29

srijeda

veljača

2012

PDV na mlijeko

Prodali smo banke i telekom i mnoge druge firme strancima i sada smo ovisni o njima. I nije to samo da su stranci vlasnici i bogate se na naš račun, nego su mnoge grane važne za stabinlost države pod kontrolom stranaca: financije, energetika, telekomunikacije. Tako mi dijelom i gubimo svoju suverenost.

Sad se svašta priča o mljekarima od kada su počeli prosvjedovati, ali zaboravlja se da bi nestankom proizvodnje mlijeka postali i tu potpuno ovisni o uvozu i to uvozu hrane što je vrlo važno za stabilnost države . Nije tu samo stvar je li mlijeko naše ili nije, već imamo li dovljnu proizvodnju hrane za sebe i može li se zbog neke krize dogoditi da ostanemo bez važnih prehrambenih proizvoda ili da oni postanu toliko skupi da ih ljudi više ne mogu kupovati, što opet može dovesti i do širih društvenih nemira. Hrana jest važna i neovisnost se mjeri i u tome možemo li bez ovisnosti o uvoznicima i stracima prehranjivati sami sebe.

Ulaskom u EU ionako moramo uvesti PDV na mlijeko pa zašto to ne bi iskoristili za jačanje naše proizvodnje mliječne industrije, ali najviše za jačanje proizvođača mlijeka i naše poljoprivrede. U ovoj igri kakvu sada imamo kod nas svi dobivaju osim onih koji posao stvarno i odrađuju.
Tako je i u industriji i poljoprivredi, radnici i seljaci, dakle, oni koji stvarno odrađuju posao su sve siromašniji i obespravljeniji dok razni trgovci, mešetari prekupci, ali i bankari kupe velike profite. Oni su ti koje kriza najmanje dira.
Možda bi mogli naći načina da se dio zarađenog na nečijem radu vrati onome koji je svojim radom i proizveo nešto, da profit ne ide samo kapitalistma, trgovcima, industrijalcima, bankama.

Zar ne bi bilo dobro da se uvede PDV na mlijeko, ali i da se sav ubrani PDV od prodanog mlijeka i mliječnih proizvoda vrati onima koji proizvode to mlijeko, seljacima. Tako bi pomogli proizvođačima, a i učinili bi naše mlijeko konkurentnijim.
Recimo ako imamo veliki uvoz mlijeka PDV ubran od tog mlijeka bi išao našim mljekarima i tako povećao poticaje za mlijeko čime bi seljaci bili konkurentniji, mogli bi ponuditi nižu cijenu koja bi se kompenzrala većim poticajuma.

Pokušati ću to prikazati na pojednostavljenom primjeru, ali nadam se da će dobro objasniti ono što želim reći.

Na primjer, neka uvozimo pola mlijeka, a pola sami proizvodima i da se mlijeko prodaje po 6 kn po litri. Od toga neka je 1,2 kuna PDV-a koji se vraća proizvođaču.
Znači pošto se pola uvozi za svaku prodanu litru bi seljak dobio 1,2 kuna od domaćeg, od njega proizvedenog mlijeka, plus još 1, 2 kune od one uvezene litre, što bi dalo 2,4 kune za seljaka po litri i bio dobar poticaj za proizvodnju i daljnje povećanje proizvodnje mlijeka. Seljaci bi mogli mljekarama ponuditi manju cijenu otkupa jer bi se ona kompenzirala većim poticajima. Tako bi s vremenom povećali proizvodnju.

Kako bi se domaća proizvodnja povećavala tako bi zbog manjeg uvoza i ukupni poticaji po litri lagano padali i stvorio bi se nekakav balans. A ovako bi i povećanje cijena mlijeka i profita mljekarske industrije, uvoznika i trgovaca bilo vraćenono dijelom natrag seljacima. A ne da veliki kapitalisti profitiraju na račun seljaka.

