstvene usluge su sve nedostupnije. Kad kupiš bon za mobitel barem znaš na što si potrošio i da ćeš tim novcem moći neko vrijeme brbljati na mobitel, a kad svaki mjesec plaćaš zdravstveno onda možda nešto dobiješ, a možda ne. Slično je i s dopunskim zdravstvenim osiguranjem, a što sve više bude išlo privatiziranje zdravstva biti će sve više muljaža onih kojima je cilj profit a ne zdravlje ljudi.
Da bi se platila ulaganja mora se pribaviti sredstva,a pitanje je može li se i je li moralno crpiti sredstva iz našeg gospodarstva i našeg naroda da bi se osiguro bolji život samo za elitu, odabranu maljinu. To je američki sustav, i ne sviđa mi se.
Znači ulaganja da, ali dobrobit od ulaganja mora biti dostupna svima. a to bi mogao biti i smjer kamo krenuti s našom znanošću. ne slijepo slijediti druge, privatizirati znanost i zdravstvo. školovati ljude za dobrobit društva,a ne dioničara, korporacija.
Evo par zadataka za znanstvenike.
Možete li osmisliti i napraviti sustav i kojem bi internet i telefon bili jeftuni i dostupni svima u Hrvatskoj. Bi li se novcima koje sad država izdvaja za internet i telefone, mobitele iz proračuna mogao financirati sustav tako da svima bude internet i telefon 0 kuna. Ili da se plaćaju pretplate po kućanstvu u visini od npr 50-ak kuna, bi li to bilo dovoljno za internet i telefon? Rasteretili bi se tako i građani i proračun i gospodarstvo.
Govori se o štednjama. Mogu li naši znanstvenici napraviti spravicu kojom bi se moglo kontrolorati potrošnju goriva u prometnim sredstvima koje financira država. Npr. kad bi se bolje kontrolirala potrošnja goriva naših trajekata, plavodizelaša, HŽ-a (mislim da bi se dobili zanimljivi rezultati).
Bi li se mogli u rezervare s gorivom staviti senzori koji bi kontrolirali kolika je potrošnja goriva i koliko je stvarno goriva u rezervaru, te na osnovo toga plaćati gorivo.
20% plina se troši za proizvodnju mineralnih gnojiva. Država subvencionira cijenu plina.
Bi li znanstvenici mogli poraditi na proizvodnji jeftinih organskih gnojiva, za koje ne treba uvoziti sirovine, a istodobno se pobrinuti da radnici Petrokemije ne ostanu bez posla.
Tako bi smaljili nepovoljan odnos između uvoza i izvoza, postali manje ovisni o uvozu energenata, imali ekološki prihvatljiviju poljoprivredu, počeli rješavati problem nestajanja
fosilnih goriva.
