Nekako mi se čini da svo vrijeme umjesto novih rješenja sve što dobivamo je samo više istoga. Kad nešto uočimo kao problem ili stvar koju bi trebalo mijenjati onda, sve što se radi jest stvaranje više istoga.
Ljudi su nezadovoljni političarima pa žele nove nepotrošene ljude, ali pošto ne valja sistem na koji stranke rade i kako funkcionira demokracija kod nas. Ti novi ljudi se ubrzo potroše ili pobjegnu iz tog smrada i onda se opet traži još više novih nepotrošenih ljudi, a kad i oni zakažu onda još i još i još....
Nezadovoljstvo strankama i političarima dovodi do stvaranja brojnih novih stranaka koje funkcioniraju na približno isti način kao i ove stare i onda opet sve ostaje na istom. I onda se stvara još više stranaka i još i još i još i sve su iste ili slične. Sve što imamo je više istoga.
Godinama se već govori kako ljudi previše troše i previše se zadužuju, i kako se treba štediti i kako bi država trebala štediti, ali eto ona ne može jer su nam potrebne kapitalne investicije za razvoj gospodarastva.
I što se sed događa? Ništa. Samo više priče o tome kako trebamo manje trošiti, stegnuti remen, kako država treba manje trošiti, ali eto kapitalne investicije i tako to.
Male kamatne stope, razne financijske muljaže i prevelika potrošnja bogatih zemalja su dovele do svjetske krize.
I kakvo je rješenje ponuđeno? Treba još više trošiti i kamatne stope centralnih banaka se snižavaju, a za spas muljatora se troše milijarde državnog novca. Znači iz problema će se izići ako radimo još više onoga što je dovelo do krize.
Davale su se koncesije za televizije i to je kao trebalo stvoriti konkurenciju i poboljšati program i njegovu raznolikost.
I što smo dobili? Dobili smo više istoga. U usto vrijeme sve tri televizije imaju domaće sapunice, svi bi prenosili skijanje kad je ono popularno i nitko ga ne želi kad mu popularnost padne. Kad ima dobar filim na jednoj televiziji, onda u isto vrijeme idu dobri filmovi na sve tri televizije. Sva tri programa nude rialiti šouove, ili neka natjecanjima u plesu i pjevanju raznih anonimusa i poluanonimusa.... Godinama se nije ulagalo u domaće serije, a kad je počelo ne možeš vise živjeti od njih.
Više od pedeset godina traje tragedija naše poljoprivrede i sela u kojoj se govori da treba okrupniti posjede, imati efikasniju proizvodnju, modernijje tehnologije, više poticaja, manje velikih prouzvođača... Na kraju dobijemo da su subvencije sve veće,a da od poljoprivrede živi sve manje ljudi i da ne možemo proizvesti dovoljno hrane za sebe.
I kakva se rješenja nude? Još više subvencija, još više priče o okrupnjavanju, i efikasnoj proizvodnji i modernizaciji. I kakve su posljedice? Još veći troškovi subvencioniranja proizvodnje hrane uz još veći uvoz hrane i još gore stanje na selu.
Sve to stvara samo veliku buku u kojoj nitko nikoga ne sluša niti čuje. Svi se deru u glas i ponavljaju jedno te isto.
Stalno su neke akcije, i pripreme akcija i stalno je sve isto.
U ovoj zaglušujućoj buci u kojoj nitko nikoga ne čuje, možda bi bilo dobro da stišamo glas.
Jedan profesor je, kad je većina nas prestala slušati predavanje i počela brbljati, umjesto da se nadvikuje s nama naglo stišao glas. Svi smo stali i počeli ga slušati. Nadvikivanje uglavnom prouzroči to da se i svi drugi počmu nadvikivati i više nitko nikoga ne čuje.
Moj prijedlog je da umjesto nadvikivanja stišamo glas i ponudim drugačija rješenja na naše probleme u nadi da će ljudi s vremenom prepoznati kvalitetne prijedloge i ideje te ih podržati.