Naravno druga stvar je da se od litre mlijeka napravi više toga i jogurti, maslaci, sirevi...
Dio toga se isto uvozi, a i uvozit će se jer uvijek ima proizvoda koje mi ne proizvodimo i koji su specifični za neku zemlju ili regiju i proizvode samo u nekim zemljama pa zašto ne bi iskoristili oporezivanje tih mliječnih proizvoda za jačanje našeg mljekarstva i da i mi imamo što za izvoziti.

Mogli smo ovih dana čuti da mljekare od litre predanog mlijeka naprave 4-6 litara onoga mlijeka koje kupujemo u trgovini, što znači da bi za predanu litru mogli dobiti i više od pdv-a koji se ubere od jedne litre mlijeka koje se proda u trgovini. Dakle mljekari bi mogli ponuditi dosta manje otkupne cijene i tako bi se vjerojatno ublažilo ili poništilo moguće povećanje cijena mlijeka i mliječnih proizvoda u maloprodaji zbog uvođenja poreza, a naša proizvodnja bi i dalje bila konkurentna. Znam da se nešto govori da u EU neće biti poticaja, ali će se sigurno naći način da prikupljeni novac nekako dođe do seljaka.

P.S. Ovih dana se pričalo i o magrarećem mlijeku, nije li vam nešto čudno u vezi toga. ako nije pročitajte pročitajte ovo o magarećem mlijeku i recite nije li i vama čudno zašto ga tako zovu.

Magareće mlijeko?

Zbog prosvjeda mljekara ovih dana se dosta priča o mlijeku pa je na red bila došla i tema o magarećem mlijeku. I sve je to lijepo čuti kako je zdravo i kako ima dobru cijenu, ali nešto mi tu ne štima, a to je sam naziv toga mlijeka.
Mi pijemo kravlje mlijeko, a ne volovsko; kozje a ne jareće (ili možda jarčevo)mlijeko; ovčje, a ne ovnovsko mlijeko.

Mislim, kako to može biti magareće mlijeko, pa magarci ne daju mlijeko, mlijeko daju ženke sisavaca, a ne mužijaci. Valjda ovi muzu magarice a ne magarce. Zar ne bi bilo prirodnije da se zove magaričino mlijeko a ne magareće mlijeko.
Magareće bi davao magarac, a magaričino magarica.
Ženke magarca zovu još i kelje, kenje, a našao sam i da ih zovu ugota. Znači moglo bi biti ispravno prije ako to mlijeko zovemo keljino mlijeko ili kenjino mlijeko ili ugotino mlijeko nego magareće mlijeko, zar ne?

26

nedjelja

veljača

2012

Čuda moderne politike

To je stvarno pravo čudo, ta moderna politika. Jeste li primjetili kako su se stvari promijenile?

Nekad smo se ljutili što političari ne ispunjavaju svoja obećanja, a sada ćemo se izgleda nervirati jer ih ispunjavaju. Nekad su obećavli brda i doline, zemlju u kojoj će teći med i mlijeko i na kraju bi se ispostavilo da su lagali i da neće ostvarito ono što su obećali.
Ovi novi uopće ne obećavaju brda i doline, jasno su rekli da će nam biti teže, da će smanjivati plaće, da će biti odricanja, što je najgore izgleda da to misle stvarno i napraviti. Strah me je da ću doživjeti da jednom političari naprave ono što su obećali i to ulijeva nemir i strah u kosti.

Sad bih bio sretan da ispadne da je sve to laž i da neće ispuniti ono što su obećavali.
Uglavnom, oni prije su obećavali sve i svašta a ostvarivali ništa, a ovi sada ne obećavaju ništa i to će ostvariti, ništa. Mislim da bi ovim našim genijalnim političarima trebalo objasniti da nije problem u tome što su ovi prije lagali, već što ne žvimo bolje, što nisu i ostvarili ono što su obećavali. Ovi moderni političari su shvatili da je glavno da ne daju lažna obećanja te su odmah rekli da nas čekaju odricanja i teška vremena i sad bi mi kao trebali biti zadovoljni jer nisu lagali.

