magarac blog

Danas malo prisjećanja na Vedrana i Tomislava Ivčića uz pjesmu Berekin.

Turizam,turizam,turizam,turizam,turizam,turizam i opet turizam!Puna mi je kapa turizma!

Da nema turizma prihode bi imali od nekih drugih djelatnosti.
Da se fokusiramo i na nešto drugo osim turizma i drugih uslužnih djelatnosti možda bi nam svima bilo bolje.

Možda bi više vrijedila jedna dobro organizirana poljoprivredna zadruga,koja bi garantirala otkup svega što sa uzgoji.To bi sigurno donijelo više radnih mjesta i novca nego nakakva marina ili resort koji zapošljavaju uglavnom sezonsku radnu snagu.

Ribari se tjeraju iz luka da bi se imali gdje privezati bogatuni sa svojim jahtama(koji s prvom jesensko0m kišom nestaju s naše obale),iako puno više obitelji živi od ribarenja nego od posluživanja vlasnika jahti.

Stvar je u tome da se za industrijske proizvode plaća puni iznos PDV-a,a uslužni sektor ima velika oslobađanja od poreza.Turizam 10%,novine 6%,a za dobit od trgovanja dionicama se porez uopće ne plaća.
Kako to da industrijski sektor za kojeg mnogi govore da nije budućnost Hrvatske plaća puni iznos PDV-a,a uslužnom sektoru(koji je prema nekima budućnost hrvatske ekonomije), da bi opstao treba davati porezne olakšice?

Možda kad bi industrijski i poljoprivredni proizvodi imali olakšise kao novine ili turizam,možda bi onda hrvatsko gospodarstvo bilo u boljem stanju.

Ako je netko začeo s neko ženom dijete, ali ne želi to dijete i ne želi sudjelovati u odgajanju tog djeteta da li je on stvarno dužan uzdržavati to dijete?

Kod nas se pobačaj uzima kao pravo žene.Znači ona odlučuje o tome hoće li roditi dijete ili ne.Biološki otac tu i nema nekih velikih prava u donošenju odluke hoće li dijete doći na svijet ili ne neovisno o njegovim vjerskim ili nekim drugim uvjerenjima.

Znači,ako žena zatrudni ali zbog nekih razloga ne želi imati dijete i obaveze koje odgajanje djeteta donosi ona ima pravo bez obzira na volju oca pobaciti,a ako žena zatrudni, otac djeteta je dužan snositi dio obaveza bez obzira želio on to ili ne.

Ovime sam naglasiti da kad žena zatrudni onda u igri imamo tri osobe:majku, oca i dijete.A samo majka odlučuje hoće li se dijete roditi.Naravno da otac mora pridonaositi odgajanju djeteta(makar i samo financijski),ali ne bi li on onda trebao imati i neka prava pri odlučivanju o pobačaju.Što ako se njegova uvjerenja protive vršenju abortusa te je spreman makar i sam odgajati svoje dijete,a žena uporno hoće pobačaj?

I još nešto.U ogromnoj većini slučajeva prilikom rastave dijete se dodjeljuje majci jer se smatra da su one više posvećene brizi o djetetu i da će bolje skrbiti o njemu.Kakav smo mi to narod kad mu pola populacije(muški dio) nije dostojan i sposoban odgajati djecu?I kakve su to majke koje svoju mušku djecu odgajaju tako da nisu jednog dana sposobna samostalno odgajati vlastitu djecu?

Naravno da žene nose najveći teret kod dolaska djece na svijet i pri njihovu odgoju.Htio bih da se nešto pokrene pa da i mi muškarci tu malo više pridonesemo,a za to je potreban iskren i otvoren dijalog.

Evo već 17 dana je prošlo od kad sam otvorio blog i do sada sam uspio da svaki dan napišem barem kratki post.Ne znam da li ću i slijedećih dana pisati redovito jer imam i drugog posla pa sam u laganom vremenskon škripcu.Želio bih najprije napisati tekstove o određenim temama,a onda ih objavljivati na blogu kroz seriju postova.

