Često i to uglavnom opravdano optužujemo političare za neodgovornost,za to da gledaju samo svoje interese,da nemaju viziju razvoja države i društva,da ne žele provesti nepopularne a potrebne reforme u strahu da ne izgube potporu birača ili njihovih koalicijskih partnera,da jeftinim populizmom podilaze biračima...
Pitanje je koliko smo mi sami sprermni na promjene, donošenje odluka i spremnost da preuzmemo odgovornost za svoje postupke.Optužujemo političare da ne brinu dovoljno za dobrobit cijele zajednice,a koliko mi sami brinemo o tome.
Sindikati i crkva opet pričaju o zabrani rada nedjeljom za trgovine.Zašto samo trgovine?
Zar konobari i kuhari nemaju pravo na neradnu nedjelju,a radnici u zabavnim parkovima,profesionalni sportaši,ljudi zaposleni u kinima zar i oni nemaju pravo da im nedjelja bude dan odmora.To nisu službe poput vojske, policije,vatrogasaca,hitne službe koje trebaju stalno biti u pogonu jer osiguravaju funkcioniranje države.Kakva je to segregacija na profesionalnoj osnovi?Zar prodavač kinokarata vrijedi manje od prodavačice u trgovini?
Moj prijedlog da se riješi pitanje rada nedjeljom jest da se zamoli predstavnike crkve i sindikata da odgovore na gore navedena pitanja,a onda da se provedu njihovi zahtjevi.Znači,ako smatraju da radnici u trgovinama vrijede više od konobara neka se zatvore sve trgovine nedjeljom,a ako svi radnici o čijem radu ne ovisi funkcioniranje države imaju ista prava neka se zatvore nedjeljom svi objekti u kojima ti radnici rade (kafići,kina,stadioni,restorani,kladionice...).to bi trebalo napraviti negdje pred početak turističke sezone.Ako bude kakvih prigovora neka se građani obrate svojim dušebrižnicima i sindikalnim predstavnicima da im objesne zašto su potrebne neradne nedjelje i kako ih mogu iskoristiti.Glupo bi bilo okrivljivati političare zato jer su poslošali predstavnike radnika i crkve tih velikih biraca za dobrobit našeg naroda.Trebamo biti spremni snositi posljedice svojih postupaka.