Druga stvar jest odgovornost. Govore da trebamo odgovorne ljude i ljude koji znaju upravljati zemljom i njenim bogatstvima i da treba treba glasati za njih jer su oni ti koji su odgovorni i znaju kako se upravlja. I što naprave kad dođu na vlast?
Prodaju imovinu ili je žele predati u koncesije na upravljanje privatnicima, a narodu poručuju da se sam brine za sebe. I kažu da to rade jer su odgovorni i znaju kako se upravlja zemljom.

Znači, da si odgovoran dokazuješ tako da odgovornost predaješ u ruke drugih (privatniku ili EU birokratima), a da si sposoban upravljati zemljom dokazuješ tako da upravljanje nad zemljom i njenom imovinom predaš u ruke drugma (privatnicima ili EU birokratima).
Da si odgovoran dokazuješ time da priznaš da nemaš nikakva osjećaja odgovornosti u sebi te predaš odgovornst nad sudbinom zemlje krupnom kapitalu i EU birokraciji. Političari koji se petljaju u poslove države su neodgovorni, politka nije posao političara. Odgovorna vlast je ona koja se odriče odgovornosti i vlasti (ali ne i privilegija i plaća) u korist drugih.

Nekad je narod pozivao političare na odgovornost i zamjerao im njihove neodgovorne poteze. U modernoj politici su političari ti koji pozivaju narod na odgovornost. Oni koji su preuzeli vlast i odgovornost nad zemljom se bave time da skinu teret odgovornosti sa sebe, a narodu kojem bi trebali odgovarati drže prodike kako je on, narod, neodgovoran i treba se misliti sam za sebe.
Narod treba biti odgovoran prema političarima, a ne obratno. Očekivati u demokraciji da vlast radi u korist naroda i odgovara za svoje poteze narodu više nije cool.
Oni koje smo izabrali da se brinu o nama i našoj zemlji nam poručuju sada kada smo ih izabrali, da se izvolimo misliti sami za sebe dok oni prebace teret upravljanja na korporacije i EU birokraciju. Ovo je totalna debilana


Najčudniji su oni koji se najviše predstavljaju sposobnima i ljudima koji znaju upravljati i koji znaju kako funkcionira gospodarstvo, a takav je Čačić.
Dakle, lik koji želi da se glasa za njega jer je sposoban i zna upravljarti i zna kako se stvaraju radna mjesta, itd. Itd. predlaže davanje elektrana i autocesta u koncesiju, želi prodavati imovinu, šalje firme u stečaj. Pa zar nije rekao da zna upravljati? Pa što sad ne upravlja?



23

četvrtak

veljača

2012

Šokantna istina o hrvatskim poslodavcima

Čitajući ovaj potresan članak, a i mnoge druge došao sam do šokantnog otkrića.
Naime, shvatio sam da su naši poslodavci i poduzetnici najobičnija hrpa kretena, štoviše, oni su hrpa cmizdravih kretena. Uvijek nešto cmizdre i zapomažu, ništa im nevalja, ni radnici, ni država, ni to što moraju platiti radnike, poreze, dobavljače...
Ni klima im ne valja te traže od vlade da napravi klimatske promjene, ukine mediteransku i kontinentalnu i specijalno za njih napravi jednu lijepu poduzetničku klimu. Naši poduzetnici su dakle i hrpa kretenskih meteoropata kojima država smeta uvijek osim kad treba raditi klimatske promjene i druge stvari za cmizdrave poduzetnike. Ali ono zadnje što je prevršilo svaku mjeru i nagnalo me da napišem ovaj tekst jest to da ti kreteni nisu u stanju naći radnike u zemlji s 300 000 nezaposlenih. Kreteni! I još nariču i cmizdre po novinama, barem da šute i sakriju svoju sramotu. I sad ti likovi bi trebali izvaditi zemlju iz krize, njihove inicijative i investicije bi nas trebale izvući iz problema. Pa tko vjeruje u te gluposti je veća kretenčina od poduzetnika samih.