Otpustiti 100 000 državnih službenika i onda... i onda ... onda što? Potpuni kolaps, naravno.
Prvo
Sve više se priča kako veliki broj zaposlenika čini preveliki teret za našu državu te da su otpuštanja riješenje. Ali kakvo je to riješenje.
Što bi država učinila s ušteđenim novcem? Nije znala razumno gospodariti kad nije bilo krize i kad je jeftinog novca bilo koliko hoćeš, a sad bi odjednom pametno iskoristili te novce. I sad švrljaju dezorijentirani, malo nema deficita, malo ima, jedan dan sve super, sutra javljaju da smo u banani.Treba li poticati potrošnju ili stezati remen? Sve ih to zbunjuje i ne vidm kako bi se sad odjednom problem riješio uštedom na ljudima.
Drugo
Kolika bi to uopće bila ušteda? Sto tisuća prosječnih plaća bi bio trošak od nekih 10 mlrd. godišnje.
5000 je neto plaća, oko 7000 je bruto i na to još treba dodati doprinose za zdtavstvo i nezaposlene što dođe ukupno nekih 8000 kn. znači uštedjeli bi 10 mlrd., ali bi od poreza i doprinosa na plaću u proračun ušlo nekih 4 mlrd. kuna manje. Pa bi ušteda bila oko 6 mlrd.
Dalje. Gdje bi se zaposlili ti otpušteni radnici, pogootovo sad kad je kriza. Vjerojatno tamo gdje se je "zaposlio“ velik broj radnika koji su radili u propalim tvornicama. Zaposlili bi se uglavnnom u firmi "Zbrinjavanje d.o.o." koja bi ih poslala u mirovinu ili bi im dala socijalnu pomoć. Onda bi imali nekih 2000 kuna troškova po zaposleniku za mirovine i socijalnu pomoć, što bi državu koštalo nekih 2 mlrd. godišnje. Tada bi ukupna ušteda bila oko 4 mlrd.
Manji prihodi bi doveli i do manje potrošnje i to za nekih 3000-4000 kn mjesečno po zaposleniku, uzmemo li da od tih 3000-4000, 20% ide državi kroz poreze i trošarine, znači da bi u proračun ušlo oko 700-800 mil. kn manje od poreza pa bi ušteda bila oko 3,3 mlrd. kuna. Znači vlada koja ne zna gospodariti novcem, bi za uštedu od 3,3 mlrd. kuna natovarila sebi va vrat 100 000 nervoznih i ljutih građana i njihovih obitelji.
Treće
Ono što je ostalo od srednjeg sloja velikim dijelom čine državni zaposlenici, u prijašnjim tekstovima sam pisao o tome kako je tek mali dio građana kreditno zadužen, i on može sebi priuštiti skijanje, ulaganje u dionnice i sl. Tih 15-20% građana čine ono što je kod nas ostalo od srednjeg sloja i činega velikim dijelim baš zaposlenici u državnim firmama, oni su ti koji su peglali dizali stambene kredite,kupovali aute, ulagali u dionice, štedjeli.... Ostanu li bez prihida vjerojatno bi bili prisiljeni trošiti svoju ušteđevinu ako je imaju, a i otplate kredita bi bile upitne što bi moglo urušiti naš bankarski sustav.
Četvrto
Tko čini taj višak radnika, je li imamo višak javnih knjižnica i njihovih zaposlenika, jeli ima viška teta u vrtićima?
Ni sad nikako ne funkcioniraju javne službe, a kad bi ih otpustili bez da temeljito restrukturiramo cijeli način kako funkcionira država, ako ne uklonimo uzroke koji su doveli do toga da imamo tako velik broj zaposlenih u državnim službama, dovest ćemo državu do potpune paralize i kolapsa.