Jedna on važnijih stvari koje je učinilo vodstvo općine Preko je nabavka broda hitne pomoći.U slučaju da je nekome potrebna hitna liječnička opmoć i da ga se hitno mora prebaciti u zadarsku bolnicu, sada se to može obaviti za desetak minuta dok je prije trebalo čekati na trajekt ili su se ljudi prebacivali u Zadar privatnim brodovima što je bilo puno sporije i rizičnije.
Uz organiziranje 24 satnog liječničkog dežurstva i brod hitne pomoći,zdravstvena zaštite na otoku Ugljanu se značajno podignula.Ljudi znaju da mogu dobito pravovremenu liječničku skrb na otoku kao i na kopnu i to je dalo još jedan razlog zašto ne otići s otoka ili za one koji bi se htjeli tu doseliti zašto doći živjeti na naš otok.

Diljem svijeta se sve više obraća požnja na štetnost pušenja cigareta.Tako se u sve više država na snagu stavljaju zabrane pušenja na javnim mjestima.Mislim da bi se u borbi protiv ove ovisnosti kod nas trebalo povesti više računa.

Osim pušenja u javnim prostorima trebalo bi na kutije cigareta postaviti puno veća upozorenja koja pušačima govore o štetnosti pušenja.Takođe bi se trebalo prestati poticati proizvodnju duhana i seljake usmjeriti na proizvodnju drugih kultura.

Novac od poreza na cigareta bi se više trebao koristiti za javne kampanje koje bi upozoravale na štetnost pušenja te na pomoć organizatorima škola nepušenja.

Ipak mislim da je najvažniji segment u borbi protiv pušenja dosljedno provođenje zabrane prodavanja duhanskih proizvoda maloljetnim osobama te provođenje preventivnih i edukativnih akcija koje bi maloljetnike upozoravale na štetnost cigareta.Smanji li se broj novih ovisnika u budućnosti možemo dobiti zdravije društvo.Barem što se cigareta tiče.

Počela je nova školska godina.Školarci su dobili besplatne udženike i čini se da su svi zadivoljni.Učenici su dobili nove knjige,roditelji su uštedjeli novce jer su knjige besplatne,izdavači su napravili dobar posao s državom,profesori su odabrali udžbenike koji njima najviše odgovaraju,a mnogi su dobili i razne poklone od izdavača čije su knjige izabrali,političari su skupili simpatije birača zbog tog poteza.Gledajući politički i financijski čini se da je to za sve bio dobar posao.No,knjige se ne tiskaju zato jer je to dobar posao već da bi učenicima pomogle u usvajanju novih znanja i vještina.

Pitanje je može li se ovaj posao napraviti bolje,jeftinije i kvalitetnije.Naime,govori se da su ovim načinom raspodjele najviše profitirali izdavači koji su ponudili najbolje „dodatne uvjete“profesorima koji odaberu knjige njihove izdavačke kuće.Dakle profit je tu bio ispred kvalitete.Tu je i problem distribucije udžbeenika koji su se tiskali i distribuirali u zadnji čas,spominjali su se i niski auturski honorari za autora udžbenika.

Može li se to obaviti bolje?
Moj prijedlog je da se posao podijeli na tri dijela. Izradu udžbenika,tiskanje i distribuciju.
Država ne bi tražila izdavače koji nude najbolje udžbenike već bi raspisala natječaj na koji bi se prijavili autori udžbenika.Odabralo bi se nekoliko najboljih te bi se od njih otkupio sadržaj i autorska prava . Profesorima bi se dalo da odaberu udžbenike koje će koristiti.Zatim bi se raspisao natječaj za tiskanje udžbenika i na kraju bi se raspisao natječaj za tvrtku koja će na najbolji i najpovoljniju način distribuirati te knjige.
Mislim da bi na ovakav način podjela basplatnih udžbenika bila jeftinija i efikasnija.Autori bi dobili veće honorare,učenici bi dobili udžbenike na čiji izbor ne bi utjecale „sugestije“ izdavačkih kuća profesorima.Knjige bi tiskale najbolje tiskare pa bi imali kvalitetnije izrađene udžbenike.Tvrtka odabrana za distribuciju knjiga bi brže i na vrijeme podijelila knjige bez maltretiranja profesora koji su ove godine bili zaduženi za podjelu udžbenika u svojim školama.