Izgleda da je jedino što naši poduzetnici znaju dobro raditi jest cmizdrenje, samo cmizdre o tome kako im je teško i nkako ne mogu ovo i kako ne mogu ono i kako ih koče i kako im treba pomagati. Pa mislim, ako nisu sposobni neka se lijepo maknu ća i puste da posao rade oni koje je volja raditi. Ja ne znam kako itko misli da nas ta hrpa cmizdravih, beživotnih, bezidejnih i inertnih kretena može izvući iz krize kad ni samo nisu sposobni radti bez da im drugi pomažu i odrađuju posao za njih.

Predlažen da napravimo maskotu za poslodavce koja bi odražavala bit naših poduzetnika. Bio bi to Cmizdravosaurus dinosaur koji stalno cmizdri. On bi utjelovljivao i neke druge osobine poduzetnika simbolizirao bi cmizdravog debelokošca, pretilog žderonju nesrazmjerno malog mozga u odnosu na tijelo. Mogli bi tako napraviti i slikovnice za malu djecu sa Cmizdravosaurusom koje bi educirale o tome što svaki budući poduzetnik mora raditi.
Recimo „Cmizdravosaurus pred saborom“ gdje bi ispričali kako treba cmizdriti pred političarima kako im je teško i kako su im porezi veliki i kako ih muči što više neće moći kupovati luksuzne aute bez da plate porez, zatim „Cmizdravosaurus u tvornici“ gdje učimo kao treba cmizdriti da se nema za plaće, a kamoli za povišice pogotovo sada kada moraju platiti porez za svoj novi luksuzni auto.

A kad malo bolje pogledate ne posjećaju li vas ovi naši podužetnički cmizdravci na neke druge? Jeste li ikad imali tu „sreću“ i to „zadovoljstvo“ upoznati neko razmaženo dijete. Ako jeste onda ćete shvatiti da se i naši cmizdravci ponašaju isto kao i razmažena derišta.
A svi zamo kakva su ta razmažena djeca, to su sebični mali pokvareni seronje što misle da se cijeli svijet vrti oko njih i radi njih. Čim nešto ne dobiju odmah histeriziraju, cmizdre i rade scene. Vrijeđa ih sama pomisao da bi i drugi mogli imati neke svoje potrebe i želje. Sve je njihovo i za njih.
Makar imali i deset igračaka uzeti će drugome djetetu onu jednu s kojom se ono igra. Ne zato jer mu fali još jedna igračka već jer sve mora biti njihovo, to je stvar princima, sve meni i za mene. Te male seronje su sebični i iako će rado uzeti nešto tuđe svoje ne žele dijeliti ni s kim.

Pa zar nisu takvi su i ovi naši cmizdravci iz podužetništva. Sve je njihovo i za njih, sve njima treba, uvrijede se što netko dobiva plaću ili mirovinu od države jer oni žele te novce za sebe. Sve u njihovoj firmi je samo njihovio i zato im je teško davati plaće, jer to je njihovo i ne razumiju zašto bi išta svoje dijelili s drugima. Čim vide da netko drugi nešto ima odmah to požele, a ako ne mogu dobiti onda histeriziraju i cmizdre, državno ne valja to treba prodati nama za kunu, meni meni, buuu šmrc šmrc....
A kad ne dobiju što hoće onda se inate i glupiraju prijete da se više neće družiti s nama, pokupiti će svoje pogone i preseliti se tamo gdje ih vole, u Kinu ili Srbiju ili u neku treću zemlju.

Iako su hrpa zahtjevnih nesposobnih cmizdravaca oni o sebi misle da su super ljudi i spasitelji svijeta i da su najpametniji, a za sve loše su drugi krivi. Oni misle da znaju s novcima, a onda cmizdre o nelikvidnosti i tome da im ne plaćaju, pa kako to takvi znalci u vezi novca i obrtanja kapitala, a nisu u stanju naplatiti potraživanja. Oni znaju kako voditi poduzeća, a nisu sposobni ni radnike naći, a to što im ne ide za to su drugi krivi, krivi su radnici, i država i Kinezi, i skupa nafta i tečaj kune i sve, svi su krivi i svi samo ne oni. Oni misle da su kreativni i inovativni, a za svaki problem idu cmizrtiti političarima i tražiti pomoć. Neš' mi ti kreativnosti i inovatinosti.