Peto
Ovime što sam napisao ne želim reći da ne bi trebalo smanjitii broj zaposlenih u državnim službama, nego da bi to trebao biti posljedica uređivanja države, jačanja privatnnog sektora koji bi primao višak zaposlenih, to je dugotrajni proces i cilj je urediti državu iz temelja a ne neka nabrzaka zbrkana rješenja tipa otpuštanje radnika, zamrzavanje plaća....
Pogledajte što se samo dogodilo s propalim tvornicama. Bilo je rečeno da treba pustiti da propadnu ti gubitaši, a da će tržište samo od sebe stvoriti nova radna mjesta. Što se dogodilo? Nova radna mjesta nisu stvarana. Problem nezaposlenosti se je rješavao slanjem ljudi u mirovine, zapošljavanjima u državnim fiirmama i sl. Problem nije riješen samo je prebačen u druga područja. U područje mirovinskog sustava, socijale i javnog sektora. Na kraju umjesto da se problemi rješavaju oni postaju još i veći.
Kao da nije dosta što bijesdrugi gnjavi posjetitelje pollitike sa svojim pričama o mobitelima, nego je sad i kajindrugi počeo laprdati o mobitelima u saboru. Mobiteli su izgleda sjajno opravdanje za novi harač. Eto, kad se ima za mobitele onda se ima i za part'cpacje. I sve dok u Hrvata bude mobitela koristiti će ih se kao opravdanje za nove harače, a kad ih nestane onda će naći nešto drugo.
Kakve veze imaju mobiteli s problemima našeg zdravstva? Što su mu oni skrivili?
Kad već toliko predbaciju korisnicima mobitela, kad već građani Hrvatske toliko puno troše na mobitele hajdemo se pitati zašto toliko troše? Zašto su cijene usluga u telekomunikacijama tako visoke? Zašto smo nešto za što se govori da je budućnost, da nosi tehnološki napredak prodali strancima koji su otpustili tisuće ljudi, iznose iz zemlje ogromne profite a mi imamo skupe telefone i internet? Zašto internet nije dostupniji i jeftiniji? Zašto tako puno trošimo na mobitele?
Ako su mobiteli već toliko zlo onda oporezujmo mobitele i razgovore, a ne se njih koristi kao opravdanje za druge harače. Nek se stavi kunu poreza za minutu razgovora i pola kune za sms poruku pa će se početi manje trošiti.
Što je sa zračenjem, treba li ih zabraniti mlađima od 18 ili zabraniti uopće kad već nanose toliku štetu našem zdravstvu?
Volio bih vidjeti tko i koliko troši na mobitele, možda bi i tu otkrili da postoji paralelna Hrvatska u kojoj se ne troši puno na mobitele ili se ne troši uopće. Znam ljude koji stvarno ne troše puno, koji nemaju za mobitele niti ih oni zanimaju. Velik dio njih imaju male prihode, pa će biti oslobođenih tih nekakvih part'cpacja, ali što vladajući poručuju tim svojim porukama da građani previše troše na mobitele, odjeću, aute....
Što oni žele. Zar žele da svi budu toliko siromašni da sebi ništa ne mogu priuštiti? Je li to njihov cilj? Bi li onda bili zadovoljni? Svakoga tko se nalazi iznad granice siromaštva treba gurnuti u siromaštvo i onda će političari biti sretni. Je li to njhova vizija Hrvatske?
Stvarno me iritira ta navika vladajućih da svaki put kad se nađu u problemima počmu optuživati narod.
Svaki put kad im fali šoldov, otvore naše takujine i gledaju je li u njima još ča šoldov za pokupiti.
Naravno, s druge strane, kad se traži da se pokaže kako se troše naši novci, onda se stalno mulja i skrivaju podaci. Neka lijepo objave sve podatke, neka pokažu gdje i na što se je potrošila svaka kuna. Možda bi onda narod mogao pokazati gdje da štede, koji su poslovi preplaćeni, i koje nam stvari nisu potrebne. Kad već sami ne znaju kako se to radi.