Sada učenici vrećaju knjige na kraju školske godine ,a ako su tijekom školske godine oštetili knjigu onda su je dužni platiti.Možda bi bilo dobro omogućiti učenicima da za male novce otkupe knjige koje su koristili ukoliko smatraju da je ona vrijedna i da će im koristiti i u budućnosti.

Sadržaj knjiga bi trebalo otkupiti od autora i postaviti na interet tako da bude dostupan svima i da se može stalno uspoređivati prednisti i mane određenih udžbenika te tako imati bolji uvid u to koji je udžbenik najprimjereniji za korištenje u nastavi.Na internetu se mogu postaviti i dodatni sadržaji za one koji žale znati više o pojedinom pretmetu.Može se napraviti i kvizove u kojima bi učenici mogli provjeriti koliko su dobro savladali pojedino područje.
Možda bi bilo dobro da na jednom mjestu imamo sve što je potrebno učenicima za lakše savladavanje gradiva,a i profesorima i roditeljima bi se olakšalo praćenje napretka učenika i njihivo obrazovanje.
Na ovaj način bi se više fokusirali na pravu vrijednost knjige,a to je njen sadržaj.

Često i to uglavnom opravdano optužujemo političare za neodgovornost,za to da gledaju samo svoje interese,da nemaju viziju razvoja države i društva,da ne žele provesti nepopularne a potrebne reforme u strahu da ne izgube potporu birača ili njihovih koalicijskih partnera,da jeftinim populizmom podilaze biračima...

Pitanje je koliko smo mi sami sprermni na promjene, donošenje odluka i spremnost da preuzmemo odgovornost za svoje postupke.Optužujemo političare da ne brinu dovoljno za dobrobit cijele zajednice,a koliko mi sami brinemo o tome.

Sindikati i crkva opet pričaju o zabrani rada nedjeljom za trgovine.Zašto samo trgovine?
Zar konobari i kuhari nemaju pravo na neradnu nedjelju,a radnici u zabavnim parkovima,profesionalni sportaši,ljudi zaposleni u kinima zar i oni nemaju pravo da im nedjelja bude dan odmora.To nisu službe poput vojske, policije,vatrogasaca,hitne službe koje trebaju stalno biti u pogonu jer osiguravaju funkcioniranje države.Kakva je to segregacija na profesionalnoj osnovi?Zar prodavač kinokarata vrijedi manje od prodavačice u trgovini?

Moj prijedlog da se riješi pitanje rada nedjeljom jest da se zamoli predstavnike crkve i sindikata da odgovore na gore navedena pitanja,a onda da se provedu njihovi zahtjevi.Znači,ako smatraju da radnici u trgovinama vrijede više od konobara neka se zatvore sve trgovine nedjeljom,a ako svi radnici o čijem radu ne ovisi funkcioniranje države imaju ista prava neka se zatvore nedjeljom svi objekti u kojima ti radnici rade (kafići,kina,stadioni,restorani,kladionice...).to bi trebalo napraviti negdje pred početak turističke sezone.Ako bude kakvih prigovora neka se građani obrate svojim dušebrižnicima i sindikalnim predstavnicima da im objesne zašto su potrebne neradne nedjelje i kako ih mogu iskoristiti.Glupo bi bilo okrivljivati političare zato jer su poslošali predstavnike radnika i crkve tih velikih biraca za dobrobit našeg naroda.Trebamo biti spremni snositi posljedice svojih postupaka.

Prije par dana sam u novinama pročitao članak o tome kako se planira u Zadru na Poluotoku postaviti kamere za videonadzor.

Nije mi drago da netko stalno snima i nadzire građane pa tako i mene,pogotono ne na javnim površinama.Osim što mi nije drago da netko stalno nadzire i promatra ljude,ne sviđa mi se ni sam pristup rješavanju problema kriminaliteta,jer se ovako usredotočavamo na posljedice a, ne na uzroke kriminalnog ponašanja.Moramo liječiti uzroke ,a ne posljedice.Raditi s mladima, dobro ustrojiti državu i njene socijalne službe, tražiti uzroke nasilnog ponašanja pojedinaca i tražiti rješenja za takvo ponašanje.