Razmaženim se ne rađa, razmaženim se postaje. To je proces, a mislim da je naše društvo načinilo pogrešku sličnu onoj koju rade i roditelji razmažene djece. Ti roditelji toliko vjeruju u pamet i mogućnosti svoje djece da im dopuštaju sve i svašta, oni im sve toleriraju jer su oni njihovo najveće blago tako da na kraju od djece naprave razmažene gnjavatore s kojima više nitko ne može izići na kraj. Slično je i s našim društvom, toliko je nade polagalo u te poduzetnike da im se toleriralo sve i svašta i sada umjesto uspješnih ljudi koji vode poduzeća imamo hrpu cmizdravih razmaženih kretena koji zahtijevaju od drugih da rješavaju njihove probleme i udovoljavaju njihovim zahtjevima. Pošto razmaženoj djeci trebaju pedagozi i određene pedagoške mjere, tako bi i nama umjesto antirecesijskih mjera bile potrebne pedagoške mjere prema ovim našim cmizdravcima jer su već postali lagano nepodnošljivi.


11

subota

veljača

2012

Čemu služe brojevi

Mnogi će pomisliti da nam brojevi služile da bi mogli zbrajati, da bi mogli gnjaviti djecu satovima matematike i slično. Ali brojevi imaju i mnogo važniju funkciju, funkciju ostavljanja dojma, ozbiljnosti, važnosti i zagonetnosti stvarima koje dovodimo u vezu s pojedimim brojevima.
Recimo ako kažem da imam puno jabuka onda ljudi znaju da imamo puno jabuka, ali ako kažem da imam 1000 jabuka tada isto ljudima poručujem da imam puno jabuka, ali brojka 1000 stvara dojam veličine i važnosti, kao da je važno to što imam 1000 a ne 1001 jabuku. Onda počinjemo razmišljati o brojki i koliko bi to bilo 1000 jabuka, a ne mislimo više jesu li ukusne, kakve su, kolike su i tako to. Znači brojke prvenstveno služe da se impresionira druge i ostavi dojam da je ono o čemu govorimo važno i ozbiljno. Sad kad to znamo možemo dalje.

Sigurno ste primjetili da mnogi proizvodi imaju u svom nazivu i brojke, a sad znate i zašto.
Recimo Mazda je dobro ime za auto, ali Mazda 323 zvuči bolje i ozbiljnije, a onda ljudi počmu misliti da je to sigurno nešto sofisticirano kad u imenu ima i brojeve, to je nešto znanstveno. Onda se ljudi bolje osjećaju kad potroše pare na precijenjene hrpe gvožđurije na 4 kotača.
Ili recimo da prodajete miksere i nazovete najnoviji model miksera Šime, pa to i ne tvuči kao nešto posebno, ali ako ga nazovete model 2000 (tutauznt) onda to već zvuči bolje i sofisticiranije, a i ljudi se osjećaju bolje i pametnije kad miksaju s nečim što se zove model 2000 (tutauznt), osjećaju se tako dobro da misle da je i malo sofisticiranosti miksera prešlo na njih pa će oni peći bolje kolače.

Također veliku važnost ima i veličina brojke, pa ljudi misle ako komad krpe prodaješ za 1500 kuna ili postole za 2000 kuna da su one bolje i udobnije i kvalitetnije od onih jeftinijih, iako možda postoli za 2000 kuna mogu biti proizvod jednake kvalitete kao i onaj sa pijace koji se prodaje za 100 kn. Veći broj, veći dojam ostavljate. Npr. Isto tako možete biti kreten, ali ako kažete da zarađujete 20 000 kn ili imate 3 diplome(kupljene) onda na ljude ostavljate veći dojam.