Još jedna stvar mi je vrlo čudna. Odkud ljudima ideja da će utrpavanjem više novca u zdravstvo, riješiti probleme zdravstva?
Vratite se malo unatrag. Svake godine se povećava izdvajanje za zdravstvo, svake godine se sve više režu prava građana u zdravstvu, svake godine se sve više prisiljava ljude da idu na privatne preglede, i sad nam opet pričaju da ako se dodatno srežu prava i ako se utrpama još novca u zdravstvo, da će se problem riješiti. Ma kome to oni muljaju.
Prije će biti da je problem negdje drugdje, a ne u novcu i pravima pacijenata.
A i iza priče o tome da kad se ima za mobitele onda se ima i za part'cpacje, čini mi se da stoji jedna druuga logika koja kaže: ako Bandić može uzeti građanima Zagreba milijune za jedan kiosk, ako su vlada i sabor mogli uzimati milijune za besplatni parking, onda im mogu uzeti i milijune za zrdavstvo. Kad se ima za kioske i parking, onda se ima i za zdravstvo.
Opet ću malo gnjaviti o paralelenoj Hrvatskoj, pošto u službenoj Hrvatskoj građani žive rastrošno, troše nemilice peglaju kartice, ulaze u minuse, neneamjenski krediti im služe za financiranje luksuza.....
Pogledajmo malo što je GfK ( http://www.gfk.hr/press1/financije.htm ) otkrio o dugovima kućanstava.
52% kućanstve ima neke dugove, što znači da gotovo polovica kućanstva nema nikakve dugove ( kad ste zadnji put gledali ili čitali o tome da polovica kućanstava nema nikakve dugove, da uspjevaju živjeti bez dugova neovisno o prihodima kućanstva).
Od onih koji su zaduženi, 69% imaju dugove po tekućem računu, što znači da gotovo dvije trećine kućanstava pazi da ne uđe u minus. (kad ste gledali priloge o tome kako se ljudi odriči i luksuza, ali i nekih stvari koje nisu luksuz samo da ne uđu u minus.)
Po kreditnim karticama je zaduženo 40% onih koji duguju, što znači da 80% kućanstava nema nikakve dugove po karticama. (alo, vi s televizije, može li jedan prilog o onima koji neće mahnito peglati u ovom predbožićnom dobu).
Također 80% građana nema nenamjenske gotovinske kredite.
Banka. hr je donio članak u kojem piše da "Svako drugo kućanstvo živi na kreditne kartice", oslanjajući se na istraživanje GfK koje sam i ja koristio za ovaj tekst. Jesam li možda krivo protumačio statističke podatke? (sve da sam i krivo tumačio opet ispada da 60% kućanstava ne pegla kartice i da 70% kućanstava nema nenamjenske kredite)
Kad se govori o novcu priča se samo o zaduženima. Kad se govori o pravima građana, velika se pažnja posvećuje onima koji bi mogli izigrati državu pa se tako građanima stavljaju ogromne birokratske prepreke radi manjine koje vara, i koja će uvijek naći načina da prevari i snalazi se u toj šumi pravila.
Umjesto da se olakšava ostvarivanje prava poštenim građanima i nađu efikasni načini da se spriječe prevara i manipulacije, a koji neće maltretirati građane, mi imamo sustav u kojem se mogu snalaziti samo muljatori i koji otežava život ostalima.
Prema kome se kroje zakoni u ovoj državi? Tko je mjerilo u ovoj državi? Tko je bitan? Savjesni ili nesavjesni? Pošteni ili lupeži? Branitelji ili lažni branitelji? Potkupljivi ili nepotkupljivi? Rasipni ili razumni? Većina ili manjina?
Nakon velebnog uspjeha nedavnih prosvjeda, koji su izgledali kao totalni fijasko ne mogu a da ne osjetim zadovoljstvo dosad napravljenim.