Smiješno je da se nadzor postavlja ondje gdje po meni i nema nekog velikog kriminala i nereda.Ako im je stvarno stalo do rješavanja tih problema neka kamere postave u i ispred striptiz barova,u zgrade sudova,na mjesta gdje se potpisuju ugovori za cestogradnju,u urede uprava velikih državnih tvrtki,a neka obične građane ostave na miru.

Početak školske godine poklapa se otprilike i s početkom ligaških natjecanja u većini kod nas popularnih sportova.Također se početkom godine počinju puniti i kladionice našim školarcima,pogotovo za vrijeme školskog odmora te prije i nakon nastave.
Koliko ja znam,a znam, klađenje je zabranjeno maloljetnicima pa me zanima zašto se nitko ne pobrine riješiti ovaj problem.
Riješiti ga možemo vrlo lako.Naime,svaka poslovnica kladionice ima kamere za videonadzor.Dovoljno je uzeti snimke iz poslovnica i provjeriti uplaćuju li maloljetne osobe oklade.Primjerena kazna onima koji ne poštuju zakon bila bi dovoljna da se otjera školarce iz kladionica.
Problem osim mogućnosti razvijanja ovisnosti o klađenju je i stav koji se stvara kod osoba koje se klade,a taj je da će jedan par, jedan gol Ronaldhina ili Henryja riješiti njihove financijske probleme.Rješenja problema su o drugima,a oni koji se klade su tek pasivne osobe koje samo trebaju odabrati prave parove.
Druga opasna stvar je ta da se stvara stav da postoji način da se živi dobro i bez puno rada.
Umjesto da se potiče mlade da sami traže rješenja kroz vlastiti rad i vlastitin snagama stavljamo ih u položaj pasivaca koji samo promatraju svijet oko sebe nadajući se da će im njihivi favoriti donijeti bogatstvo i sreću.
P.S. Ne liči li vam ova priča o klađenju građanima, političarima i izborima?Imam dojam da se građani prečesto klade na izborima birajući onu kombinaciju koja bi trebala biti dobitna i koja bi trebala riješiti njihove probleme bez da oni sami ulože neki veći trud.

Bettger govori da je po uzoru na Benjamina Franklina odabrao trinaest osobina i vještina za koje je smatrao da ih treba steći ili ovladati njima i svakoga je tjedna razvijao jednu od njih.Tako je prolazio listu za trinaest tjedana i stalno ponavljao taj proces.Bettger je smatrao da ako sve svoje ciljeve želimo postići odjedanput onda nećemo postići ništa,ali ako se svaki tjedan usredotočimo na jednu od ključnih stvari uspjeh neće izostati.
Za svaki tjedan je napravio džepni podsjetnik koji bi povremeno tijekom dana čitao te tako zadržavao svoju usredotočenost na odabrane ciljeve.Poslije nekog vremena je otkrio da prirodno i nesvjesno radi stvari koje ne bi ni pokušao prije nego što je usvojio ovu metodu samousavršavanja.

Njegov popis i redoslijed osobina i vještina je slijedeći:
1. Entuzijazam
2. Red:samoorganizacija
3. Razmišljanje u terminima tuđih interesa
4. Pitanja
5. Ključne točke
6. Tišina:slušanje
7. Iskrenost:zasluživanje povjerenja
8. Znanje o poslu
9. Zahvalnost
10. Osmijeh:sreća
11. Pamćenje imena i lica
12. Usluga i traženje stranaka
13. Zaključivanje prodaje:akcija