Osim veličine brojke važno je i da je po mogućnosti neki okrugao broj kao 100, 500, 2000. Evo uzmite npr. naselja. Zagreb zvuči dobro, ali 10 000 Zagreb zvuči još i bolje i ozbiljnije, to je veliki i lijepi broj pa je to sigurno neko važno mjesto, u svakom slučaju važnije od nekog naselja koje nema okrugao broj uz koji se veže. Tako 23000 Zadar zvuči puno bolje nego 23273 Preko, odmah se vidi da je Preko manje važno mijesto od Zadra, ali ipak važnije od onih mjesta koja niti nemaju svoj poštanski broj.


Brojeve vežemo uz matematiku, a matematika nisu samo brojevi ima tu i nepoznanica, integrala i raznih drugih čuda. Kad smo kod integrala eto sada znate zašto je integralni kruh skuplji od običnog, ljudi odmah misle da je to nešto super i sofisticirano kad imaju integrale u kruhu, dobro je i za gradonačelnike da koriste matamatičke nazive, npr umjesto da kažete da želite napraviti cestu, kažite da želite sagraditi Zagrebačku tangentu ili Splitski kosinus. Kažite ljudima da imate problema sa sinusima i svi će se odmah ozbiljno zabrinuti za vaše zdravlje

Ako želimo ostaviti dojam da je nešto zagonetno, sofisticirano, nešto za prave znalce tada je dobro u ime proizvoda staviti i kakvu nepoznanicu, nekakav x, y ili z. Ili čak a, b, c iz kvadratnih jednadžbi.
BMW X5 zvuči bolje nego BMW 5 ili BMW Šime. U svakom slučaju bolje nego Ford Kuga.
Ili npr. možete nazvati auto „A klasa“ ili „C klasa“, glavno da ima nepoznanica, može proći i Ypsilon, ljudi odmah misle da je to nešto super i impresionirani su. Zato i imate u naprednom IT sektoru razne nazve pune brojki i nepoznanica razne xp, 500 giga ovoga, 1000 mega onoga intel 600 ovo asus 500 ono.
Na ljude koji nemaju pojma o tehnologiji to daje snažan utisak. I seljaci su to shvatili pa su svoja gnojiva nazvali 15-15-15 ili 8-16-24 ili 5-15-30. Puno bolje zvuči kad kažeš da si bacio 2 tone 15-15-15, nego da kažeš da si cijeli dan bacao gnojivo na njivu.
Pazite kakve nazive za vrste kukuruza imaju AS43, AS44, AS57, AS68, AS69 i AS6M10, impesivno!

Ako uz ljude dodamo brojke tada i njima one daju na važnosti i ostavljaju bolji dojam. Recimo možete kazati: „Šime je kupio kupus.“ i to zvuči ok, ali ako kažete
„Šime (43) je kupio kupus.“ to odmah zvuči bolje, zar ne? Daje na važnosti i Šimi i kupusu.
Ili „Vidio sam Ivanu.“ zvuči ok, ali „Vidio sam Ivanu (90-60-90).“ zvuči puno bolje zar ne?

Sve čemu dodajemo brojeve zvuči bolje od riječi koje nemaju uza sebe brojke. Eto npr. riječ „govno“ zvuči bezveze, obična riječ, ali pazi sad „govno 501“. Odmah zvuči bolje, odmah misliš da je to neko bolje govno, govno boljih karakteristika i preformansi. Više ti tako reći niti ne smrdi niti ne misliš o smradu, već misliš o onome 501, što znači, kako se 501 uklapa u ideju govna. Tako je i s drugim riječima. Samo dodajte brojke i odmah ćete impresionirati ljude. Umjesto da kažete imam plan, recite imam plan21 i ljudi će odmah pomisliti da je to nešto ozbiljno i misliti zašto baš 21 i je li moglo biti 24 ili 17 i na kraju će zaboraviti na plan, u biti uz pravu brojku uopće ne morate imati plan.

Sad kad ste sve o brojevima naučili molim da mi se obraćate sa Magarac 2000.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se