Najava prosvjeda je sigurno djelovala na odluku vlade da odustane od zamrzavanja plaća, možda nije puno utjecalo ali i sama ideja da bi narod mogao masovno na prosvjede je sigurno djelovala na članove vlade.
Mali odaziv na prosvjede čemu je pomoglo i loše vrijeme je sigurno oraspoložio vladajuće i unijelo u njih osjećaj samopouzdanja i sigurnosti. Sad im se čini da sitiaciju imaju pod kontrolom, i to je upravo ono to nam treba.
Sad je vrijeme da se krene u drugu fazu rušenja vlade, moramo poslušati njihove govorancije o štednji i stegnuti remenje.
Naime, vlada poziva na štednju i zaustavljanje zaduživanja kao da ne shvaća da oni svoju vlast i punjenje proračuna temelje na trošenju i zaduživanju. Ako poslušamo vladu i stegnemo remen, proračun će se slabije puniti, i vlada će biti u problemima. Vlast već godinama kupuje mir raznim povlasticama i uslugama raznim interesnim skupinama, bez para vlast gubi njihovu podršku i pada.
Sva želja za pravdom i poštenjem nestaje kad vlada da pare. Eto, na primjer recite mi kad su to masovno profesori štrajkali zbog loših uvjeta rada, neulaganja u dodoatno educiranje profesora, prilagođavanje školstva novom dobu.... povišica je jedini uzrok i svrha svih štrajkova. Slično je i kod drugih.
Zato sada u ovoj fazi moramo stegnuti remen. Umjesto odlaska na kavu prošećite parkom, umjesto subotnjeg izlaska gledajte Ples sa zvijezdama, kupujte samo ono najnužnije.
Svaka kuna je bitna. Kamen po kamen, ruševina. Kuna po kuna, bankrot.
Također preporučam da kupujete u Konzumu, jer će njihovi rokovi u kojima plaćaju robu pripomoći općoj nelikvidnosti i naravno kupujte Hrvatsko u Konzumu jer ćete tako brže pridonijeti slabljenju i kolapsu našeg gospodarstva.
Osim građana velik dio u rušenju vlade već obavljaju banke koje podizanjem kamata i sve manjim kreditiranjem građana i firmi potpomažu slabljenju potrošnje.
A posebno će veselo biti ovog ljeta kad se počnu bilježiti rekordni nedolasci gostiju na Jadran. U svrhu uništavanja turističke sezone mislim da bi slijedeće godine resorni ministar morao poraditi na vrijeđanju još nakih naroda, npr. Poljaka, Nijemaca i Talijana jer ovo s Česima nije donijelo dovoljno loše rezultate.
Možete ovo gore shvatiti kao ozbiljam poziv ili kao sprdanciju, ali činjenica jest da vlada, a i mnogi drugi nemaju pojma što se događa (ili ne žele da imaju).
Ono što vidiim jest to da se svi trude da sve ostane po starom i napraviti će sve samo da se ne napravi ništa, ni prave reforme, ni prave ideje, ni pravo pokretanje gospodarstva, ništa. Sve što žele je da bude sve kako je i bilo do sada, da se troši koliko te volja. Da se nađe netko tko će dati pare, da se ne treba gnjaviti dosadnim reformama.
Ova mi kriza više liči na ovisničku nego na ekonomsku krizu. Postali smo ovisni o jeftinom novcu koji dolazi bez puno zapreka i sad kad smo se navukli na pare, a para nema, sad je kriza.
To je kao i drogeraš koji se osjeća super i superiorno kad je nadrogiran. S vremenom mu je, da bi se osjećao super, trebalo sve više droge, ali onda su se pojavili problemi. Potrošio je svoje novce, pokrao je i prodao obiteljsko srebro, prijatelji mu više ne posuđuju, a on bez droge više ne može i sad je u krizi, i misli da je kriza nastala sad kad više nema para za drogu.