Bettger smatra da je dobro postepeno uvoditi ljude u temu razgovora i onda ići prema ključnim stvarima.Dobro je najbolje upoznati ljude,otkriti kakvi su i što ih interesira.Važno je i ugovaranje termina, dakle ne odmah skakati na prodaju već najprije pripremiti teren i pronaći vrijeme kad će nas naš klijent biti spreman saslušati.
Moramo stalno usavršavati svoju vještinu prezentacije te pokušati kroz demonstraciju i stvarne primjere predstavljati naše proizvode.Demonstracija vrijedi više od tisući riječi.
Također trebamo stalno provjeravati držimo li se pravila prodaje i kontrolirati da li što radimo pogrešno.
Nakon što zaključimo prodaju moramo paziti na još jedno pravilo,a to je: nikad ne zaboravi klijenta i nikad ne dozvoli da klijent zaboravi tebe.Briga o tome da li je klijent zadovoljan proizvodom i nakon prodaje potvrđujemo se kao osoba kojoj je stalo do klijenata, povećava se povjerenje u nas, zadovoljni klijenti će nas preporučiti drugima, u slučaju da postoje problemi možemo ih brzo popraviti te se potruditi da se isti problemi ne ponavljaju i kod slijedećih prodaja.

Još jedna od važnih stvari koje Bettger spominje u svojoj knjizi je i povjerenje.Potreba da zaslužimo povjerenje drugih te načini kako postići vjerodostojnost i potaknuti druge da nam vjeruju.
Bitno je da mi sami vjerujemo u ono o čemu govorimo i stavove koje zastupamo.Bettger smatra da prijevare i trikovi ne prolaze na duge staze te da je potrebno biti iskren i dobronamjeran i to u prvom redu radi sebe,a onda ćemo tu istimoljubivost i vjerodostojnost prenijeti i na ljude s kojima smo u kontaktu.
Da bi zadržali povjerenje u sebe i da bi drugi imali povjerenje u nas moramo stalno učiti i usavršavati se.Onaj tko je stručan u nečemu taj je samouvjeren i izaziva povjerenje i sigurnost u drugih ljudi.Bettger govori o potrebi da se hvali konkurenciju.Neblaćenje konkurencije i usredotočenost na dobre stvari koje im nudimo stvara se pozitivno ozračje o nama i našem proizvodu.
Bettger također govori da se trebamo truditi dobro izgledati.čist i uredan izgled daje dojam povjerenja kod ljudi, te da smo ljudi kojima se može vjerovati.

Da bi mogli prodati neki proizvod moramo otkriti što naš potencijalni kupac želi.Agresivnim nametanjem svoga mišljenja i prijedloga možemo odbiti kupca.Zato je najbolje pokušati otkriti što drugi želi te mu pokušati to ponuditi,objasniti mu kako naš proizvod može pomoći u ostvarenju njegovih želja i potreba.Dakle,trebali bi svojim načinom prodaje i prezentacije proizvoda navesti da sam poželi kupiti naš proizvod.
To se može najbolje provesti putem postavljanja pitanja.Umjesto da sami namećemo svoja mišljenja i prijedloge kroz pitanja treba navesti kupca da sam zaključi zašto treba kupiti baš naš proizvod.
Moramo kroz piranja i razgovor tražiti ključno pitanje,pitanje koje će ga potaknuti na kupnju,otkriti koje su mu stvari u životu bitne i kako mu naš proizvod može pomoći u ostvarenju njegovih želja.
Jedno od najvažnijih pitanja je „Zašto?“.Postavljanjem tog pitajna navodimo kupca da nam otkrije svoje razloge za i protiv kupnje umjesto da kupcu govorimo o stvarima koje njemu možda nisu važne pri dolučivanju što kupiti, a što ne.
Treba naći ključno pitanje,pravi razlog i držati se njega.Također treba biti dobar slušač te dopustiti ljudima da se izraze.

Da bi uspješno pruvodili svoje ideje i namjere te bili uspješni u poslu potrebna nam je dobra organiziranost,red u poslovanju i disciplina kojum bi se pridržavali tog reda.
Osim izrade rasporeda dužnosti koje ćemo obavljati optrebno je odvojiti vrijeme za planiranje naših radnih zadataka.Moramo i redovno vršiti kontrolu da li se pridržavamo plana te analizirati uspješnost našeg djelovanja kako bismo poboljšali ono u čemu smo uspješni te uklonili greške i propuste koje smo učinili.
Bettger bi svoj tjedni raspored napravio u subotu ili petak tako da slijedeći tjedan kad bi došao na posao ne bi morao trošiti vrijeme na organiziranje već bi s lakoćom pristupio poslu.Vođenje evidencije mu je pomoglo da utvrdi kako može poboljšati svoju efilasnost, ali mu i govorilo što mu je slijedeće raditi te da li se pridržava svog rasporeda.Kad je imao plan, umijesto da se natjeravao da odlazi u posjete on je jednostavno išao u planirane posjete s entuzijazmom i samopouzdanjem „krajem tjedna umjesto da se osjećam iscrpljeno i obeshrabreno, osjećao sam se ushićeno i uzbuđeno zbog vjerovanja da ću slijedeći tjedan imati više uspjeha.“
Svijest o količini posla koji moramo obaviti često nas obeshrabri u našim nastojanjima.
Samoorganizacija je potrebna i zbog toga što posao dijeli na manje cjeline i radne zadatke koje mu je tada lakše ići obavljati..

Nedavno sam pročitao zanimljivu knjigu Franka Bettgera „Kako sam od neuspješnog prodavača postao uspješan“.Knjiga govori kako je postao uspješan i bogat prodavač osiguranja.Knjiga daje dosta zanimljivig savjeta kako postati dobar prodavač,ali savjete možemo uspješno koristiti i u drugim područjima života.Pokušati ću u 7 postova napisati i objasniti prijedloge koje je Bettger dao u svojoj knjizi.

Druga stvar okojoj Bettger govori u svojoj knjigi su posjete,odnosno ustrajan,uporan i redovit rad.Kako možeš prodati policu osiguranja ako ne vršiš posjete,ako se ne trudiš,ako nisi u kontaktu s ljudima,ako nemaš plan rada.Prilike i uspjesi dolaze iz kontakta s ljudima i konkretnog rada.Dakle,potrebni su i entuzijazam i znanje i vještine prodaje,ali bez samih posjeta.Bez djelovanja nema uspjeha.
Tek kroz djelovanje možemo iskazati svo svoje znanje i vještine u određenom području.
Tako možemo vidjeti gdje griješimo,popraviti greške te naučiti nove vještine neprestano se usavršavajući.
Jedan od velikih problema u prodaji to jest pri odlučivanju za bavljenjem prodajom osiguranja ili nekim drugim djelatnostima je strah.Strah od javnog nastupa,strah od poniženja i odbijanja.On je često uzrok odgađanjaili nepokretanja nekih stvari koje bi nam donijele uspjeh i dobit u životu.Bettger preporuča odlazak na seminarekoji poučavaju vještinu javnih nasupa i govora.
Pobjedom nad strahovima koje nosimo u sebi ćemo povećati razinu svoga samopouzdanja i povećati količinu entuzijazma s kojim pristupamo poslu,ali i drugim stvarima u životu.

Entiuzijazam

Nedavno sam pročitao zanimljivu knjigu Franka Bettgera „kako sam od neuspješnog prodavača postao uspješan“.knjiga govori kako je postao uspješan i bogat prodavač osiguranja.knjiga daje dosta zanimljivig savjeta kako postati dobar prodavač,ali savjete možemo uspješno koristiti i u drugim područjima života.pokušati ću u 7 postova napisati i objasnitikoje je Bettger dao u svojoj knjizi.

Bettger nas u svojoj knjizi uči tome da je prvi korak ka uspjehu u prodaji i u drugim područjima života entuzijazam.odnosno djelovanje s entuzijazmom,poticanje entuzijazma u sebi.
Vaježbanjem sebe da budemo entuzijastični i prisiljavanjem sebe da budemo entuzijastični mi ćemo takvi i postati,a takvima će nas vidjeti i ljudi oko nas te nas lakše i bolje prihvaćati.
Treba se truditi i davati najbolje od sebe i rezultat će doći,ljudi će prepoznati našu entuzijastičnost i Nagraditi Je.rekao je da kad se prisilimo djelovati entuzijastično onda i postanemo entuzijastičnima te da je potrebno o sebi ponavljati ono što nas optiče na entuzijastično djelovanje.
Bettger je ispričao priču o stanleyu Gettisu koji je poticao svoj entuzijazam ponavljanjem pjesme Herberta Kauffmana „Pobjeda“.