Sad misli da bi možda bilo dobro da prekine s drogiranjem kao što i vlada sada počinje govoriti da bi trebalo početi štedjeti, ali sve je to varka. Uspije li od koga što užicati opet će sve po starom, i zaboravit će se kriza, jer je glavno je da nam je sad dobro, a za poslije ćemo se već nekako snaći.
Nekako mi se u zadnje vrijeme čini da u medijima ima sve manje stvari koje se tiču mene i ljudi oko mene. Ono o čemu se govori često nema nikakve veze s Hrvatskom u kojoj ja živim.
Prvo
Uzmimo na primjer zimovanja. Svako malo na televiziji i po novinama gnjave o tome kako Hrvati "masovno" idu na skijanje, kako s jedne strane kukamo da se nema, a s druge strane skijališta su puna Hrvata. Obično se navodila brojka od čak 200 000 Hrvata na koji idu na skijanje. I to se zove "masovno"i "svi idu na skijanje".
Ali to je manje od 5% stanovnika Hrvatske. Kažu da će ih ove godine ići 50% više, znači 6%.
A onih drugih 94% stanovnika? Što s njima?
Oni vjerojatno žive u nekoj paralelnoj hrvatskoj, jer u ovoj "svi" i "masovno" idu skijati.
Kad ste vidjeli u medijima da govore o tome da 96% građana hrvatske ne idu na zimovanja, da ne mogu sebi i svojima priuštiti takve stvari, da ih veliki dio ne ide niti na ikakva ljetovanja, proljećovanja ili jesenovanja. Zar činjenica da 5% građana može na skijanja znači da smo bogatija zemlja nego prije, da je to nešto što sebi građani Hrvatske mogu prioštiti?
Ja, a i ogroman dio onih koje poznajem nikad nismo bili na nikakvim zimovanjima i skijanjima, i priče o tome da Hrvati "masovno" idu na skijanje su mi čista apstrakcija. Ja znam masu od jedne obitelji koja ide na skijanja.
Drugo
Druga stvar su peglanja kartica, ni toga ne vidim puno.
Kao dokaz o "masovnom" peglanju iznose podatak od 8,3 milijuna kartica. Ali i ja imam par kartica. Šalju ih banke želio ja to ili ne. To što zatrpavaju ljude karticama ne znači i masovno peglanje. Ja (kao i velik dio ljudi koje poznajem) koristim samo jedno karticu, a i ona mi služi da podignem plaću s bankomata. Koliko stvarno ljudi pegla? 10-15%? Možda više?
A što je s onih drugih 80% posto? Oni isti žive u paralelnoj Hrvatskoj.
Treto
Krpice. Priče o bacanju novca na odjeću i opsjednutost modom i izgledom su pretjerane. Maknite se malo van gradova, u biti dovoljno je maknuti se malo dalje od gradskih središta. A potrebno je gledati sve ljude. Često primjećujemo samo ušminkane pa ne vidimo da ima i masa drugih.
Pogledajte samo istraživanja televizijskih kuća u kojima ih zanima samo njihov "šer" u ciljanoj skupini. Stariji od 50 za njih ne postoje jer nisu markentiški zanimljivi. Oni kao i da ne gledaju njihovu televiziju. Valjda je gledaju u paralelnoj Hrvatskoj.
Četvrto
Posjeti šoping centrima. I opet brbljanja da Hrvati "masovno" posjećuju šoping centre, da "masovno" tamo troše. Pa onda čujemo priče tipa 70 000 u jednom danu u ovom centru, 50 000 u onom. Neka centnima prođe 400 000 ljudi, ma neka i 800 000, a što je s onih ostalih 3 600 000 stanovnika Hrvatske?
Je li i oni žive u paralelnoj Hrvatskoj u kojoj ljidi nisu opsjednuti skijanjima, peglanjima, krpicama, šoping molovima i u kojoj postoje i oni koji nisu dio ciljne skupine?