POBJEDA

Ti si čovjek koji se hvalio
Kako će dostići vrhunce
Jednog dana.

Samo si htio priliku
Da pokažeš koliko znaš
I koliko daleko možeš doći...

Još je jedna godina prošla.
Imaš li novih ideja?
Koliko si velikih stvari učinio?

Vrijeme...povjerilo ti je novih 12 mjeseci
Koliko si njih ispunio
Smjelošću i mogućnostima
Tamo gdje si tako često propuštao?

Nema te na listi dobročinitelja.
Objasni to!
O ne,nije ti nedostajalo prilike!
Kao i obično - nisi djelovao!

Na odnos građana i države gledam kao na ugovor.
Svaki čovjek ima potrebe i želje, za krovom nad glavom,sigurnom egzistencijom,mogućnošću da prehrani sbe i svoju obitelj.Da ne bi vladao nered i samovolja pojedinaca organizirani smo u državu.Građanin ne smije uzeti pravdu u svoje ruke i mora plaćati porez, ali zato je država dužna osigurati pravnu, socijalnu, zdravstvenu zaštitu svojim građanima.Kad građani ne mogu ostvariti svoja prava kroz državne institucije tada počinje priča o mitu, korupciji i kriminalu.

Pokušati ću primjerom pokazati kako bi trebali rješavati problem korupcije i nefunkcioniranja državnih institucija.
Mnoštvo vozača svaki dan putuje cestom.Uz cestu se nalazi i zgrada osnovne škole.Iako će većina vozača usporiti i voziti oprezno u blizini škole uvijek će biti neodgovornih pojedinaca koji neće paziti na sigurnost u prometu i mogućnost da koje dijete izleti na cestu.
Pitanje je kako zaštititi djecu od stradavanja u prometu.

Neki će reći da sigurnost u prometu ovisi o ponašanju sudionika u prometu te da se svi sudionici u prometu moraju ponašati odgovorno.U savršenom svijetu bi to funkcioniralo, ali mi ne živimo u savršenom svijetu i uvijek će tu biti bahatih, glupih, budala i 3u1(bahatih glupih budala) koji će divljati po cesti.

Netko će reći da nesavjesnim vozačima treba oduzeti vozačke dozvole i zabraniti da voze auto,ali će se uvijek naći netko nesavjesan koji još nije isključen iz prometa.

Neko će reći da bi cestu trebalo zatvoriti za promet,ali tako onemogućujemo vozačima da dođu od točke A do točke B.

Netko će reći da možemo povećati kazne,ali veće kazne neće vratiti u život mrtvo dijete.

Možemo i postaviti ležeće policajce.Savjesnima to neće biti problem jer bi oni i tako usporili u blizini škole,a nesavjesnima bi poslali poruku da mogu prolaziti cestom jedino ako uspore i obrate pažnju na školu u blizini.Nema kazni,nema mrtvih,nema zatvaranja ceste,svi zadovoljni.

Želio bih i da država pronađe neke svoje «ležeće policajce» koji bi omogućili da država osigura prava koja je jamčila svojim građanima,da građani mogu ostvariti svoja prava i da znaju pod kojim ih uvjetima mogu ostvariti,da državne institucije funkcioniraju na zadovoljstvo građana,zaposlenih i države.

Čuo sam da u Australiji vlada obvezuje vlasnike novih kuća da grade gustjerne(cisterne) u sklopu kuće i tako koriste kišnicu za potebe kućanstva.To je važno jer se sve veći dio svijeta suočava s problemom nestašice vode,a na ovaj način bi se taj problem mogao djelomično ublažiti, a i kućanstva od toga imaju koristi jer dobivaju manje račune za vodu. Australska vlada subvencionira gradnju gustjerni onima koji već imaju kuću i žele ugraditi gustjerne.Kod nas je stvar obrnuta pa su neki vlasnici kuća na otocima nakom što su dobili vodu iz vodovoda počeli rušiti gustjerne i pretvarati ih u apartmane i garaže.
rezultat toga je da u zaq vrijeme turističke sezone zbog problema nestašice vode nemaju ni vode ni turista.
Dosta onih koji su dobili priključak na vodovod su počeli trošiti veće količine vode i vodu manje racionalno koristiti.Mi umjesto da slijedimo primjer Australije radimo upravo suprotno i to neće završiti na dobro.

Korupcija

Kod nas se dosta priča o problemu korupcije,korumpiranosti cijelog društva te nam se nude razni prijedlozi kako da riješimo taj problem.
Jedni bi mijenjali sve u vladajućim strukturama,ali problem je u tome što je cijelo društvo uvučeno u vrtlog korupcije,a ne samo oni vladajući.
Drugi bi postrožili kazne,ali uz veliku korumpiranost društva i izloženost korupciji velikog dijela građana RH te uz korumpirano sudstvo to je neprovedivo i rijetki su koji bi iskreno bili zainteresirani za provođenje ovakvog načina borbe protiv korupcije.
Slično je i s nultom stopom tolerancije koja bi u našem društvu dovela do osjećaja da pojedinci bez utjecajnih veza moraju odgovarati za svoje postupke dok za neke druge to ne bi vrijedilo.

Uostalom, kako očekivati da dosljedno provode zakone protiv korupcije one institucije koje su i same leglo korupcije.

Mislim da ovakav stupanj korupcije ne mogu suzbiti nikakvi represivni zakoni,istražna povjerenstva,strože kazne i sl.
E sad ja vas pitam, na koji način smanjiti korupciju dok se mora mjesecima čekati na pojedine specijalističke preglede u bolnici ili operacije.Tko od vas ne bi platio mito jer da vam o tome ovisi život ili život nekoga od vaših najdražih.
Dok god se ne uvede sustav koji će poticati pravnike da parnice završavaju u razumnum roku odvjetnici će razvlačiti suđenja da dignu više love od svojih klijenata.Dok god se parnice razvlače godinama gomilati će se neriješeni slučajeviDok god ima gomila neriješenih slučajeva netko će davati mito u želji da se njegov slučaj što prije riješi.Ne postoje građani radi suda, već sud radi građana.

Nije problem u mitu već u tome da građani ne mogu (barem u nekom razumnom roku) ostvariti svoje pravo na zdravstvenu skrb, pravnu zaštitu i druga prava koja im je država dužna osigurati.
Sustav koji bi se brinuo o potrebama građana te pravovremeno i pravedno rješavao njihove probleme i potrebe uvelike bi smanjio stupanj korumpiranosti društva.Vjerujem da bi se s manjim brojem građana uvučenih u korupciju smanjila i tolerancija građana prema korupciji.

Postoji više razloga zbog čega sam odlučio kreirati svoj blog, a jedna od glavnih je i to što se nadam da ću pisanjem i korištenjem drugih mogućnosti koje mi daje blog kao što su postavljanje videa i slika na blog,igranje s dozajnom i sl. naučiti nešto više o internetu i računalima.Mislim da je najbolja motivacija za učenje kad ono naučeno možeš i primjeniti pa tako kreiranjem bloga mogu primjeniti one stvari koje želim naučiti o radu na internetu i s računalima.Također na ovaj način mogu pratiti svoje napredovanje i rezultate učenja.Pošto postoji mogućnnost komentiranja mogu dobiti savjete i smjerniceod drugih korisnika interneta kako da bolje učim i savladam tajne interneta i web dizajna.
Još jedna od stvari koju želim postići jest i podizanje razine moje pismenosti.Osim znanja iz gramatike i pravopisa također želim i naučiti jasno i svima razumljivo izlagati svoja razmišljanja i stavove.Kroz komentare mogu se uvjeriti što drugi misle o mojim stavovima te vidjeti dijeli li još netko samnom moje stavove i razmišljanja o stvarima koje me interesiraju.
Blog neće biti vezan uz neko usko određeno područje već će pisati o svemu što me zanima i što želim podijeliti s posjetiteljima bloga.Teme postova će uglavnom biti vezane uz internet,računala,knjige,glazbu,politiku društvo i obrazovanje.